Gž-853/2020-2

 

 

 

       

   Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                                                           Gž-853/2020-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ordane Labura, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Dalibora Dukića i Maje Skorić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. n. d.o.o. za usluge, Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik T. Č., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. P. Vlasnika obrta E.-N. Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik B. O., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-4437/2018 od 10. srpnja 2020. godine, dana 4. travnja 2023. godine

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-4437/2018 od 10. srpnja 2020. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova nastalih povodom žalbe kao i zahtjev tuženika za nadoknadom troškova nastalih povodom odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. M. iz Z. broj Ovrv-446/17 od 3. travnja 2017. godine, te je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.812,50 kn u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14  i 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se postupi u smislu žalbenih navoda.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužitelja s prijedlogom da se žalba istog odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjska presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama koje se tiču osnove zahtjeva, zbog čega se može ispitati, pa nije ostvarena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Razlozi presude postoje i ako su potpuno pogrešni ali se tada ne radi o postupovnoj povredi nego o nedostacima presude koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Pri donošenju prvostupanjske presude nije ostvarena ni bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 186. st. 3. ZPP, o čemu naknadno. Budući nisu ostvarene ni neke druge postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti  (čl. 365. st. 2. ZPP) to žalba tužitelja zbog bitnih postupovnih povreda nije osnovana.

6. Nije u pravu tužitelj ni kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

7. U ovoj žalbenoj fazi postupka – a jer se presuda ne pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja – je nesporno:

7.1. da su N. o. d.o.o., kao zakupodavac i A. n. d.o.o., kao zakupnik, sklopili ugovor o zakupu dana 3. prosinca 2012. godine i aneks istog dana 4. siječnja 2013. godine, kojima su utanačili predmet zakupa, pa među inim poslovnim prostorima, i za poslovne prostore 11 i 12 u stambeno-poslovnoj zgradi broj…, time da su u čl. 4. utanačili pravo zakupnika da ih daje trećim osobama u podzakup,

7.2. da su A. n. d.o.o., kao zakupodavac i tuženik, kao zakupnik sklopili ugovor o zakupu dana 4. studenog 2013. godine i aneks istog od 1. veljače 2014. godine u odnosu na poslovni prostor 11 i 12, koji se obostrano izvršavao,

7.3. da su N. o. d.o.o., kao prodavatelj i tužitelj, kao kupac, sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnina dana 20. svibnja 2016. godine predmetom kojeg su bili, među inim, i poslovni prostori 11 i 12, te da su dana 31. svibnja 2016. godine sastavili zapisnik o preuzimanju nekretnina u posjed,

7.4. da su A. n. d.o.o. i tuženik dana 31. svibnja 2016. godine sklopili sporazumni raskid ugovora o zakupu od 4. studenog 2013. godine (i svih dodataka i aneksa istom) poslovnih prostora 11 i 12 kojim su utanačili da isti prestaje važiti – zbog nemogućnosti daljnje realizacije ugovornih odnosa – danom sklapanja sporazumnog raskida,

7.5. da se temeljem ugovora o kupoprodaji (toč. 7.3.) tužitelj upisao kao vlasnik 8. srpnja 2016. godine,

7.6. da je tuženik podmirio zakupninu i ostale režije po ugovoru o zakupu (toč. 7.2.), koje je bio u obvezi, zaključnom s danom 31. svibnja 2016. godine, te da je nastavio koristiti poslovne prostore (bio u posjedu istih) sve do kraja rujna 2016. godine kada je ključeve ostavio kod domara,

7.7. da je tužitelj dopisom od 20. prosinca 2016. godine pozvao tuženika na plaćanje zakupnine za razdoblje lipanj-rujan 2016. godine u iznosu od 25.000,00 kn (po 5.000,00 kn mjesečno uz porez od 25% - 5.000,00 kn) kao i na plaćanje režijskih troškova u ukupnom iznosu od 11.344,97 kn uz dostavu računa prema izvodu iz otvorenih stavki tužitelja, pozivajući se pri tome na ugovor o zakupu od 4. studenog 2013. godine i čl. 30. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora ("Narodne novine" broj 125/11 i 64/15, dalje: ZZKPP).

8. Kod takvog stanja stvari polazeći od stvarne osnove tužbe prvostupanjski sud pravilno zaključuje da po takvoj osnovi tužitelj prema tuženiku nema aktivnu legitimaciju, a niti bi po takvoj osnovi tuženik bio pasivno legitimiran.

9. Uvodno, valja istaknuti da odredbe ZZKPP o prestanku ugovora o zakupu ne diraju u pravo stranaka da u svakom trenutku sporazumno odluče o prestanku ugovora, što su ovdje A. d.o.o. i tuženik i učinili sporazumno raskidajući ugovor o zakupu (toč. 7.2.) a sukladno čl. 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i dr., dalje: ZOO), raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza osim obveze na naknadu štete.

10. Ovaj parnični postupak je začet povodom prigovora tuženika na rješenje o ovrsi javnog bilježnika donesenog na temelju vjerodostojne isprave – računa koje je tužitelj izdao tuženiku.

11. Prema navodima tužitelja tuženik je odbio potpisati ugovor o zakupu s istim, kao novim vlasnikom poslovnog prostora, pa mu je ispostavljena faktura za zakup poslovnog prostora i za režijske troškove prema uvjetima iz ugovora o zakupu (toč. 7.2.), a sukladno čl. 4. ugovora o kupoprodaji (toč. 7.3.) i čl. 30. ZZKPP.

12. Odredbe čl. 4. ugovora o kupoprodaji glase:

"Prodavatelj se obvezuje na prvi poziv kupca, a najkasnije do 31. svibnja 2016. godine predati u posjed nekretnine, o čemu će ugovorne strane sastaviti primopredajni zapisnik.

Prodavatelj neopozivo ovlašćuje kupca da od dana primopredaje nekretnina može nekretnine davati u zakup trećim osobama i primati plaćanje svih zakupnina."

13. Odredbe čl. 30. ZZKPP glase:

"(1) Zakup ne prestaje kad treća osoba kupnjom ili po drugoj osnovi stekne pravo vlasništva od zakupodavca poslovnog prostora.

(2) U slučaju stavka 1. ovog članka treća osoba stupa u prava i obveza zakupodavca.

14. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje

14.1. da tužitelj pravo vlasništva nije stekao od tuženikova zakupodavca – Arrenda d.o.o., nego od Najbolje nekretnine d.o.o. kao i da se pravo vlasništva temeljem pravnog posla stječe upisom u zemljišnu knjigu sukladno odredbi čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 81/2015 – pročišćeni tekst i dr., dalje: ZV), pa je tužitelj postao vlasnikom 8. srpnja 2016. godine,

14.2. da predmetni poslovni prostori koje je nastavio koristiti tuženik nisu predani kupcu u posjed, pa mu poslovni prostor i nije mogao biti predan do 31. svibnja 2016. godine, a ni kasnije jer je u posjedu do konca rujna 2016. godine ostao tuženik.

15. Posljedično navedenom (toč. 7. – 14.2. ove presude) prvostupanjski sud, nadalje, pravilno zaključuje da, po stvarnoj  osnovi tužbe, tužitelj prema tuženiku postavlja obveznopravni zahtjev na isplatu po osnovi zakupa pozivom na odredbe čl. 4. ugovora o kupoprodaji i odredbe čl. 30. ZZKPP, a za koji zahtjev nije aktivno legitimiran, već je legitimiran prema tuženiku postaviti zahtjeve sukladno odredbama čl. 164. i čl. 165. ZV, a što nije sadržaj stvarne osnove tužbe tužitelja.

16. Stoga su neosnovani žalbeni prigovori tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu postupovnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 186. st. 3. ZPP.

17. U odnosu na stvarnu osnovu tužbe razlozima prvostupanjske presude treba tek dodati. Točno je da sud nije vezan za pravnu osnovu tužbe, ali je vezan za stvarnu osnovu tužbe. Izvan okolnosti iz čl. 7. st. 2. ZPP (raspolaganje stranaka zahtjevima kojima ne mogu raspolagati) sud je u odnosu na činjenice vezan dispozicijom stranaka i nije ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, dok svoju odluku može utemeljiti samo na činjeničnoj osnovi koju su stranke iznijele tijekom postupka (čl. 7., čl. 219. st. 1., čl. 299. i čl. 352. ZPP). Iznošenjem činjenične osnove i isticanjem tužbenog zahtjeva tužitelj supstancira predmet spora, pa je sadržaj sudske presude uvjetovan sadržajem činjenične osnove i pravne norme koju na nju treba primijeniti, budući sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP).

18. Suviše, valja ukazati i na pravno shvaćanje građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-127/13-8 od 14. studenog 2013. godine koje glasi:

"Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.

19. Slijedom svega iznesenog neosnovani su žalbeni prigovori tužitelja koji bi se ticali bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 186. st. 3. ZPP.

20. Budući je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo – te kako je pravilna i zakonita i odluka o troškovima postupka u pogledu osnove i visine odmjerenih troškova (čl. 154. i čl. 155. ZPP) – valjalo je neosnovanu žalbu tužitelja odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

21. Tužitelj sa žalbom nije uspio, a odgovor tuženika na žalbu tužitelja nije bio potreban za pravilnu odluku u predmetu, pa troškovi nastali tim povodom ostaju na teret strankama.

 

                                          U Šibeniku, 4. travnja 2023. godine

 

 

 

 

                                                                                                  PREDSJEDNICA  VIJEĆA

 

                                                                                                            Ordana Labura