1                            Poslovni broj: Gž-286/2023-2

Poslovni broj: Gž-286/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZAVODA (OIB:…) iz Z., zastupani po D. B., dipl. iur., protiv tuženika OSIGURANJE d.d. (OIB:…) iz Z., zastupani po punomoćniku S. R., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5792/20-27 od 05. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 03. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5792/20-27 od 05. siječnja 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se nalaže tuženiku isplata na ime naknade štete svotu od 113.275,32 kune uz pripadajuću zateznu kamatu od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknadu troška parničnog postupka u roku od 15 dana (t. I. izreke), te mu je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 398,17 eura/3.000,00 kuna u roku 15 dana.

 

2.              Protiv navedene presude, pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbom ističe da je tužitelj svoj zahtjev postavio sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju vezano uz čl. 87. Zakona o osiguranju, dok je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o pasivnoj legitimaciji tuženika, obzirom da je ista propisana čl. 212. st. 2. Zakona o mirovinskom i imovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 26/83), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, a i sukladno čl. 55. tada važećim Zakonom o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba, kojima je i propisano ukoliko je šteta prouzročena nepoznatim vozilom, oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu štete od Zajednice osiguranja imovine i osoba čije je sjedište na području Republike na kojem je šteta nastala, pa je u tom slučaju tuženik pasivno legitimiran. Navodi da se pasivna legitimacija utvrđuje isključivo i samo prema zakonima i propisima koji su vrijedili na dan štetnog događaja i na taj način utvrđuje tko je štetnik i tko je obvezan odgovarati za naknadu štete, pa obzirom kada je nastupio štetni događaj tada je i bio na snazi bivši Zakon o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ("Službeni list" SFRJ broj 24/76), kao i mjerodavan propis prema kojem se određuje pasivna legitimacija tuženika i Zakon o osiguranju imovine i osoba Socijalističke Republike Hrvatske i Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba SFRJ prema čl. 55., dok se ne veže uz trenutak isplate mirovina isplatom kojih nastaje šteta.

              Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i preinačenje pobijane presude u korist tužitelja, podredno ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.              Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje ZPP).

 

4.              Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

5.              Žalba tužitelja nije osnovana.

 

6.              Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete nastale prometnom nezgodom uzrokovanom od nepoznatog vozača 19. svibnja 1994., isplatom invalidske mirovine osiguranici A. T. sukladno obvezama koje uređuje mirovinsko osiguranje za razdoblje od 01. siječnja 2018. do 31. listopada 2020.

 

7.              Tijekom postupka nije sporna aktivna legitimacija, kao i nastanak štetnog događaja prometne nezgode od 19. svibnja 1994., u kojoj je tjelesne ozljede zadobila osiguranica tužitelja A. T., te da je rješenjem tužitelja broj IN-971535 od 23. srpnja 1996. priznato joj pravo na invalidsku mirovinu počevši od 20. svibnja 1996. u iznosu od 938,00 kuna mjesečno. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija tuženika, odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja od 19. svibnja 1994., uzročno-posljedična veza između ozljeda koje je osiguranica tužitelja A. T. zadobila u predmetnom štetnom događaju i odlaska u invalidsku mirovinu, kao i visina tužbenog zahtjeva.

 

8.              Prvostupanjski sud je pobijanom presudom u cijelosti odbio tužbeni zahtjev osnovom naknade štete, uz provedene i cijenjene dokaze priložene u podnesku i zaključke:

              -da u odnosu na obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 26/13 i 152/14 – dalje ZOOP), koje su na snazi u trenutku izvršenih isplata invalidske mirovine, obzirom da šteta za tužitelja isplatom invalidske mirovine osiguranici A. T., nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom, dok nisu relevantne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – dalje ZOMO), koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja;

              -da takav stav i proizlazi iz odluka Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-12/22 od 12. siječnja 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020. i Rev-2320/15 od 21. svibnja 2019., koji je identičan stav izrazio Visoki trgovački sud u presudi poslovni broj Pž-10507/13 i Pž-3446/22 kao i Ustavni sud RH u odluci poslovni broj U-I-988/1998 od 17. ožujka 2010.;

              -da vezano za navode tužbe, da je za predmetni štetni događaj odgovoran nepoznati vozač sa nepoznatim vozilom, cijeni odredbu čl. 44. st. 1. toč. 5. ZOOP kojom je propisano, da je garancijski fond imovina Hrvatskog ureda za osiguranje namijenjena izvršenju obveza po osnovi šteta zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja nastalih na teritoriju Republike Hrvatske od nepoznatih prijevoznih sredstava, a odredbom čl. 44. st. 5. ZOOP, Zavodi za zdravstveno, mirovinsko i invalidsko osiguranje te Društvo za osiguranje sa subrogacijskim zahtjevima, kao i druge fizičke i pravne osobe koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi nadoknadile štetu i dio štete nanesene uporabom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz garancijskog fonda;             

              -da osnovom navedenih odredbi kako je za štetu zbog tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja nastalih na teritoriju Republike Hrvatske od nepoznatih prijevoznih sredstava pasivno legitimiran Hrvatski ured za osiguranje, utvrđeno je da je osnovan prigovor pogrešne pasivne legitimacije;

              -da je u odnosu na navode tužitelja i utvrđena odgovornost tuženika u okviru provedenog postupka kod istog suda poslovni broj Pn-9025/95 od 25. lipnja 1996. djelomično preinačeno od strane Županijskog suda u Zagrebu Gž-5211/96 kojim je naloženo tuženiku platiti A. T. na ime naknade štete iznos od 244.800,00 kuna sa kamatom i to po B polici proširenog osiguranja;

              -da je prema odredbama Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti od 01. travnja 1992. propisano proširenje osiguravajućeg pokrića na odštetne zahtjeve osoba koje se ne smatraju trećim osobama, pa je tako osiguratelj u obvezi nadoknaditi svu štetu do iznosa ugovorene svote osiguranja iz police za temeljno osiguranje koje su iz osnove odgovornosti imatelja vozila i ovlaštenog vozača pretrpjele osobe i to imatelj vozila i ovlašteni vozač, s time da su iz tog proširenog pokrića isključeni odštetni zahtjevi pravnih osoba koje bi mogli nastati povodom štete pokrivene tim proširenim osiguranjem;

              -da je presudom P-6914/11 od 28. veljače 2014. i naloženo tuženiku platiti tužitelju i u ovom postupku na ime razmjernog dijela invalidskih mirovina koju je tužitelj isplatio svojoj osiguranici A. T. u razdoblju od 20. svibnja 1996. do 30. travnja 2013. i to osnovom čl. 210. st. 1. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju, dok je i presudom istog suda poslovni broj P-5023/16 od 29. prosinca 2017., potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž-2555/18 od 28. kolovoza 2018. odbijen i tužbeni zahtjev, u ovom postupku tužitelja, za isplatom iznosa od 305.704,64 kune s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime iznosa invalidske mirovine koju je tužitelj HZMO isplatio svojoj osiguranici A. T. u razdoblju od 20. svibnja 1996. do 30. travnja 2013., u odnosu na tuženika u ovom postupku, obzirom nije dokazano da je za predmetni štetni događaj odgovoran vozač nepoznatog vozila, kao i da je Visoki trgovački sud RH presudom Pž-3446/22 od 24. kolovoza 2022. preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-400/16 od 10. lipnja 2022. i odbio tužbeni zahtjev tužitelja u ovom postupku za isplatom od 80.489,70 kuna sa zakonskom kamatom na ime invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svojoj osiguranici A. T. u razdoblju od 01. svibnja 2013. pa do 31. kolovoza 2016. a sve sukladno čl. 44. st. 1. toč. 5. ZOOP;

              -da je nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornog vozila I. J. utvrđeno da je prilikom nezgode došlo do slijetanja osobnog vozila osiguranice tužitelja A. T. van desnog ruba kolnika, a prema nastalim oštećenjima nije moguće utvrditi točan razlog zbog kojega je došlo do destabilizacije i slijetanja vozila ali se može isključiti nalet nepoznatog vozila na stražnji lijevi dio vozila osiguranice tužitelja jer na navedenom dijelu vozila nisu nađena oštećenja;

              -da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka sudske medicine dr. M. B. proizlaze ozljede koje je osiguranica tužitelja zadobila u predmetnom štetnom događaju kao i zaključak da sve ozljede i navedene komplikacije su u uzročno-posljedičnoj vezi sa prometnom nezgodom jer se mehanizam nastanka ozljeda uklapa u dinamiku prometne nesreće odnosno postoji uzročno posljedična veza između ozljeda koje je zadobila u prometnoj nesreći i odlaska u invalidsku mirovinu;

              -da se sudski vještak prometne struke I. J. usmeno očitovao na prigovore tužitelja i u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja kao i vezano za situacijski plan Prometne policije koji prileži preslici spisa Općinskog kaznenog državnog odvjetništva broj Ktn-6609/04 u kojem je ucrtan smjer kretanja nepoznatog vozila ali pri tome nema nikakvih materijalnih tragova i ne postoji nikakav materijalni dokaz da je u ovom štetnom događaju sudjelovalo nepoznato vozilo i isključuje mogućnost da je to nepoznato vozilo udarilo u vozilo osiguranice tužitelja u stražnji lijevi dio kako to i ista navodi;

              -da iz provedenih dokaza tužitelj, na kojem je i teret dokaza sukladno čl. 221.a ZPP-a nije dokazao da je u prometnoj nezgodi od 19. svibnja 1994. u kojoj je i tjelesne ozljede zadobila osiguranica tužitelja A. T. kojoj je rješenjem tužitelja od 23. srpnja 1996. priznato pravo na invalidsku mirovinu, sudjelovalo nepoznato vozilo jer za to nema nikakvih dokaza, materijalnih tragova, niti svjedoka, osim navoda osiguranice tužitelja, pa nije dokazano da je za nastanak tog štetnog događaja odgovoran vozač nepoznatog vozila, a čak i da je tužitelj uspio dokazati da je za nastanak odgovoran vozač nepoznatog vozila, a nije, tada je isto prigovor pogrešne pasivne legitimacije osnovan, a obzirom da je za štetu zbog tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja nastalih na teritoriju Republike Hrvatske od nepoznatih prijevoznih sredstava pasivno legitimiran Hrvatski ured za osiguranje, cijeneći i da je pravomoćnom presudom osiguranici tužitelja dosuđena naknada štete po B polici proširenog osiguranja, što isključuje odštetne zahtjeve osoba koje se smatraju trećim osobama, pa tako i odštetne zahtjeve pravnih osoba koji bi mogli nastati povodom štete pokrivene tim proširenim osiguranjem, te je temeljem odredbe čl. 325. st. 1. ZPP-a u vezi sa odredbom čl. 44. st. 1. t. 5. ZOOP i čl. 44. st. 5. ZOOP u vezi sa čl. 221.a ZPP-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

9.              Ispitujući presudu u granicama žalbenih navoda i pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP-a), od strane ovog suda ocijenjeno je da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo na pravilno utvrđeno bitno činjenično stanje, dok pri tome nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pri tome i u odnosu na žalbu posebno se i ne navodi u odnosu na koju bitnu povredu se žalba odnosi, već se prema navodima žalbe odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

10.              Prvostupanjski sud je pravilno pristupio u odnosu na odlučivanje o zahtjevu tužitelja za isplatom naknade štete i osnovom invalidske mirovine, te je i pravilno zaključio da se u odnosu na takav zahtjev primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) koji je bio na snazi u trenutku nastanka štete  Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno kad su izvršene isplate, pa se na obvezu o kojoj se odlučuje u okviru ovog postupka treba i primijeniti propis na snazi kada je taj izdatak učinjen, suprotno žalbenim navodima da bi trebalo primijeniti zakonske propise u vrijeme nastanka štetnog događaja. Pri tome je i pravilno zaključeno da je u odnosu na tuženika i izvršena isplata utvrđene štete oštećenoj A. T., te je ista isplaćena po B polici proširenog osiguranja a osnovom koju je osiguranica tužitelja sklopila sa tuženikom, a prema kojoj su isključeni odštetni zahtjevi pravnih osoba koji bi mogli nastati povodom štete pokrivene tim proširenim osiguranjem.

 

11.              Uz to, kada se i cijeni odredba čl. 27. ZOOP koji je i na snazi u vrijeme izvršene isplate, istom je i navedeno st. 1. da društvo za osiguranje (u postupku tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svojeg osiguranika i u granicama obveza preuzetih Ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u Ugovoru o osiguranju između društava za osiguranje i njegovog osiguranika, kao stvarnog štetnika.

 

12.              Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to i propisano st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika. Obzirom da je i u okviru postupka i utvrđeno da se ne radi o ozljedi na radu, pri tome ni u odnosu na pasivnu legitimaciju tuženika ne može utjecati činjenica da je i tužiteljica u postupku u odnosu na tuženika ostvarila naknadu štete obzirom je ona isplaćena po proširenom osiguranju odnosno osiguranju B, kojim su i isključeni odštetni zahtjevi pravnih osoba koji bi mogli nastati povodom štete pokrivene tim proširenim osiguranjem.

 

13.              Stoga, obzirom kako je prvostupanjski sud i pravilno primijenio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji se i primjenjuje vezano za vrijeme kada je i izvršena isplata mirovine, što i proizlazi iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH na koje se i pozvao, tada je i pravilno primijenjeno materijalno pravo i odlučeno o zahtjevu tužitelja.

 

14.              Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

             

U Puli - Pola 03. travnja 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Nataša Babić, v.r.