1                Poslovni broj Gž R-70/2023-2

             

              REPUBLIKA HRVATSKA              

              ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA              

              Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola               Poslovni broj Gž R-70/2023-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Biljane Bojanić, predsjednice vijeća, Nataše Babić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. U. iz K., OIB …, koju zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u P., protiv tuženika H. F. iz B., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj Pr-9/2020-128 od 28. travnja 2022., u sjednici vijeća od 3. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

1.        Prihvaća se žalba tužiteljice te se u stavku II. izreke preinačava presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj Pr-9/2020-128 od 28. travnja 2022., tako da se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati zatezne kamate na iznos od 94.083,54 eur / 708.872,43 kuna[1] za razdoblje od 5. rujna 2011. do 28. travnja 2022., u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, dok se žalba tužiteljice odbija i potvrđuje  stavak II. izreke presude u dijelu u kojem su  zakonske zatezne kamate odbijene za razdoblje od 16. svibnja 2011. do 5. rujna 2011. kao neosnovana, te u stavku V izreke presude, te se u tom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

2.     Odbija se žalba tuženika, te se u preostalom dijelu potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj Pr-9/2020-128 od 28. travnja 2022.

 

3.   Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška  žalbe kao neosnovan.

 

4. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu, kao nepotreban.

Obrazloženje

 

1.          Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku H. F. da tužiteljici B. U. isplati iznos od 708.872,43 kuna (sedamsto osam tisuća osamsto sedamdeset dvije kune i četrdeset tri lipe) sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude od isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice B. U. za isplatu zatezne kamate koja teče na iznos od 708.872,43 kuna (sedamsto osam tisuća osamsto sedamdeset dvije kune i četrdeset tri lipe) od dana 16. svibnja 2011. godine do 28. travnja 2022. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

III. Nalaže se tuženiku H. F. da tužiteljici B. U. naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 45.804,25 kuna (četrdeset pet tisuća osamsto četiri kune i dvadeset pet lipa) u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice B. U. za naknadu troškova ovoga postupka isplatom preostalog iznosa od 17.725,00 kuna (sedamnaest tisuća sedamsto dvadeset pet kuna),

V. U preostalom iznosu zahtjev tužiteljice B. U. za naknadu troškova ovoga postupka se odbacuje.

V. Odbija se zahtjev tuženika H. F. za naknadu troškova ovoga postupka isplatom iznosa od 26.550,00 kuna (dvadeset šest tisuća petsto pedeset kuna).“

 

2.          Protiv navedene prvostupanjske presude pravovremene žalbe podnijele su obje parnične stranke.

 

2.1.      Tužiteljica podnosi žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluka o troškovima postupka. Osporava prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen njezin zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata za period od 16. svibnja 2011. do presuđenja, 28. travnja 2022., jer žaliteljica na zakonske zatezne kamate ima pravo s obzirom na sadržaj čl. 2. Dodatka Ugovora, kojim je utvrđeno kada i na koji način će predmetni iznos biti plaćen tužiteljici. Ističe se da je iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka razvidno da je temeljem Ugovora o darovanju od 5. rujna 2011. tuženik nekretnine iz kojih se trebala namiriti tužiteljica darovao svojoj kćerki, nakon čega je otvorena i likvidacija na trgovački društvom H. d.o.o. pa je time osujetio namirenje tužiteljice, čiji zahtjev je na isplatu dospio kada je namirenje iz nekretnina postalo nemoguće. Osporava se i odluka o parničnom trošku, jer tužiteljici nije priznat trošak postupka do podnošenja revizije, a prvostupanjski sud je bio dužan odlučiti o svim parničnim troškovima od podnošenja tužbe pa do presuđenja. Stoga je žalbeni prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači u točki II. i V.,izreke presude tako da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata i parničnog troška.

 

2.2.      Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio pravovremenu žalbu iz svih žalbenih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud krivo ocijenio pravnu narav sklopljenog Ugovora između tužiteljice i tuženika te je propusti utvrditi da se radilo o jamstvu. Ističe se da je u predmetnom Ugovoru ugovoreno da tužiteljica neće dobiti otkaz, da će joj se uredno isplaćivati plaća do 31. prosinca 2014. te da tuženik, kao jamac, u slučaju da to ne učini trgovačko društvo H. d.o.o., će on osobno isplatiti tužiteljici plaću i otpremninu. Dakle, jasno proizlazi da se radilo o jamstvu za obveze trgovačkog društva H. d.o.o. Kako je u odnosu na H. d.o.o. navedena obveza utvrđena ništetnom, a po čl. 108. st. 1. Zakona o obveznim odnosima jamstvo se može dati samo za pravovaljanu obvezu, tako  predmetno jamstvo tuženika ne obvezuje, jer je dano za obvezu koja je utvrđena ništetnom. Također je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kad je utvrdio da su ostvareni uvjeti za isplatu dužnog iznosa, jer je navedeno da će isti biti plaćen po prodaji nekretnina i pokretnina, a taj uvjet nije ispunjen jer je tuženik predmetne stanove Ugovorom o darovanju darovao kćerki Z. F. Tužiteljica je na raspravi iskazala da je očekivala, pošto je tuženik oglasio prodaju stanova, da će ju tuženik isplatiti sredstvima ostvarenim prodajom. Međutim, kako do prodaje nije došlo, isti nije dužan isplatiti tužiteljicu jer nije stanove uspio prodati. Također se u toku postupka nije utvrdilo na koje bi se pokretnine odnosila odredba iz Dodatka ugovora te je očito da se mislilo na privatnu pokretninu i privatne nekretnine tuženika, pa niti iz tog razloga nije utvrđeno da li su pokretnine prodane ni o kojim pokretninama se radi, niti dospijeće potraživanja tužiteljice. Tako je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, jer je presuda nerazumljiva, nema razloga o odlučnim činjenica te se ne može ispitati. Ukazuje se da prilikom podnošenja tužbe nisu ispunjene pretpostavke za pokretanje postupka niti isplate bilo kojeg iznosa, da je tužiteljica bila na bolovanju od 25. lipnja do 30. rujna 2011., navodno zbog mobinga tuženika, da se radi o ništetnom Dodatku ugovora jer je tužiteljica iskoristila stanje nužde tuženika i zavisnosti o njoj te da se radilo o očitom nesrazmjeru činidbi. Naime, tuženik se nalazio u teškom zdravstvenom stanju, liječio se od karcinoma, u teškom stanju zbog poslovanja društva H. d.o.o. te je bio vezan za tužiteljicu, kao jedinu koja je imala dovoljno znanje za vođenje tog trgovačkog društva. Slijedom navedenoga, kako je tužiteljica iskoristila zavisnost tuženika o njenom radu u H. d.o.o, radilo se o zelenaškom ugovoru iz čl. 329. Zakona o obveznim odnosima, pa ga je prvostupanjski sud trebao po službenoj dužnosti utvrditi ništetnim. Predlaže se da se pobijana presuda preinači, odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbe.

 

3.          Sa žalbama stranaka postupnoj po čl. 359 Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP).

 

4.          Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužiteljice, u kojem je osporio sve žalbene navode tužiteljice ponavljajući navode o tome da nije prodao predmetne nekretnine i pokretnine, pa da tužiteljičin zahtjev nije dospio. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu

 

5.          Žalba tužiteljice djelomično je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

 

6.          Prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima stranaka, nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a niti je počinjena bitna povreda na koju se ukazuje žalbom tuženika, iz čl. 354 st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

 

7.          Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, pa je tako utvrđeno da je:

-  tužiteljica bila zaposlenica trgovačkog društva H. d.o.o. više od 20 godina, a tuženik je bio suvlasnik tog trgovačkog društva,

-  tužiteljica sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove administrativni referent – likvidator, 2. studenoga 1996.,

-  Ugovor o radu nadopunjen Odlukom od 30. lipnja 2000., na način da je tužiteljica raspoređena na radno mjesto samostalnog knjigovođe te

-  od 20. svibnja 2002. tužiteljica bila član uprave H. d.o.o., kojeg je zastupala samostalno i pojedinačno,

-  dana 11. ožujka 2011. sklopljen je Dodatak ugovora o radu, u kojem je naznačeno da ga sklapaju trgovačko društvo H. d.o.o., kao poslodavac, zastupan po svom vlasniku H. F., i član uprave B. U., te je potpisan od strane tužiteljice i H. F., uz naznaku „poslodavac - vlasnik“,

-  u Dodatku ugovora navedeno je da će tužiteljica poslove iz Ugovora o radu od 20. svibnja 2002. obavljati do 31. prosinca 2014., odnosno do stjecanja prava na prijevremenu mirovinu, da se poslodavac obvezuje da sve do isteka tog razdoblja neće tužiteljici otkazati Ugovor o radu iz bilo kojeg razloga te da će do tada redovno isplaćivati plaću tužiteljici u visini posljednje isplaćene plaće sa svim obavezama,

-  odredba Dodatka ugovora kojom se poslodavac obvezuje da sve do isteka tog razdoblja neće tužiteljici otkazati Ugovor o radu iz bilo kojeg razloga te da će joj do tada isplaćivati plaću u visini posljednje isplaćene plaće sa svim obvezama pravomoćno utvrđena ništetnom,

-  Dodatak ugovora, pored ugovorenog odnosa radnopravnog karaktera između H. d.o.o., kao poslodavca, i tužiteljice, kao radnika, u članku II.a sadrži i odredbu o ugovornom odnosu između tužiteljice, kao radnice, i tuženika, naznačenog kao „poslodavac - vlasnik“,

-  Dodatkom ugovora o radu, kojim je osobno tuženik preuzeo obvezu tužiteljici isplatiti naknadu štete odredivu prema visini njene plaće, i to iz vlastite imovine, nekretnina i pokretnina, po njihovoj prodaji,

-  prava volja stranaka iz Dodatka ugovora o radu bila je da tuženik obešteti tužiteljicu iz vlastite imovine u slučaju prestanka poslovanja trgovačkog društva H. d.o.o.,

-  čl. 2. t. 3. Dodatka ugovora od 11. ožujka 2011. ugovoreno da se, u slučaju prestanka poslovanja tvrtke, poslodavac - vlasnik tvrtke obvezuje danom prestanka poslovanja izvršiti isplatu ukupnog iznosa troška plaće za razdoblje od dana prestanka poslovanja do dana 31. prosinca 2014. i otpremnine u visini jednogodišnjeg troška plaće iz svoje privatne imovine, po prodaje nekretnine i pokretnine, te

-  provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno je da je taj iznos plaće i otpremnine za ugovoreno razdoblje 709.172,48 kuna.

 

8.          Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je, osim za dio kamata, prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice pravilnom primjenom materijalnog prava, prvenstveno pozivom na odredbu Ugovora koji su stranke zaključile i koji u tom dijelu nije pravomoćno utvrđen ništetnim. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio čl. 319. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO) u svezi s čl. 9. te čl. 336 st. 1. istog Zakona, kojim je propisano da ugovor za ugovorne strane stvara prava i obveze.

 

9.          Nadalje, čl. 291. ZOO-a propisano je da ako je ugovor sklopljen u posebnom obliku, bilo na temelju zakona, bilo voljom ugovornih strana, vrijedi samo ono što je u tom obliku izraženo, a bit će valjane istodobne usmene pogodbe o sporednim točkama o kojima u ugovoru propisanog oblika nije ništa rečeno ako nisu u opreci s njegovim sadržajem ili ako nisu protivne cilju zbog kojega je oblik propisan. Također čl. 342. st. 1. ZOO-a propisano je da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

 

10.      Slijedom navedenoga, neosnovano tuženik u žalbi ističe da se radilo o garanciji koju je isti dao za trgovačko društvo H. d.o.o., a u odnosu na koje društvo je Dodatak ugovora utvrđen ništetnim, pa da je ništetno i jamstvo koje je za to trgovačko društvo dano, jer navedeno ne proizlazi iz sadržaja Dodatka ugovoru, već se radilo o osobnoj obvezi koju je tuženik preuzeo prema tužiteljici, pa je stoga žalbeni navod tuženika vezan uz ništetnost navedene obveze, kao jamstva trgovačkog društva H. d.o.o., neosnovan, jer isto ne proizlazi niti iz sadržaja Dodatka ugovora, a niti iz činjenica koje su utvrđene drugim provedenim dokazima.

 

11.      Tuženik osnovano navodi da je ispunjenje njegove obveze bilo vezano uz prodaju pokretnina, ali se ne zna kojih i nekretnina, za koje nije sporno da se radilo o stanovima koje je tuženik darovao svojoj kćeri. Međutim, činjenica darovanja stanova kćerki ne može imati za posljedicu prestanak obveze tuženika, jer da bi ista postala nemoguća, već se navedeno darovanje odnosi samo na  dospjelost zahtjeva tužiteljice, o čemu će biti obrazloženo nastavno.

 

12.      Neosnovan je žalbeni navod tuženika o tome da bi se radilo o ništetnoj odredbi Ugovora, jer da se tužiteljica koristila stanjem nužde i teškim materijalnim stanjem i nedovoljnim iskustvom i zavisnošću tuženika, pa da je za sebe ugovorila korist koja je u nesrazmjeru sa onim što je učinila ili se obvezala učini i da se   radi o ništetnom ugovoru temeljem čl. 329. ZOO-a. Taj žalbeni navod nije osnovan, jer ne proizlazi iz nijedne činjenice u spisu, te ga žalitelj ističe tek prvi puta u žalbi, a po 352.st.1.ZPP-a u žalbi se ne mogu isticati nove činjenice.

 

13.      Međutim, žalba tužiteljice djelomično je osnovana u pogledu razdoblja tijeka zakonske zatezne kamate. Prvostupanjski sud je tužiteljici na visinu glavnice, koju stranke posebno žalbama niti ne osporavaju, dosudio zakonsku zateznu kamatu od presuđenja, 28. travnja 2022. pa do isplate, dok je st. II. odbio zahtjev tužiteljice za zakonskom zateznom kamatom od 16. svibnja 2011. do 28. travnja 2022. s obrazloženjem da obveza isplate ugovorene naknade štete dospijeva za tuženika nakon prodaje nekretnina i pokretnina.

 

14.      Iz saslušanja stranaka utvrđeno je kako se pod nekretninama mislilo na tri stana koja su bila u vlasništvu tuženika, koja su bila namijenjena prodaji,a koje je tuženik darovao kćerki, a vozila koja su se eventualno smatrala pokretninama otuđena su od strane trgovačkog društva H. d.o.o., čija su bila vlasništvo prije pokretanja postupka, dok je H. d.o.o. prestao postojati.

 

15.      Slijedom navedenoga, zaključak prvostupanjskog suda da zakonska zatezna kamata teče od donošenja prvostupanjske presude nije osnovan. Naime, iz Dodatka ugovora, koji je osnov za potraživanje tužiteljice, proizlazi da se tuženik obvezao isplatiti tužiteljici ugovoreni iznos, i to po prodaji nekretnine i pokretnine. Znači kao dospijeće od kada njegova obveza na isplatu teče je trenutak prodaje nekretnina i pokretnina. Za pokretnine je utvrđeno da nisu mogle biti prodajne od strane tuženika jer su bile u vlasništvu trgovačkog društva H. d.o.o. u likvidaciji, dok je u svezi s nekretninama utvrđeno da je iste tuženik darovao svojoj kćerki Ugovorima o darovanju od 5. rujna 2011. Dakle, ispunjenje ovog Dodatka ugovora bilo je vezano uz uvjet koji se sastojao u prodaji nekretnina. Taj uvjet je postao nemoguć danom 5. rujna 2011., kada je tuženik prestao biti vlasnikom istih, pa ih prema tome više nije mogao niti prodati. Slijedom navedenog, tražbina tužiteljice je dospjela sa danom nemogućnosti ostvarenja uvjeta prodaje stana i obveza tuženika da tužiteljici isplati ugovoreni iznos, pa je stoga prihvaćena u tom dijelu žalba tužiteljice i u st. II. izreke preinačena prvostupanjska presuda, tako da je tužiteljici dosuđena i zatezna kamata na glavnicu za razdoblje od kada je tuženiku postalo nemoguće  ispunjenje  uvjeta iz Dodatka ugovoru, prodaja stanova, 5. rujna 2011. kad je stanove darovao kćerki.

 

16.      Žalba tužiteljice neosnovana je za zakonske zatezne kamate od 16. svibnja 2011. pa do 5. rujna 2011. i u tom dijelu je prvostupanjska presuda potvrđena, s obzirom da je u tom razdoblju još tuženik bio vlasnik predmetnih stanova i bio je u mogućnosti prodati ih pa nije još dospio zahtjev tužiteljice na isplatu.

 

17.      Tužiteljica podnosi žalbu i protiv odluke o parničnom trošku jer smatra da joj je prvostupanjskom presudom trebalo priznati, osim troškova koji su priznati nakon donošenja revizijske odluke, i svi troškovi koji su prije toga nastali, što je prvostupanjski sud pravilno obrazložio da tužiteljica na te troškove nema pravo, s obzirom da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj Pr-17/2015-78 od 30. rujna 2016. odlučeno o svim troškovima koji su nastali do tada, na način da je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u postupku. Stoga je bilo za odlučiti samo o troškovima koji su nastali podnošenjem revizije i onih nastalih nakon revizijskog postupka, o kojim troškovima je prvostupanjski sud pravilno odlučio.

 

18.      Slijedom navedenog je prvostupanjska presuda preinačena povodom žalbe tužiteljice u st. II. izreke temeljem čl. 373. st.1. toč. 3. ZPP-a, a u preostalom dijelu je potvrđena temeljem čl. 368. st. 1. istog Zakona.

 

19.      Tužiteljici nije priznat trošak žalbe jer je ista podnesena protiv odluke o kamatama, kao sporednom potraživanju (čl. 35. ZPP-a).Tako stranka nema pravo na naknadu troškova, ako se isti odnose samo na kamate kao sporedno potraživanje, ovdje i u neutvrđenoj visini (tako i Rev-436/95), a u svezi sa žalbom protiv parničnog troška, tužiteljica sa žalbom nije uspjela.

 

20.      Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu, jer nije bio potreban, po čl. 155.st.1.ZPP-a.

 

U Puli-Pola, 3. travnja 2023.

 

              Predsjednica vijeća

              Biljana Bojanić, v.r.