1

Poslovni broj: 8 Gž Ob-18/2023-3

             

 

                                                                                                  Poslovni broj: 8 Gž Ob-18/2023-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š., OIB: … iz S., . kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik iz S. protiv tužene S. Š., OIB: … iz L. . koju zastupa punomoćnica M. N. T., odvjetnica iz Z. odvjetničkog ureda M. N. T. i  M. B.,  iz  S.,  radi  uzdržavanja, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog suda u Sisku broj P Ob-168/2022-17 od 20. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku broj P Ob-168/2022-17 od 20. veljače 2023.u pobijanoj točki I. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

I.  Nalaže  se  tuženiku  S. Š.,  OIB  …,  s  boravištem  u L. L.,  da  tužitelju  M. Š.,  OIB  …  iz S.,    isplati  iznos  od  1.161,32  eura/ 8750,00  kuna (slovima:tisućustošezdesetjedaneuroitridesetdvacenta/osamtisućasedamstopedesetkuna) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na  stanja  kredita  odobrenih  na  razdoblje  dulje  od  godine  dana  nefinancijskim trgovačkim  društvima  izračunate  za  referentno  razdoblje  koje  prethodi  tekućem polugodištu za tri postotna poena,  do 31. prosinca 2022. a od 1. siječnja 2023.g. po

stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila  na  svoje  posljednje  glavne  operacije  refinanciranja  koje  je  obavila  prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, sve u roku od 15 dana.

 

S  ostatkom iznosa  iz tužbenog zahtjeva u iznosu od  1.161,32  eura  /  8750,00kuna(slovima:tisućustošezdesetjedaneuroitridesetdvacenta/osamtisućasedamstopedesekuna) zajedno s pripadajućim kamatama tužitelj odbija.

 

II.  Svaka stranka snosi svoj trošak.

 

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u točki I. izreke pobija tužena zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona  o  parničnom  postupku  ("Narodne  novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,  25/13,70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP).

 

2.1. Navodi u žalbi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke zanemari činjenicu pod kojim uvjetima je točno napustila bračnu zajednicu te da s tužiteljem nije mogla niti smjela uspostaviti komunikaciju određeno vrijeme, a da je zajednicu napustila radi nasilja u obitelji.

 

2.2. Ističe da je pokušavala s tužiteljem postići dogovor što je on odbijao i nije htio da ona snosi troškove za E. pa je ona pridonosila na način da je kupovala potrebne stvari, odjeću, pribor za školu, donosila džeparac osobno E..

 

2.3. Smatra da u pobijanoj točki I. prvostupanjska presuda ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati te da sud nije uzeo u obzir sve okolnosti od kojih ovisi odluka da je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo. Tvrdnji je da su oba roditelja u spornom razdoblju podjednako pridonosila uzdržavanju.

 

2.4. Predlaže da se prvostupanjska presuda u pobijanoj točki ukine i odbije zahtjev za isplatu naknade za neisplaćeno uzdržavanje za E. Š. kao neosnovan.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe tužena, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama.

 

5.1. Ne nalazi se ni da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tužena. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove pobijane točke I. izreke potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, tim više što žaliteljica u žalbi ne ističe određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijani dio presude.

 

7. Tužitelj potražuje od tužene naknadu za isplaćene troškove  uzdržavanja  zajedničkog,  sada  punoljetnog  djeteta,  E. Š. navodeći u tužbi da je kao otac s kojim je zajedničko dijete stanovalo, cijelo vrijeme skrbio o  njegovom  školovanju  ali  i  svakodnevnom  životu,  te  je u  cijelosti  snosio  njegove troškove života, dok tužena kao majka zajedničkog sina ništa tužitelju po toj osnovi nije  davala  iako  je  primala  plaću  u  iznosima  između  6.300,00  kn  do  6.800,00  kn. Predmet postupka je tzv. verzijski zahtjev tužitelja odnosno zahtjev tužitelja kao roditelja koji  je  sam  uzdržavao  dijete  koji  potražuje  naknadu  dijela  učinjenih  troškova  od tužene kao drugog roditelja.

 

8. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

 

- da su stranke ovog postupka roditelji  četvero  zajedničke  djece,  te  da  su  početno  djeca  stanovala  s  majkom odnosno tuženom no da se početkom školske godine majka složila da djeca stanuju kod oca jer im nije mogla osigurati prijevoz do škole,

-  da  su  od  počeka  do  kraja  školske  godine  2021/2022  zajednička  djeca stanovala sa tužiteljem, odnosno da su tužitelj i tužena kao roditelji zajedničke djece živjeli  odvojeno,

- da je  najstariji  sin  stranka  nedvojbeno  stanovao  s  ocem,  a  ne  s majkom od rujna 2021. do lipnja 2022.,  a koji period se poklapa s periodom od 10 mjeseci  kao  utuženim  razdobljem,

- da je E. Š. bio učenik 4. razreda A. škole Z. u utuženom razdoblju,

- da je tužitelj ostvarivao plaću u periodu od rujna 2021. do lipnja 2022. u neto iznosima između 4.515,47 kn do 5.927,82 kn, a tužena u istom periodu u neto iznosima između 3.600,92 kn do 4.701,76 kn,

- da  je  tužitelju  isplaćivan  doplatak  za  djecu  u kolovozu 2022. u iznosu od 1997,80 kn,

- da  su se tužitelj i tužena razdvojili u srpnju 2021.g. , te da su sva zajednička djeca stranka otišla stanovati kod tužitelja na početku školske godine 2021., te da su d tada pa nadalje, pa  i u utuženom periodu djeca  stanovala  s  ocem  te  pohađala  školu,  a  posjećivala  majku,

- da je najstariji  sin  E. rođen …te je postao punoljetna osoba  …  što znači da je u cijelom utuženom razdoblju najstariji sin bio punoljetna osoba,

- da   je  pohađao školu u Z. te putovao na nastavu,

- da je  tužitelj snosio troškove hrane, djelomično se koristila  proizvedena  hrana  na  poljoprivrednom  imanju  obitelji,  zatim  za  higijenu, kupio  dio  potrebne  odjeće  i  obuće,  davao  džeparac  i  novac  za  hranu  dok  je  izvan kuće,  platio  je  maturalnu  večeru,  nabavio  dio  potrebnog  školskog  pribora,  kupio  je mobitel i plaćao troškove potrošnje mobitela, davao novac za izlaske i rođendanske

poklone,

- da je tužitelj primao dječji doplatak za  svo četvero djece u iznosu od  gotovo 2000 kn,

- da je tužena punoljetnom sinu kupila u jednom navratu odjeću i obuću, te dala nešto novca na ime džeparca, te po kćerki slala manje novčane iznose, no nikada nije

tužitelju ponudila, poslala ili dala novac na ime uzdržavanja djece

- da tužitelj i tužena nisu  imali  kvalitetnu  komunikaciju,  pa  tužitelj  nije  tražio  od  tužene  sve  do  sudskih postupaka  ništa  na  ime  uzdržavanje  djece  a  iz  istog  razloga  tužena  je  izbjegavala dogovor s tužiteljem o potrebnim i opravdanim troškovima za djecu, pa i najstarijeg sina.

 

9. Obrazlažući pobijanu odluku prvostupanjski sud navodi da obveza  uzdržavanja  punoljetnog  sina  proizlazi  iz  odredbe  članka  290. Obz-a  jer  je  obveza  svakog  roditelja  da  uzdržava  svoju  punoljetnu  djecu  koja  se školuju, da je tužiteljica i u utuženom razdoblju bila zaposlena i ostvarivala plaću, pa da  nema  govora  o  tome  da  ista  nije  bila  u  mogućnosti  pokrivati  opravdane troškove svog punoljetnog sina, a činjenica da tužitelj nije tražio novac ne zaustavlja tužbeni zahtjev tužitelja.

 

9.1. Zaključuje da  je  doista  tužitelj  pokrivao  troškove  života  u  iznosu  koji  odgovaraju iznosu od 875 kn mjesečno tijekom 10 mjeseci i da je taj iznos zasigurno iznos koji je doista  tužitelj  podmirio,  dok  je  u  ostalom  dijelu  prihvaćena  tvrdnja  tužene  da  je djelomično trošak za najstarijeg sina tužitelj pokrio hranom koju nije morao kupiti jer po iskazu samog tužitelja oko 20% ukupnih potreba za hranom namiruje se iz OPG-a njegovog  oca,  davanjem  tužene  džeparca  punoljetnom  sinu  i  kupnjom  troje  hlača, para tenisica, dviju majica s kapuljačom i dviju majica, te nekoliko čarapa i gaća, te konačno  djelomično  i  primitkom  iznosa  na  ime  dječjeg  doplatka.

 

9.2. Nadalje, da je sud do iznosa od 875,00  kn  mjesečno  došao  analognom  primjenom  Odluke  o  tablice  o  prosječnim potrebama  maloljetnog  djeteta  (  Narodne  novine  37/2022,  nastavno:  Odluka)  za najstariju kategoriju djece roditelja koji su u platnom razredu kao tužena, a budući je u Odluci predviđeno da mlt. djeca u dobi od 13-18 godina u platnom razredu roditelja od  4500  –  5500  kn  mjesečno  imaju  prosječne  potrebe  u  iznosu  od  1.565  kuna, pa kako je u konkretnom  slučaju  zajednički  punoljetni  sin  imao   18  godina  lako se  može primijeniti  Odluka  kod  procjene  njegovih  potreba,   da visina  potreba  odgovara  visini, a da je sud  uvjeren  da  su  troškovi  doista  i  nastali  jer  je  zapravo  riječ  o egzistencijalnim troškovima života, pa kako je dio troškova tužena podmirila, opravdani iznos mjesečnih troškova sud ocjenjuje u iznosu od 875 kn mjesečno.

 

9.3. Prvostupanjski sud ističe da tužitelj  i  tužena  za  dokaz  svojih  tvrdnji  nisu  dostavili  sudu  niti  jedan materijalni dokaz u smislu računa kojeg su platili ili podmirili, međutim svoju odluku sud zasniva na diskrecionoj ocjeni iskaza tužitelja, tužene i svjedoka koji je zajednički sin kojem su troškovi nastali, pa smatra da je tužitelj u dovoljnoj mjeri  dokazao da je podmirio troškove u iznosu od 875 kn mjesečno, jer je logično i životno da je plaćao troškove svakom djetetu koje je kod njega stanovalo bez obzira da li je maloljetno ili punoljetno, a koji su se odnosili na hranu,  odjeću,  obuću,  društvene  aktivnosti  i  izlaske,  putovanja,  mobitel,  račune  za mobitel, džeparac i sl. koji troškovi su zasigurno nastali kao općepoznata činjenica.

 

10. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

 

10.1. S obzirom na utvrđenja pravilno prvostupanjski sud osnovanost osnove pobijanog dijela prvostupanjske presude (točka I. izreke) nalazi u odredbi članka 287. Obiteljskog zakona (Narodne novine 105/2019  i  98/2019,  47/20, dalje u tekstu: Obz)  kojom je propisano:

 

(1)  Fizička  ili  pravna  osoba  koja  nije  bila  dužna  uzdržavati,  a  snosila  je  troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od osobe koja je po ovom Zakonu bila dužna uzdržavati ako su učinjeni troškovi bili opravdani.

(2)  Osoba  koja  je  podredno  dužna  davati  uzdržavanje,  a  snosila  je  troškove uzdržavanja,  ovlaštena  je  tražiti  od  osobe  koja  je  prije  nje  bila  dužna  davati uzdržavanje naknadu onoga što je umjesto nje dala za uzdržavanje.

(3) Pravo na naknadu za isplaćeno uzdržavanje iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i

na roditelje djeteta.

 

Što se tiče visine prvostupanjski sud se pravilno poziva na Odluku o tablicama o prosječnim potrebama djeteta (NN 37/22, dalje: Odluka) kojom je propisano, između ostalog, da mlt. djeca u dobi od 13-18 godina u platnom izvodu od 4.500,00-5.000,00 kuna imaju prosječne potrebe u iznosu od 1.565,00 kuna.

 

11. Neosnovano u žalbi tužena ističe da prvostupanjski sud nije utvrdio ukupni iznos sredstava potreban za uzdržavanje E. jer verzijski zahtjev nije zahtjev za uzdržavanje već zahtjev za naknadu stvarnih troškova koje je sud odmjerio diskrecionom ocjenom, a polazište mu je bila Odluka o tablicama o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, što i ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao i odluku prvostupanjskog suda o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije s obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda da je u utuženom razdoblju Emanuel živio s tužiteljem i da tužena nije u prilog svojih tvrdnji pružila nikakve dokaze.

 

12. Zbog iznesenog žalba tužene je neosnovana, tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki I. izreke te na temelju članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u izreci.

 

13. U nepobijanom dijelu točke I. izreke kojim je tužitelj odbijen s ostatkom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.161,32 eura/ 8.150,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kao i u točki II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

 

U Slavonskom Brodu, 4. travnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                             

   Dubravka Šimić