Poslovni broj 33 Gž-4245/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 33 Gž-4245/2022-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Z. iz B., OIB:…, zastupan po punomoćnicima R. P. & S. P., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Z., protiv tuženika O. b. d.d. Z., OIB:…, zastupan po Odvjetničkom društvu A. & A. iz S., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-360/2021 od 1. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 4. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-360/2021 od 1. lipnja 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

 

„I Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7-7.3 Ugovora o kreditu od dana 29.10.2012. godine zaključenog između tužitelja – korisnika kredita s jedne i tuženice – banke s druge strane, koja glasi: "Za odustajanje od kredita i za prijevremenu potpunu ili djelomičnu otplatu kredita, Banka će naplatiti naknadu u skladu s Odlukom o tarifi naknada Banke".

II Nalaže se tuženoj O. B. d.d. Z., OIB:…, tužitelju V. Z. iz B., OIB:…, isplatiti iznos od 41.125,06 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 8 postotnih poena, sukladno čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, počev od 05.12.2017. godine a do isplate.

III Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 14.645,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja presude (1. lipnja 2022. godine) do isplate.“

 

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku dosude troškovi žalbe.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2.  toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2 t. 11. ZPP na koju se ukazuje u žalbi tuženika, a kako će nastavno biti obrazloženo.

             

6. U predmetnom postupku tužitelj traži da sud utvrdi ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojom je predviđena isplata naknade za prijevremenu otplatu kredita, tzv. izlazne naknade u iznosu od 41.125,06 kn/5.538,31 eur.

 

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je između tužitelja i tuženice tj. O. b. d.d. zaključen i ovjeren dana 29.10.2012. godine u M. Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama, broja ovjere OV-12388/2012 kod A. B., Javnog bilježnika u M., da je tužitelj isti zaključio u svojstvu korisnika kredita a tuženica u svojstvu banke, da je tužitelj u međuvremenu iskoristio svoje pravo iz članka 7-7.1 i 7.2 citiranog Ugovora i da je sukladno specifikaciji tuženice iz tzv. pisma namjere od dana 16.11.2017. izvršio prijevremenu otplatu kredita dana 04.12.2017. godine za što mu je tuženica temeljem odredbi čl. 7-7.3 citiranog Ugovora zaračunala i naplatila tzv. izlaznu naknadu u iznosu od € 5.538,31 što obračunato prema srednjem tečaju kn/€ na dan podnošenja tužbe od 7,425562 kn/€ iznosi 41.125,06 kn, da je tužitelj dana 07.01.2018. podnio prigovor,

- da je tuženica svojim podneskom od 01.02.2018. godine odgovorila tužitelju da je imala pravo naplatiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita jer je prilikom zadnjeg redovnog usklađivanja kamatnih stopa, kamata smanjena za 0,29 postotnih poena sukladno padu 6M NRS1 za €UR za što je kredit vezan kao i da je uskladila svoje uvjete poslovanja sukladno Zakonu potrošačkom kreditiranju u dijelu naknada za prijevremenu otplatu kredita,

- da je tuženik povodom zahtjeva tužitelja pribavio kreditnu mapu, izvršio potrebne izračune, konzultirao pravnu službu u svezi izdavanja brisovnog očitovanja, te pripremio i predao mu pismo namjere od 16.11.2017. godine s prikazom stanja duga i troška prijevremene otplate kredita na dan kada je taj izračun izvršen, s uputom da banka uplatitelj prethodno kontaktira tuženika kako bi se ponovo na dan plaćanja utvrdilo konačno stanje svih dospjelih i nedospjelih obveza tužitelja jer tuženiku nije poznat točan datum kada će banka platitelj izvršiti uplatu kojom će kredit u potpunosti biti zatvoren,

- da je banka platitelj 04.12.2017. izvršila uplatu kojom je kredit u cijelosti zatvoren, a također da je stigla i uplata naknade za prijevremenu otplatu kredita,

- da je ugovorom o kreditu i to člankom 7.3. ustanovljeno pravo korisnika kredita na prijevremenu potpunu ili djelomičnu otplatu kredita, ali i pravo tuženika da u slučaju takve situacije naplati naknadu, da je odredbom članka 1022. ZOO-a propisno da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita, da su parnične stranke postupile u skladu s tom odredbom te suglasno sklopile Ugovor o kreditu kojim su uredili sve uvjete ovog obveznopravnog odnosa, a odredbom članka 7,. ugovorili i modalitete koji se tiču prava i obveza ugovorih stranaka u svezi prijevremene ili potpune otplate kredita, da se tužitelj izrijekom i bezuvjetno suglasio s naprijed navedenom ugovornom klauzulom i da to nesporno proizlazi iz stipulacije čl. 7. Ugovora o kreditu ali i drugih ugovornih odredbi kao što je bio upoznat i sa odlukom tuženika o tarifi naknada, da je i člankom 16. st. 2. ZPK-a propisano da u slučaju prijevremene otplate kredita vjerovnik ima pravo na pravednu i objektivnu naknadu za moguće troškove izravno povezane sa prijevremenom otplatom kredita,

- da je isto naknada za sve radnje i aktivnosti koje tuženik mora poduzeti a koje su skopčane sa zahtjevom za prijevremeno potpuno zatvaranje kredita, a time i prestanak ovog ugovornog odnosa, da odredba članka 7.3. Ugovora o kreditu nije u suprotnosti niti s odredbom članka 1024.stav 4. ZOO-a jer ugovaranje ove naknade ne predstavlja supstituiranje prihoda od kamata za vrijeme od dana prijevremenog vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti,

- da iz iskaza svjedokinje J. P., zaposlenice tuženika proizlazi da je bila zaposlenica tuženika kada je tužitelj predao zahtjev za prijevremenu otplatu kredita i kako je točno da je tuženik obračunao tužitelju naknadu za prijevremenu otplatu kredita a što je ovisilo o iznosu nedospjele glavnice na taj dan i sve sukladno naknadama banke, a isto da je bilo ugovoreno ugovorom o kreditu i da je to naknada za prijevremeni povrat kredita nedospjele glavnice i kamate do tog dana, inače s time kada klijent želi prijevremeno otplatiti kredit da upoznaju i klijenta i izdaju pismo namjere, koje se izdaje na klijentovu inicijativu i znači da klijent želi otplatiti kredit pod uvjetima da plati naknadu i da se briše hipoteka a za sveukupno dugovanje koje on treba platiti na taj dan,

- da je prema priležećem pismenu tuženika od 1.veljače 2018. godine, a u svezi prigovora za postupanje O. b. kod prijevremene otplate predmetnog kredita tuženik naveo da sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju i važećoj odluci o naknadama, banka prilikom redovnog usklađivanja kamatnih stopa (koje provodi dva puta godišnje u siječnju i srpnju) povećava referentnu kamatnu stopu po predmetnom kreditu kako bi imali pravo na prijevremeni povrat kredita bez naknade te obzirom da je prilikom zadnjeg redovnog usklađivanja redovnih kamatnih stopa, smanjena za 0,29 postotnih poena sukladno padu 6M NRS1 za €ur a za što je kredit vezan kako banka ima pravo naplatiti naknadu za prijevremeni povrat kredita, a u pismu namjere tuženika tužitelju od 16.11.2017. godine navodi se da se banka obvezuje izdati brisovno očitovanje za brisanje založnog prava na navedenim nekretninama u trenutku podmirenja svih dospjelih i nedospjelih obveza koje proizlaze iz zaključenih ugovora i nakon što banka platitelj uplati cjelokupni iznos svih dospjelih i nedospjelih troškova gašenja po kreditu i to kunsku protuvrijednost iznosa stanja ukupnog duga na dan 16.11.2017. godine od 140.064,87 €ura i trošak prijevremene otplate na dan 16.11.2017. godine u iznosu od 5.538,31 €ur,

- da iz prethodno analiziranog pisma namjere tuženika tužitelju od 1. veljače 2018. godine proizlazi da bi tužitelj imao pravo na prijevremeni povrat kredita bez naknade u slučaju da je banka povećala referentnu kamatnu stopu po predmetnom kreditu, te budući je kamatna stopa smanjena za 0,29 postotnih poena, da banka ima pravo naplatiti naknadu za prijevremeni povrat kredita, a kako to proizlazi i iz navoda saslušane svjedokinje J. P.

 

8. Odredbom članka 1024. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je, da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti.

 

9. Radi toga prvostupanjski sud zaključuje, da tuženik nije mogao zbog smanjenja kamatne stope tražiti naknadu za prijevremeni raskid kredita, a što je dakle sam tuženik naveo kao obrazloženje naplate te naknade.

 

10. Iz samog sadržaja Ugovora proizlazi, a što navodi i tužitelj u svom iskazu, da je prilikom zaključenja ugovora banka već unaprijed pripremila tekst Ugovora u kojem članku 7, točka 7.3 tog Ugovora se navodi kako za odustajanje od kredita i za prijevremenu potpunu ili djelomičnu otplatu kredita će banka naplatiti naknadu u skladu s odlukom o tarifi naknade banke, a koja nije navedena u tom ugovoru.

 

11. Tuženik tijekom postupka samo sumarno navodi, a ne specificira troškove koji bi predstavljali naknadu za prijevremenu otplatu kredita, a niti to navodi saslušana svjedokinja J. P. zaposlenica tuženika, koja je navela kako je ta naknada za prijevremeni povrat kredita nedospjele glavnice i kamata do tog dana. Radi toga prvostupanjski sud zaključuje, da navedena naknada predstavlja uračunate kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti, jer iz navedenog ugovornog odnosa ne proizlazi da je tuženik zbog prijevremenog vraćanja kredita pretrpio bilo kakvu štetu.

 

12. Radi toga je prvostupanjski sud zaključio, na temelju čl. 322 st. 1. ZOO u vezi čl. 6. tog zakona navedena odredba predmetnog ugovora o kreditu ništetna, a tuženik je dužan vratiti primljeno, na temelju čl. 323. st. 1. ZOO.

 

13. Tuženik u žalbi prvenstveno prigovara ocjeni iskaza svjedokinje J. P., koja je iskazivala da naknada za prijevremenu otplatu kredita ovisi o iznosu nedospjele glavnice na dan otplate.

 

14. Prije svega valja reći da iz samih navoda tuženika povodom prigovora tužitelja proizlazi, da „banka prilikom redovnog usklađivanja kamatnih stopa povećava referentnu kamatnu stopu po predmetnom kreditu kako bi imali pravo na prijevremeni povrat kredita bez naknade te obzirom da je prilikom zadnjeg redovnog usklađivanja redovnih kamatnih stopa, smanjena za 0,29 postotnih poena sukladno padu 6M NRS1 za Eur a za što je kredit vezan kako banka ima pravo naplatiti naknadu za prijevremeni povrat kredita“ a upravo se navedeno citira u razlozima prvostupanjske presude.

 

15. Odlučno za ocjenu valjanosti postupanja tuženika jest, da li su za njega prijevremenom otplatom kredita nastali posebni troškovi, budući da on tvrdi da se radi o naknadi „za sve radnje i aktivnosti“ koje mora poduzeti povezano s prijevremenom otplatom kredita.

 

16. Tuženik nije naveo koje su to radnje niti koji su posebni troškovi za njega nastali u vezi s provođenjem istih, nego u žalbi prigovara da se radi o naknadi koja ovisi o visini ostatka neotplaćene glavnice.

Pri tom ne obrazlaže na koji način visina ostatka neotplaćene glavnice, utječe na posebne troškove koji za njega nastaju uslijed prijevremene otplate, odnosno u kojoj su korelaciji ti troškovi i visina glavnice koju je tužitelj još trebao otplatiti.

 

17. Naime, odredbom čl. 1024. ZOO propisano je, da korisnik kredita može raskinuti ugovor i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku, te je dužan naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio. U slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.

 

18. Iz navedenog proizlazi, da u slučaju raskida ugovora prije roka određenog za vraćanje, korisnik kredita ima obvezu naknaditi štetu davatelju kredita, ako je isti štetu pretrpio. Tuženik se pozvao na to, da su mu nastali posebni troškovi za radnje i aktivnosti koje mora poduzeti povezano s prijevremenom otplatom kredita, ali iste nije precizirao, niti dokazao.

 

19. Tuženik je naime u odgovoru na tužbu naveo da je povodom zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita morao angažirati sve svoje resurse, kako ljudske tako i materijalne, te precizirao da se radi o dogovaranju i održavanju sastanka radi definiranja želja korisnika kredita i utvrđivanja njegove prave volje, izradi odgovarajućih izračuna i kontroli istih od strane nadležnih službi, pripremi pisma namjere i izvještavanju klijenta, a potom ponovnom plasmanu prijevremeno plaćenih sredstava.

 

20. Sve navedeno predstavlja redovno poslovanje banke koje obavljaju njezini djelatnici, a tuženik nije dostavio konkretan izračun troškova navedenih radnji, a posebno nije doveo u korelaciju troškove tih radnji, ako nastaju izvan redovnih troškova poslovanja, s visinom ostatka neotplaćene glavnice.

 

21. Radi toga tuženik nije dokazao da bi mu prijevremenom otplatom kredita nastala šteta. U vezi navoda tuženice o slobodi ugovaranja, s tvrdnjom da je tužitelj prihvatio primjenu Odluke o tarifi naknada Banke, za obrazložiti je da u situaciji kada je tužitelj dizao kredit kod tuženice, nije bio u poziciji da traži od tuženice da iz Ugovora izostavi sporni članak kojim se regulira tzv. izlazna naknada, s time da je tužitelj tuženici podnio prigovor u vezi te naknade, ali u konačnici nije imao izbora nego istu platiti ukoliko želi prijevremeno zatvoriti postojeći kredit.

 

22. Osim toga, kako je tuženica sebi ostavila isključivu slobodu određivanja visine predmetne naknade, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljem kao drugom ugovornom stranom, (jer tako proizlazi iz provedenih dokaza) valjalo je o ništetnosti  predmetne odredbe Ugovora o kreditu (kojom se tužitelj, kao korisnik, obvezao tuženici platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita), odlučiti primjenom mjerodavnih odredaba i to čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07 – dalje: ZZP). Navedenom je odredbom propisano, da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. toga članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Prema odredbi čl. 102. st. 1. ZZP, nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Radi toga je osnovan zaključak suda prvog stupnja, da se radi o ništetnoj odredbi Ugovora (iako iz drugih razloga). U tom smislu se ukazuje i na pravno shvaćanje zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i sudaca Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su IV – 308/2020, od 5. studenoga 2020., točka 8., koje glasi: „Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo.“

 

23. Zato je pravilan zaključak, da se radi o ništetnoj odredbi ugovora, te je tuženik dužan vratiti primljeno na temelju te odredbe, kako je i presuđeno.

 

24. Na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.             

 

             

U Zagrebu, 4. travnja 2023.

                                                                                                 

                                                                                                 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                    Milena Frankić, v.r.