Poslovni broj: Gž-265/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-265/2023-2

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli – Pola, po sucu Igoru Rakiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. d.o.o., , O. G., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku u Z., protiv tuženice Z. B. Č. iz S., , OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1774/2019-11, od 14. listopada 2022., 4. travnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1774/2019-11, od 14. listopada 2022., na način da se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika P. Ž. iz T. poslovni broj Ovrv-139/2019 od 14. studenog 2019., kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 123,23 eura[1] /928,51kuna(stodvadesetitrieuraidvadesetitricenta/devetstodvadesetosamkunai pedesetijednalipa), zajedno sa zateznim kamatama računatim:

- na iznos od 36,47 eura/274,83 kune od 1. kolovoza 2019.,

- na iznos od 43,38 eura/326,84 kune od 1. rujna 2019., i

- na iznos od 43,38 eura/326,84 kune od 1. listopada 2019.,

sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, te od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena.

 

III. Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi nastali trošak parničnog postupka u iznosu od 96,22 eura/725,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženici platiti tužitelju trošak žalbenog dijela postupka u iznosu od 78,39 eura/590,63 kune, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

 

1. Pobijanom je presudom odlučeno:

"I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika P. Ž. iz T. poslovni broj Ovrv-139/2019 od 14. studenoga 2019. ukida se i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tuženici naloženo da u roku od 8 dana tužitelju isplati iznos od 928,51 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 274,83 kn od 1. kolovoza 2019

- 326,84 kn od 1. rujna 2019.

- 326,84 kn od 1. listopada 2019.,

do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn."

 

2. Protiv te je presude žalbu podnio tužitelj navodeći da je podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima parničnog postupka. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se preinači pobijanu presudu na način da se predmetni platni nalog održi na snazi u cijelosti te da se tužitelju nadoknadi trošak ovršnog i parničnog postupka kao i trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 78,39 eur/590,63 kune, ili, podredno da se istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

 

4. Tuženica je dostavila odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene navode tužitelja, te predlaže da se žalbu odbije kao neosnovanu.

 

5. Žalba tužitelja je osnovana.

 

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatom ukupnog iznosa od 123,23 eur/928,51 kn s osnova pružene javne usluge sakupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada, i to u dijelu računa za lipanj, srpanj i kolovoz 2019. koji se odnosi na stavku usluge "minimalne javne usluge – ležajevi".

 

7. U ovome predmetu nije sporno da je tužitelj pružatelj javne usluge odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada na području Općine Okrug, a da je tuženica korisnica predmetne usluge, kao niti da je tužitelj izdao tuženici tri računa, i to za lipanj 2019. u iznosu od 369,93 kn, za srpanj 2019. u iznosu od 382,68 kn i za kolovoz 2019. u iznosu od 369,93 kn u kojima je javna usluga obračunata na način da se sastoji od dvije stavke "minimalna javna usluga" i "minimalna javna usluga – ležajevi". Nadalje, nije sporno da je tuženica predmetne račune platila u dijelu kojim je obračunata "minimalna javna usluga" dok nije platila račune u dijelu koji se odnose na obračun usluge pod stavkom "minimalna javna usluga – ležajevi", i to za lipanj 2019. u iznosu od 274,83 kn, za srpanj 2019. u iznosu od 326,84 kn i za kolovoz 2019. u iznosu od 326,84 kn. Pritom, nesporno je i da je tuženica pisanom izjavom o načinu korištenja usluge tužitelju prijavila da u svojoj nekretnini obavlja djelatnost iznajmljivanja soba/apartmana te da se u istoj nalazi 14 turističkih postelja, kao i činjenica da je tužitelj za tri sezonska mjeseca – lipanj, srpanj i kolovoz 2019. obračunao tuženici "minimalnu javnu uslugu – ležajevi" po cijeni od 23,35  kn s uračunatim PDV-om po gostu. Konačno, nije sporno niti da je tužitelj obračun javne usluge u utuženim računima izvršio sukladno strukturi cijene koja je propisana Odlukom o pružanju javne usluge u Općini O. kao i Općim uvjetima ugovora o korištenju javne usluge koji su sastavni dio te odluke, te sukladno Cjeniku usluga tužitelja na koji je načelnik Općine O. dao suglasnost.

 

8. Prvostupanjskom presudom platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika P. Ž. iz T. poslovni broj Ovrv-139/2019 od 14. studenog 2019. ukinut je i odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tuženici naloženo da u roku od 8 dana tužitelju isplati iznos od 928,51 kune zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne dijelove toga iznosa kako su navedeni u toč. I. izreke, uz obrazloženje, u bitnome, kako tuženica osnovano tvrdi da je obračun kakav je sačinio tužitelj za javnu uslugu sakupljanja, odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada protivan Zakonu o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 94/13, 73/17 i 14/19 – dalje: ZOGO) i Uredbi o gospodarenju komunalnim otpadom (Narodne novine br. 50/17 i 84/19 – dalje: Uredba), s obzirom da se u odnosu na vrijeme nastanka utuženih obveza u ovom predmetu primijenjuju odredbe ZOGO-a i Uredbe koja je bila na snazi u vrijeme pružanja komunalne usluge, a to nije kriterij broja ležaja već količina predatog otpada u obračunskom razdoblju (pri čemu kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju predstavlja masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika), pa sud prvog stupnja smatra da utužene usluge nisu obračunate u skladu s načelom "onečiščivać plaća" te da tužitelj nije dokazao osnovanost niti visinu tužbenog zahtjeva.

 

9. Takva odluka suda prvog stupnja nije valjana ni zakonita.

 

10. Naime, u situaciji kada  je usluge prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada iz kućanstva izvršena (što nije sporno među strankama), radi se o javnoj usluzi od općeg interesa, a kriterij broja turističkih ležajeva za iznajmljivanje je jedan od parametara koji izravno utječe na iznos troškova gospodarenja otpadom, pa je na tuženici teret dokaza da bi cijena pružene usluge iznosila manje da su Odluka i Cjenik usklađeni sa Zakonom i Uredbom. Pritom, činjenica neusklađenosti Odluke i Cjenika sa Zakonom i Uredbom, nije odlučna za donošenje valjane i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari, obzirom da sud, kao sud redovne nadležnosti, nije nadležan za ocjenu jesu li navedeni opći akti jedinice lokalne samouprave sukladni Zakonu. Navedeno iz razloga, što ocjena zakonitosti općih akata jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba koji imaju javne ovlasti i pravnih osoba koje obavljaju javnu službu, je u nadležnosti Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, a u vrijeme nastanka obveze, navedeni opći akti (Odluka i Cjenik) bili su na snazi, te nisu ukinute odlukom nadležnog suda.

 

11. Dakle, kako je tuženica obveznik plaćanja komunalne usluge koja joj je pružena, te kako joj je predmetna komunalna usluga obračunata po kriteriju prijavljenih turističkih ležajeva za iznajmljivanje, a tuženica na kojoj je bio teret dokaza (po čl.221.a. ZPP-a) tijekom postupka nije dokazala da bi cijena usluge bila manja da je ista obračunata prema količini predanog otpada u obračunskom razdoblju (pri čemu kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju predstavlja masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika, to je temeljem čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) tuženica dužna ispuniti svoju obvezu u utuženom iznosu zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a.

 

12. Posljedično sa time, valjalo je preinačiti prvostupanjsk odluku (po čl. 373. t. 3. ZPP-a), a time i odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

 

13. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tbr. 7. t. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine br. 142/12 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarife) tužitelju je valjalo priznati trošak prvostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 96,22 eur/725,00 kuna, a kako je tužitelj uspio u ovom žalbenom postupku istom je trebalo priznati i trošak žalbenog dijela postupka na ime sastava žalbe protiv presude, sukladno Tbr. 10. t.3 Tarife u iznosu od 51,85 eur/390,63 kune (s PDV-om), te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 eur/200,00 kn, ili ukupno 78,39 eur/590,63 kune.

 

 

U Puli – Pola 4. travnja 2023.

 

Sudac

 

Igor Rakić