1

                            Poslovni broj 33 Gž Ob-999/2022-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 33 Gž Ob-999/2022-3

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Z. iz I., (u tužbi navedena adresa V.), OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. M., odvjetniku u Z., protiv tužene I. F. iz V. (u tužbi navedena adresa J.), OIB: …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., radi utvrđenja izvanbračne stečevine, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude na temelju priznanja i rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-171/2022-14 od 7. srpnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 4. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-171/2022-14 od 7. srpnja 2022. u pobijanoj točki I. izreke

 

 

r i j e š i o j e

 

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o troškovima iz točke II. izreke presude na temelju priznanja i rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-171/2022-14 od 7. srpnja 2022. u dijelu kojim tuženici nisu dosuđeni daljnji troškovi parnice.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

III. Prihvaća se žalba tužitelja protiv dijela odluke o troškovima iz točke II izreke presude na temelju priznanja i rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-171/2022-14 od 7. srpnja 2022. u dijelu kojim je tuženik obvezan tužiteljici isplatiti iznos od 26.562,50 kn/3.525,44 eur[1], te se u tom, daljnjem dijelu zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom na temelju priznanja i rješenjem citiranim u izreci odlučeno je:

 

„I. Nalaže se tuženici I. F. iz J., OIB … da tužitelju D. Z. iz I., OIB  … isplati iznos od 250.000,00 kn na ime ulaganja u nekretnine opisane kao:

a) kat.čest. 1174/3, u naravi Vinograd H., površine 1600m2, kat.čest. 1174/4, u naravi H., površine 2204 m2, od čega Kuća H. površine 185 m2, Dvorište H. površine 500 m2, Vinograd H. površine 1519 m2, sveukupne površine 3804 m2, sve upisano u zk.ul. 2944, k.o. V.-B.,

b) kat.čest. 1175/2, u naravi H., površine 1109 m2, od čega Klijet površine 56 m2, Vinograd površine 826 m2, Voćnjak površine 227 m2, sve upisano u zk.ul. 2878, k.o. V.-B.,

c) kat.čest 894/2, u naravi Voćnjak na H., površine 2610 m2, upisano u zk.ul. 2195, k.o. V.-B. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja 7. srpnja 2022. pa do isplate po stopi od 8,14 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju D. Z. da tuženoj I. F. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 255.152,20 kn (slovima: dvjesto pedeset pet tisuća sto pedeset dvije kune i dvadeset lipa) u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv navedene presude na temelju priznanja i odluke o troškovima postupka tuženica je podnijela žalbu, po sadržaju zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i tuženici dosude daljnji troškovi postupka uvećani za troškove žalbe.

 

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv dijela odluke o troškovima iz točke II izreke presude, koja se na temelju čl. 129. st. 5. ZPP smatra rješenjem, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se presuda u cijelosti „odbaci“ ili ukine i prema potrebi vrati predmet na ponovni postupak pred drugo vijeće prvostupanjskog suda.

 

4. Na žalbe nije odgovoreno.

 

5. Žalba tuženice nije osnovana dok je žalba tužitelja osnovana.

 

6. Tužitelj je u predmetnom postupku tražio da sud utvrdi, da je on suvlasnik nekretnine citirane u izreci, koja je kupljena za vrijeme izvanbračne zajednice stranaka a upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tuženice, na temelju čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona (NN 116/03).

 

7. U postupku je utvrđeno, a između stranaka nije niti sporno, da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici, te da je između stranaka sklopljen bračni ugovor.

 

8. Tužitelj je u postupku tražio da sud utvrdi vrijednost radova, koje je on izveo na nekretnini tuženice, a koja predstavlja njegovo ulaganje u tu nekretninu, te je ovaj sud u rješenju posl. br. Gž-Ob-433/2022 od 11. svibnja 2022. uputio prvostupanjski sud da je potrebno utvrditi vrijednost visine radova koje je tužitelj obavio prilikom adaptacije nekretnine koja je predmet spora, te primjenom citirane odredbe čl. 1111. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) te odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu.

 

9. U ponovljenom postupku tuženica je priznala tužbeni zahtjev, koji je postavljen u iznosu od 250.000,00 kn (umjesto prvotno traženih 1.500.000,00 kn).

 

10. Neosnovano se u žalbi prigovara, da se radi o nedopuštenom raspolaganju u smislu čl. 331. st. 2. ZPP, odnosno zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3. ZPP).

 

11. Predmetni spor je imovinskopravni spor između stranaka koje su bivši izvanbračni drugovi, te je zakonom predviđena mogućnost tražiti udio u imovini stečenoj za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice. U konkretnom slučaju, s obzirom na postojanje bračnog ugovora i druge utvrđene okolnosti, nije riječ o bračnoj stečevini, već stjecanju koristi izvršenim radom i to radom tuženika na nekretnini u posebnom vlasništvu tužiteljice u smislu čl. 1111. st. 2. ZOO, pa je zahtjev za isplatu takve koristi izričito predviđen zakonom. Činjenica da su stranke u vrijeme izvršenja radova bile izvanbračni drugovi ne utječe na isto, a tuženica je, priznajući takav zahtjev, raspolagala svojom imovinom što je također moguće i dopušteno.

 

12. Radi toga je prvostupanjski sud pravilno primijenio čl. 331. st. 1.  čl. 338. st. 5. ZPP, kada je donio presudu na temelju priznanja.

 

13. Odluka o parničnim troškovima tuženice donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP, a sud je o istom dao valjane razloge.

 

14. Tako sud obrazlaže da tuženoj nije priznat trošak sastava obrazloženog podneska u okviru kojega je postavljena protutužba, budući će o trošku sastavljanja ovog jedinstvenog podneska biti odlučeno u zasebnom postupku, u kojem će se odlučivati po protutužbi. Navodi žalbe, da bi „do mjesta na kojem se postavlja i obrazlaže protutužbeni zahtjev“ taj podnesak imao ukupno 12 stranica, ne znače da bi tuženica imala pravo na naknadu troškova tog podneska u oba postupka, i onog povodom tužbe i povodom protutužbe.

15. Trošak sastava obrazloženog podneska od 19.4.2021. godine, kao i sastava podnesaka od 11.5.2021. godine i 20.5.2021. godine, sud nije ocijenio potrebnim za donošenje odluke u ovom predmetu u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Trošak zastupanja na ročištima od 28.4.2021 i 11.11.2021. sud je priznao po Tbr. 9/2 Odvjetničke tarife s obzirom da je na ovim ročištima raspravljano jedino o procesnim pitanjima. Konačno, sud je priznao trošak sastava jednog obrazloženog podneska od 14.5.2021., a ne kako je zatraženo trošak sastava dva podneska datirana na ovaj datum.

 

16. Neosnovano tuženik prigovara što mu nije priznat trošak sastava podneska od 19.4.2021., jer je navode istog mogao iznijeti na očištu od 28.5.2021. za koje mu je dosuđena naknada u punom iznosu.

Nadalje, ročišta od 28.4.2021. i 11.11.2021. i po mišljenju ovog suda predstavljaju ročišta na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima, (mišljenje prof. dr. Š. potpuno je irelevantno za ovaj spor) dok je trošak sastava podneska od 12.10.2021.,  kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, tuženici dosuđen u iznosu od 1500 bodova pa ne može radi istog očitovanja biti dosuđen i trošak ročišta od 11.11.2021. na kojem se ponovno očitovala o istom.

 

17. Osnovano međutim tužitelj prigovara da je pogrešno dosuđen trošak podneska od 14.5.2021. u iznosu od 3.375 bodova, iako je u toj fazi postupka tužbeni zahtjev umanjen na iznos od 1.500.000,00 kn, podneskom od 13.10.2016., te naknada pravilno iznosi 1.500 bodova, te da je ročište od 7.7.2022. održano u fazi postupka kada je tužbeni zahtjev iznosio 250,000,00 kn, radi čega ista može iznositi 250 bodova.

 

18. Radi toga je tuženici neosnovano dosuđeno 1875 bodova 2.125 bodova, odnosno 21.250,00 kn/2.820,35 eur te PDV od 5.312,50 kn/705,08 eur, što ukupno iznosi 26.562,50 kn/3.525,44 eur.

 

19. Radi toga je sud, vodeći računa o uspjehu stranaka u sporu, o tome koji su troškovi bili potrebni radi vođenja parnice, sve na temelju čl. 154. i 155. ZPP, te odredbama mjerodavne Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, dalje: OT), tužitelja trebao obvezati na plaćanje troška tuženice od 228.589,70 kn/ 30.339,06 eur, a u ostalom dijelu njezin zahtjev za naknadu troškova parnice odbio kao neosnovan.

 

20. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, čl. 380. t. 2. i 3., te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 4. travnja 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

                  Milena Frankić, v.r.