REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-1627/2019-23

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužiteljice A. B., OIB …, T. 16, S., zastupana po
punomoćniku S. K., odvjetniku u S., protiv tuženika R.
A. d.d., OIB … M. c., Z., zastupana po
punomoćniku M. K., odvjetniku u O. d K. & p
d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne
rasprave, zaključene dana 15.veljače 2023. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika
tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu odluke dana

3.travnja 2023.,

p r e s u d i o j e:

I – Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba,
članak 1. Ugovora o kreditu broj 418-50-3785877 od 16.11.2006. godine,
zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 1. ugovoreno
kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 21.170,50 CHF, po srednjem tečaju
kreditora na dan korištenja kredita, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se
kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po
srednjem tečaju tuženika, kao kreditora, za CHF, važećem na dan dospijeća, a
prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplati kredita.

II - Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba,
članak 2. Ugovora o kreditu broj 418-50-3785877 od 16.11.2006. godine,
zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je
kamatna stopa promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika, kao
kreditora.

III – Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 3.517,58 Eura,
sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007.,
od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje
je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do

31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se

- 2 - P-1627/2019-23

određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
kako slijedi:

-na iznos od 9,61 EUR (72,43 kn) od 30.11.2007.
-na iznos od 9,50 EUR (71,59 kn) od 31.12.2007.
-na iznos od 9,40 EUR (70,79 kn) od 31.01.2008.
-na iznos od 9,29 EUR (69,96 kn) od 29.02.2008.
-na iznos od 9,18 EUR (69,13 kn) od 02.04.2008.
-na iznos od 9,06 EUR (68,29 kn) od 07.05.2008.
-na iznos od 13,88 EUR (104,55 kn) od 04.06.2008.
-na iznos od 13,70 EUR (103,26 kn) od 30.06.2008.
-na iznos od 13,53 EUR (101,97 kn) od 07.08.2008.
-na iznos od 13,36 EUR (100,66 kn) od 05.09.2008.
-na iznos od 13,19 EUR (99,35 kn) od 04.10.2008.
-na iznos od 22,42 EUR (168,90 kn) od 05.11.2008.
-na iznos od 12,84 EUR (96,73 kn) od 18.12.2008.
-na iznos od 0,04 EUR (0,27 kn) od 31.12.2008.
-na iznos od 24,80 EUR (186,82 kn) od 14.01.2009.
-na iznos od 0,02 EUR (0,18 kn) od 31.01.2009.
-na iznos od 26,62 EUR (200,58 kn) od 09.02.2009.
-na iznos od 0,01 EUR (0,11 kn) od 28.02.2009.
-na iznos od 27,35 EUR (206,09 kn) od 09.03.2009.
-na iznos od 0,01 EUR (0,09 kn) od 31.03.2009.
-na iznos od 65,81 EUR (495,84 kn) od 14.05.2009.
-na iznos od 0,04 EUR (0,27 kn) od 31.05.2009.
-na iznos od 28,80 EUR (216,97 kn) od 12.06.2009.
-na iznos od 0,01 EUR (0,09 kn) od 30.06.2009.
-na iznos od 25,67 EUR (193,38 kn) od 13.07.2009.
-na iznos od 0,01 EUR (0,10 kn) od 31.07.2009.
-na iznos od 26,13 EUR (196,85 kn) od 10.08.2009.
-na iznos od 27,35 EUR (206,09 kn) od 12.09.2009.
-na iznos od 26,24 EUR (197,69 kn) od 13.11.2009.
-na iznos od 25,78 EUR (194,22 kn) od 27.11.2009.
-na iznos od 27,65 EUR (208,36 kn) od 12.12.2009.
-na iznos od 29,64 EUR (223,31 kn) od 11.01.2010.
-na iznos od 0,02 EUR (0,12 kn) od 31.01.2010.
-na iznos od 32,58 EUR (245,44 kn) od 15.02.2010.
-na iznos od 0,02 EUR (0,16 kn) od 28.02.2010.
-na iznos od 31,51 EUR (237,43 kn) od 13.03.2010.
-na iznos od 0,04 EUR (0,31 kn) od 31.03.2010.
-na iznos od 35,60 EUR (268,26 kn) od 14.04.2010.
-na iznos od 0,03 EUR (0,23 kn) od 30.04.2010.
-na iznos od 34,46 EUR (259,66 kn) od 20.05.2010.
-na iznos od 0,03 EUR (0,19 kn) od 31.05.2010.
-na iznos od 35,79 EUR (269,64 kn) od 14.06.2010.
-na iznos od 0,05 EUR (0,37 kn) od 30.06.2010.
-na iznos od 49,61 EUR (373,78 kn) od 16.07.2010.
-na iznos od 0,08 EUR (0,59 kn) od 31.07.2010.
-na iznos od 46,34 EUR (349,18 kn) od 17.08.2010.

- 3 - P-1627/2019-23

-na iznos od 0,09 EUR (0,68 kn) od 31.08.2010.
-na iznos od 54,92 EUR (413,77 kn) od 06.09.2010.
-na iznos od 0,03 EUR (0,25 kn) od 30.09.2010.
-na iznos od 51,57 EUR (388,56 kn) od 11.10.2010.
-na iznos od 0,07 EUR (0,52 kn) od 31.10.2010.
-na iznos od 46,26 EUR (348,54 kn) od 09.11.2010.
-na iznos od 56,44 EUR (425,28 kn) od 08.12.2010.
-na iznos od 0,06 EUR (0,46 kn) od 31.12.2010.
-na iznos od 69,34 EUR (522,44 kn) od 12.01.2011.
-na iznos od 0,05 EUR (0,36 kn) od 31.01.2011.
-na iznos od 59,61 EUR (449,13 kn) od 09.02.2011.
-na iznos od 0,06 EUR (0,47 kn) od 28.02.2011.
-na iznos od 62,56 EUR (471,37 kn) od 08.03.2011.
-na iznos od 0,13 EUR (1,00 kn) od 31.03.2011.
-na iznos od 57,96 EUR (436,72 kn) od 13.04.2011.
-na iznos od 58,51 EUR (440,82 kn) od 10.05.2011.
-na iznos od 0,01 EUR (0,07 kn) od 31.05.2011.
-na iznos od 75,97 EUR (572,38 kn) od 14.06.2011.
-na iznos od 0,07 EUR (0,50 kn) od 30.06.2011.
-na iznos od 77,30 EUR (582,43 kn) od 14.07.2011.
-na iznos od 0,19 EUR (1,44 kn) od 31.07.2011.
-na iznos od 90,38 EUR (681,00 kn) od 12.08.2011.
-na iznos od 0,02 EUR (0,16 kn) od 31.08.2011.
-na iznos od 82,62 EUR (622,49 kn) od 08.09.2011.
-na iznos od 73,98 EUR (557,40 kn) od 26.10.2011.
-na iznos od 0,08 EUR (0,63 kn) od 31.10.2011.
-na iznos od 69,22 EUR (521,55 kn) od 08.11.2011.
-na iznos od 0,05 EUR (0,41 kn) od 30.11.2011.
-na iznos od 68,40 EUR (515,33 kn) od 12.12.2011.
-na iznos od 0,05 EUR (0,35 kn) od 31.12.2011.
-na iznos od 72,13 EUR (543,48 kn) od 25.01.2012.
-na iznos od 75,40 EUR (568,10 kn) od 08.02.2012.
-na iznos od 75,64 EUR (569,90 kn) od 19.03.2012.
-na iznos od 0,03 EUR (0,20 kn) od 31.03.2012.
-na iznos od 73,01 EUR (550,09 kn) od 14.04.2012.
-na iznos od 74,42 EUR (560,69 kn) od 14.05.2012.
-na iznos od 0,05 EUR (0,40 kn) od 31.05.2012.
-na iznos od 75,24 EUR (566,89 kn) od 11.06.2012.
-na iznos od 76,10 EUR (573,41 kn) od 06.08.2012.
-na iznos od 70,59 EUR (531,83 kn) od 14.08.2012.
-na iznos od 71,86 EUR (541,43 kn) od 07.09.2012.
-na iznos od 0,04 EUR (0,28 kn) od 30.09.2012.
-na iznos od 68,59 EUR (516,82 kn) od 18.10.2012.
-na iznos od 44,27 EUR (333,57 kn) od 21.11.2012.
-na iznos od 100,22 EUR (755,11 kn) od 07.12.2012.
-na iznos od 71,59 EUR (539,38 kn) od 17.01.2013.
-na iznos od 65,32 EUR (492,18 kn) od 07.02.2013.
-na iznos od 0,12 EUR (0,87 kn) od 28.02.2013.
-na iznos od 70,09 EUR (528,10 kn) od 11.03.2013.
-na iznos od 0,04 EUR (0,28 kn) od 31.03.2013.

- 4 - P-1627/2019-23

-na iznos od 70,38 EUR (530,27 kn) od 13.04.2013.
-na iznos od 68,17 EUR (513,65 kn) od 22.05.2013.
-na iznos od 61,69 EUR (464,78 kn) od 20.06.2013.
-na iznos od 61,29 EUR (461,76 kn) od 22.07.2013.
-na iznos od 62,57 EUR (471,46 kn) od 20.08.2013.
-na iznos od 64,79 EUR (488,14 kn) od 20.09.2013.
-na iznos od 0,03 EUR (0,22 kn) od 30.09.2013.
-na iznos od 67,92 EUR (511,71 kn) od 18.10.2013.
-na iznos od 132,91 EUR (1.001,40 kn) od 10.12.2013.
pa sve do isplate.

IV – Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu
od 1.674,70 EUR (12.618,03 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od

3.travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 11.4.2019. ovom sudu podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbi
ugovora o kreditu i radi isplate 27.762,54 kuna. Tužbeni zahtjev se činjenično temelji
na: da je tužiteljica 16.11.2006. s tuženikom sklopila ugovor o kreditu glede iznosa od

21.170,50 CHF; da je u ugovoru određena kamatna stopa od 5,2% godišnje s tim da
je promjenjiva sukladno odluci tuženika; da su navedena odredba kao i odredba o
valutnoj klauzuli ništetne i nepoštene; da je tuženik po osnovi ugovornih odredbi o
promjenjivoj kamati i valuti obveze neosnovano stekao utuženi iznos.

1.1.Tužbeni zahtjev je preciziran podneskom od 5.1.2023. s tim da je tužitelj
potraživao iznos od 3.517,58 EUR.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbijanje tužbenog zahtjeva i
dosuđivanje parničnog troška. Pri tome je tuženik u bitnom naveo: da prigovara
mjesnoj nadležnosti ovog suda; da osporava osnovu i visinu; da je u kolektivnom
sporu potrošačima pružena zaštita samo na općenitoj razini; da sporne odredbe nisu
ništetne već valjane; da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive;
da se o svim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, a potpisivanjem
ugovora tužitelj je potvrdio da je sa svim ugovornim odredbama i uvjetima upoznat;
da su tužitelju predočene sve relevantne informacije; da nije uvjerljivo što je tužitelj
očekivao da se u 7 godina neće promijeniti ni tečaj ni kamatna stopa; da prigovora
zastari; da prigovara aktivnoj legitimaciji tužitelja i svojoj pasivnoj legitimaciji.

Nadalje, tijekom parnice je dodatno prigovorio: da je plaćanjem anuiteta i
nepodnošenjem prigovora tužitelj konkludentno prihvatio način obračuna kamata i
plaćanje s valutnom klauzulom; da je kamatu mijenjao zbog opravdanog razloga i to
ovisno o tekućim tržišnim prilikama; da osporava tužitelju status potrošača.

- 5 - P-1627/2019-23

3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom cjelokupne pisane
dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, saslušanjem
tužiteljice te financijskim vještačenjem.

Od saslušanja R. S. i N. K. tuženik je odustao tijekom
postupka. Što se tiče pribave određenih isprava, tuženiku je naloženo rješenjem od

8.12.2022. da sam pribavi te isprave ili da dostavi pisani dokaz da mu ta javna tijela
odbijaju dati te isprave, ali on to nije učinio niti je dostavio svoje interne akte na koje
se pozivao tijekom postupka.

3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi i isplata novčanog iznosa stečenog bez osnove.

4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,
156/22, dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).

4.2.Među strankama nije sporno kakav je sadržaj ugovora o kreditu koji je sklopljen
između stranaka te da je bilo promjena kamatne stope i tečaja CHF (na više) nakon
sklapanja istog.

Sporno je da li su predmetne odredbe ugovora ništetne i visina eventualnog
potraživanja tužitelja.

4.3.Prije obrazlaganja merituma, glede prigovora mjesne nenadležnosti, treba reći da
bi ovaj sud bio nadležan temeljem čl.59.Zakona o parničnom postupku ("Narodne
novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,
25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) jer je ugovor s tužiteljem sklopljen u S. od strane
tuženikove s p j (podružnice) što je vidljivo iz pečata na ovjeri
ugovora (list 14).

Osim netom navedenog, nije sporno da je tužitelj imao i ima prebivalište u mjestu
koje je pod teritorijalnom nadležnošću ovog suda, a Ugovorom je ugovorena mjesna
nadležnost suda u sjedištu kreditora, dakle u Z., koji je od prebivališta tužitelja
udaljen skoro 400 km. Odredbom čl. 1. st. 3. Direktive vijeća EEZ 93/13 od 5. travnja

1993. regulirani su uvjeti u potrošačkim ugovorima te se nepoštenom smatra
jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje
značajnu neravnotežu u pravima ili obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
Mjesna nadležnost u ovom slučaju određena je u tipskom ugovoru prema unaprijed
formuliranom obrascu, pa kako se radi o odredbi o kojoj nije među strankama
pregovarano, niti je tužitelj očito mogao utjecati na sadržaj te odredbe (jer da jest
jamačno bi predložio da bude nadležan neki sud bliži mjestu njegovog prebivališta),
ista je protivna načelu savjesnosti i poštenja. Prema članku 81.ZZP/03, koji je bio na
snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, smatra se da je ugovorna odredba
o kojoj se nije pregovaralo nepoštena, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja,
uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu
potrošača. Smatra se da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je
ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije
imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed
formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ugovaranjem nadležnosti suda u sjedištu
tuženika kao trgovca za sve sporove tuženik ostvaruje pogodnost bitno manjih

- 6 - P-1627/2019-23

troškova u odnosu na tužitelja kao korisnika kredita s obzirom na udaljenost mjesta
prebivališta tužitelja, S., od suda čija je nadležnost ugovorena, Z., što bi se
tužitelja izazvalo troškove dolaska na sud, a time i znatnu neravnotežu o položaju
ugovornih strana. Uostalom, o navedenom je zauzeo stav Građanski odjel Vrhovnog
suda RH zaključkom broj Su IV-308/2020 - da se radi o klauzuli o kojoj se nije
posebno pregovaralo, da je ista ništetna ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja
uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu
potrošača, a imajući u vidu udaljenost između prebivališta potrošača i sjedišta
tuženika, mogućnost dolaska na sud u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku
odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe i druge bitne okolnosti,
kada se može raditi o ništetnoj prorogacijskoj klauzuli. U konkretnom slučaju s
obzirom na udaljenost prebivališta tužitelja od suda koji je ugovoren, može se kazati
da je tuženiku kao bankarskoj, financijski moćnoj instituciji svakako jednostavnije
osigurati prisutnost punomoćnika na nekom drugom sudu u Republici Hrvatskoj,
nego što je to tužitelju. Za dodati je da tuženik tijekom postupka nije ničim dokazao
da bi se o prorogacijskoj klauzuli pregovaralo. U svezi svega navedenog o ovoj
ugovornoj odredbi, skreće se pozornost na stavove Županijskog suda u Puli (Gž-
788/2022) o tumačenju mjerodavnih propisa. Utoliko je na ročištu odbijen prigovor
mjesne nenadležnosti.

5.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu od 16.11.2006. kamatna stopa je
iznosila 5,2% godišnje, te je ugovoreno da je promjenjiva u skladu s odlukom banke.
U ugovoru nije navedeno ili detaljnije pojašnjeno zbog kojih uvjeta se kamatna stopa
može mijenjati. Jedino u odredbi toč.9. ugovora piše da se podredno primjenjuju opći
akti tuženika kojima je regulirano kreditiranje građana te da je tužitelj upoznat s
uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom.

Također je predmetnim ugovorom ugovorena i valutna klauzula kako je precizirano u izreci presude.

Sve navedeno je utvrđeno pregledom navedenog ugovora.

5.1.Financijskim vještačenjem po vještaku A. B. utvrđeno je da ukupan iznos
preplate, uzevši u obzir rast anuiteta zbog valutne klauzule, u razdoblju otplate
kredita iznosi 20.911,53 kuna, zbog promjene kamatne stope iznosi 5.591,66 kuna te
ukupan iznos koji je tužitelj manje platio iznosi 970,97 kuna (tzv. negativna razlika).
Odnosno, gledano po anuitetima tužitelj je preplatio iznose pojedinačno navedene u
izreci presude u dane navedene u izreci.

Na mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi pa mu i ovaj sud poklanja vjeru, a
posebno stoga što djeluje stručno i logično, te ga ovaj sud smatra vjerodostojnim
dokazom. To što eventualno stranke imaju različita shvaćanja treba li oduzimati
negativnu razliku, zapravo je pravno pitanje, a nitko nema primjedbi na matematičku
točnost izračuna.

6.Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi o valutnoj
klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pobliže citiranih u izreci, za navesti je sljedeće.
Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. je
djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je dijelom potvrđena
presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013. te je pravomoćno,
između ostalog, presuđeno: 1) da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava
potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim

- 7 - P-1627/2019-23

ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena
redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u
skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a
koja je ništetna, 2) da se nalaže tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je
ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze
promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno
pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.

Povodom podnesenih revizija stranaka, Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem br. Revt-249/14 od 9.4.2015. odbio revizije stranaka.

O valutnoj klauzuli se pravomoćno presudilo tek 14.6.2018. (predmet br. Pž-6632/17)
na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese
i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima
ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-
ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica
švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora
nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim
za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i
u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Prema čl.502.c ZPP ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog
spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu
činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018).

6.1.Povrh onoga iz prethodne točke obrazloženja o učincima odredbe čl.502.c. ZPP,
treba reći da je da prema čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o
pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru
pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom (logotip tuženika u
zaglavlju) odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika.

Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj
kamatnoj stopi pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala
značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača
(čl.81.st.1. i čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/03), a o čemu će i u nastavku biti
riječi.

Posebno treba naglasiti da tuženik nije dokazao da je postojao "valjan, ugovorom
predviđen razlog" za promjenu kamatne stope jer je ugovor po tom pitanju sastavljen
vrlo šturo. Tuženik nije dostavio nekakve druge svoje interne akte koji bi se
primjenjivali na ovaj ugovorni odnos i koji akti bi na jasan i detaljan način pojašnjavali
u kojim situacijama se može mijenjati kamatna stopa.

6.2.U presudi Suda Europske unije broj C-26/13 od 30.4.2014. navodi se da članak

4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču
ne mora biti samo gramatički razumljiva.

Nadalje, treba istaknuti da je odredbom članka 4.ZOO propisano da su u zasnivanju
obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni
pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito
znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i
uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi
obveznog odnosa.

- 8 - P-1627/2019-23

Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan
čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan
gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

6.3.Nadalje, prema odredbi čl.322.st.1.ZOO-a proizlazi da je Ugovor koji je suprotan
Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako
cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u
određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je
jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope
ovisi isključivo o odluci banke.

U konkretnom slučaju to znači da su u ugovoru tužitelju morali na transparentan
način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i
odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija
može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.

Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ovisna je
isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno
određeni uvjeti promjenjivosti, pa ta odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u
pravima i obvezama ugovornih strana, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano
određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne
može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

Ni ZZP/03 ni ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina
ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4.ZOO kojom je
propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz
tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da
mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je
koristio tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke
(jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je
protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

Tužitelj je kao potrošač jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan
sklapanja ugovora te do prve sljedeće promjene kamatne stope do koje dolazi, u
konkretnom slučaju, bez pojedinačnog pregovaranja između tužitelja kao korisnika
kredita i banke kao kreditora, već do promjene dolazi jednostranom odlukom banke,
što posljedično dovodi do toga da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu
neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, odnosno potrošača kao jedne
ugovorne strane u odnosu na banku, odnosno trgovca kao drugu ugovornu stranu, a
što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, a prije svega se misli na načelo
ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, a posljedično tome da je takva
ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP/03.

6.4.Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu
kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve
promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez
prethodnog pregovaranja o tome s tužiteljem kao korisnikom kredita su nepoštene te
stoga ništetne, a to sukladno ranije citiranim odredbama iz čl.81.st.1.ZZP/03 u svezi
odredbi iz čl.322.st.1. i čl.324.st.1.ZOO-a, a kako proizlazi i iz odluke VSRH broj
Revt-249/14 gdje je navedeno da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima
se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome

- 9 - P-1627/2019-23

ništetne osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora.

Zaključno, ovaj sud drži da je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu
tužitelja i tuženika bila određena i to u ugovorenoj visini, a to i obzirom je tužitelju kao
korisniku kredita koji je od banke kao kreditora dobio otplatni plan bilo vidljivo kolika
je njegova mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci te koliko
u otplati svakoga mjesečnog anuiteta on plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok
su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene
kao nepoštene, a potom i ništetne.

Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde
uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku
ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja
visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva –
načela savjesnosti i poštenja te je banka, kao savjesni gospodarstvenik trebala
odrediti elemente za koji se veže promjena kamatne stope i način primjene.
S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu
o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u
vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja
promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te
način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom
savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže
promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom
interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je
tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ju stavljaju u
neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i
poštenja.

6.5.Tuženik možda i jest u skladu s odredbama propisa o potrošačkom kreditiranju o
svakoj promjeni kamatne stope obavijestio potrošača ovdje tužitelja, ali treba reći da
je o ovom pravnom pitanju VSRH u predmetu br. Rev-1172/2018 zauzeo stajalište da
tuženik na temelju obavijesti o promjeni kamatne stope nije u svoju korist uspostavio
pravo potraživati kamatu po višoj stopi.

6.6.Što se tiče tuženikovih navoda o tužiteljevom konkludentnom pristanku plaćanjem
povećanih anuiteta čime na određeni način tuženik implicira da tužitelj nije koristio
mogućnosti raskida zbog promijenjenih okolnosti (čl.369.ZOO), treba reći da je
zakonska mogućnost raskida ugovora zbog promijenjenih okolnosti postojala i u
vrijeme kad su VTS RH i VSRH donosili odluke u svezi kredita s promjenjivom
kamatnom stopom, a na primjenu materijalnog prava sudovi paze po službenoj
dužnosti. Da su ti sudovi smatrali da je mogućnost raskida ugovora činjenica koja će
omogućiti bankama da dobiju taj spor, onda bi zasigurno odbili tužbeni zahtjev
udruge potrošača.

6.7.Isto tako, treba reći da tuženik nije, s obzirom na svoju procesnu aktivnost u
pogledu predlaganja dokaza, dokazao niti jedan od prigovora iznesenih u odgovoru
na tužbu i tijekom postupka. Osim toga, pojedina pravna shvaćanja tuženika su u
suprotnosti sa time kako sudska praksa (citirana u ovoj presudi) tumači pojedine
procesne i materijalno pravne odredbe propisa.

- 10 - P-1627/2019-23

6.8.Sve gore navedeno o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnosti te odredbe zbog
toga jer se nije o njoj pojedinačno pregovaralo i zbog toga jer uzrokuje značajnu
neravnotežu na štetu potrošača te zbog toga što odredba nije razumljiva prosječnom
potrošaču, može se, mutatis mutandis, reći i za ugovornu odredbu koja se tiče
valutne klauzule pa bi i ta odredba bila ništetna.

6.9.Glede navoda o nedostatku aktivne legitimacije i promašenoj pasivnoj legitimaciji,
za reći je da su stranke ove parnice ujedno stranke i spornog ugovora pa su utoliko ti
prigovori tuženika deplasirani. Također, za reći je da tužitelj kao ugovorna stranka
ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe koje pravo mu se ne
gasi (čl.328.ZOO) i vremenski je neograničeno, a pravni interes posebice ima stoga
jer je utvrđenje ništetnosti podloga za traženje isplate stečenog bez osnove što je i
krajnji cilj svakog potrošača u ovoj vrsti parnica.

6.10.U odnosu na prigovor zastare novčanog potraživanja, za navesti je da je
Građanski odjel Vrhovnog suda RH dana 1.3.2022. izdao priopćenje po kojemu se
stav iz odluke br. Rev-2245/2017 te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj

30.1.2020. međusobno podupiru i dopunjavaju pa zastarni rok počinje teći od dana
pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite
potrošača.

Budući da su, kako je ranije kazano (toč.6.), odluke u kolektivnom sporu postale
pravomoćne 13.6.2014. (u pogledu promjenjive kamatne stope) i 14.6.2018. (u
pogledu valutne klauzule), to se može reći da ne postoji zastara predmetnog
potraživanja jer je tužba podnesena 11.4.2019. tj. prije isteka roka od 5 godina.

6.11.Prigovor da tužitelj nije potrošač također nije osnovan. Naime, tužitelj je u iskazu
naveo da je kredit podignut za kupnju privatnog vozila te da nije imao obrt ni bio
vlasnik trgovačkog društva, a taj iskaz je logičan budući da se u ugovoru o kreditu
kao poslodavac tužitelja navodi osnovna škola. Tuženik nije dokazao suprotno.

7.Stoga, imajući u vidu izneseno, prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti
odredbi predmetnog ugovora i odlučeno je kao u izreci presude pod I. i II.

7.1.Što se tiče odluke pod točkom III., treba reći sljedeće. Posljedica ništetnosti je
vraćanje onoga što je stečeno bez osnove (čl.323.st.1.ZOO-a).

Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj platio tuženiku 26.503,19 kn (20.911,53 +

5.591,66 kn) više na ime anuiteta zbog promjene tečaja CHF i promjene kamatne
stope, odnosno pojedine mjesečne iznose navedene u izreci ove presude.

Glede tzv. negativnih razlika u iznosu od 970,97 kuna, treba reći da ovaj sud
navedeni iznos nije matematički oduzeo od gore navedenog preplaćenog iznosa. To
stoga jer sud odlučuje na temelju postavljenih zahtjeva stranaka (čl.2.st.1.ZPP).
Stranke zahtjeve postavljaju kroz tužbeni zahtjev, protutužbeni zahtjev te prigovor
radi prebijanja i o tim zahtjevima sud odlučuje izrekom presude (čl.338.st.3.ZPP).
Tuženik nije tijekom postupka postavio ni protutužbeni zahtjev ni novčano određeni
prigovor radi prebijanja, a tražbina iz prigovora mora biti kvantitativno određena i
prigovor nesumnjivo istaknut (VSRH, Rev-60/83, Rev-3027/90). Stoga, u takvim
okolnostima ovaj sud nije imao ovlasti oduzimati iznos negativnih razlika od iznosa
preplate. Sadržajno istovjetno tumačenje zakonskih odredbi je dao i Županijski sud u
Zagrebu (Gž-4138/2022). Osim toga, s pravom tužitelj ukazuje da bi tuženikovo
pozivanje na negativne razlike bilo zastarjelo jer tuženik se ne može pozivati na

- 11 - P-1627/2019-23

učinke presude u kolektivnom sporu (ŽS Split, Gž-755/2021) budući da taj spor
tuženik nije ni pokrenuo (arg.ex čl.502.c ZPP), a od posljednje nastale negativne
razlike (18.12.2008.) do podnošenja odgovora na tužbu je prošlo više od 5 godina.
Zato je tuženiku naloženo temeljem čl.1111.st.1.ZOO platiti tužitelju 3.517,58 EUR
što nakon konverzije valute odgovara ranijem iznosu od 26.503,19 kn.

7.2.Što se tiče zahtjeva za isplatu zateznih kamata, treba reći da se tijek kamata
prosuđuje po odredbi čl.1115.ZOO.

Prema sudskoj praksi (ŽS Split, Gž-923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je
već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene
ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što
temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos
stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog
pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

8.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.ZPP te na odredbama Tarife o nagradama
i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14,
107/15, 37/22, 126/22, dalje: OT). Tužiteljev neuspjeh uslijed djelomičnog povlačenja
tužbe u pogledu novčanog zahtjeva je neznatan.

8.1.Tužitelju je priznato: po 100 bodova za sastav tužbe i podnesaka od 14.5.2022. i

5.1.2023. i za ročišta od 31.5.2022., 15.2.2023., što zbrojeno i pretvoreno u kune te
uvećano za 25% PDV-a iznosi 9.375,00 kuna, a kad se doda 628,00 kuna za
pristojbu tužbe, 615,03 kuna za pristojbu presude te 2.000,00 kuna za vještačenje,
dobije se 12.618,03 kuna odnosno 1.674,70 EUR nakon konverzije valute.
Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem
čl.151.st.3.ZPP.

U Splitu, 3.travnja 2023.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se
podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a
st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja
-pun.tuženika