1

Poslovni broj 14 Gž-3220/2022-2

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 14 Gž-3220/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Sandri Artuković Kunšt univ.spec.iur. u pravnoj stvari tužiteljice H. r., Javne ustanove OIB: … iz Z., zastupane po punomoćnicima D. H. Ž. i dr., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu H. i partneri d.o.o. u Z., protiv tuženika M. 5 d.o.o. OIB: … iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u  Zagrebu posl. br. Povrv-6411/21-6 od 28. travnja 2022., dana 4. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u  Zagrebu posl. br. Povrv-6411/21-6 od 28. travnja 2022. i sudi:

 

I              1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika J. R. u Z. posl. br. Ovrv-18849/19 od 13. prosinca 2019. kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 509,66 Eura/3.840,00 kn[1] sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 84,94 Eura/640,00 kn od 1. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 84,94 Eura/640,00 kn od 1. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 84,94 Eura/640,00 kn od 1. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 84,94 Eura/640,00 kn od 1. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 84,94 Eura/640,00 kn od 1. lipnja 2019. do isplate i

- na iznos od 84,94 Eura/640,00 kn od 1. srpnja 2020. do isplate,

uvećanjem, za tri postotna poena, prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku M. 5 d.o.o da tužiteljici H. r., javna ustanova, naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 301,94 Eura/2.275,00 kn u roku od 15 dana."

 

              2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 301,94 Eura/2.275,00 kn

 

              3. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 165,90 Eura/1.250,00 kn, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. Povrv-6411/21-6 održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika J. R. u Z., posl. br. Ovrv-18849/19 od 13. prosinca 2019. kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.840,00 kn sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 640,00 kn od 1. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 640,00 kn od 1. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 640,00 kn od 1. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 640,00 kn od 1. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 640,00 kn od 1. lipnja 2019. do isplate i

- na iznos od 640,00 kn od 1. srpnja 2020. do isplate,

uvećanjem, za tri postotna poena, prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, u roku od 15 dana, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

 

1.2. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.275,00 kn u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga, sa prijedlogom da ovaj sud presudu suda prvog stupnja preinači ukidanjem platnog naloga i odbijanjem tužiteljičinog zahtjeva za isplatu iznosa od 3.840,00 kn uz naknadu parničnog troška tuženiku.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Polazeći od iznosa tužbenog zahtjeva, ovaj je predmet spor male vrijednosti. Prema odredbi čl.  467. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP) presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

5. Suprotno navodima koji proizlaze iz sadržaja žalbe, presuda suda prvog stupnja ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati tako da u pobijanoj presudi i u postupku koji joj je prethodio nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.  11  ZPP a ne uočavaju se ni ostale bitne povrede iz čl. 354. st. 2, toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.  

 

6. Kada osporava prvostupanjsku presudu, tuženik se u žalbi poziva na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Isticanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP suprotno je odredbi čl. 467. st. 1 u vezi čl. 458. st. 1 ZPP i kao takvo ne utječe na zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke.

 

7. Međutim, osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 34. st. 1. i čl. 36. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" br. 137/10, 76/12 i 78/16, dalje: Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji).

 

8.1. Sud prvog stupnja prihvatio je zahtjev tužiteljice za održavanjem na snazi platnog naloga iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika J. R. u Z. posl. br. Ovrv-18849/19 od 13. prosinca 2019. kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.840,00 kn sa traženim zateznim kamatama a koji se iznos odnosi na mjesečne pristojbe od po 640,00 kn za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2019. za radio prijamnike u tuženikovim vozilima.

 

8.2. Kada je usvojio zahtjev tužitelja, sud prvog stupnja otklonio je prigovore tuženika zaključujući da tuženik nije dokazao da je valjano odjavio prijamnike a nije ni dokazao da je ispunio predmetnu tražbinu tužiteljice. Pri tom sud prvog stupnja utvrđuje da  tuženik nije dokazao da bi elektroničkom porukom od 10. prosinca 2014. valjano odjavio ranije prijavljene prijamnike, jer je za valjanu odjavu potrebna pisana izjava samog korisnika (ili njegovog punomoćnika) potpisana vlastoručnim potpisom, što tuženik nije priložio.

 

9.1. Polazeći od činjenice da je tužiteljica javna ustanova (čl. 1. st. 1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji) kojoj su zakonom delegirane javne ovlasti, tužiteljica se u obavljanju tih ovlasti smatra javnopravnim tijelom.

 

9.2. Podnesci se javnopravnom tijelu, između ostalog, mogu dostaviti elektroničkim putem. To što je sud prvog stupnja zaključio kako iz ispisa elektroničke isprave od 17. veljače 2017. (list 8 spisa predmeta suda prvog stupnja) nije moguće zaključiti da je tužiteljica zaprimila prethodnu tuženikovu elektroničku poštu od 10. prosinca 2014. nije odlučno već je odlučno i iz priloženog ispisa elektroničke isprave nedvojbeno vidljivo, da je tužiteljica zaprimila elektroničku ispravu od 17. veljače 2017. sa sadržajem dovoljnim za zaključak o tuženikovoj odjavi prijamnika i to na slijedeće adrese: …, …, … i na ... Navedeni podnesak tuženika od 17. veljače 2017. predan ovlaštenim pružateljima smatra se zaprimljenim kod tužiteljice.

 

10.1. Navedeni podnesak tuženika od 17. veljače 2017. po svojem sadržaju (tuženik navodi da je već elektroničkom poštom od 10. prosinca 2014.  obavijestio tužiteljicu kako od više nije vlasnik vozila te napominje kako tužiteljica i dalje uporno šalje račune i opomene te predlaže ovrhe "pa Vas još jednaput pozivamo da izbrišete sve obveze") predstavlja odjavu prijamnika, podredno svakako predstavlja dovoljan temelj za daljnje odgovarajuće postupanje tužiteljice u smislu traženja dopune zahtjeva.

 

10.2. Ako je, nakon uvida u sadržaj podneska od 17. veljače 2017., tužiteljica smatrala da taj podnesak ne predstavlja odjavu prijamnika odnosno da ne sadrži sve što je potrebno da bi u smislu odjave prijamnika po njemu postupila, tada je bila u obvezi da se pobrine da neznanje odnosno neukost tuženika ne bude na štetu prava koja mu po zakonu pripadaju – da bude oslobođen plaćanja pristojbe na prijamnike kojih više nije vlasnik. Isto tako, tužiteljica je, ako je smatrala da sadržaj podneska tuženika od 17. veljače 2017. po svom sadržaju ipak ne predstavlja odjavu prijamnika po kojem bi ona mogla dalje postupati, bila dužna zaključkom upozoriti tuženika na to i odredit mu rok u kojem je dužan otkloniti nedostatak, uz upozorenje na pravne posljedice ako to u određenom roku ne učini.

 

10.3. Ujedno je tužiteljica propustila utvrditi materijalnu istinu u pogledu tuženikove tvrdnje iz podneska od 17. veljače 2017. kako od 2. ožujka 2013. nije vlasnik vozila i radio prijamnika, a o kojoj činjenici ovisi pravo tužiteljice da naplati pristojbu. Da je pravilno postupila, tužiteljica bi utvrdila činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne stvari dakle utvrdila bi kako nisu ostvarene pretpostavke za naplatu utužene pristojbe za razdoblje siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2019. jer tuženik u tom razdoblju nije bio vlasnik vozila navedenih u dostavljenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova. 

 

11.1. Nakon što je odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usoz-321/13-5 od 30. lipnja 2015. ukinuta Odluka o načinu odjave prijamnika od 24. siječnja 2012. u dijelu koji se tiče formalnosti odjave u pogledu ovjere potpisa obveznika plaćanja kod javnog bilježnika i podnošenja odjave na tužiteljevom obrascu, tužiteljica se neosnovano poziva na povredu odredbe čl. 3.3 i 3.4. te Odluke, jer je tuženik svoj zahtjev tužiteljici dostavio elektroničkom poštom 17. veljače 2017.

 

11.2. Svrha propisa iz čl. 34. st. 1. i čl. 36. st. 1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji je da pretplatu nije dužna plaćati ona osoba koja nije vlasnik radio prijamnika. U tom se smislu negiranje sadržaja podneska tuženika od 17. veljače 2017. sa obrazloženjem da nije podnesen u skladu sa Odlukom tužiteljice o načinu odjave prijamnika smatra nerazmjernim u odnosu na tuženikova prava i na obveze tužiteljice kao javno pravnog tijela.

 

11.3. Tužiteljica je nakon zaprimanja podneska od 17. veljače 2017., bila dužna provesti postupak tako da  tuženiku  omogući da što lakše zaštiti i ostvari svoja prava, umjesto toga što je ustrajala na prinudnoj naplati pristojbe u razdoblju u kojem tuženik više nije bio vlasnik vozila, iako je tužiteljica sa zahtjevom za naplatu pristojbe u razdoblju od travnja do lipnja 2014. protiv istog tuženika već pravomoćno odbijena u prethodnom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu presudom posl. br. Povrv-581/2017 od 10. svibnja 2019., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-4126/2019-2 od 10. prosinca 2019.

 

12. Slijedom navedenog i primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP odlučeno je kao u stavku I, točka 1. izreke.

 

13.1.  Posljedično je valjalo preinačiti odluku o naknadi parničnog troška i primjenom čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st.1 ZPP odbiti tužiteljicu sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, kao u stavku I, točka 2. izreke.

 

13.2. Primjenom čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ( odlučeno je o naknadi parničnog troška tuženiku, koji se odnosi na sastav prigovora (tbr. 8. toč. 1: 50 bodova) i zastupanje na ročištu od 7. travnja 2022. (tbr. 9. toč. 1: 50 bodova) ili ukupno 100 bodova, što uz obračun po tbr. 50. iznosi 1.000,00 kn a uz uvećanje po tbr. 42. od 25% za PDV sveukupno iznosi 1.250,00 kn, kao u stavku I, točka 3. izreke.

 

 

U Zagrebu 4. travnja 2023.

 

 

                  Sudac:

                                                                     Sandra Artuković Kunšt, univ.spec.iur., v.r.