Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679
OPĆINSKI SUD U SPLITU Pr- 4533/2021-17 Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac
S P L I T
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu
pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista Mirande Marušić, u
pravnoj stvari tužitelja M. K. iz Ž., …, OIB:
…, kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u S., protiv
tuženika Z. z. h. m. S.-d. ž., OIB: …
S., …, zastupan po ravnatelju i zz L. L., a ovaj po
punomoćnicima odvjetnicima iz O. d. L.&p. d.o.o, radi
isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 3.ožujka
2023., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice, a u izočnosti uredno
pozvanog punomoćnika tuženika, dne 3.travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti
tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po
osnovi dodataka na plaću, te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih
odmora i bolovanja, za razdoblje od 01. veljače 2016.g. do 31. prosinca 2021.g. u
ukupnom iznosu od 411,51 €/ 3.100,64 kuna zajedno s pripadajućom:
- zakonskom kamatom koja na iznos od 16,73 € / 126,07 kuna teče od 15. travanj
2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,39 € / 63,21 kuna teče od 15. srpanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 46,29 € / 348,75 kuna teče od 15. listopad
2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,07 € / 60,84 kuna teče od 15. studeni 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 41,14 € / 310,00 kuna teče od 15. siječanj 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 25,74 € / 193,93 kuna teče od 15. travanj 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,65 € / 95,28 kuna teče od 15. srpanj 2017.
Fiksni tečaj konverzije 7,53450
- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,27 € / 288,32 kuna teče od 15. listopad 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 15,60 € / 117,57 kuna teče od 15. siječanj 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,10 € / 91,19 kuna teče od 15. travanj 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,38 € / 2,85 kuna teče od 15. svibanj 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 29,99 € / 225,94 kuna teče od 15. srpanj
2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,20 € / 24,10 kuna teče od 15. kolovoz 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 25,42 € / 191,52 kuna teče od 15. listopad 2018.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 20,28 € / 152,83 kuna teče od 15. travanj 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,53 € / 94,40 kuna teče od 15. srpanj 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 48,76 € / 367,35 kuna teče od 15. listopad 2019.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,51 € / 56,55 kuna teče od 15. siječanj 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,60 € / 12,02 kuna teče od 15. veljača 2020.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 36,89 € / 277,92 kuna teče od 15. travanj
2020. pa do 31.prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za 3% poena,a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje
za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, bez zakonskih
kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju
parnični trošak u iznosu od 949,06 eura/ 7.150,69 kuna uvećan za zakonsku kamatu
tekuću od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
Obrazloženje
1.Tužitelj je dana 22.veljače 2021.god. podnio kod ovog suda tužbu protiv
tuženika radi isplate. U tužbi navodi kako je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu
vozača u timu 1 HM te da mu je tuženik zbog pogrešnog načina obračuna u
posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Radni odnos
tužitelja da je reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost
zdravstva i zdravstvenog osiguranja , Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost
zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnim kolektivnim ugovorom za
službenike i namještenike u javnim službama. U spornom razdoblju tuženik da je
tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok mu je na određene sate
prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih
uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je
čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se
navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad
noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a
(NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) da je propisano da zdravstveni radnik
u Zavodu za hitnu medicinu za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za
20%, odnosno 23% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji
dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete
rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od
01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i
zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji
sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu
od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji
dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu
odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan
obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih
plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće
zbog privremene nesposobnosti za rad.
Također, sukladno odredbama čl.81. ZOR-a i čl.37. KU-a (NN 143/13),
odnosno čl.34. KU-a (NN 29/18), radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji
odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca.
Međutim, tuženik naknadu za godišnji odmor nije obračunavao i isplaćivao sukladno
prethodno citiranim odredbama ZOR- i KU-a. Tužitelj napominje, da će nakon što
se pribavi dokazna dokumentacija tuženika i provede vještačenje određeno postaviti
tužbeni zahtjev ( čl.186.b.ZPP )
2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.
Naime, tuženik da je tužitelju obračunavao plaću sukladno svim važećim propisima
uz napomenu da se obračun plaće vrši preko jedinstvenog registra zaposlenih u
javnom sektoru. Tuženik je istakao i prigovor zastare
3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od
27.siječnja 2023. određeno postavio tužbeni zahtjev na način da je za razdoblje od
1.veljače 2016. do 31.prosinca 2021. zatražio isplatu razlike manje isplaćene plaće i
naknade plaće u ukupnom bruto iznosu od 411,51 eura/ 3.100,64 kuna.
4. Sud je tijekom postupka izveo dokaz pregledom pisanog nalaza i mišljenja
stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije D. C. i pregledom
obračunskih platnih lista za tužitelja za utuženo razdoblje i evidencije o radnom
vremenu tužitelja koja dokumentacija je sastavni dio tog nalaza i mišljenja.
5. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju zaposlen
kod tuženika na radnom mjestu vozač u timu HM, a isto je razvidno i pregledom
obračunskih lista za isplatu plaće-naknade za tužitelja. Nesporno je također da je
tužitelj u razdoblju od 1.veljače 2016. do dana podnošenja tužbe, radio kod tuženika
u redovnom radnom vremenu, kao i u prekovremenom radu.
6. Dakle, nije sporno da tužitelju s obzirom na njegovo radno mjesto, u skladu
s odredbom čl.57. st.2 i 59.a Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i
zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13, 96/15, dalje:KU/13 ), odnosno
čl.55.i čl.57 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja
(Narodne novine br. 29/18, 92/19, dalje:KU/18), pripada pravo na uvećanje osnovne
plaće, već je sporno – pripada li tužitelju to pravo i za ostvarene sate prekovremenog
rada.
7.Sporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
Među strankama je sporno i je li za potraživanje tužitelja nastupila zastara .
8.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan. Tužitelj je popisao parnični trošak.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za utuženo
razdoblje s naslova dodataka na plaću zbog posebnih uvjeta rada i dodatka na plaću
za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, i to za vrijeme prekovremenog rada,
jer je taj dodatak tužitelju isplaćen za redovan rad, te za isplatu razlike naknade plaće
za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za
rad.
10. Prema odredbi čl.47. st.1. KU/13 (čl.45. st.1. KU/18) plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.
Prema odredbi čl.47. st.2. KU/13 (čl.45. st.2. KU/18) osnovnu plaću radnika
čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i
osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.
Prema odredbi st.3. istog članka, dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija,
dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.
Prema odredbi čl. 51. st.1. KU/13 (čl. 49. st.1. KU/18) propisana su uvećanja
plaće, između ostalog i za prekovremeni rad 50% s tim da se navedeno uvećanje
obračunava na osnovnu plaću.
Prema odredbi čl. 57. st. 1. KU/13 (čl. 55 st. 1. KU/18) radniku u djelatnosti
zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima, kod
kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću.
Temeljem odredbi st. 2. istog članka, osnova plaća uvećat će se radnicima na
radnim mjestima i poslovima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i
nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a koji popis je sastavni dio
navedene ugovorne odredbe.
11. Iz odredbi čl. 57. KU/13 i čl. 55. KU/18 proizlazi da vozač u HMP ima pravo
na dodatak na plaću na ime posebnih (otežanih) uvjeta za 20% do 31.8.2019., a od
1.9.2019. za 23%. Nadalje, odredba čl. 59.a Dodatka I KU koja se primjenjuje od 1.
listopada 2015. propisuje, da iznimno od čl. 59. tog Ugovora zbog iznimne
odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni
radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatka na
plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Nadalje, odredba čl. 24. Dodatka II KU
koja se primjenjuje od 1. rujna 2019. propisuje da zdravstveni i nezdravstveni
radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u
iznosu od 8%od osnovne plaće.
12. Odredba čl. 81. ZR/14 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne
mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi
koja predstavljaju naknadu za rad).
12.1. Članak 36. KU/13 propisuje da se za vrijeme korištenja godišnjeg
odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom
vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili
nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je
pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne
mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. .
Članak 34. st.1 i 2 KU/18 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora
radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom
vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili
nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je
pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove
prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Od
1.rujna 2019. Dodatkom II KU/19 izmijenjen je stavak 2.čl. 34 tako da isti glasi:"za
vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao
da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne
mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi
koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.
12.2. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12, odnosno čl. 58. st. 1. TKU/17 propisano
je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada
naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca
13. Slijedom navedenog, sud je po prijedlogu tužitelja izveo dokaz financijskim
vještačenjem kako bi se utvrdilo je li tuženik ispravno obračunao i isplatio tužiteljici
ostvareni rad u utuženom razdoblju.
14. U pisanom nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja D. C., koja
je nalaz i mišljenje dala po uvidu u evidencije o planu rada i radnome vremenu i
obračunske liste za plaće tužitelja prema podacima koje je tuženik dostavio vještaku,
navodi kako je vidljivo je da je tužitelj u razdoblju od 1. veljače 2016. do 31. prosinca
2021. godine gotovo u svakom mjesecu radio prekovremeno te da su svi odrađeni
sati evidentirani i plaćeni. Analizom podataka iz platnih lista da je utvrđeno da su
dodaci za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom plaćeni su
za sve odrađene sate, a da tužitelj ostvaruje pravo na dodatke za otežane uvjete
rada te za odgovornost za život i zdravlje ljudi koji su do dana 1. travnja 2020. godine
obračunati samo na sate koje je tužitelj odradio u redovnom radnom vremenu, dok na
sate koji su evidentirani kao prekovremeni rad ti dodaci nisu obračunati ni isplaćeni,
te da je nakon 1. travnja 2020. g. obračun dodataka točno je evidentiran i plaćen
tužitelju. Vještačenjem je utvrđeno kako tužitelju u utuženom razdoblju od 1. veljače
2016. do 31. prosinca 2021. godine, tuženik nije obračunao i isplatio dodatke na
plaću za otežane uvjete rada ukupno 2.344,56 kn (311,17 EUR), dodatke na plaću
za odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupno 545,71 kn (72,41 EUR), te naknadu
plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupno 210,37 kn (27,93 EUR),
odnosno u sveukupnom bruto iznosu od 3.100,64 kn (411,51 EUR). Na nalaz i
mišljenje vještaka punomoćnici parničnih stranaka nisu imale primjedbi, a isto kao stručno, argumentirano i objektivno prihvaća ovaj sud u cijelosti.
15. Stoga kako tužitelju KU/2013 i KU/18 daju istodobno pravo na više
različitih dodataka, tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po
osnovama iz čl. 57 KU/13, odnosno iz čl. 55 KU/18 kako na ostvareni redovni rad
tako i na prekovremeni rad. Prema tome, isplata dodatka za prekovremeni rad ne
isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po osnovama posebnih uvjeta rada i zbog
iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, budući da tužitelj, i kada radi
prekovremeno, također radi u svojstvu radnika s otežanim uvjetima rada u smislu
čl.57. st.1. KU/13 (čl.55. st.1. KU/18), te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornosti
za život i zdravlje ljudi u smislu čl. 59/KU 13 i Dodatka I. KU/13 (čl.58. KU/18). Ovaj
stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr-
206/12 od 02. travnja 2014.g., kojom je utvrđeno da se prava radnika na
dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno
radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.
16. Obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju uredno platio
odrađene sate prekovremenog rada (prema platnim listama), ali ne i dodatak zbog
otežanih uvjeta rada, kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi
na te sate prekovremenog rada, a u postupku je utvrđeno da tužitelj ima pravo na
isplatu plaće za utuženo razdoblje s naslova tih dodataka na plaću i za prekovremeni
rad, te mu je pogrešno obračunao naknadu plaće za godišnji odmor , što iznosi
ukupno 3.100,64 kn bruto, to je sud naložio tuženiku da tužitelju isplati navedeni
iznos sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos razlike
plaće počevši od 15-og dana svakog mjeseca pa do isplate, osim u dijelu koji se
odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak,
sadržanim u bruto iznosu plaće, što je tužitelj i specificirao u tužbenom zahtjevu
zbog čega je odlučeno kao u izreci pod točkom I .ove presude.
17. Tužitelj je istakao prigovor zastare, a koji po ocjeni ovog suda nije
osnovan. Naime u smislu odredbe čl.139 ZR-a potraživanja iz radnog odnosa
zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije
određeno. Tužba je podnesena 22.veljače 2021., a tužitelj potražuje razliku manje
isplaćene bruto plaće za razdoblje od 1.veljače 2016. do 31.prosinca 2021., s tim da
najstarije potraživanje koje tužitelj potražuje jest potraživanje za mjesec ožujak 2016.,
koje dospijeva na naplatu 15.travnja 2016., što dalje znači da nije protekao zastarni
rok od 5 godina.
18. Odluka o parničnom trošku temelji se odredbi čl. 154. st. 1., te čl. 155.
Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) te
Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br.
142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) pa budući da je tužitelj u cijelosti
uspio u svom zahtjevu priznat mu je trošak i to: za sastav tužbe 50 bodova, za
zastupanje na ročištima od 19.rujna 2022. i 3.ožujka 2022. po 50 bodova za svako,
za sastav dva podneska po 50 bodova, za pristup ročištu za objavu i uručenje
presude od 3.travnja 2023. 25 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 1,99
eura ( 1 bod = 15 kn ) iznosi 547,25 eura, na ime PDV-a iznos od 136,81 eura,
ukupno iznos od 684,06 eura/ 5.154,05 kuna na ime troškova zastupanja po
punomoćniku koji je odvjetnik. Tužitelju je valjalo priznati i trošak koji je imao radi
izrade nalaza i mišljenja vještaka u iznosu od 265,00 eura/1.996,64 kuna, tako da
ukupan trošak koji je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju iznosi 949,06 eura/ 7.150,69
kuna. Tužitelju na dosuđeni iznos troška pripadaju i zatražene zakonske zatezne
kamate temeljem odredbe čl. 29.st.2 ZOO koje teku od dana donošenja ove odluke
pa do isplate temeljem odredbe čl. 151.st.3 ZPP-a, a kao u točki II.izreke .
U Splitu, 3.travnja 2023.godine
Sutkinja
Katica Bojčić Vidović,v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba
Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15
dana od dana primitka pisanog otpravka iste.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.