Poslovni broj: 6/1. P-706/2022-11

     

  REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

      Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 6/1. P-706/2022-11

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Tamari Jugo Smoljanović, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Ane Sabljak, u pravnoj stvari tužitelja A. P. vl. A., obrta, R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. J., odvjetnik u R., protiv prvotuženika B. Š. j.d.o.o., V. B., OIB: …, i drugotuženika D. S., R., OIB: …, radi naknade štete od 2.645,23 eura/19.930,50 kuna[1], nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. veljače 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i drugotuženika te odsutnosti uredno pozvanog prvotuženika, 4. travnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Nalaže se prvotuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.769,26 eura/13.330,50 kuna1 uvećano za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od 1. listopada 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja da mu prvotuženik isplati 875,97 eura/6.600,00 kuna1 zajedno sa zateznim kamatama.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje od drugotuženika solidarnu isplatu 2.645,23 eura/19.930,50 kuna1 s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima.

IV.              Nalaže se prvotuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 159,20 eura/1.199,49 kuna1, u roku od 15 dana.

V.              Odbija se zahtjev tužitelja da mu prvotuženik naknadi parnični trošak u preostalom iznosu od 199,00 eura/1.499,37 kuna1.

VI.               Odbija se drugotuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 26,00 eura/195,90 kuna1.

 

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 17. studenoga 2022. navodi da je s prvotuženikom dana 19. srpnja 2021. sklopio Ugovor o najmu vozila F. D. reg. oznaka RI …. Dana 18. kolovoza 2021. da se dogodila prometna nezgoda koju je skrivio drugotuženik upravljajući predmetnim vozilom neprimjerenom brzinom. Na vozilu je kao posljedica nezgode nastala materijalna šteta od 13.330,50 kuna, a koji iznos je isplaćen trećim osobama radi popravka vozila. Tužitelj je pretrpio i štetu u vidu izmakle koristi od 6.600,00 kuna radi nemogućnosti iznajmljivanja kombija u periodu od 22 dana dok je vozilo bilo na popravku. Stoga tužitelj potražuje od prvotuženika i drugotuženika da mu solidarno naknade štetu u utuženom iznosu sa zateznim kamatama i troškovima. Predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Prvotuženik nije dao odgovor na tužbu, a drugotuženik u svom odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, činjenicu da je upravljao vozilom te navodi da je uzrok štetnog događaja divljač koja je pretrčavala cestu.

3. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je izveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu. Obzirom da su u postupku utvrđene sve važne činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je cijenio da je izvođenje dokaza saslušanja stranaka suvišno i nepotrebno. Tužiteljev dokazni prijedlog za pribavom prekršajne evidencije je nepravovremeno istaknut u podnesku od 13. veljače 2023. budući se radi o sporu male vrijednosti te ga je tužitelj propustio predložiti u tužbi, a nije naveo okolnosti iz kojih bi sud zaključio da taj dokazni prijedlog ranije nije mogao predložiti bez svoje krivnje (čl. 461.a st. 2. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP). Ujedno, kako je tužitelj na ročištu od 22. veljače 2023. odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka, sud isti nije izvodio.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan u odnosu na prvotuženika i neosnovan u odnosu na drugotuženika.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu 1.769,26 eura/13.330,50 kuna1 s osnove obične imovinske štete u vidu popravka vozila i 875,97 eura/6.600,00 kuna1 s osnove izmakle koristi, a koju naknadu štete potražuje od prvotuženika kao najmoprimca vozila i drugotuženika kao vozača koji je upravljao vozilom u trenutku nastanka štetnog događaja.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja od 18. kolovoza 2021. te da je u trenutku nastanka nezgode vozilom upravljao drugotuženik (a isto proizlazi i iz dokumentacije koja se nalazi u spisu - Potvrde PPP Rijeka Klasa 211-04/21-P/24119 sa stranice 15-16 spisa) te visina tužbenog zahtjeva.

7. Kako navedene činjenice nisu sporne, to sud nije niti provodio dokaze na okolnost utvrđivanja među strankama nespornih činjenica (čl. 221. st. 1. ZPP-a).

8. Sporna je odgovornost tuženika za nastanak događaja.

9. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.; dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Člankom 1046. ZOO-a određeno je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

10. U smislu odredbe članka 1045. ZOO-a opće pretpostavke odgovornosti za štetu jesu subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu (oštećenik i štetnik, odnosno odgovorna osoba), štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost štetne radnje. Te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

11. Primijenjeno na konkretan slučaj znači da je oštećenik, a time i aktivno legitimirana osoba u ovoj parnici, upravo ona osoba koja je pretrpjela štetu time što je snosila troškove popravka vozila jer je plaćanjem tih troškova došlo do umanjenja njezine imovine. Isto proizlazi iz računa broj 391/VP/4 od 16. rujna 2021., broj 392/01/8 od 28. rujna 2021. i broj 7014/Posl2/5 od 29. rujna 2021. (stranice 6-8 spisa) iz kojih je vidljivo da su treće osobe (A. B. d.o.o., G. v. d.o.o. i K. B.) tužitelju zaračunale iznos od ukupno 13.330,50 kuna za prodaju auto-dijelova materijala i izvođenje radova popravka. Iz izvida štete E. o. d.d. oznake 211199900042/1 (stranica 17 spisa) utvrđena su oštećenja na vozilu reg. oznake RI … uslijed nezgode od 18. kolovoza 2021., i to dijelovi za zamjenu i dijelovi za popravak, a koja oštećenja odgovaraju fotodokumentaciji sa stranice 18-24 spisa i navodima o oštećenjima u Potvrdi PPP Rijeka od 31. kolovoza 2021. Tuženici nastala oštećenja i popravak vozila, kao i činjenicu isplate računa od strane tužitelja, nisu ni osporavali. Slijedom, sud utvrđuje da je tužitelju kao posljedica štetnog događaja nastala imovinska šteta uslijed popravka vozila od 1.769,26 eura/13.330,50 kuna1.

12. Cijeneći navode o odgovornosti tuženika za štetu, sud uvidom u Ugovor o najmu vozila od 19. srpnja 2021. (stranice 9-14 spisa) utvrđuje da je isti sklopljen između tužitelja kao najmodavca i prvotuženika, kao najmoprimca, te predmet kojeg ugovora je vozilo F. D. reg. oznake RI …. Da je vozilo F. D. reg. oznaka RI … u vlasništvu tužitelja nije sporno. Uvidom u račun tužitelja broj 23-1-1 (stranica 4 spisa) utvrđuje se da je teretno vozilo iznajmljeno prvotuženiku na vrijeme od 19. srpnja 2021. do 18. kolovoza 2021., odnosno da je u vrijeme prometne nezgode bilo u najmu prvotuženika, a što isti nije ni osporio.

13. Nadalje, navod drugotuženika da je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio u radnom odnosu kod prvotuženika te da je u svezi s radom upravljao kombijem tužitelj nije osporavao.

14. Odredba čl. 1061. st. 1. ZOO-a određuje da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Stavkom 2. istoga članka propisano je da oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika ako je štetu prouzročio namjerno.

15. Tužitelj u postupku nije dokazao ni namjeru ni krajnji nepažnju drugotuženika. Ujedno, iz Potvrde PPP Rijeka vidljivo je da je vozač bio alkotestiran po nastanku događaja i da nije utvrđena koncentracija alkohola.

16. Tuženik u postupku nije imao nikakve dokazne prijedloge, tako ni one kojima bi eventualno dokazao da bi uzrok nezgode bila divljač na cesti. Također, u odnosu na istaknutu ništetnost ugovora o najmu na ročištu od 22. veljače 2023. nije predlagao izvođenje dokaza, a iz stanja spisa ne proizlazi osnovanost takvog prigovora.

17. Slijedom svega iznesenog, sud utvrđuje da je prvotuženik, koji je koristio vozilo temeljem ugovora o najmu, odgovoran za običnu imovinsku štetu u iznosu od 1.769,26 eura/13.330,50 kuna1 nastalu na vozilu kao posljedica prometne nezgode koju je skrivio njegov radnik koji je upravljao vozilom u trenutku nastanka nezgode te su u odnosu na njega ispunjene ranije citirane pretpostavke odgovornosti za takvu štetu iz čl. 1045. ZOO-a, dok drugotuženik pozivom na odredbu čl. 1061. st. 1. i 2. ZOO-a prema ocjeni ovog suda nije odgovaran na naknadu štete tužitelju. Visina štete u postupku nije bila sporna.

18. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a. Na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. istog Zakona, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom pa je sud tužitelju dosudio i kamate od nastanka štete po stopi koja se odnosi na ostale odnose.

19. Zaključno, sukladno ranije obrazloženom, sud je pozivom na citirane odredbe utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži naknadu štete od 1.769,26 eura/13.330,50 kuna1 u odnosu na prvotuženika te je odlučio kao u t. I. izreke presude, i neosnovanim u cijelosti u odnosu na drugotuženika te je odlučio kao u t. III. izreke presude.

20. U odnosu na zahtjev za naknadu izmakle koristi radi nemogućnosti iznajmljivanja kombija u razdoblju od 22 dana dok je bio na popravku, tužitelj nije dokazao da bi popravak predmetnog vozila trajao navedeni broj dana, odnosno da se zbog radnje tuženika u tom broju dana vozilo nije moglo koristiti, ni da je imao mogućnost baš u tom razdoblju iznajmiti vozilo, odnosno da bi po redovnom tijeku stvari ostvarivao dobit od najma tog vozila. Stoga sud smatra da tužitelj nije dokazao da bi mu nastala šteta od 875,97 eura/6.600,00 kuna1 s osnove izmakle koristi. Slijedom navedenog, kako u tom dijelu zahtjeva nisu ispunjene iz navedenih odredbi ZOO-a sve prije citirane pretpostavke odgovornosti tuženika za naknadu štete koje moraju biti kumulativno ispunjene, valjalo je za iznos od 875,97 eura/6.600,00 kuna1 tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki III. izreke presude.

21. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, sukladno vrijednosti predmeta spora od 2.645,23 eura/19.930,50 kuna1 i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 126/22.; dalje: Tarifa). Tužitelj je djelomično uspio s tužbenim zahtjevom u odnosu na prvotuženika omjeru od 66%. Kad se od postotka tužiteljevog uspjeha u parnici od 66% oduzme uspjeh prvotuženika u omjeru od 34%, proizlazi da je tužitelj u konačnici uspio s 32%. Troškovi tužitelja koji je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, su priznati za sljedeće radnje u postupku: sastav tužbe u iznosu od 199,00 eura (Tbr. 7. t 1. u vezi s Tbr. 50. Tarife), zastupanje na ročištu od 22.2.2023. u iznosu od 199,00 eura (Tbr. 9. t. 1.), trošak PDV-a 25% (Tbr. 42.) od 99,50 eura/749,68 kuna1, sveukupno 497,50 eura/3.748,41 kuna1. U odnosu na zahtjev za naknadu troškova pristojbe, sud ističe da tužitelj nije postavio zahtjev za naknadu troškova postupka određeno u visini kako je to propisano odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a te mu stoga isti nije ni dosuđen.

22. Slijedom navedenog, valjalo je sukladno citiranim odredbama dosuditi tužitelju na ime parničnih troškova 159,20 eura/1.199,49 kuna1, a koji iznos predstavlja 32% od ukupno priznatih troškova, odnosno sud je donio odluku sukladno točki IV. izreke presude.

23. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troška u preostalom zatraženom iznosu od 199,00 eura/1.499,37 kuna1 kao neosnovanim pozivom na odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 13. veljače 2023. (stranica 34 spisa) budući takav podnesak nije bio potreban za vođenje postupka. Slijedom, odlučeno je kao pod t. V. izreke presude.

24. Drugotuženik u svojem zahtjevu traži naknadu putnih troškova u iznosu d 6,00 eura i dnevnicu u iznosu od 20,00 eura, a koji troškovi su mu nastali prilikom njegovog pristupa na ročište 22. veljače 2023. Pravo stranaka na naknadu troškova propisano je Pravilnikom o naknadi troškova u sudskim postupcima (Narodne novine broj: 8/88., 3/94. i 150/05.; dalje: Pravilnik) koji određuje da stranka u parničnom postupku ima pravo na naknadu putnih troškova, troškova dnevnica ili na naknadu za izgubljenu zaradu (čl. 24. Pravilnika). Glede putnih troškova, tuženik je njihovu naknadu zatražio u visini cijene prijevoza taksijem, a ne u visini cijene javnog prijevoza na koji trošak bi imao pravo u smislu članaka 6. i 24. Pravilnika, pa njegov zahtjev u tom dijelu nije osnovan jer sud nije dužan po službenoj dužnosti utvrđivati visinu cijene javnog prijevoza. U odnosu na dnevnicu tuženika, a koja obuhvaća troškove za hranu i smještaj (član 10. Pravilnika), tuženik nema pravo na naknadu tih troškova budući da iz podataka u spisu proizlazi da tuženik stanuje u Rijeci gdje je i održano predmetno ročište te isti nisu bili potrebni. Slijedom, odbijen je kao neosnovan zahtjev za naknadu takvog troška, odnosno odlučeno je kao u t. VI. izreke presude.

25. Napominje se da su novčani iznosi u odluci dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.).

 

Rijeka, 4. travnja 2023.

 

Sudac

Tamari Jugo Smoljanović v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA PODNOŠENJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

 

 

1