1

Poslovni broj: Gž-252/2023-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-252/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Kristine Pavičić-Sirotić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. B. (OIB:…) iz P., kojeg zastupa punomoćnik J. Č., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. B. (OIB:…) iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Š. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Č. & M. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-129/2022-15 od 27. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 03. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-129/2022-15 od 27. prosinca 2022.

 

             

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

 

              I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik B. B. iz Z., dužan je tužitelju R. B. iz P., (OIB:…) isplatiti iznos od 110.355,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 31. srpnja 2020. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima uvećanu za tri postotna poena, a koju stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka za referentno razdoblje.

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 29.531,25 kuna (3.919,47 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama koje od dana presuđenja (27. prosinca 2022.) do isplate teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

2.              Protiv navedene prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Bitna povreda postupka je počinjena jer prvostupanjski sud nije cijenio dopis tužiteljevog punomoćnika tuženiku, kao predsjedniku Županijskog suda u Zadru od 21. veljače 2018., kojim od njega traži provedbu pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-1216/07 i Gž-2222/09, a koja nemaju direktne poveznice s tužiteljem niti njegovim poduzećem i u kojima niti on, niti njegovo poduzeće, nisu stranke u postupku, a iz navedenog dopisa je vidljivo da tuženik u svom iskazu ne govori istinu, navodima da tužitelj nije bio valjano uknjižen u zemljišnu knjigu u svezi čega je smatrao da je oštećen i u vezi tog problema zatražio pomoć odnosno obratio se odvjetniku da poduzme odgovarajuće radnje, kao što nije niti cijenjeno Izvješće nadzora Županijskog suda u Zadru, broj Su-546/2016 od 15. studenog 2016., a koji zaključak se odnosi samo na nekretnine prodane L. d.o.o. a ne i nekretnine prodane E. I. d.o.o. Z.. Navodi, da prvostupanjski sud nije ocijenio važan dio iskaza tuženika, koji se odnosi na to da su se odnosi između stranaka pogoršali koncem 2015. ili početkom 2016., kao i na kasnije postavljeno pitanje da je 2018. putovao s tužiteljem u tužiteljevom automobilu kao prijatelj od Z. do Z. i natrag, čime da tuženik pokazuje sklonost iznošenju neistina, jer se takvo zajedničko putovanje i ručak u Z. ne bi dogodio da su se odnosi pokvarili. Smatra da prvostupanjski sud nije ocijenio koliko je neživotno i nelogično da bi se vraćao iznos od 110.355,00 kuna (15.000,00 eura), a da nitko ne bi navodni novac u nekoj navodnoj omotnici pregledao, niti prebrojao, kod navodnog "i nepostojećeg" susreta u kafiću, kao što nije cijenjen dio iskaza tuženika, da isti ne zna zbog čega nije tužitelju vratio pozajmicu na račun tužitelja s kojeg je novac primio. Neživotan je i nelogičan iskaz svjedoka J. B. B. u odnosu na primljen novac koji je stavljen u omotnicu od strane tuženika, pa sve što su iznosili tuženik i svjedok je neistinito, neživotno i nelogično, što sud prvog stupnja nije ocjenjivao, dok ničim tuženik nije pokušao dokazati da bi tužitelj na bilo koji način tražio hitan povrat novca, pa je to obična nedokazana tvrdnja. Nisu cijenjeni važni dijelovi iskaza svjedoka I. G. i I. P. koji su jasno naveli da nemaju nikakvih saznanja za što je tuženik upotrijebio pozajmice koje su mu oni dali, kao i činjenicu da je sam tužitelj prvo 11 siječnja 2020. pisano tražio od tuženika vraćanje pozajmljenog novca, preporučenom pošiljkom, na koji zahtjev tuženik nije reagirao, kao i kontradiktorni iskaz tuženika da je naknadno primio jedan od dopisa upućenih od punomoćnika tužitelja u svezi povrata pozajmice, a sve što je dobivao od strane tužitelja u pisanoj formi da je parao, bez da je prethodno pročitao sadržaj tih pismena, iz čega proizlazi da je primao pismena za povrat pozajmice. Također prvostupanjski sud nije cijenio važnu činjenicu da se punomoćniku tužitelja nije vratila dostavnica dopisa u kojem se traži vraćanje pozajmice, upućena na radno mjesto tuženika na Županijski sud u Zadru, te je tek njegovom intervencijom kod Hrvatske pošte odgovorila pošta da je predmetna pošiljka uručena 21. svibnja 2020., iz čega slijedi da je tuženik i na taj način pokušao onemogućiti tužitelju početak tijeka roka vraćanja zajma, kao preduvjeta za podizanje tužbe, a nakon isteka roka za dobrovoljno vraćanje. Nije cijenjen i osobito nelogičan dio iskaza tuženika, da mu nije bilo na kraj pameti da od tužitelja traži izdavanje potvrde o vraćanju pozajmice, cijeneći potonje navedene odnose u kojima su tada bili, vezano i da o tome navodno govore trojica ljudi i da od njih navodno pozajmljuje novac, da bi tužitelju vratio novac kojeg nitko nije vidio ni prebrojao. Ako je tuženiku trebao svjedok, kao dokaz da je novac vratio, tada bi bilo jednostavnije, normalnije i civilizirano da je novac vratio na račun tužitelja, ili od njega zatražio potvrdu o vraćanju. Smatra neprihvatljivim i pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da bi tužitelj postupao u pravcu diskreditacije tuženika i slabljenja njegove pozicije u postupku izbora predsjednika Županijskog suda u Zadru, dok istovremeno odbija ocijeniti dopis punomoćnika tužitelja da se provede po službenog dužnosti već odavno pravomoćne odluke Županijskog suda u Zadru, iz kojih proizlazi da prvostupanjski sud cijeni i obrazlaže uglavnom ono što nije bitno za ovaj postupak, a ne ocjenjuje ono što je bitno i što služi kao provjera vjerodostojnosti iskazivanja tuženika, a niti analizira postupanje tuženika u korelaciji s uobičajenim postupanjem svake prosječno racionalne osobe.

              Žalbeni je prijedlog, prvotno da se od rješavanja izuzmu Županijski sudovi u Zadru, Šibeniku i Splitu, te da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška, a podredno ukine i vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja.

 

3.              Sa žalbom tužitelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP).

 

4.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5.              Žalba tužitelja nije osnovana.

 

6.              Predmet postupka je zahtjev tužitelja za povratom pozajmice koju je 29. prosinca 2008. pozajmio tuženiku u iznosu od 110.355,00 kuna, prijenosom s računa tužitelja na račun tuženika.

 

6.1.              Između stranaka nije sporno da je tužitelj 29. prosinca 2008. pozajmio tuženiku navedeni iznos, koji je uplaćen s računa tužitelja u korist računa tuženika, kao i da uz povrat pozajmice nisu ugovorene posebno kamate, dok je sporno da li je tuženik vratio zaprimljen novčani iznos, odnosno da li je između stranaka bio i dogovoren rok povrata pozajmice.

 

6.2.              Prvostupanjski je sud na temelju provedenih dokaza utvrdio slijedeće činjenice:

 

              - da je tužitelj osobno svojim pismom od 11. siječnja 2020., a nakon toga i putem punomoćnika 15. travnja 2020., 28. travnja 2020. i 19. svibnja 2020., od tuženika zatražio povrat pozajmice zbog financijskih poteškoća u kojima se nalazio, kao i činjenice nepostojanja postojećeg prijateljskog odnosa na temelju kojeg je vraćanje pozajmice bilo višekratno prolongirano i to u roku od 70 dana;

              - da je tuženiku pismo od 20. svibnja 2020. uručeno 21. svibnja 2020., što proizlazi i iz dopisa Hrvatske pošte d.d. od 19. lipnja 2020.;

              - da je poreznim rješenjem od 11. studenog 2004. I. B. utvrđena obveza iz osnova poreza na promet nekretnina, glede stana površine 43,48 m2 položenog u objektu katastarske oznake k.č.br. 1805/2,

- da je predmet Ugovora o kupoprodaji brodice od 16. lipnja 2010. sklopljenog između tuženika, kao prodavatelja i G. S., kao kupca, bila brodica dužine 6,5 m;

- da je tuženik dana 5. prosinca 2018. protiv tužitelja podnio kaznenu prijavu zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela prisile prema pravosudnom dužnosniku u pokušaju, počinjenjem radnji poduzetih od strane tužitelja, kao vlasnika trgovačkog društva B. t. d.o.o., u razdoblju od listopada 2016. do sredine 2018., u odnosu na koje je tuženik dao iskaz u svojstvu svjedoka (oštećenika) na zapisnik sastavljen kod Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, 3. listopada 2019., a iz podneska B. t. d.o.o. od 21. veljače 2018. proizlazi da se to trgovačko društvo putem punomoćnika četvrti put obratilo ovdje tuženiku, kao predsjedniku Županijskog suda u Zadru, u svezi provedbe odluke Županijskog suda u Zadru od strane Općinskog suda u Zadru;

- da je tužitelj 20. listopada 2020. podnio privatnu tužbu protiv tuženika zbog počinjena kaznenog djela klevete izjavom objavljenom u tiskovini;

- da se tužitelj i pismom od 26. listopada 2020. obratio Državnom sudbenom vijeću u svezi postupka izbora predsjednika Županijskog suda u Zadru, navodeći da tuženik nema moralna ni stručna svojstva za obavljanje navedene dužnosti, posebno kod lažnog kaznenog prijavljivanja od strane tuženika, i činjenice da neutemeljeno osporava postojanje predmetnog potraživanja;

- da prema iskazu tužitelja proizlazi da od 2006. - 2018., odnosno do podnošenja kaznene prijave od strane tuženika protiv njega, njihov odnos se može ocijeniti prijateljskim, (dok je u nastavku iskaza naveo da su odnosi između stranaka obostrano narušeni koncem 2018., s tim da se ne sjeća zašto baš tada), kao i  da je nakon podnošenja kaznene prijave došao do saznanja da je tuženik lažljiv i da ga želi diskreditirati, smatrajući ga smetnjom za njegovo ponovno imenovanje na mjesto predsjednika Županijskog suda u Zadru, kao i da je iznos predmetne pozajmice u visini od oko 113.000,00 kn dan tuženiku uplatom preko Banke na račun tuženika;

- da je iznos kojeg je uplatio tuženiku upravo iznos koji je isti od njega tražio, s tim da mu tuženik nije kazivao o namjeni za koju mu je taj iznos potreban, a da je u nastavku iskaza naveo da se više ne sjeća da li mu je i o kojoj namjeni pozajmice kazivao tuženik, ali da je tuženik uvijek imao potrebe za pomaganjem, da od tuženika nije tražio da mu vrati pozajmljeni iznos prije vremena podnošenja kaznene prijave, a u tom smislu mu se obratio pisanim putem preko odvjetnika, s tim da mu je tuženik u više navrata prije toga, otprilike jednom godišnje, usmeno potvrđivao da nije zaboravio dugovanje prema njemu i da će ga podmiriti, a što da mu je kazivao dok su se zaticali u društvu poznanica koje da ne želi imenovati;

- da je kaznena prijava koju je tuženik podnio protiv njega odbačena;

- da je J. B. B. često bio u društvu s tuženikom kojima bi kimnuo glavom kada bi ih susreo, s tim da on s B. nije bio prijatelj, moguće da je jednom sjedio u društvu s njim na trgu u Z., da tijekom 2016., 2017. ili 2018. nije slao nikakve pritužbe u svezi rada tuženika, dok da je njegov odvjetnik kod tuženika, kao tadašnjeg predsjednika Županijskog suda u Zadru, tražio da se ispoštuje odluka tog suda;

- tuženik je iskazom naveo, da je od tužitelja zatražio pomoć u vidu pozajmice u visini od oko 110.300,00 kn , tj. kunskoj protuvrijednosti iznosa od 15.000,00 EUR, a kojim iznosom da je odmah kod banke kupio iznos od 15.000,00 EUR, kojeg da je potom platio dobavljaču broda, na ime obveze koju je imao prema dobavljaču broda kojeg da je u to vrijeme namjeravao kupiti, s tim da je tužitelj bio upoznat s navedenom namjenom pozajmice;

- da s obzirom na činjenicu da je s tužiteljem u to vrijeme bio u dužem poznanstvu, da se iznenadio kad je od njega zatražio izdavanje pisane potvrde o pozajmici, sve s obzirom na njihovo dugogodišnje poznanstvo;

- da je između stranaka dogovoreno da se pozajmica ima vratiti nakon prodaje broda koji da je tada već bio u njegovom vlasništvu i koji se počeo prodavati koncem 2008., odnosno van sezone, a kada je prodaja brodova manjeg intenziteta u odnosu na sezonu, te je povrat pozajmice imao slijediti najkasnije godinu dana od davanja iste;

- da mu se tužitelj nakon nekoliko mjeseci obratio tražeći od njega da mu vrati pozajmicu, ne navodeći pritom razlog istog, a nakon čega da je iznose od po 5.000,00 EUR pozajmio od trojice prijatelja, iako da je to mogao učiniti i kod jednog od njih i to B., da je najprije iznos od 5.000,00 EUR posudio od prijatelja P., kojem da je ranije znao pomagati, a potom od odvjetnika G., te konačno od prijatelja B., ne može sa sigurnošću prisjetiti razdoblja unutar kojih su realizirane navedene posudbe, moguće u razdoblju od 7, 10 ili 15 dana do najviše mjesec dana, da su mu rečene pozajmice dane u apoenima od 500,00 EUR, a u kojoj valuti da je i vratio pozajmicu tužitelju;

- da je svoju brodicu prodao nakon više vremena nego što je to očekivao, nakon čega da je potonje pozajmice odmah vratio prijateljima;

- da su se stranke znale međusobno pomagati, pa tako da je angažirao prijatelje iz sfere medicinskih znanosti, u odnosu na potrebe sada pokojne supruge tužitelja i nije mu bilo niti na kraj pameti da od tužitelja zatraži izdavanje potvrde o vraćenoj pozajmici, upravo cijeneći navedene odnose u kojima su tada bili, a da je do narušenja odnosa s tužiteljem došlo koncem 2015. ili početkom 2016. kada da se tužitelju pojavio problem u svezi imovine tvrtke B. stečene u stečajnom postupku, i to oko površine građevinskog terena u svezi kojeg da tužitelj nije bilo valjano uknjižen u zemljišnim knjigama, u svezi čega da je tužitelj smatrao da je oštećen i od njega zatražio pomoć putem odvjetnika da poduzme odgovarajuće radnje u svezi navedenog problema tužitelja, odnosno kraj činjenice da se tijekom profesionalne karijere bavio isključivo kaznenim pravom, kao predsjednik Županijskog suda u Zadru, u okviru svojih ovlasti, zatražio provođenje izvanrednog nadzora nad radom Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru, a prethodno od zemljišnoknjižnog referenta i tadašnje predsjednice navedenog suda zatražio davanje pisanog očitovanja;

- da je nakon obavljenog navedenog izvanrednog nadzora od strane trojice sudaca sastavljeno izvješće koje da je nepovoljno za tužitelja, a koji ga je i nakon toga uvjeravao da je u pravu i da je u zemljišniku proveden kriminal, pa da je tako sazvao i kolegij Građanskog odjela Županijskog suda u Zadru u odnosu na konkretno pitanje koje se ticalo tužitelja koje ne bi išlo u prilog tužitelju;

- da se nakon toga tužiteljev punomoćnik obraćao pisanim putem u četiri navrata, te jednom i osobno bio kod njega na sudu, da od tog vremena s tužiteljem više nije bio u kontaktu, s tim da mu je tužitelj tada kazivao da će loše proći na reizboru za predsjednika Županijskog suda u Zadru navodeći da neće dobiti drugi mandat na tom mjestu;

- da je svjedok D. M. naveo, da je s dvojicom prijatelja izvodio radove na gradnji stambenih jedinica u Z., a za kupnju stana u jednoj od kojih zgrada čija gradnja da je započela 1998. ili 1999., te koja da je dovršena 2001., a ugovor o kupnji stana sklopljen tek 2004. i da se kao zainteresirana osoba pojavio i tuženik kojeg da inače poznaje 20-ak godina, te prilikom kontakata u svezi kupnje navedenog stana da je kupovnina iznosila oko 40.000,00 tadašnjih DEM, s tim da je prilikom sklapanja ugovora i useljenja u odgovarajući stan isplaćen prestali dio kupovnine u iznosu od 15.000,00 DEM, dok je ostatak kupovnine tijekom ranijeg razdoblja sukcesivno bio plaćan od strane tuženika;

- da prema iskazu svjedoka J. B. B. proizlazi, da mu je tužitelj poznanik, a tuženik prijatelj, da je u razgovoru s tuženikom došao do saznanja da ima namjeru prodati brod, te da mu je prije prodaje istog iskrsnula ponuda za kupnju drugog broda kojeg je imao želju nabaviti, pa kako da nije raspolagao dovoljnim novčanim iznosom za kupnju tog broda, da se obratio tužitelju koji da mu je pozajmio iznos od 15.000,00 EUR, kao i da je taj iznos imao biti vraćen nakon prodaje broda, međutim, kako prodaja nije išla brzo, da se tuženiku nakon 2-3 mjeseca potom obratio tražeći od njega povrat pozajmice, to da se tuženik obratio trojici svojih prijatelja, među kojima i njemu osobno, a koji da su mu posudili iznose od po 5.000,00 EUR, s tim da je on rečeni iznos koji da je predan u apoenima od 100,00 i 500,00 EUR, kojeg da tuženik nije prebrojao, tuženiku predao u kafiću odnosno prije nego su otišli do kafića položenog na P. u Z., nakon čega da je tuženik rečeni iznos stavio u omotnicu u kojoj se već zaticao određeni iznos novca;

- da su potom sjeli u navedeni kafić gdje da im se nakon nekog vremena pridružio tužitelj, a tuženik mu predao navedenu omotnicu, s tim da tužitelj ispred njih nije prebrojao iznos koji mu je predan, te se ubrzo udaljio i da su stranke u potonje vrijeme bile u prijateljskim odnosima, a već duže vremena u narušenim odnosima;

- da je inače u velikom broju navrata prije opisanog događaja sjedio u društvu s obje stranke, pa da se ne može sjetiti svih detalja dana kada su se susreli u svezi povrata pozajmice, da je inače iskreni prijatelj sa svojim prijateljima, pa tako i s tuženikom, tako da od njega nije zatražio da mu izda potvrdu u svezi iznosa kojeg mu je pozajmi a da mu je tuženik vratio pozajmljeni iznos nakon što je prodao stari brod, s tim da nije bio dogovoren posebni rok vraćanja;

- da je prema iskazu svjedoka I. G. navedeno, da je u prijateljskim odnosima s tuženikom još iz studentskih dana, dok da tužitelja poznaje 40-ak godina i da je s istim do prije godinu-dvije tj. do vremena od kada ga više ne zastupa kao odvjetnik, bio u dobrim poslovnim odnosima;

- da mu se tuženik prije 10-13 godina obratio s traženjem da mu pozajmi iznos od 5.000,00 EUR, prethodno pristupivši u njegov odvjetnički ured, uz navod da mu je navedeni iznos potreban radi povrata dijela pozajmice tužitelju i da će preostali iznos posuditi od drugih osoba, da tom prigodom ima saznanja da je tuženik od tužitelja pozajmio određeni iznos kako bi istim podmirio cjelokupnu kupovninu broda kojeg je tada kupovao, sve u okolnostima dok još nije prodao stari brod, kao i da je tužitelj zatražio povrat tog iznosa pa mu se tuženik ujedno požalio navodeći da je tužitelju bilo poznato da je pozajmicu od njega uzeo kako bi premostio razdoblje od kupnje novog broda do prodaje starog, kao i da je istog predao tuženiku u apoenima od po 500,00 EUR, sve bez ikakve priznanice s obzirom na njihov dotadašnji pa i današnji prijateljski odnos;

- da mu je tuženik pozajmicu u visini od 5.000,00 EUR vratio nakon otprilike 3-7 mjeseci, i to na način da je pristupio u odvjetnički ured kojeg vodi i kazao mu da je prodao stari brod, te mu pozajmljeni iznos stavljen u omotnicu položio na stol;

- svjedok I. P. je naveo da je poznanik obiju stranaka, od kojih da je s tuženikom u nešto prisnijim odnosima, međutim, da i tužitelja može nazvati prijateljem, kao i da je od istog jednom prigodom posudio određeni novčani iznos kojeg da mu je u cijelosti vratio, te u svezi čega da mu je zahvalan;

- da mu se tuženik u veljači ili ožujku 2009. obratio sa zamolbom da mu pozajmi iznos od 5.000,00 EUR, a kojeg da je dužan hitno vratiti tužitelju, ne navodeći pritom detalje iz odnosa iz kojeg je proistjecala takva obveza, s tim da mu je tuženik tom prigodom kazao kako mu je potreban ukupni iznos od 15.000,00 EUR, kao i da će ostatak potrebnog iznosa pozajmiti od B. i G., kako će mu pozajmljeni iznos vratiti kad proda brod, do čega da je konačno došlo 7-8 mjeseci nakon dane mu pozajmice.

 

7.              Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza kojima su potvrđene tvrdnje tužitelja, kao i utvrđenja da je tuženik predmetnu pozajmicu vratio tužitelju u veljači ili ožujku 2009., cijeneći nelogičnim i neživotnim da bi tužitelj od početka 2020. više od 11 godina od dana pozajmice tuženiku, počeo tražiti povrat iste, a posebno kod činjenice da su do tada bili prijateljski odnosi između stranaka a da su narušeni još 2016., kako tvrdi tužitelj, odnosno najkasnije do podnošenja kaznene prijave protiv tužitelja od strane tuženika 2018.g., kako tvrdi tužitelj u danom iskazu, zbog čega se traženje da se vrati pozajmica od strane tužitelja koji tvrdi da bi se dala navedena pozajmica radi kupnje stana u Z., a koji je od strane kćerke tuženika i kupljen i u cijelosti plaćen još 2004., iskazom i nedosljedno navodi da tuženik nije kazivao o kojoj namjeni pozajmice se radi, ocijenio postupanje istog u pravcu diskreditacije tuženika i slabljenja njegove pozicije u postupku izbora predsjednika Županijskog suda u Zadru, sve nakon što je tuženik u svojstvu predsjednika suda odbijao postupiti u smislu višekratnih usmenih i pisanih traženja tužitelja, koja su se ticala ishoda zemljišnoknjižnog postupanja naspram tvrtke čiji je jedini osnivač tužitelj, pa je stoga i zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

 

8.              Pri tome, nisu posebno analizirani dokazi i to Izvješće Županijskog suda u Zadru od 15. studenog 2016., u svezi pritužbe T. B. u. d.o.o. i prijedloga za kontrolu rada zk. odjela Općinskog suda u Zadru, dopisa Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje kriminaliteta od 26. studenog 2019., povodom kaznene prijave tužitelja protiv tuženika zbog kaznenog dijela lažnog prijavljivanja, Ugovora o najmu stana od 1. rujna 2020. sklopljenog između Z. H. kao najmodavca i T. B. u. d.o.o. kao najmoprimca, članka objavljenog u Tiskovini "…" od 2. listopada 2020., e-mail dopisa od 12. studenog 2020. kojim je Državno sudbeno vijeće ovdje tuženiku dostavilo pismo tužitelja upućeno njima, jer nisu relevantni za ocjenu osnovanosti postavljenog zahtjeva tužitelja.

 

9.              Suprotno žalbenim navodima žalitelja, donošenjem presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 356. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju opisno sa žalbom ukazuje, obzirom su navedeni odlučni razlozi koji proizlaze iz navedenog postupka.

 

10.              Utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer je prvostupanjski sud dao jasne razloge, koji nisu umanjeni niti izjavljenom žalbom. Prema odredbama čl.499. do čl. 508. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), proizlazi da je zajam konsenzualni ugovor jer nastaje samim sporazumom stranaka, dakle neformalan ugovor jer se ne traži poseban oblik za njegovo sklapanje.

 

11.              Pravo je žalitelja da bude nezadovoljan ocjenom provedenih dokaza, ali temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, pravo je prvostupanjskog suda da prema svojem uvjerenju ili na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odluči koje će činjenice uzeti kao dokazane, a što je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju i učinio, i dao za to u svemu prihvatljive razloge, te je posljedično tome i na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo. Pri tome, valja navesti da u situaciji različitih i međusobno suprostavljenih navoda stranaka, kada je sud i uvjerljivim i logičnijim, pa i istinitijim prihvatio navode i argumente tuženika, ničim nije povrijedio pravo tužitelja, već samo adekvatno primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a. Sud prvog stupnja je imao mogućnost da neposredno ocijeni provedene dokaze, odnosno iskaze svjedoka i stranaka, a u svakom slučaju kada u sadržaju odnosa nema pisanog traga, preuzeti rizik mogućnosti različitog tumačenja.

 

12.              Bitna povreda postupka nije počinjena navodima da prvostupanjski sud nije cijenio dopis punomoćnika tužitelja tuženiku kao predsjedniku Županijskog suda u Zadru od 21. veljače 2018., obzirom je i u okviru provedenih dokaza i naveden taj podnesak, kao i ono što je utvrđeno iz navedenog podneska. U odnosu na iskaz tuženika vezano za taj podnesak, ne proizlazi zaključak vezan za njegove navode da ne govori istinu da tužitelj nije bio valjano uknjižen u zemljišnim knjigama, u svezi čega je smatrao da je oštećen, obzirom da je i taj zahtjev podnesen vezano i za provedbu pravomoćnih odluka Županijskog suda u Zadru.

 

12.1.              Pri tome je i u odnosu na te zahtjeve koji su više puta podneseni i to 21. veljače 2018., ranije 29. rujna 2016., 12. veljače 2017. i 23. studenog 2017., utvrđeno prema provedenim dokazima i iskazima, da je tuženik i dao nalog da se utvrdi pravilno postupanje zemljišno knjižnog odjela, a sve vezano i za pritužbe T. B. t… d.o.o. u odnosu, suprotno žalbenim navodima, i na E. I. d.o.o., osnovom kojih je od strane Županijskog suda u Zadru 15. studenog 2016. utvrđeno da nije došlo do promjena i da je provedeno rješenje toga suda poslovni broj Gž-1216/07 od 15. svibnja 2009. kojim je naložena uspostava ranijeg zk.stanja i otpis izvršen u provedbi odluke tog suda. Suprotno postupanje tuženika suprotnim navodom i nalogom neprihvaćanjem tog izvješća, bilo bi protivno njegovim obvezama obnašanja funkcije predsjednika suda. Tužitelj je tužbom i zatražio povrat pozajmice, navodom da je ista dana tužitelju radi kupnje stana za kćerku u Z., što je utvrđeno neosnovanim jer je stan kupljen 2004.g.

 

12.2.              Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima se ukazuje da je tuženik svojim iskazom naveo da je 2018. putovao sa tužiteljem kao prijateljem od Z. do Z. i natrag, te da su 2018. bili zajedno na ručku u Z., obzirom takav navod ne proizlazi iz iskaza tuženika, već da je bio u društvu sa tužiteljem početkom 2018.g. u restoranu, te im se prilikom tog zadnjeg susreta priključio i njegov odvjetnik. U odnosu na činjenicu da je neživotno i nelogično da bi navodni novac u omotnici ostao nepregledan, kao i da nije prebrojan, kod navodnog susreta u kafiću, ista se i ne može prihvatiti, obzirom da je u to vrijeme 2009. bio međusobni prijateljski odnos među strankama, kao i da i sam tužitelj navodi svojim iskazom da je moguće da je jednom sjedio u kafiću sa svjedokom J. B. B., kao i tuženikom.

 

12.3.              Prvostupanjski je sud i te iskaze tuženika i svjedoka J. B. B. i cijenio, vezano za iskaze svjedoka I. G. i I. P., koji u bitnome iskazuju podudarno, a iste navode potvrđuju u odnosu na pozajmicu koju je od njih tuženik zatražio radi povrata iznosa tužitelju. Osim toga, nije osnovan i navod da je prema iskazu svjedoka G. navedeno da nema saznanja o tome na što je upotrijebljen iznos pozajmice, obzirom da iz iskaza tog svjedoka proizlazi da je iznos pozajmice potreban radi vraćanja pozajmice tužitelju, kao i da ti dijelovi iskaza I. G. i I. P. nisu cijenjeni od strane prvostupanjskog suda.

 

12.4.              U odnosu na žalbeni navod vezani za iskaz tuženika da ne zna zbog čega nije tužitelju vratio pozajmicu na isti račun tužitelja sa kojeg je novac primio, ispravno se navodi da bi bilo jednostavnije da se novac vratio na račun tužitelja, ali obzirom na činjenicu njihovog prijateljskog odnosa, kao i to da je u odnosu na povrat pozajmice dane od strane tužitelja isto tako i dana pozajmica od strane drugih prijatelja u odnosu na koje nije bilo posebnih potvrda, tada je i u to vrijeme kada je iznos zaprimljen bilo prihvatljivo da se posebno ne traži potvrda o vraćanju duga.

 

13.              Obzirom da je u bitnome prihvaćen iskaz tuženika, koji je potvrđen i nema proturječnosti sa iskazima svjedoka, ne znači samo po sebi da ti iskazi ne mogu biti vjerodostojni i istiniti. Vezano za činjenicu da je od strane tuženika i podnesena kaznena prijava u odnosu na tužitelja 5. prosinca 2018., kao i da su i prema navodima tužitelja njihovi međusobni odnosi nakon toga narušeni, te više i nisu bili prijateljski, tada je i osnovano bilo za zaključiti da bi zatraženi povrat navedenog iznosa u travnju i svibnju 2020. odnosio upravo na razdoblje nakon njihovog raskida međusobne komunikacije, kao i da u tom vremenu više nije bilo potraživanja tužitelja u odnosu na tuženika, jer iz podnesaka ranije upućenih tuženiku nije bilo takvih zahtjeva.

 

14.              Stoga, kako je sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje je relevantno za pravilno presuđenje i na to činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo ne počinivši pri tome bitne povrede postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni one na koje ukazuje žalitelj, žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a i odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Puli - Pola 03. travnja 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Nataša Babić, v.r.