1

Poslovni broj 14 Gž-1481/2022-2

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 14 Gž-1481/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavoda OIB: … iz Z., zastupanog po punomoćnicama M. G. i M. V., zaposlenicama tužitelja, protiv tuženika ureda OIB: … iz Z., zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-12078/19-33 od 14. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 4. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-12078/19-33 od 14. travnja 2022. i sudi:

 

1. Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

„I Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 33.924,70 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 1. rujna 2019. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referento razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.194,50 Eura/9.000,00 kn[1] u roku od 15 dana.

 

II              Nalaže se tužitelju sa tuženiku naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 300,05 Eura/2.260,75 kn, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-12078/19-33 naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 33.924,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2019. do isplate, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

 

1.2. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

 

2.1. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

 

2.2. Tužitelj u odgovoru na žalbu smatra da je žalba neosnovana te predlaže žalbu kao takvu odbiti, uz naknadu troška žalbenog postupka.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. U prvostupanjskoj  presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.  354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14  Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. Ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu utvrđenja stvarne štete i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 164. st. 1. i 3. toč. 2 u vezi čl. 161. st. 1. i 2. toč. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16 i 18/18, dalje: ZMO).

 

6.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 33.924,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2019. do isplate, koji predstavlja iznose isplaćene po osnovi obiteljske mirovine u razdoblju od 1. svibnja 2017. do 30. travnja 2019., koja se isplaćuje supruzi pok. I. B., smrtno stradalog u prometnoj nesreći od 28. srpnja 2009. krivnjom vozača inozemnog vozila za kojeg odgovara tuženik.

 

6.2. U žalbenoj fazi postupka sporni su osnova i visina tužbenog zahtjeva s obzirom da tuženik smatra da nije u obvezi nadoknaditi tužitelju predmetnu štetu jer bi osiguranik tužitelja dana 25. kolovoza 2018. navršio 65 godina i stekao uvjete za starosnu mirovinu slijedom čega bi tužitelj kao mirovinski osiguravatelj, bez obzira na štetni događaj, svojem osiguraniku bio obvezan isplaćivati starosnu mirovinu. Sporno je stoga je li tuženik dužan naknaditi samo stvarnu štetu odnosno razliku između razmjernog dijela isplaćene obiteljske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine.

 

7.1. Prema stajalištu prvostupanjskog suda tužitelju na temelju čl. 161. st. 1. i st. 2. t. 2.  ZMO pripada pravo na naknadu štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškova isplaćenih iz mirovinskog osiguranja na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu.

 

7.2. Pri tom prvostupanjski sud navodi kako nije cijenio dokaz provedenog financijskog vještačenja smatrajući da visina tražbine tužitelja proizlazi iz dostavljenih doznaka o izvršenim isplatama obiteljske mirovine u utuženom razdoblju od 1. svibnja 2017. do 30. travnja 2019.

 

8.1. Osnovano tuženik u žalbi ukazuje da je pogrešno prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim njegov prigovor opsega i visine stvarne štete. Prema odredbi čl. 161. st. 2. t. 1. ZMO kojeg je prvostupanjski sud pravilno cijenio kao mjerodavno pravo za konkretni slučaj s obzirom na to da je u vrijeme njegovog važenja nastala šteta tužitelju, naknada stvarne štete koju tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, među kojima su i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.

 

8.2. Međutim, prema navedenim odredbama čl. 164. st. 1. i 3. toč. 2 u vezi čl. 161. st. 1. i 2. toč. 2. ZMO tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete od društva za osiguranje na osnovi isplaćene obiteljske mirovine samo ako je iznos te mirovine veći od iznosa koji bi se isplaćivao osiguraniku da nije bilo štetnog događaja i to za iznos razlike između obiteljske i starosne mirovine.

 

8.3. Tuženik je predloženim i provedenim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo, bankarstvo i osiguranje T. B. sudu ponudio dokaz o osnovanosti svog prigovora nepostojanja štete za koju bi bio odgovoran jer bi osiguraniku, da nije bilo štetnog događaja, po osnovi starosne mirovine u spornom razdoblju bilo isplaćeno više (19.014,09 kn) no što mu je isplaćeno po osnovi obiteljske mirovine (13.996,68 kn), što čini negativnu razliku od 5.017,41 kn. Time je tuženik postupio u skladu s odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP a tužitelj je u podnesku od 15. srpnja 2021. naveo da dopunsko očitovanje vještaka nije potrebno. Ujedno tužitelj nije tvrdio ni ponudio dokaze iz kojih bi proizlazilo da pok. I. B. sa navršenih 65 godina života ne bi ostvario pravo na starosnu mirovinu.

 

8.4. Iz navedenog činjeničnog stanja slijedi da pok. I. B. nije stradao u štetnom događaju i da je dana 25. kolovoza 2018. navršio 65 godina a time i ispunio uvjete za starosnu mirovinu, tužitelj bi mu s tog osnova bio dužan isplatiti više no što je isplaćivao po osnovi obiteljske mirovine, tako da za njega nije nastala stvarna šteta za koju bi u utuženom razdoblju od 1. svibnja 2017. do 30. travnja 2019. bio odgovoran tuženik.

 

9.1. Iz spisa predmeta suda prvog stupnja je vidljivo da je tužitelj rješenjem KLASA:14-03/09-01/OB:03211215199 URBROJ:341-25-05/3-09-89647 od 17. prosinca 2009. priznao pravo udovici pok. I. B. na obiteljsku mirovinu. Vezanost suda prvog stupnja tim pravomoćnim upravnim rješenjem podrazumijeva nemogućnost preispitivanja tog rješenja i ponovnog drugačijeg odlučivanja o pravu na obiteljsku mirovinu i isplatu te mirovine, međutim to nije predmet ovog spora. U tom smislu nije odlučna vezanost suda prvog stupnja navedenim rješenjem tužitelja o pravu na obiteljsku mirovinu jer sud prvog stupnja ne odlučuje o pravu na obiteljsku mirovinu već odlučuje o osnovanosti prigovora tuženika o nepostojanju stvarne štete kod tužitelja.

 

9.2. Drugim riječima, nije sporno pravo na obiteljsku mirovinu već je sporno nastaje li isplatom obiteljske mirovine u razdoblju od 1. svibnja 2017. do 30. travnja 2019. za tužitelja stvarna šteta, a u predmetnom slučaju iz rezultata provedenog financijskog vještačenja proizlazi da ta stvarna šteta ne nastaje jer bi tužitelj, da nije bilo posljedica štetnog događaja, svom osiguraniku po stjecanju uvjeta za starosnu mirovinu isplaćivao više od onog što sada isplaćuje po osnovi obiteljske mirovine.

 

9.3. Valja dodati da je člankom 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br.115/2018, dalje: ZID ZMO/18) izmijenjena odredba čl. 161. st. 2. toč. 1 tako da glasi: »1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovnu«, međutim navedena izmijenjena odredba je u primjeni od 1. siječnja 2019. (čl. 53. ZID ZMO/18). S obzirom da je tužitelj u razdoblju primjene navedene izmijenjene odredbe čl. 161. st. 2. toč. 1. prema ZID ZMO/18 od 1. siječnja 2019. do 30. travnja 2019. isplato obiteljsku mirovnu u iznosu od 7.038,12 kn kao što je utvrđeno vještačenjem a tuženik je u mirnom postupku tužitelju platio 7.073,54 kn što nije sporno, neosnovano se za prethodno razdoblje od 1. svibnja 2017. do 31. prosinca 2018., prije izmjene čl. 161. st. 2. toč. 1. prema ZID ZMO/18, zahtijeva isplata iznosa od 33.924,70 kn sa traženim zakonskim zateznima kamatama.

 

10. Slijedom navedenog i primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP odlučeno je kao u stavku I, točka 1. izreke.

 

11.1. Posljedično je valjalo preinačiti i odluku o naknadi parničnog troška tuženiku. Polazeći od zahtjeva iz podnesaka od 6. studenog 2020. i 17. svibnja 2021. te sa ročišta od 2. ožujka 2022., primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022, dalje: Tarifa) tuženiku je odmjerena naknada parničnog troška koja se odnosi na sastav tužbe obrazloženih podnesaka (tbr. 8. toč. 1: po 100 bodova, ukupno 400 bodova), zastupanje na ročištima od 11. ožujka 2020. i 6. studenog 2020. (tbr. 9. toč. 2: po 50 bodova ili ukupno 100 bodova), zastupanje na ročištu od 2. ožujka 2022. (tbr. 9. toč. 1: 100 bodova) dok nije odmjerena naknada za ostale podneske, za ročište koje nije održano niti je odgođeno 8. travnja 2020., za objavu presude od 14. travnja 2022. na koje za tuženika nitko nije pristupio te za pristojbu na odgovor na tužbu koja nije plaćena.

 

11.2. Ukupnih 600 bodova uz obračun po tbr. 50 iznosi 6.000,00 kn a uz uvećanje po tbr. 42. od 25% za PDV iznosi 7.500,00 kn a uz naknadu za trošak vještačenja od 1.500,00 kn sveukupno iznosi 9.000,00 kn, kao u stavku I, točka 2 izreke.

 

12. U stavku II izreke odlučeno je o naknadi troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 2 u vezi čl. 154. st. 1 ZPP i tbr. 10. toč. 1. Tarife pri čemu je 125 bodova ili 1.250,00 kn uvećano za 25% PDV na iznos od 1.562,50 kn a uz naknadu za plaćenu pristojbu od 698,25 kn iznosi 2.260,75 kn.

 

 

U Zagrebu 4. travnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej, v.r.