1

Poslovni broj:Gž R-82/2023-2

Gž R-83/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-82/2023-2

Gž R-83/2023-2

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. G. iz Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici Z. Š., D. R. i T. Š., odvjetnici iz O. društva Š. & Š. iz Z., protiv tuženika W. osiguranje V. I. G. d.d. iz Z.,  OIB:… kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnica iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2163/2019-29 od 22. srpnja 2021., i dopunskog rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-2163/2019-34 od 3. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I.               Djelomično se prihvaćaju žalbe tužitelja i tuženika te se preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2163/2019-29 od 22. srpnja 2021., tako da sada glasi:

 

"I. Nalaže se tuženiku W. osiguranje V. I. G. d.d. iz Z., OIB:… platiti tužitelju N. G. iz Z., OIB: … iznos od 2.946,45 Eura1/22.200,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na iznose od:

-1.128,14 eura1/8.500,00 kuna od 5. srpnja 2018. do isplate,

-1.818,31 eura1/13.700,00 kuna od 16. srpnja 2020. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II.               Odbija se zahtjev tužitelja u preostalom dijelu kojim je tražio isplatu zakonske zatezne kamate po propisanoj stopi na iznos od 1.818,31 eura1/13.700,00 kuna za razdoblje od 5. srpnja 2018. do 16. srpnja 2020.

 

III.               Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.034,82 eura1/7.796,87 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

II.               Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 155,54 eura2/1.171,88 kuna, u roku od 15 dana.

 

i

 

r i j e š i o  j e

 

I.              Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje dopunsko rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-2163/2019-34 od 3. veljače 2023.

 

II.               Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

„I. Nalaže se tuženiku W. osiguranje V. I. G. d.d. iz Z., OIB:…. platiti tužitelju N. G. iz Z., OIB:… iznos od 14.800,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 13.704,80 kuna od 05.07.2018. do isplate,

- 1.095,20 kuna od 22.07.2021. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, a da mu tuženik isplati iznos od 7.400,00 kuna i sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos, kao i da mu na dosuđeni iznos od 1.095,20 kuna isplati zateznu kamatu tekuću od 5. srpnja 2018. do 21. srpnja 2021.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.637,40 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“

 

1.1.              Dopunskim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je tužitelj u preostalom zahtjevu za naknadu parničnog troška u iznosu od 242,65 eura / 1.828,23 kuna i sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos.

 

2.              Protiv presude pravovremenu žalbu izjavile su obje parnične stranke, a protiv dopunskog rješenja tužitelj.

 

2.1.               Tužitelj se žali protiv toč. II. presude i odluke o trošku. Predlaže donošenje dopunske odluke o trošku, budući da o dijelu kojim je odbijen dio troška nije ni odlučeno izrekom. Također, sud pogrešno umanjuje iznos koji pripada tužitelju uzimajući u obzir i nespornu odbitnu franšizu i iznos plaćen tužitelju po njegovom poslodavcu. Poslodavac tužitelja osiguran je policom osiguranja od odgovornosti pa se odšteta koju je osiguratelj dužan platiti po štetnom događaju umanjuje za dogovoreni iznos policom (odbitnu franšizu). U tom smislu citira i sudsku praksu. Uračunavanjem i iznosa plaćene naknade po poslodavcu pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Nejasno je kako je sud došao do iznosa naknade imovinske štete od 1.095,20 kuna, kako je navedeno u toč. 21. obrazloženja, čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019. i 80/2022. dalje: ZPP). Posljedično je pogrešna i odluka o trošku.

 

2.2.               Tuženik se žali protiv presude iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Predmet žalbenog postupka je isključivo početak tijeka zatezne kamate na dosuđenu glavnicu nematerijalne štete. Početak tijeka zatezne kamate trebao se računati prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, čl. 12. st. 4., nikako ne prije preinake tužbe izvršene 16. srpnja 2020. Predlaže preinačenje presude u smislu žalbenih navoda.

 

3.               Tužitelj se žali i protiv dopunskog rješenja o trošku. Tužitelj pravilnom primjenom materijalnog prava u cijelosti treba uspjeti s tužbenim zahtjevom pa mu treba priznati sav zatraženi iznos troška. Pritom je, protivno ocjeni suda, bio potreban trošak sastava požurnice od 24. siječnja 2020. i 8. veljače 2021. jer je njima sud utjecao na ubrzanje postupka. Predlaže preinačenje, a podredno ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta na ponovan postupak. Traži naknadu troška žalbe.

 

4.               Žalbe stranaka protiv presude djelomično su osnovane, dok žalba tužitelja protiv dopunskog rješenja nije osnovana.

 

5.               Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim od tuženika, kao osiguratelja njegovog poslodavca u trenutku štetnog događaja, traži isplatu prema sklopljenoj polici osiguranja od odgovornosti poslodavca tužitelja prema svojim djelatnicima, pri čemu, konačno povišenim tužbenim zahtjevom 16. srpnja 2020., traži isplatu iznosa od 22.000,00 kuna (u trenutku podnošenja tužbe tražio je 8.500,00 kuna) sa zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, 5. srpnja 2018., do isplate.

 

6.               Prvostupanjski sud djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 14.800,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 13.704,80 kuna od 5. srpnja 2018. do isplate te na iznos od 1.095,20 kuna od 22. srpnja 2021. do isplate, sve po propisanoj stopi, uz zaključak kako je tužitelj u štetnom događaju 15. prosinca 2017. pretrpio neimovinsku štetu povredom prava osobnosti za koju štetu mu pripada novčana naknada u iznosu od 27.500,00 kuna i imovinsku štetu zbog pružanja tuđe pomoći i njege za koju mu pripada naknada u iznosu od 2.200,00 kuna, ukupno 29.700,00 kuna. Kako je tužitelj ostvario naknadu štete od svog poslodavca u visini od 7.500,00 kuna, a između poslodavca tužitelja i tuženika je ugovorena i odbitna franšiza u iznosu od 7.400,00 kuna, dosuđuje mu spomenuti iznos od 14.800,00 kuna, sve na temelju police koju je njegov poslodavac imao zaključenu s tuženikom prema sklopljenoj polici osiguranja od odgovornosti poslodavca tužitelja prema svojim djelatnicima. Zatezne kamate tužitelju na dosuđenu naknadu neimovinske štete dosuđuje tužitelju od podnošenja pisanog izvansudskog zahtjeva tuženiku za isplatu (5. srpnja 2018.) prema odredbi čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015, 29/2018., dalje ZOO), a na dosuđenu naknadu imovinske štete od presuđenja (22. srpnja 2021.), kada je utvrđena osnova i visina iznosa štete.

 

7.               Takva odluka prvostupanjskog suda djelomično je pravilna i zakonita.

 

8.               Između stranaka u ovoj pravnoj stvari više nije sporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja 15. prosinca 2017. (kada se je tuženik ozlijedio porezavši se po prstima skalpelom na radnom mjestu prilikom otvaranja kartonske kutije), i posljedice tog štetnog događaja u odnosu na tužitelja (vrsta ozljede i zaostale posljedice); da je tužitelju po ovom štetnom događaju njegov poslodavac isplatio naknadu štete u visini od 7.500,00 kuna, kao i da je između tuženika i poslodavca tužitelja, policom osiguranja od odgovornosti koja se primjenjuje na ovaj štetni događaj i za koji odgovara tuženik, ugovorena odbitna franšiza u iznosu od 7.400,00 kuna. Više nije sporna ni visina štete nastala tužitelju, ali je i nadalje sporno uzima li se iznos od 7.500,00 kuna, što ga je tužitelj primio od poslodavca na ime naknade štete za isti štetni događaj, u obzir prilikom obračuna iznosa što ga je tuženik dužan isplatiti tužitelju (pored nespornog uzimanja u obzir i umanjenja za ugovorenu odbitnu franšizu). Također, nije sporno da je tužitelj prvotno tužbom postavio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 8.500,00 kuna, da bi nakon provedenog vještačenja po vještaku medicinske struke povisio taj zahtjev 16. srpnja 2020. na iznos od 22.200,00 kuna (20.000,00 kuna na ime neimovinske štete), a 2.200,00 kuna na ime imovinske štete, sve cijeneći plaćeni iznos po poslodavcu od 7.500,00 kuna.

 

9.               Tužitelj osnovano tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je, od ukupno utvrđenog iznosa naknade štete koja mu ima pripasti po predmetnoj obvezi tuženika na temelju zaključene police osiguranja (29.700,00 kuna), zaključio da mu tuženik ima platiti iznos od 14.800,00 kuna, koji da predstavlja ostatak obveze tuženika nakon oduzimanja plaćene naknade štete po njegovom poslodavcu od 7.500,00 kuna te iznosa odbitne franšize u iznosu od 7.400,00 kuna (14.800,00 kuna, cijeneći postavljeni tužbeni zahtjev na plaćanje iznosa od 22.000,00 kuna).

 

10.               Naime, cijeneći okolnost da je poslodavac tužitelja ugovorio s tuženikom policu osiguranja za osiguranje njegove odgovornosti (odgovornosti poslodavca) za štetu koju njegovi radnici pretrpe na radu i u vezi s radom, s time da je ugovoren i iznos odbitne franšize od 7.400,00 kuna, tužitelj ima pravo od tuženika, kao osiguratelja, tražiti isplatu iznosa za pretrpljenu štetu, ali koji će biti umanjen samo za iznos odbitne franšize. Dakle, isključivo se iznos od 7.400,00 kuna ima odbiti od utvrđenog iznosa naknade pretrpljene štete koji iznos tuženik ima isplatiti. Okolnost što je poslodavac tužitelja s tužiteljem dogovorio isplatu iznosa naknade štete (očito iznosa u visini odbitne franšize, kako bi tužitelju u cijelosti nadoknadio štetu) nema učinka na postojanje niti na opseg obveze tuženika, kao osiguratelja, budući da je njegova obveza određena isključivo policom osiguranja (umanjenjem odbitne franšize).

 

10.1.              Slijedom navedenog, valjalo je u tom dijelu prihvatiti žalbu tužitelja i tuženiku naložiti isplatu i daljnjeg iznosa od 7.500,00 kuna (koji je iznos neosnovano umanjen) jer se ugovorom obvezao isplatiti svu štetu osim iznosa odbitne franšize od 7.400,00 kuna. Stoga je u tom dijelu preinačena odluka prvostupanjskog suda i tužitelju dosuđen i daljnji iznos od 7.500,00 kuna.

 

11.               Tuženik je također u pravu kada tvrdi da zakonske zatezne kamate tužitelju na iznos naknadno preinačenog tužbenog zahtjeva (povišeni tužbeni zahtjev podneskom od 16. srpnja 2020.) imaju teći upravo od tog dana, a ne od dana kada se je tužitelj obratio tuženiku radi naknade štete (kada je tražio naknadu štete u iznosu od 8.500,00 kuna), neovisno o tome što se u ovoj pravnoj stvari ne radi o šteti na koju bi se primjenjivao Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, kako pogrešno tvrdi tuženik, jer šteta nije nastala u prometu.

 

11.2.               Stoga je u tom dijelu prihvaćena i žalba tuženika, preinačena presuda u skladu s navedenim te je na taj više zatraženi i priznati iznos (13.700,00 kuna) tužitelju dosuđena zatezna kamata od 16. srpnja 2020. do isplate, a odbijena u više traženom iznosu (za razdoblje od 5. srpnja 2018. do 16. srpnja 2020.).

 

12.               Tužitelj osnovano tvrdi kako je prvostupanjski sud u dijelu odluke kojom priznaje tužitelju razmjerni dio imovinske štete zbog pružene mu tuđe pomoći i njege (u iznosu od 1.095,20 kuna, umjesto zatraženog iznosa od 2.200,00 kuna) počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019. i 80/2022., dalje: ZPP), budući da su razlozi koje prvostupanjski sud u odnosu na taj dio štete doista nejasni (o odbijanju preostalog dijela iznosa imovinske štete, odnosno o načinu obračuna iznosa koji valja priznati tužitelju). Međutim, kako je nesporna osnova osnovanosti u pogledu tog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja, a nije sporna ni visina štete (dakle, bitne činjenice među strankama nisu sporne), prihvaćena je žalba tužitelja u tom dijelu i preinačena odluka prvostupanjskog suda, sve u smislu odredbi čl. 373.a toč. 1. i st. 3. ZPP-a.

 

15.               Slijedom svega navedenog, djelomično su prihvaćene žalbe stranaka i odlučeno kao u izreci ove presude, sve prema odredbi čl .373. toč. 3. ZPP-a i 373.a ZPP-a.

 

16.               Tužitelju su, budući da je prihvaćanjem njegove žalbe u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, priznati daljnji troškovi postupka (ranije razmjerno priznati) prema zatraženom troškovniku, sada u cijelosti, a koje je sud pravilno utvrdio, u iznosu od 1.034,82 eura1/7.996,87 kuna, kako to proizlazi i iz toč. 23. obrazloženja prvostupanjske presude. Priznat mu je i zatraženi trošak žalbenog postupka u iznosu od 155,54 eura1/1.171,88 kuna prema Tbr. 10.1. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022.).

 

17.               Prvostupanjski sud je dopunskim rješenjem pravilno odlučio i o odbijanju zatraženih troškova tužitelja. To iz razloga jer traženi trošak podnošenja požurnica od 24. siječnja 2020. i 8. veljače 2020., i po ocjeni ovog suda, nije potreban trošak za vođenje parnice prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a. Zato je odbijena žalba tužitelja i protiv dopunskog rješenja i odlučeno kao u izreci rješenja prema odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe protiv tog rješenja jer sa žalbom nije uspio, sve prema odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

U Puli, 4. travnja 2023.

 

Predsjednik vijeća

 

Zoran Šarić,v.r.