1

Poslovni broj: 12 Gž-833/2022-3

 

 

 

 

 

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

           STALNA SLUŽBA U POŽEGI

 

                                                                                                  Poslovni broj: 12 Gž-833/2022-3

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K., OIB: …, iz V., zastupane po punomoćnici S. B. J. iz O. društva J. & partneri j.t.d., Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu iz Varaždina, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: 20 Pn-147/2021-16, od 26. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    je

 

 

I. Žalba tužiteljice M. K. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: 20 Pn-147/2021-16, od 26. svibnja 2022.

 

 

Obrazloženje

 

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: 20 Pn-147/2021-16, od 26. svibnja 2022., presuđeno je:

 

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice da se naloži tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB … da tužiteljici M. K., OIB …, iz V., na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti plati iznos od 50.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 13. ožujka 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana kao i da se naloži tuženoj da tužiteljici nadoknadi troškove ovog parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana, kao neosnovan.

 

II/ Nalaže se tužiteljici na ime troškova ovog postupka da isplati tuženoj iznos od 1.000,00 kn (tisuću kuna), u roku od 15 dana.

 

2. Protiv presude žalbu je uložila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka,  zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava vezano uz kršenje odredbi čl. 6. i čl. 8. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, s prijedlogom da se žalba uvaži i prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, ili podredno, da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovni postupak.

 

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, žaliteljica vidi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama.

 

2.2. U sadržaju žalbe tužiteljica navodi da prvostupanjski sud uopće nije ispitivao pravilnost rada Općinskog suda i Državnog odvjetništva zbog čega nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama osobito imajući u vidu da je člankom 105. Zakona o sudovima određeno da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju sudac nanese nezakonitim ili nepravilnim radom. Dodatno elaborira u žalbi kako tužbu nije podnijela zbog zauzetog „pogrešnog pravnog shvaćanja“, već zbog proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene materijalnog prava kao i neprimjene relevantnog EU i konvencijskog prava od strane Državnog odvjetništva i Općinskog suda, zbog čega joj je nanesena šteta u vidu povrede prava osobnosti.

 

2.3. Pogrešnu primjenu materijalnog prava tužiteljica vidi u pogrešnom tumačenju odredbe članka 105. Zakona o sudovima od strane prvostupanjskog suda, kada navodi u razlozima presude da ovaj sud nije ovlašten utvrđivati pravilnost niti zakonitost odluke ODO Vukovar, a niti odluke Općinskog suda u Vukovaru, odnosno da nije ovlašten ocjenjivati nepravilan rad tih institucija. U žalbi se ukazuje i na propuste u primijeni odredbi Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji jer su odredbe Konvencije implementirane u nacionalno pravo, kao i odredbe Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda.

 

2.4. Vezano uz navode iz presude da je tužiteljica trebala kao kontrolu zakonitosti prvostupanjske odluke, podnijeti žalbu na oslobađajuću presudu, u žalbi se navodi da je to pogrešan stav jer bi to predstavljalo nesrazmjeran teret da nakon odbačaja kaznene prijave, i nakon što je kao dominus litis, umjesto nadležnog ODO Vukovar, provela prvostupanjski postupak, još nastavi i dalje postupak ulaganjem žalbe.

 

2.5. U žalbi se navodi i da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer za izjave predsjednika Vrhovnog suda i suca Ustavnog suda, koje prileže spisu, smatra da se ne mogu koristiti za utvrđenje nepravilnosti, iako te izjave ukazuju na nepravilan i nezakonit rad ODO i Općinskog suda u Vukovaru i to osobito imajući u vidu da su imenovani pravosudni dužnosnici bili pozvani izraziti svoje mišljenje u svojstvu svoje dužnosti, dakle nisu dali svoje osobno mišljenje kao građani Republike Hrvatske, već su upravo svoje mišljenje izrazili iz pozicije vrhunskih stručnjaka i dužnosnika.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženica osporava navode žalbe navodeći da u našem zakonodavstvu spolno uznemiravanje ne predstavlja automatski kazneno djelo, već predstavlja prekršaj sukladno čl. 26. Zakona o suzbijanju diskriminacije, pa je pravilan stav prvostupanjskog suda da ni državno odvjetništvo ni sud nisu postupali protuzakonito prilikom odbačaja kaznene prijave odnosno prilikom donošenja sudske odluke, te je razvidno da se u ovom konkretnom slučaju nije radilo o nikakvom proizvoljnom tumačenju jasne i nedvojbene pravne norme koja ne trpi različito tumačenje ili o samovoljnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, već su se Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru pri odbacivanju kaznene prijave i Općinski sud u Vukovaru pri donošenju presude K-540/2017-16 vodili upravo postojećom sudskom praksom i Komentarom Kaznenog zakona.

 

3.1. Kako tuženica smatra pravilnim stav prvostupanjskog suda da šteta tužiteljici nije nastala zbog nepravilnog rada državnog odvjetništva i suda, predlaže da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti da bi na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

6. U razlozima presude prvostupanjski sud sasvim jasno je obrazložio i definirao razloge za svoj pravni stav, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati.

 

7. Prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 2. ZPP-a, u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su postavljeni u postupku, što znači da u ovom predmetu odlučuje o tužbenom zahtjevu vezanom uz zahtjev za naknadu neimovinske štete, koja se veže na posljedice, po navodima tužiteljice, nezakonitih odluka Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru i Općinskog suda u Vukovaru, koje su zbog odbacivanja kaznene prijave i prvostupanjske oslobađajuće presude zbog kaznenog dijela iz članka 156. Kaznenog zakona, kod tužiteljice dovele do povrede prava osobnosti.

 

7.1. Dakle, u konkretnom slučaju treba jasno razgraničiti povredu prava osobnosti zbog nepravilnog rada državnih organa u okviru nadležnosti Ministarstva (Državno odvjetništvo i Općinski sud), što je bio sadržaj tužbenog zahtjeva, od povrede prava osobnosti nastale radnjom nadređenog policijskog službenika u okviru Ministarstva, što nije bilo sadržano u tužbenom zahtjevu.

 

8. Iz dokumentacije u spisu utvrđene su činjenice koje nisu sporne među strankama:

 

- da je tužiteljica podnijela kaznenu prijavu dana 23. veljače 2016. protiv A. V. zbog kaznenog djela-spolnog uznemiravanja iz čl. 156. Kaznenog zakona

 

- da je Općinsko državno odvjetništvo rješenjem broj: K-DO-145/2016-2 od 7. ožujka 2016. odbacilo kaznenu prijavu,  a tužiteljicu uputilo da kao oštećenica u roku od 8 dana po primitku rješenja može preuzeti progon,

 

- da je tužiteljica i preuzela progon protiv A. V. prvotno podnošenjem prijedloga za provođenje dokazne radnje prvog ispitivanja okrivljenika A. V. koji prijedlog je usvojen, te je nalogom Županijskog suda u Vukovaru naloženo provođenje dokazne radnje i provedeno ispitivanje A. V. 22. rujna 2016., u predmetu pod poslovnim brojem Kir-82/16.,

 

- da je potom tužiteljica podnijela i prijedlog za provođenje dokaznih radnji predlažući provedbu dokaza ispitivanja oštećenice i svjedoka, a što je provedeno kod Županijskog suda u Vukovaru u predmetu pod poslovnim brojem: Kir-333/16-10 od 10. studenog 2016.,

 

- da je tužiteljica 10. travnja 2017. podnijela optužnicu protiv okrivljenika A. V. radi kaznenog djela iz čl. 156. st. 1. i 2. Kaznenog zakona,

 

- da je optužnica potvrđena rješenjem Općinskog suda u Vukovaru pod poslovnim brojem: 10 Kov-256/17 od 30. studenog 2017.,

 

- da je prvostupanjski postupak vođen pred Općinskim sudom u Vukovaru pod poslovnim brojem K-540/17, koji je dovršen presudom poslovni broj: K-540/2017-16 od 30. listopada 2019., kojom je A. V. oslobođen optužbe,

 

- da tužiteljica protiv prvostupanjske presude nije podnosila žalbu,

 

- da je protiv A. V. proveden disciplinski postupak nakon podnesene prijave od strane tužiteljice kod Ministarstva, Uprava za pravne poslove i ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel prvostupanjskog disciplinskog sudovanja O. pod br. … i u kojem postupku je rješenjem od 20. lipnja 2016. A. V. utvrđen odgovornim što se dana 22. na 23. veljače 2016. za vrijeme službe nedolično ponašao prema policijskoj službenici interventne jedinice policije V. (tužiteljici), koja se nalazila na ispomoći u PGP B. i da je sveukupno njegovo ponašanje izazvalo povredu dostojanstva i strah kod M. K. zbog čega mu je izrečena disciplinska kazna i to uvjetna kazna prestanka državne službe uz rok kušnje od 4 mjeseca, a isti je ujedno i udaljen iz službe.

 

- da se tužiteljica obratila ODO Varaždin zahtjevom za mirno rješenje spora 13. ožujka 2020., koji zahtjev je odbijen očitovanjem od 5. listopada 2020. nakon čega je tužiteljica 21. srpnja 2021. podnijela ovu tužbu.

 

9. Tužiteljica saslušana kao stranka u svrhu dokazivanja opisala je događaj zbog kojeg je proveden stegovni postupak protiv policajca A. V. i ponovila detalje i kronologiju događanja, kako je to i opisano u izreci rješenja Ministarstva, Uprava za pravne poslove i ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel prvostupanjskog disciplinskog sudovanja O., kojim mu je izrečena disciplinska kazna i to uvjetna kazna prestanka državne službe uz rok kušnje od 4 mjeseca, te je ujedno i udaljen iz službe nakon čega je umirovljen. Smatra da A. V. nije primjereno kažnjen budući je u konačnici kaznena prijava odbačena, a povodom optužnice koju je podnijela, presudom Općinskog suda u Vukovaru A. V. oslobođen je optužbe presudom poslovni broj K-540/2017 od 30. listopada 2019. Protiv te presude nije ulagala žalbu smatrajući da će joj biti odbijena i žalba.

 

9.1. Navodi da je zbog svih događanja, a to naročito nakon što nije uspjela u kaznenom progonu protiv A. V. došlo do većih promjena u njezinom životu jer isti više nije imao onu kvalitetu koju je imao prije. Prestala su na određeni način dotadašnja druženja sa kolegama i njihovim suprugama, više se nije stavljala na raspored na teren u okviru svog posla, a koji posao je inače voljela, često je čula i šale na svoj račun vezano na njezinu prijavu, što je sve na nju utjecalo kao i na njezin odnos prema obitelji i odnos njezine obitelji prema njoj iako je obitelj ipak bila na neki način uporište u cijeloj toj situaciji. Liječničku pomoć nije primila iako joj je ista bila ponuđena od strane njezinog obiteljskog liječnika, a to upravo zbog svog posla –interventne policajke, jer bi bilo kakav znak psihijatrijske ili psihološke pomoći te primanje farmakološke terapije utjecalo na njezin status interventne policajke tako da ona vjerojatno ne bi mogla više raditi taj posao.

 

9.2. Posebno je istakla da je odlukama Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru i Općinskog suda u Vukovaru bila izuzetno razočarana i smatrala je da nema nikakve zaštite u i da je prepuštena samoj sebi. Satisfakcija joj je na neki način bio istup tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao i suca Ustavnog suda u medijima, u kojim su i jedan i drugi utvrdili kako je odluka suda u Vukovaru pogrešna.

 

10. Iz tako provedenog dokaznog postupka drugostupanjski sud smatra da je izvjesno da je tužiteljica radnjama policijskog djelatnika s kojim je bila u službi pretrpjela traumu zbog njegovog neprimjerenog ponašanja uslijed čega je pretrpjela povredu prava osobnosti u mjeri koja opravdava dosudu pravične novčane satisfakcije.

 

11. Međutim, u ovom postupku predmet utvrđivanja težine i posljedica povrede prava osobnosti, nije povrede prava osobnosti nastala radnjom nadređenog policijskog službenika u okviru Ministarstva, jer tako što nije sadržano u tužbenom zahtjevu, tako da je u okviru pravilne primijene materijalnog prava prvostupanjski sud u prvostupanjskom postupku, a drugostupanjski sud u drugostupanjskom postupku, analizirao da li se postupanje državnog odvjetništva i suda u kaznenom postupku može okarakterizirati kao nezakonit ili nepravilan rad, koji bi kod tužiteljice doveo do povrede prava osobnosti zbog koje bi Republika Hrvatska odgovarala za nastalu štetu.

 

12. Pravni okvir spora vezan je uz primjenu odredbi članka 105. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22) i članka 108. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, broj: 67/18, 21/22), kojima je propisano da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac (državni odvjetnik) svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke (državno odvjetničke) dužnost, u vezi sa člankom 14.  Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 150/11., 12/13., 93/16-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske., 104/16., - dalje: ZSDU), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, kojom je propisano da Republika Hrvatska odgovara za štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u na njih prenesenim poslovima državne uprave.

 

13. Tumačenjem citiranih zakonskih odredbi, i sukladno tumačenju Ustavnog suda Republike Hrvatske zauzetog u nekoliko sudskih odluka, za odgovornost Republike Hrvatske za štetu nije bitno postojanje volje ili pristanka da se nezakonitim ili nepravilnim radom oštete prava i interesi trećeg, ali moraju biti ispunjene opće i posebne pretpostavke odgovornosti za štetu. Kao posebna pretpostavka odgovornosti Republike Hrvatske za štetu bitno je da štetna radnja mora biti počinjena u obnašanju dužnosti i mora se raditi o nepravilnom i nezakonitom radu državnih tijela, pri čemu se nezakoniti rad manifestira kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, a nepravilan rad se očituje kao činjenje ili nečinjene suprotno propisanom ili uobičajenom načinu obavljanja djelatnosti.

 

14. U konkretnom slučaju, osnovi postupanja sudova propisani su Ustavom Republike Hrvatske i Zakonom o sudovima, pri čemu je potrebno naglasiti da je sudbena vlast po članku 118. Ustava samostalna i neovisna i da po članku 5. ZS sudovi sude na temelju Ustava, pravne stečevine Europske unije, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava i u tom kontekstu drugostupanjski sud analizirao je da li je u okviru zakonskih okvira došlo do propusta u radu državnog odvjetništva i suda, a vezano uz odbačaj kaznene prijave od strane Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru te oslobađajuće presude Općinskog suda u Vukovaru.

 

15. Iz uvida u rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj:K-DO-145/2016-2 od 7. ožujka 2016., utvrđeno je da je temeljem članka 206. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku odbačena kaznena prijava protiv osumnjičenika A. V. zbog kaznenog djela - spolnog uznemiravanja iz čl. 156. Kaznenog zakona.

 

15.1. Istim rješenjem tužiteljica je kao oštećenica obaviještena da može preuzeti kazneni progon i upozorena koje sve radnje u postupku treba poduzeti prije nego što podnese optužnicu.

 

15.2. Tužiteljica je postupila po uputu Općinskog državnog odvjetništva, podnijela je optužnicu koja je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Vukovaru pod poslovnim brojem: 10 Kov-256/17 od 30. studenog 2017.

 

16. Analizirajući postupanje Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru utvrđeno je da je poštivana zakonska procedura u postupanju, a odluka da se u konkretnom slučaju radi o prekršaju, a ne o kaznenom djelu spada u domenu izraženog pravnog mišljenja u predmetu koji im je dodijeljen u rad. U konkretnom slučaju ne radi se ni o kršenju zakona koje bi bilo kažnjivo djelo državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika, jer je  predmet u konačnici došao pred sud koji je potvrdio stav državnog odvjetništva.

 

17. Što se tiče postupanja Općinskog suda u Vukovaru, iz uvida u spis poslovni broj K-540/17, utvrđeno je da je tužiteljica kao oštećenica sudjelovala u postupku koji je dovršen presudom poslovni broj: K-540/2017-16 od 30. listopada 2019., kojom je A. V. oslobođen optužbe, koja presuda joj je dostavljena i protiv koje nije izjavila žalbu.

 

17.1. Analizom postupanja Općinskog suda tijekom postupka, u tehničkom, procesnom smislu, tužiteljica nije uskraćena u svom pravu da sudjeluje u postupku, a što se tiče ispravnosti presude u materijalnom smislu, pravilno je ocijenio prvostupanjski sud da sukladno odredbi članka 6. st. 2. Zakona o sudovima, odluku suda smije mijenjati i ukidati samo sud u čiju nadležnost spada predmet u postupku propisanom zakonom. To u ovom konkretnom slučaju znači da bi presudu preispitivao, da je bila uložena žalba drugostupanjski Županiji sud, a u konačnici i Vrhovni sud Republike Hrvatske, a ne Općinski sud u građanskom postupku.

 

18. Budući na prvostupanjsku presudu nije uložena žalba, izostala je sudska kontrola prvostupanjske presude jer je ista postala pravomoćna, pa nema osnove za tvrdnju da bi tužiteljica zbog nezakonitog ili nepravilnog rada državnih organa u okviru nadležnosti Ministarstva (Državno odvjetništvo i Općinski sud), pretrpjela štetu, pa je drugostupanjski sud žalbu tužiteljice odbio kao neosnovanu.

 

19. Naime, konačna ocjena da li se u konkretnom slučaju radi o kaznenom djelu iz čl. 156. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, ili prekršaju propisanom odredbom čl. 3. st. 2. i čl. 26. st. 1. Zakonom o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine 85/08, 112/12-dalje ZSD), vezano uz članak 32. st. 1. Zakona o ravnopravnosti spolova, u nadležnosti je sudova koki provode kazneni postupak.

 

20. Osim toga, treba imati u vidu da je građanska odgovornost šira od kaznene i da je tužiteljica mogla pokrenuti postupak za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti nastale radnjom nadređenog policijskog službenika u okviru Ministarstva, neovisno od toga da li se radi o kaznenom djelu, prekršaju ili stegovnoj odgovornosti, a što kao što je ranije navedeno nije bio sadržaj ovoga tužbenog zahtjeva.

 

21. Nije osnovana žalba ni glede odluke o troškovima postupka, o kojima je odlučeno primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, u vezi sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje OT), a trošak se odnosi na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna, prema tbr. 8. toč. 1. Tarife.

 

22. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Požegi 3. travnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                                   Branka Ribičić, v.r.