1                Poslovni broj Gž-432/2023-2

             

              REPUBLIKA HRVATSKA              

              ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA              

              Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola               Poslovni broj Gž-432/2023-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. V. iz L., OIB …, kojega zastupa S. P., odvjetnica u O., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB 52634238587, kojega zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-134/2017-15 od 27. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 3. travnja 2023.

 

 

presudio je

 

 

1.   Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-134/2017-15 od 27. siječnja 2023.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.

 

             

Obrazloženje

 

1st        Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

 

„I. Odbija se tužitelj B. V. iz L., OIB: … s tužbenim zahtjevom u cijelosti, kao neosnovanim, a koji glasi:

 

„Utvrđuje se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-4248/2016-12 od 2. prosinca 2016.

Nalaže se tuženiku nadoknaditi parnični trošak u roku 15 dana, po pravomoćnosti presude.“

 

II. Nalaže se tužitelju B. V. iz L., OIB: … da tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, za Ministarstvo financija naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.986,25 EUR-a1/22.499,90 kn, u roku od 15 dana.“

 

2nd      Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitnih povredo parničnog postupka, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. I nadalje ostaje kod svoje tvrdnje da potraživanje ovrhovoditelja iz ovršne isprave (ovdje tuženika) zastarjelo u pogledu kamata na glavnicu i troškova ovršnih i drugih postupaka koja se kao takva ne mogu naplatiti iz založene stvari. U tom pravcu poziva se na odredbu čl. 222. st. 2. Zakona o obveznim odnosima kojom je određeno da se zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja (troškovi ranijih postupaka) ne može namiriti ni iz opterećene stvari, što znači da vjerovnik mora voditi računa o nastupanju zastare takvih davanja, jer mu u protivnom dužnik glede njih može istaknuti prigovor zastare, a što je u konkretnom slučaju tužitelj i učinio. Navedeno se primjenjuje i kada se radi o poreznim tražbinama, a iste odredbe će se primjenjivati u svim slučajevima u kojima je založno pravo u javne knjige upisano do 31. prosinca 2008., što je konkretnom slučaju. Na okolnost vrste i dospijeća svake pojedine tražbine iz prijedloga ovrhovoditelja, predložio je provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja, koji dokazni prijedlog je sud neosnovano odbio ne dajući u tom pravcu valjano obrazloženje razloga. Osporava zaključak suda prvoga stupnja da pitanje zastare, odnosno apsolutne zastare, koje regulira Opći porezni zakon ne može biti predmetom razmatranja u postupku ovrhe na nekretnini, jer da je tome tako, ovršenik ne bi bio upućen u parnični postupak radi dokazivanja svojih tvrdnji. Osporava i odluku o troškovima postupka, posebno u odnosu na ročište koje je održano u svibnju mjesecu 2018. koje je odgođeno.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetnu presudu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje ali drugom sucu u rad. Potražuje troškove žalbe.

 

3rd        Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. - dalje u tekstu: ZPP).

 

4th        Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

5th        Žalba tužitelja nije osnovana.

 

6th        Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena ovrha u predmetu Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, koja je određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-4248/2016-12 od 2. prosinca 2016.

 

7th        Iz stanja predmeta koji je ovome sudu dostavljen na nadležno postupanje proizlazi utvrđenim:

 

-  da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured O., Ispostava V., Klasa: UP/I-415-02/04-01/124, Ur. broj: 513-07-14-06/02-05-1 od 19. svibnja 2005. (radi se o rješenju koje je steklo svojstvo ovršnosti 2. lipnja 2005.) utvrđeno da ovdje tužitelj kao porezni dužnik ima porezni dug na dan 19. svibnja 2005. u iznosu od 340.187,12 kn (glavica u iznosu od 277.748,05 kn i kamate u iznosu od 62.439,07 kn), dok je pravomoćnim i ovršnim rješenjem istoga tijela Klasa: UP/I410-09/2003-01/1538, Ur. broj: 513-07-14-06/2003-01 od 28. srpnja 2003. (rješenje je steklo svojstvo ovršnosti 25. kolovoza 2003.) naloženo ovdje tužitelju da plati porezni dug u iznosu od 600,00 kn sa zateznom kamatom, pri čemu ukupan dug s osnova kamate na dan 20. svibnja 2005. iznosi 753,34 kn – ukupno dospjelo potraživanje tuženika iznosi 341.917,07 kn;

 

-  da je postupajući po prijedlogu Republike Hrvatske,  Ministarstvo financija - Porezna uprava, Područni ured O., Ispostava V., a sve to temeljem prethodno navedenih poreznih rješenja kao ovršnih isprava, Općinski sud u Valpovu, svojim rješenjem poslovni broj Ovr-1553/05 od 19. srpnja 2005. odredio osiguranje novčane tražbine predlagatelja osiguranja (ovdje tuženika) u ukupnom iznosu od 341.917,07 kn i to uknjižbom založnog prava (hipoteke) u korist predlagatelja osiguranja na suvlasničkom dijelu nekretnina protivnika osiguranja (ovdje tužitelja) upisanih u z.k. ul. br. 258 k.o. L., i to kč. br. 195 u naravi kuća, dvor i oranica, ukupne površine 33 a 30 m2 u ¼ dijela kao glavne hipoteke, kao i na nekretnini upisanoj u zk. ul. broj 828 i to kč. br. 954 u naravi oranica K., te nekretnini upisanoj u zk. ul. broj 1288/2 i to kč. br. 783/4 u naravi oranica, površine od 10 a 67 m2 sve k.o. L.;

 

-  da je temeljem prethodno navedenoga rješenja o osiguranje, uknjižbu prisilne hipoteke na predmetnim nekretninama uz zabilježbu ovršnosti novčane tražbine izvršio Zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u V., rješenjem pod poslovnim broj Z-1569/05 od 25. srpnja 2005.;

 

-  da je ovdje tuženik radi naplate svoje novčane tražbine - poreznog duga utvrđenog pravomoćnim i ovršnim rješenjem Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured O., Ispostava V., Klasa: UP/I-415-02/04-01/124, Ur. broj: 513-07-14-06/02-05-1 od 19. svibnja 2005. i rješenja istoga tijela Klasa: UP/I410-09/2003-01/1538, Ur. broj: 513-07-14-06/2003-01 od 28. srpnja 2003. pokrenuo protiv tužitelja ovršni postupak koji se vodio pred sudom prvoga stupnja u predmetu poslovni broj Ovrv-1209/12, u kom je sud donio rješenje o ovrsi dana 31. listopada 2012. - ovrha je određena na nekretninama na kojima je upisano založno pravo, koji postupak je pravomoćno okončan rješenjem o obustavi postupka od 28. ožujka 2014.;

 

-  da je parnični postupak na pokretanje koga je ovdje tužitelj upućen rješenjem poslovni broj Ovrv-1209/12 od 4. veljače 2013. – tužbeni zahtjev u tom predmetu bio je usmjeren na utvrđenje da nije dopuštana ovrha u predmetu Općinskog suda u Valpovu, određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-1209/12 od 31. listopada 2012., okončan pravomoćno na način da je donijeto rješenje o presumiranom povlačenju tužbe tužitelja;

 

-  da je ovdje tuženik radi naplate iste novčane tražbine pokrenuo „novi“ ovršni postupak na nekretninama tužitelja na kojima je upisano založno pravo, a radi naplate novčane tražbine - poreznog duga utvrđenog pravomoćnim i ovršnim rješenjem Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured O., Ispostava V., Klasa: UP/I-415-02/04-01/124, Ur. broj: 513-07-14-06/02-05-1 od 19. svibnja 2005. i rješenjem istoga tijela Klasa: UP/I410-09/2003-01/1538, Ur. broj: 513-07-14-06/2003-01 od 28. srpnja 2003., koji se vodi pred sudom prvoga stupnja u predmetu poslovni broj Ovr-4248/2016, u kom predmetu je donijeto rješenje o ovrsi dana 2. prosinca 2016.;

 

-  da je spomenuto rješenje o ovsi svojom žalbom pobijao ovdje tužitelj tvrdeći da su u konkretnom slučaju protekli svi rokovi za prisilnu naplatu tražbine ovdje tuženika kao i da se isto rješenje o ovrsi ne temelji na ovršnoj ispravi;

 

-  da je postupajući po žalbi ovdje tužitelja, sud prvoga stupnja donio rješenje dana 9. siječnja 2017. kojim je uputio ovdje tužitelja u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom - radi se o predmetnom parničnom postupku;

 

-  da tužitelj kao porezni dužnik nije namiro tražbinu ovdje tuženika koja proizlazi iz utvrđenog pravomoćnog i ovršnog rješenja Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured O., Ispostava V., Klasa: UP/I-415-02/04-01/124, Ur. broj: 513-07-14-06/02-05-1 od 19. svibnja 2005. i rješenja istoga tijela Klasa: UP/I410-09/2003-01/1538, Ur. broj: 513-07-14-06/2003-01 od 28. srpnja 2003.

 

8th        Polazeći od gore utvrđenih činjenica, sud prvoga stupnja predmetnom presudom zahtjev tužitelja u cijelosti je odbio kao neosnovan, obzirom je ocijenio da je tražbina tuženika koju pokušava naplatiti u ovršnom postupku koji se pred sudom prvoga stupnja vodi u predmetu poslovni broj Ovr-4248/2016 u kom je donijeto rješenje o ovrsi dana 2. prosinca 2016. (tražbina u ukupnom iznosu od 341.917,07 kn, nije u zastari.

 

8th1st  U pravcu takvog svog zaključka sud se pozvao na činjenicu da je ovdje tuženik svoj zadnji prijedlog za ovrhu podnio 1. prosinca 2016., na koji način je došlo do prekida svake zastare njegova potraživanja. Pri tom, sud je kao neosnovan otklonio tužiteljev prigovor zastare potraživanja pozivom i na odredbu čl. 222. st. 1.  Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu: ZOO), te je zaključio da pitanje zastare potraživanja, pa i apsolutne zastare potraživanja koje regulira Opći porezni zakon, ne može biti predmetom razmatranja u postupku ovrhe na nekretnini, već se isto može isticati u postupku pred nadležnim upravnim tijekom. Također, sud je kao neosnovanu otklonio tvrdnju tužitelja da se rješenje o ovrsi koje je donijeto u predmetu iz koga je upućen u ovaj parnični postupak, ne temelji na ovršnoj ispravi, obzirom je utvrdio da ovršna isprava u izvorniku prileži ovršnom predmetu poslovni broj Ovr-1553/05 u koji je sud izvršio uvid prije donošenja rješenja o ovrsi.

 

9th        Takva odluka suda prvoga stupnja pravilna je zakonita, jer je na utvrđeno činjenično stanje bitno za odluku o zahtjevu tužitelja, materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

9th1st  Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. ZPP-a, radi čega ovaj drugostupanjski sud zaključuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

10th   Naime, kraj činjenice da je tužitelj na pokretanje predmetnog parničnog postupka protiv tuženika upućen rješenjem poslovni broj Ovr-4248/2016-8 od 9. siječnja 2017. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 50. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13. i 93/14. – dalje u nastavku: OZ), za odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja potrebno je raspraviti i utvrditi postojanje pretpostavki za proglašenje ovrhe nedopuštenom unutar istaknutog žalbenog razloga.

 

10th1st                      Pri tom valja istaknuti, da obzirom da je ovršni postupak broj Ovr-4248/2016 pokrenut prijedlogom za ovrhu kojim je predloženo sudu da donese rješenje na temelju ovršne isprave radi namirenja tražbine tuženika, u parnici radi proglašenja nedopustivosti ovrhe nije dopušteno utvrđivati je li nastupila zastara tražbine iz ovršne isprave jer o takvom prigovoru treba odlučiti u postupku (parničnom ili upravnom) tijekom kojeg je donesena ovršna isprava, što znači da se o prigovoru zastare tražbine utvrđene ovršnom ispravom odlučuje u postupku koji prethodi donošenju te odluke. Međutim, parnični sud u parnici koja se vodi radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi na temelju ovršne isprave, povodom prigovora zastare ispituje je li nastupila zastara pokretanja ovršnog postupka na temelju konkretne ovršne isprave.

 

10th2nd                   Predmetni parnični postupak pokrenut je upravo radi dokazivanja tvrdnje tužitelja da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga koji je utvrđen ovršnim ispravama i to rješenjima Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured O., Ispostava V., Klasa: UP/I-415-02/04-01/124, Ur. broj: 513-07-14-06/02-05-1 od 19. svibnja 2005. i tijela Klasa: UP/I410-09/2003-01/1538, Ur. broj: 513-07-14-06/2003-01 od 28. srpnja 2003.

 

10th3rd                     Pri tom, u ovoj fazi postupka (obzirom na sadržaj žalbe tužitelja) više nije sporno:

 

-  da je tražbina tuženika utvrđena rješenjima Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured O., Ispostava V., od 19. svibnja 2005.  i od 28. srpnja 2003.;

 

-  da se radi o rješenjima koja su svojstvo ovršnosti stekla dana 2. lipnja 2005. odnosno 25. kolovoza 2003.;

 

-  da se radi o rješenjima koja predstavljaju ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23. OZ-a;

 

-  da se radi o tražbini koja ukupno iznosi 341.917,07 kn i odnosi se na porezni dug;

 

-  da je sporna tražbina tuženika osigurana upisanim založnim pravom (hipotekom) u zemljišnim knjigama na nekretninama tužitelja na kojima se provodi ovrha;

 

-  da tužitelj ne spori pravo tuženika da svoju tražbinu koja je utvrđena ovršnim ispravama u pogledu glavnice namiri iz nekretnina na kojima se provodi ovrha jer se radi o tražbini koja je osigurana založnim pravom, međutim i nadalje je sporno pravo tužitelja na naplatu kamata na glavnicu i troškove ovršnih i drugih sudskih postupaka koji su među ovdje parničnim strankama vođeni, obzirom na tvrdnju tužitelja da u odnosu na te tražbine ne dolazi do primjene odredba čl. 222. st. 1. ZOO-a.

 

11th   Zastara je opći pravni institut koji označava nemogućnost zaštite nekog prava, odnosno primjene sankcije za neko djelo zbog proteka određenog vremena, u kojem se ovlast na zaštitu prava odnosno sankciju, nije koristila. Institut zastare regulira Zakon o obveznim odnosima, a specifičnost porezne zastare uređuje Opći porezni zakon. Pod poreznom zastarom prema Općem poreznom zakonu smatra se vrijeme nakon čijeg proteka porezno tijelo više nema pravo utvrđivati porezne obveze, kamate, pokrenuti prekršajni postupak, naplatiti porez, kamate, troškove ovrhe i novčane kazne.

 

11th1st                      Odredbom čl. 222. st. 1. ZOO-a (ranije čl. 368. st. 1. ZOO-a) propisano je da kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Međutim, zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari (st. 2. istoga čanka Zakona). To znači da je založno pravo po svojoj prirodi jače od zastare te je moguće namirenje i zastarjele tražbine, ali samo u korist onog vjerovnika čije je potraživanje osigurano založnim pravom upisanim u zemljišne knjige, te u opsegu koji isključuje zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja.

 

11th2nd                   Prema odredbi čl. 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZV) založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnoga vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti.

 

11th3rd                     Odredbom čl. 305. st. 1. ZV-a je propisano da se založno pravo osniva se na određenoj stvari ili pravu kao zalogu na temelju pravnoga posla osobe čiji je zalog (dobrovoljno založno pravo), sudske odluke (sudsko založno pravo) ili zakona (zakonsko založno pravo), a na način određen zakonom.

 

11th4th                     Nadalje, odredba čl. 311. st. 1. ZV-a propisuje kako se prisilno sudsko založno pravo osniva na temelju odluke suda donesene u postupku prisilnog osiguranja tražbine. Zakonske odredbe koje uređuju sudski postupak osiguranja novčanih tražbina određuju pretpostavke pod kojima sud može odlučiti da se osnuje prisilno založno pravo. Na temelju odluke iz stavka 1. ovoga članka osniva se prisilno sudsko založno pravo na način koji određuju zakonske odredbe o ovrsi i prisilnom osiguranju (st. 2.), dok je st. 3. propisano da tko na nekretnini stekne založno pravo na temelju odluke suda, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava u zemljišnoj knjizi.

 

11th5th                     U smislu odredbe čl. 336. ZV-a, ako se zalogom (hipotekom) osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni vjerovnik ovlašten je ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti založene stvari, na način kako je određeno upisanom hipotekom u zemljišnim knjigama.

 

12th   U situaciji kao što je predmetna, kada je utvrđeno da je predmetno potraživanje tuženika kao vjerovnika osigurano pravom zaloga na nekretninama tužitelja kao dužnika i to u ukupnom iznosu od 341.917,07 kn (koji iznos obuhvaća kako glavnicu tako i kamate dospjele na glavni iznos do dana donošenja ovršnih isprava odnosno do 19. svibnja 2005. i do 25. kolovoza 2003.) a sve to rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Valpovu, od dana 19. srpnja 2005. donijetim pod poslovnim brojem Ovr-1553/05, te da je temeljem toga rješenja o osiguranju uknjižbu prisilne (sudske) hipoteke na predmetnim nekretninama uz zabilježbu ovršnosti novčane tražbine izvršio Zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u V., rješenjem pod poslovnim broj Z-1569/05 od 25. srpnja 2005., neosnovano tužitelj ističe da tuženik iz založene stvari može namiriti samo glavnicu ali ne i kamate ako sporedna potraživanja. Tražbina tuženika kao vjerovnika postoji upravo u utvrđenoj visini od 341.917,07 kn – onoj koja proizlazi iz ovršnih isprava, i u toj visini osigurana je pravom zaloga (hipotekom), što znači da se tuženik kao vjerovnik može namiriti iz založene stvari i nakon proteka vremena zastare kako u odnosu na glavnicu tako i u odnosu na kamate, jer su i one osigurane pravom zaloga.

 

12th1st                      Dakle, neosnovano tužitelj inzistira na prigovoru zastare u odnosu na kamate, jer kako je to pravilno prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 222. st. 1. ZOO-a naveo, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti iz založene stvari i nakon proteka vremena zastare. U predmetnom slučaju ne dolazi do primjene odredba čl. 222. st. 2. ZOO-a na koju ukazuje tužitelj, jer prema odredbi čl. 301. st. 3. ZV-a pored glavne tražbine iz čl. 301. st. 1. ZV-a založnim pravom ujedno se osigurava i namirenje iz vrijednosti zaloga sporednih tražbina, pa tako i kamata i troškova naplate tražbine, a upravo je takvo osiguranje – kojim se osigurava kako glavna tražbina tako i kamate na istu, upisano je u zemljišnim knjigama, slijedom čega založni vjerovnik ima pravo (i neovisno kada je prijedlog za ovrhu podnesen) na namirenje osigurane tražbine iz založene nekretnine u smislu čl. 222. st. 1. ZOO.

 

12th2nd                   Neosnovano tužitelj tvrdi da je u predmetnom slučaju nastupila zastara troškova postupka koje tuženik kao ovrhovoditelj namiruje u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-428/2016. Naime, pravomoćnim i ovršnim rješenjem o osiguranju od 19. srpnja 2005. (pravomoćnost je utvrđena sa danom 3. kolovoza 2005.) naloženo je protivniku osiguranja ovdje tužitelju da predlagatelju osiguranja ovdje tuženiku naknadi troškove osiguranja u ukupnom iznosu od 5.000,00 kn. Točno je da se radi o troškovima koji nisu osigurani zalogom, međutim, neovisno o tome ti troškovi mogu se namiriti iz predmetnih nekretnina, obzirom se radi o tražbini tuženika koja je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, a koja tražbina sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a zastarijeva u roku od deset godina od nastupa pravomoćnosti odnosno od proteka roka za dobrovoljno ispunjenje.

 

12th3rd                     ZOO u svojim člancima 241., 242. i 245. dalje uređuje ovo područje u odnosu na prekid zastare radnjama vjerovnika, uračunavanja ranijeg proteka vremena, a u predmetnom slučaju radnjama tuženika kao vjerovnika koje su nesporno poduzete i koje je sud prvoga stupnja pravilno utvrdio, došlo je do prekida zastare potraživanja tuženika na ime troškova postupka – pokretanjem ovršnog postupka poslovni broj Ovr-1209/12 i poslovni broj Ovr 4248/16, pa stoga valja navesti, da nije nastupila niti zastara potraživanja tuženika kao vjerovnika niti u odnosu na troškove postupka utvrđene pravomoćnom sudskom presudom.

 

13th   Obzirom na navedeno, kako je sud prvoga stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje - odluka o zahtjevu tužitelja mogla se donijeti bez provođenja financijskog vještačenja, pravilno primijenio materijalno pravo, i pri tom nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje ukazuje tužitelj, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu u odnosu na toč. I. izreke, te temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

14th   Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a po svojoj visini pravilno je odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.). Pri tom, sud je tuženiku osnovano priznao puni iznos nagrade za pristup ročištu od dana 8. svibnja 2018., jer se radi o pripremnom ročištu iz čl. 287. i 288. ZPP-a. Obzirom na navedeno, niti žalba tužitelja u odnosu na odluku sadržanu pod toč. II. izreke nije osnovana, slijedom čega ju je i u tom dijelu valjalo odbiti (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

 

15th   Tužiteljica nije uspjela u ovom postupku pa joj stoga ne pripada niti pravo na trošak izjavljivanja žalbe (čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a).

 

U Puli-Pola, 3. travnja 2023.

 

              Predsjednica vijeća:

 

              Nataša Babić, v.r.