Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1 Gž-915/2022-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku Gž-915/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Renje, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ljudevita Zoričića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: H. B. iz Z., P. ulica 2, O.: …, kojeg zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik u Z., protiv tuženika: 1. D. B., OIB: … i 2. M. B., OIB: …, oboje iz Z., J., U. k. T. 17, koje zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika ad 1. i ad 2. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3937/2015 od 13. svibnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2023. godine
p r e s u d i o j e i r i j e š i o
I. Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana, te se u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je naloženo tuženiku ad 1. da tužitelju isplati iznos od 12.814,85 kuna/1.700,82 eura1 s pripadajućim zateznim kamatama – potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3937/2015 od 13. svibnja 2022. godine.
II. Uvažavaju se: žalba tužitelja i djelomično žalba tuženika, te se u dijelu pod točkom I. izreke - kojim je naloženo tuženici ad 2. da tužitelju, solidarno sa tuženikom ad 1., isplati iznos od 12.814,85 kuna/1.700,82 eura1 s pripadajućim zateznim kamatama, u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, kao i u odluci o parničnom trošku (točka IV. izreke) – ukida prvostupanjska presuda i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima ad 1. i ad 2. da solidarno isplate tužitelju iznos od 12.814,85 kuna na ime uporabe tuđe stvari, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine novčane iznose i za razdoblja pobliže navedena u točki I. izreke, dok je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da tuženici solidarno isplate tužitelju na ime plaćenih režijskih troškova iznos od 19.593,16 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), kao i u dijelu za isplatu iznosa od 1.045,27 kuna na ime RTV pristojbe s pripadajućim kamatama (točka III. izreke). Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove (točka IV. izreke).
2. Protiv te presude žalbu su podnijeli tužitelj i tuženici. Tuženici ad 1. i ad 2. pobijaju prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I. i IV. izreke, a tužitelj u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, kao i u odluci o trošku (točka IV. izreke), zbog svih žalbenih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), pa žalitelji predlažu da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj je predložio da se žalba tuženika ad 1. i ad 2. kao neosnovana odbije.
4. Žalba tuženika je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.
5. Nije osnovana žalba tuženika podnesena protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude pod točkom I. izreke, kojim je naloženo tuženiku ad 1. da tužitelju isplati iznos od 12.814,85 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Naime, suprotno neutemeljenim žalbenim tvrdnjama - da je prvostupanjska presuda "proturječna sama sa sobom i sa stanjem spisa" te da "presuda nema razloge o odlučnim činjenicama" - ovaj sud nalazi da u tom dijelu prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
5.1. Stoga, jer nije ostvarena u žalbi istaknuta bitna postupovna povreda, kao ni koja povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalba tuženika podnesena zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.
6. Nisu u pravu tuženici ni kada u žalbi pobijaju prvostupanjsku presudu u tom dijelu i zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok je pravilnom primjenom materijalnog prava o tom dijelu tužbenog zahtjeva trebalo odlučiti jednako kao i u prvostupanjskoj presudi.
6.1. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) pravilno utvrdio – da je tužitelj uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine oznake kat. čest. 4770/21 k.o. G. Z., ukupne površine 380 m2, kuće sa dvorištem u Z., P. ulica broj 2, da je vlasništvo te nekretnine tužitelj stekao temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenim sa ocem S. B. dana 23. prosinca 2010. godine, da je S. B. umro tijekom 2014. godine, da tuženik ad 1. drži u posjedu dio donje etaže kuće koji u naravi predstavlja jednosobni stan površine 35 m2 i južnu garažu koja se nalazi u dvorišnom objektu, da je u parnici pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj Ps-294/2011 po tužbi tužitelja protiv tuženika ad 1. dana 26. travnja 2016. godine donesena presuda kojom je tuženiku ad 1. naloženo iseliti iz dijela donje etaže kuće - jednosobnog stana površine 35 m2 te iz južne garaže u dvorišnom objektu te predmetni dio nekretnine predati u isključivi posjed tužitelju, da je ta presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1349/2016 od 13. lipnja 2018. godine, da tuženik ad 1. nije iselio iz spornog dijela nekretnine, kao i da procijenjena ukupna vrijednost najamnine stana koji posjeduje tuženik ad 1. kroz utuženo razdoblje iznosi 12.814,85 kuna.
6.2. Polazeći od tako utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud je zaključio da - kako tuženik ad 1. bespravno koristi fizički dio nekretnine iz kojeg mu je pravomoćnom presudom u parnici broj Ps-294/2011 naloženo da iseli i preda ga u posjed tužitelju, da je tužitelj ovlašten od tuženika ad 1. potraživati naknadu za korištenje dijela predmetne nekretnine prema odredbi članka 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i dr.; dalje: ZOO), koja propisuje da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, da vlasnik stvari može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe, da se visina naknade koju tužitelj kao vlasnik nekretnine ima pravo potraživati za utuženo razdoblje utvrđuje prema visini najamnine koja bi se mogla postići davanjem u najam tog dijela nekretnine, a koja je u postupku utvrđena na temelju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka u iznosu od 12.814,85 kuna.
6.3. Međutim, prema shvaćanju ovog suda, sporni se odnos među strankama u pogledu bespravnog korištenja dijela nekretnine tužitelja ima raspraviti primjenom odredbe članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/95 i dr.; dalje: ZV), prema kojoj nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Slijedom toga, jer je tuženik ad 1. primitkom tužbe u parnici pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj Ps-294/2011 postao nepošteni posjednik spornog dijela nekretnine u vlasništvu tužitelja, tužitelj je ovlašten za utuženo razdoblje od kolovoza 2014. do studenog 2015. godine zahtijevati od tuženika ad 1. naknadu za korištenje nekretnine i to u, vještačenjem pravilno utvrđenom, iznosu od 12.814,85 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. ZOO.
7. Zato neutemeljeno tuženik ad 1. ističe u žalbi da je u utuženom razdoblju držao u posjedu predmetni dio nekretnine, ali od njega da nije ostvario korist jer da u stanu nije stanovao, a ni koristio garažu - pa da suglasno članku 1120. ZOO "nema obveze naknade za korist ako ta korist od uporabe nije ostvarena".
8. Zbog navedenog, ovaj sud zaključuje da se tužbeni zahtjev na ime naknade za korištenje nekretnine u odnosu na tuženika ad 1., kao nepoštenog posjednika i pravilnom primjenom materijalnog prava – članka 165. stavka 1. ZV, ukazuje osnovanim, pa je žalbu tuženika djelomično valjalo odbiti te u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je naloženo tuženiku ad 1. da tužitelju isplati iznos od 12.814,85 kuna s pripadajućim zateznim kamatama – potvrditi prvostupanjsku presudu i temeljem članka 368. stavka 2. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.
9. Nasuprot tomu, budući da tuženica ad 2. nije bila obuhvaćena tužbom u parnici pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj Ps-294/2011, to je prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa, propustio utvrditi odlučne činjenice koje proizlaze iz primjene članka 165. stavka 1. ZV, osobito je li tuženica ad 2. u utuženom razdoblju bila nepošteni posjednik spornog dijela nekretnine tužitelja, pa s tim u vezi – ima li tužitelj pravo i od nje potraživati naknadu za korištenje nekretnine.
10. Stoga, jer su u tom dijelu ostvareni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, u dijelu pod točkom I. izreke - kojim je naloženo tuženici ad 2. da tužitelju, solidarno sa tuženikom ad 1., isplati iznos od 12.814,85 kuna s pripadajućim zateznim kamatama – prvostupanjsku presudu valjalo je ukinuti i temeljem članka 370. ZPP riješiti kao u točki II. izreke.
11. Osnovana je i žalba tužitelja podnesena protiv točke II. prvostupanjske presude, zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
12. Prema razlozima pobijane presude, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženicima ad 1. i ad 2. naloži isplata iznosa od 19.593,16 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama na ime polovine po tužitelju plaćenih režijskih troškova i naknada za predmetnu nekretninu, jer je zaključio da tužitelj neosnovano potražuje od tuženika ad 1. i ad 2. kao bespravnih korisnika dijela nekretnine povrat polovine isplaćenih režijskih troškova, budući da bi tuženici prema tužitelju bili u obvezi platiti naknadu „razmjerno djelu nekretnine koju su neosnovano držali u posjedu“, a da se "ne može utvrditi" da bi dio nekretnine koju tuženici drže u posjedu predstavljao polovinu cijele nekretnine. Pri tomu, prvostupanjski sud zaključuje i da je na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno da je tužitelj platio na ime predmetnih režija iznos od 20.978,56 kuna, pa da utuženi iznos od 19.593,16 kuna "nikako ne predstavlja polovinu plaćenog već gotovo cijeli iznos".
13. Međutim, izloženi temeljni zaključak prvostupanjskog suda ne može se kao pravilan prihvatiti. U prvom redu, osnovano tužitelj u žalbi prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tužitelj podmirio režijske troškove u ukupnom iznosu od 20.978,56 kuna, jer da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka (listovi 827-847 spisa) jasno proizlazi kako ukupno plaćeni iznos režijskih troškova po tužitelju iznose 51.240,98 kuna, da je po tuženicima plaćeno 1.700,00 kuna te da je (preostalo) potraživanje tužitelja u iznosu od 20.978,56 kuna. Nadalje, tužitelj u žalbi ističe, a što u prvostupanjskom postupku nije valjano raspravljeno, da je još od ranije između tužitelja i tuženika ad 1. postojao dogovor o plaćanju režijskih troškova za nekretninu na način da su se troškovi režija obračunavali i plaćali „po glavi“, odnosno, po principu 1/2 –1/2, tako da su polovinu režija plaćali tuženici, a drugu polovinu da su plaćali tužitelj i njegov sada pok. otac, kao i da je takav dogovor o raspodjeli režijskih troškova potvrdio i tuženik ad 1. u svom stranačkom iskazu.
14. Slijedom navedenog, u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu za isplatu dijela režijskih troškova za predmetnu nekretninu ostvareni su istaknuti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, pa je žalbu tužitelja valjalo uvažiti, te u dijelu pod točkom II. izreke, a uvažavanjem obje žalbe i u odluci o parničnom trošku (točka IV. izreke) - ukinuti prvostupanjsku presudu i temeljem članka 370. ZPP riješiti kao u točki II. izreke.
15. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud sa strankama raspraviti za sada sporna pitanja, obnoviti će izvedene dokaze, do potrebe ponovno će saslušati stranke, pa će valjanom ocjenom dokaza suglasno odredbi članka 8. ZPP, a u skladu sa razlozima ove odluke, pouzdano utvrditi sve odlučne činjenice za ovaj spor, te će potom, pravilnom primjenom materijalnog prava, o ukinutom dijelu donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.
16. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke III. izreke, temelji se na odredbama članka 166. stavaka 3. i 4. ZPP.
17. U žalbama nepobijanom – odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
U Šibeniku, 3. travnja 2023. godine
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Jagoda Renje
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.