Poslovni broj: 37.Gž-405/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

                                                                          Poslovni broj:  37. Gž-405/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. B. iz M., OIB:…, koju zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u M., protiv tužene O. B. d.d. S., OIB:…, koju zastupa punomoćnik B. A., odvjetnik u S., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-334/21-14 od 23. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 4. travnja 2023.

 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-334/21-14 od 23. prosinca 2022. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučiti će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 12. st. 1. Ugovora o kreditu br. 57788/06 - kojeg su tužiteljica I. B., kao korisnik kredita, i pravni prednik tuženika S. G. - S. b. d.d., kao kreditor, sklopili dana 6. prosinca 2006. god. i solemnizirali kod javnog bilježnika M. P. iz M., br. OU-344/06 – i to onaj dio predmetne odredbe kojim je određeno da je za prijevremenu otplatu kredita potrebno platiti naknadu određenu aktom Kreditora, a koji glasi: "Za prijevremenu otplatu kredita potrebno je podnijeti pisani zahtjev i platiti naknadu određenu aktom Kreditora.".

 

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 28.593,76 KN / 3795,04 € 1, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 30. studenog 2017. god. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 6.954,00 / 922,95 € 1 uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Protiv presude tužena je izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje a podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Nesporno je da su tužiteljica kao korisnica kredita i pravni prednik tužene S. G. - S. B.  d.d. kao kreditor sklopili dana 6. prosinca 2006. ugovor o kreditu u iznosu od 200.000 CHF u protuvrijednosti u kunama.

 

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora kojom je ugovoreno da će korisnik kredita za prijevremenu otplatu kredita platiti naknadu određenu aktom kreditora i isplatiti iznosa naknade koju je tuženoj po toj osnovi platio.

 

6. Tužiteljica temelji zahtjev za utvrđenje ništetnosti prije svega na tvrdnji da se o toj ugovornoj odredbi nije pregovaralo te je ona ništetna prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP). Naime, odredbom čl. 81. st. 2. i st. 3. toga Zakona važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu između stranaka u ovome sporu, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.  Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

7. Tužena je tijekom postupka, uz ostalo osporila status tužiteljice kao potrošača, posljedično i  njeno pravo na pravnu zaštitu primjenom odredbi ZZP.

 

8. Prema odredbi čl. 3. ZZP, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njenom zanimanju niti njenoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

 

9. Iz predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je namijenjen kupnji nekretnine a sama tužiteljica je iskazala da je kredit iskorišten za kupnju poslovnog prostora, sud također konstatira kao nesporno da je kredit iskorišten  za kupnju nekretnine koja u naravi predstavlja poslovni prostor u prizemlju zgrade na k.č.br. 690/4 k.o. M., na adresi …, također nije sporno da je tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora bila vlasnica obrta I. za trgovinu m. o. na adresi ….

 

10. Pobijanom odlukom prihvaćen je zahtjev za utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe primjenom citirane odredbe čl. 81. ZZP uz obrazloženje (t. 11.) da je djelatnost tužiteljičinog obrta, koji se ne nalazi u predmetnom poslovnom prostoru, isključivo trgovina modnom odjećom a ne trgovina, iznajmljivanje odnosno upravljanje nekretninama te "je jasno da je tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o kreditu djelovala izvan svoje djelatnosti".

 

11. Navedeno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda je pogrešno. Naime, kraj nesporne činjenice da je tužiteljica kupila nekretninu koja u naravi predstavlja poslovni prostor, dakle prostor namijenjen obavljanju poslovne djelatnosti, za njen status potrošača u smislu citirane odredbe čl. 3. ZZP  neodlučno je da li će u njemu obavljati već registriranu djelatnost ili započeti neku drugu poslovnu djelatnost, također nije odlučna činjenica da njen obrt nije bio registriran za trgovinu, iznajmljivanje ili upravljanje nekretninama. Kako je tužena u ovom postupku osporila tužiteljici status potrošača, ne može se također iz pojedinih izraza u predmetnom ugovoru ("kreditiranje građana") zaključivati da joj je prednik tužene priznao status potrošača već je odlučne činjenice za zaključak o tom pitanju sud bio dužan utvrditi temeljem svih izvedenih dokaza. Imajući u vidu navedene nesporne činjenice o poslovnoj namjeni objekta  kupljenog sredstvima kredita proizlazi da nije riječ o potrošačkom kreditu, uostalom u ugovoru nije navedeno da je riječ o stambenoj nekretnini.

 

12. Kako zbog izloženih razloga tužiteljica kao korisnik predmetnog kredita nema status potrošača u smislu čl. 3. ZZP, kao takva nije legitimirana tražiti utvrđenje  ništetnosti sporne ugovorne odredbe temeljem odredbi toga Zakona.

 

13. Međutim, tužiteljica je također tvrdila da je predmetna ugovorna odredba ništetna prema općem obveznopravnom propisu, odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, dalje: ZOO) budući da je ugovorena obveza neodređena i neodrediva. Također smatra odredbu protivnom kogentnoj zakonskoj normi u čl. 1024. st. 4. ZOO koja zabranjuje banci da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka uračunava kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti.

 

14. Međutim, tužena je tijekom postupka tvrdila da je obveza tužiteljice bila odrediva budući je njenim općim aktima, kao dijelom ugovora, propisana isplata naknade u iznosu od 4% od preostalog iznosa glavnice, tako da je u svakom trenutku bilo moguće izračunati iznos naknade za slučaj prijevremene otplate kredita. Također je osporila korelaciju iznosa naknade i nenaplaćane kamate budući da je iznos naknade vezan za preostalu glavnicu.

 

15. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi i zaključak suda da je tužena protivno odredbi čl. 1024. st. 4. ZOO naknadu naplatila na ime gubitka ugovorene kamate do isteka ugovorenog roka otplate, jer druge troškove nije imala a uz to je izjavila da u svojoj pasivi ima dugoročnu obvezu iz koje je financirala sredstva za kredit tužiteljice. Zaključuje da sama po sebi naknada za prijevremenu otplatu kredita nije ništetna, što proizlazi i iz Direktive 2014/17 Eu parlamenta i vijeća i direktive 2008/48 EZ, direktive 93/13 EEZ ali tek u situaciji ako se o toj ugovornoj odredbi posebno pregovaralo i ako tako ugovorena naknada ne uzrokuje neravnotežu između potrošača i trgovca a u ovom slučaju nije ispunjena niti jedna od tih pretpostavki.

 

16. Budući da se odluka o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe u bitnom temelji na utvrđenju pretpostavki o njenoj nepoštenosti u smislu odredbe čl. 81. ZZP, a ta se utvrđenja u ovom slučaju ne mogu primijeniti jer tužiteljica nije potrošač, žalitelj osnovano ističe nedostatak razloga o odlučnim činjenicama i pretpostavkama eventualne ništetnosti prema općim obveznompravnim propisima, u ovom slučaju odredbama čl. 269. st. 2. i čl. 1024. st. 4. ZOO na koje se tužiteljica također pozvala.

 

17. Iz samog navoda tužene da još uvijek u pasivi ima dugoročnu obvezu iz koje je financirala sredstva za odobravanje kredita tužiteljici, a imajući u vidu sve ostale njene prigovore i tvrdnje, ne može se bez ikakvih drugih utvrđenja i argumenata, zaključiti da naknadom naplaćuje gubitak kamate, suprotno odredbi čl. 1024. st. 4. ZOO. Također su izostali valjani razlozi o tvrdnji tužene da je obveza bila odrediva obzirom je utvrđena u postotku od preostalog iznosa glavnice.

 

18. Iz izloženog proizlazi da je tužbeni zahtjev prihvaćen pogrešnom primjenom materijalnoga prava a zbog toga su ujedno izostali valjani razlozi o eventualnoj ništetnosti sporne ugovorne odredbe prema citiranim odredbama ZOO zbog čega za sada pravilnost presude nije moguće ispitati čime je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

19. Stoga je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP uvažena kao osnovana žalba tužene, ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, radi donošenja nove, valjano obrazložene odluke, ocjenom svih ostalih žalbenih navoda.

 

20. Odluka o parničnom trošku ukinuta je sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP a odluka o naknadi troškova postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

U Zagrebu, 4. travnja 2023.

 

                                                                                                     Predsjednik vijeća:

                                                                                                     Ksenija Grgić, v.r.