Pr-7311/2021-15

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac kao sucu
pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice N. G. iz S., O.: …,
zastupana po O. I. i P., odvj. u S., protiv tuženika H. C. d.o.o.
Z., O.: …, zastupano po pun. D.
R., odvj. u Z., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave
zaključene dana 01. ožujka 2023. u nazočnosti pun. tužiteljice A. J., odvj. u
S., objavljene 31.ožujka 2023.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora
o radu br. 1302/24 od 01. kolovoza 2007. god., koja je donesena dana 27. kolovoza

2014. god., a kojom Odlukom je tužiteljici otkazan ugovor o radu nezakonita i
nedopuštena.

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužiteljicu na radno mjesto na kojem je do tada radila.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici trošak u iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kn.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 27. listopada 2014. god. navodi se
da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu br. 1302/24 od 01.
kolovoza 2007. god. na poslovima glavnog referenta za ekonomske poslove. Tuženik
da je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 27. kolovoza 2014 god. tužiteljici
otkazao ugovor o radu, obzirom da je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga
došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu glavni referent za ekonomske
poslove. Navedena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu da je
nezakonita. Iz obrazloženja osporavane Odluke da proizlazi da je došlo do smanjenja
broja izvršitelja na radnom mjestu glavni referent za ekonomske poslove, te da je
tuženik tužiteljicu proglasio tehnološkim viškom budući da ne zadovoljava uvjete
propisanog stupnja stručne spreme iz Pravilnika o organizaciji. Kod tuženika da nije
došlo do smanjenja obima poslova, štoviše obim poslova na kojima je zaposlena

2 Pr-7311/2021-15

tužiteljica da se povećavao, budući da je u prosincu 2012. god. HŽ C. priključen i
dio HŽ vuča vlakova S., pa da je tužiteljica uz sve dotadašnje poslove zadužena
obavljati i poslove koji se odnose na HŽ vuča vlakova. Nadalje, tužiteljica je navela da
su na poslovima glavnog referenta za ekonomske poslove kod tuženika u regionalnom
području J. zaposlene dvije osobe N. G. u S., te još jedna radnica na istim
poslovima u P.. Dakle, da radno mjesto tužiteljice predstavlja radno mjesto
obuhvaćeno režijom HŽ C. područje J., te je radno mjesto glavnog referenta za
ekonomske poslove propisano u S. što da je logično i ekonomično. Nadalje,
tužiteljica da ima VŠS, a za navedeno radno mjesto da je propisana VSS, a ista da je
na predmetnim poslovima zaposlena već 11 godina, tuženik da je prilikom zasnivanja
radnog odnosa provjeravao činjenicu udovoljava li tužiteljica uvjetima struke i stručne
spreme, te da je tijekom godina rada stekla i bogato iskustvo u obavljanju poslova
svog radnog mjesta. Člankom 24. Pravilnika o organizaciji da je propisano da se
tijekom radnog odnosa sa radnikom može iznimno, posebnom Odlukom uprave
zaključiti Ugovor o radu na poslovima za koje se zahtijeva stručna sprema viša za
jedan stupanj od one koju on ima, pod uvjetima da je na poslovima dotične struke radio
najmanje tri godine, a ukoliko da se radi o radnicima sa visokom stručnom spremom
da se može zaključiti ugovor o radu s plaćom više cijene sata rada. Dakle, da sukladno
internim propisima Poslodavca nije bilo zapreke da tužiteljica i dalje obavlja poslove
svog radnog mjesta, a da je za iste propisana VSS, tuženik da je sa tužiteljicom mogao
sklopiti ugovor budući da ona ima za jedan stupanj nižu stručnu spremu, a na
predmetnim poslovima radi više od tri godine. Propisani uvjeti iz sistematizacije da nisu
bili jedini kriteriji za utvrđivanje viška radnika, između ostalog, kriteriji da su bili i trajanje
radnog odnosa te socijalni status. Tuženik da nije uzeo u obzir da radni odnos
tužiteljice traje više od 31 godine, kao što nije uzeo u obzir i socijalni status tužiteljica
kojoj je plaća koju ostvaruje kod tuženika jedini izvor prihoda. Na koncu, da tuženik
nije mogao tužiteljici poslovno otkazati ugovor o radu jer da ju je mogao zaposliti na
drugim poslovima ili osposobiti za rad na drugim poslovima. Tužiteljica da je podnijela
zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava na koju da se tuženik nije očitovao, pa je zato
tužiteljica predložila sudu donijeti presudu kako je pobliže navedeno u izreci.

2. U odgovoru na tužbu od 02. ožujka 2015. god., tuženik se usprotivio tužbi
tužiteljice i tužbenom zahtjevu, predlažući sudu odbiti tužbeni zahtjev, te tužiteljicu
obvezati na snašanje parničnog troška. Tuženik čini nespornim kako je tužiteljici
uručena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojim se otkazuje
ugovor o radu na neodređeno vrijeme na poslovima glavnog referenta za ekonomske
poslove, a iz razloga što je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga došlo do
smanjenja broja izvršitelja na tom radnom mjestu. Pravilnikom o organizaciji tuženika
koji je u primjeni od 1. ožujka 2014.god. da je utvrđen tehnološki višak radnika, a koji
je nastao ukidanjem odnosno smanjenjem potrebnih radnih mjesta, a do kojih je došlo
spajanjem i ukidanjem organizacijskih jedinica. Iz tih razloga da je tužiteljica
proglašena tehnološkim viškom, pa je sukladno odredbi čl. 72. KU-a kod tuženika da
ne postoji radno mjesto na koje bi se tužiteljica mogla rasporediti. Tuženik ističe da je
smanjen broj izvršitelja na tužiteljičino radno mjesto, radi čega da je ista proglašena
tehnološkim viškom, time da je odredbom čl.74. KU-a, propisano kako je tuženik
radnicima koji su proglašeni tehnološkim viškom u obvezi ponuditi radno mjesto ali pod
uvjetom da ono postoji i da radnik udovoljava propisanim uvjetima tog radnog mjesta.
Tuženik je po uvrštavanju tužiteljice na listu tehnološkog viška postupio prema odredbi
čl. 73. st. 3. KU-a. Nadalje, da je tužiteljica proglašena tehnološkim viškom, tehnološki
višak da postaju radnici kojima je Pravilnikom o organizaciji ukinuto radno mjesto ili je
smanjen broj izvršitelja, sve uslijed smanjenja količine posla na tom radnom mjestu.

3 Pr-7311/2021-15

Obzirom da je na radnom mjestu iz tužiteljičinog ugovora o radu došlo do smanjenja
broja izvršitelja, da je tužiteljica proglašena tehnološkim viškom, jer da ne ispunjava
propisane uvjete iz sistematizacije radnih mjesta za radno mjesto glavnog referenta za
ekonomske poslove. Da je poslodavac ovlašten pri utvrđivanju viška radnika ocijeniti
kojim će od kriterija i u kojoj mjeri dati prednost, odnosno postoje li okolnosti koje bi u
svojoj ukupnosti pojedine radnike dovele u povoljniji položaj. Autonomno pravo
tuženika kao poslodavca da je organizirati proces rada kako to ocjenjuje najpovoljnije
za njega što podrazumijeva i smanjenje broja izvršitelja pojedinih poslova. Za radno
mjesto tužiteljičinog ugovora o radu da je propisano VSS društvenog smjera, koju
tužiteljica ne posjeduje. Međutim, da tužiteljica nema propisanu stručnu spremu za
radno mjesto glavnog referenta za ekonomske poslove, pa da je zbog toga uvrštena
kao višak, te da je na njeno radno mjesto raspoređena radnica koja odgovara
propisanim uvjetima. Tuženik je naveo da je program zbrinjavanja kolektivnog viška
radnika bio upućen na savjetovanje glavnom radničkom vijeću i S. strojovođa
H., te da je isti program bio odobren i od strane HZZ dana 03. srpnja 2014. god., uz konstataciju da ne postoje razlozi za
odgodu provođenja otkazivanja radnicima obuhvaćeni navedenim programom. Kako
bi dokazao maksimalno socijalnu osjetljivost, tuženik je istakao da je svim radnicima,
tako i tužiteljici na temelju dobrovoljnosti ponuđeno zbrinjavanje raspoređivanjem u
željeznički fond, kao i mogućnost sporazumnog prestanka ugovora o radu uz isplatu
poticajne otpremnine u iznosu od 140.000,00 kn. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev
tužiteljice kao neosnovan da treba odbiti.

2.1. Tijekom postupka tuženik je isticao da tužiteljica ima stečenu VŠS upravni
pravnik, dok usporedna radnica E. D. ima stečenu VSS društvenog
smjera, dipl. oec., te da za razliku od tužiteljice u cijelosti udovoljava uvjetima iz
sistematizacije propisanim za navedeno radno mjesto. Kako tužiteljica ne zadovoljava
uvjete za navedeno radno mjesto, da je poslodavac na to radno mjesto postavio
radnicu koja zadovoljava uvjete iz sistematizacije. Glede radnika T. Č.,
tuženik je dostavio dokaze na okolnost da isti ima VŠS sa položenim stručnim ispitom,
te da radi na radnom mjestu zamjenika šefa regionalnog šefa za tehnički pregled
vagona. Radnik D. M., ing. strojarstva VŠS sa položenim stručnim ispitom,
te da radi na radnom mjestu zamjenika šefa regionalnog područja za vuču I, za koja
radna mjesta je propisana VSS tehničkog smjera, položen stručni ispit i tri godine
radnog iskustava. Radnik I. P. S., ekonomist rač.-financijskog smjera, SSS
tehničkog smjera radi na radnom mjestu referenta za radne odnose i kadrovsku
dokumentaciju za koje je radno mjesto potrebna SSS tehničkog ili društvenog smjera,
1 godina iskustva, te radnica Z. A. S. ekonomskog smjera da radi na radnom
mjestu referenta za financije i računovodstvo, za koje radno mjesto je potrebna SSS
tehničkog-društvenog smjera i godina radnog iskustva. Na koncu, tuženik je istakao
da je iz cjelokupne dokumentacije razvidno da je smanjen broj izvršitelja tužiteljičinog
radnog mjesta, da je radno mjesto glavnog referenta za ekonomske poslove
popunjeno radnicom koja ispunjava uvjete za to radno mjesto, da su postojali
opravdani gospodarski i organizacijski razlozi za donošenje odluke, pa da je Odluka
tuženika donesena sukladno odredbama Zakona o radu, Kolektivnog ugovora i
Pravilnika o organizaciji tuženika, stoga da je ista dopuštena i zakonita.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Odluke o poslovno
uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 27. kolovoza 2014. god.; pregledom Zahtjevu
za zaštitu prava od 28. rujna 2014. god.; pregledom službenog vjesnika od 17. rujna

2012. god.; pregledom preslika diplome tužiteljice od 17. srpnja 2002. god.; pregledom
potvrdnice od 17. srpnja 2002. god.; pregledom zapisnika sa 3. sjednice povjerenstva

4 Pr-7311/2021-15

tuženika od 23. listopada 2014. god.; pregledom prijedloga programa zbrinjavanja
viška radnika od 10. lipnja 2014. god.; pregledom zaključka od 10. lipnja 2014. god.;
pregledom odluke tuženika od 30. lipnja 2014. god.; pregledom programa zbrinjavanja
viška radnika od 30. lipnja 2014. god.; pregledom dopisa Uprave tuženika HZZ od 01. srpnja 2014. god.; pregledom dopisa HZZ od 03. srpnja 2014. god.; pregledom prijedloga odluka o
otkazima ugovora o radu prema programu zbrinjavanja viška radnika od 19. kolovoza

2014. god.; pregledom godišnjeg konsolidiranog poslovnog financijskog izvješća o
stanju društva za 2013 .god.; pregledom mišljenja od 27. lipnja 2014. god.; pregledom
službenog vjesnika od 04. veljače 2014. god.; pregledom službenog vjesnika od 17.
rujna 2012. god.; pregledom službenog vjesnika od 01. travnja 2014. god.; pregledom
podataka o stručnoj spremi T. Č. i D. M., o radnim mjestima na
kojima su isti zaposleni, kao i o potrebnoj stručnoj spremi za ta radna mjesta;
pregledom Analize obrazovne komponente radnika tuženika; pregledom podataka o
stručnoj spremi I. P., te o radnim mjestima na kojima je bio zaposlen kod
tuženika; pregledom podataka o radnicima koji imaju SAP licencu; pregledom tablica
iz kojih je vidljiv obim posla tužiteljice; pregledom dopisa radničkog vijeća, pregledom
prigovora tuženika od 21. svibnja 2014. god.; pregledom podataka o stručnoj spremi
radnica M. Š., J. J. i M. S.; pregledom podataka o duljini
radnog staža u trenutku donošenja nove sistematizacije za iste radnice; pregledom
ugovora o radu nakon donošenja nove sistematizacije za navedene radnice;
pregledom podataka o stručnoj spremi radnika T. Č., D. M.,
I. P. i Z. A.; pregledom opisa poslova radnog mjesta zamjenika šefa
glavne poslovnice za T.; pregledom opisa poslova radnog mjesta Zamjenika šefa
regionalnog područja za T. 1; izveden je dokaz saslušanjem svjedoka T.
G., M. Đ., N. G., I. Č.; izveden je dokaz saslušanjem
tužiteljice kao parnične stranke; pregledana je sva ostala pisana dokumentacija koja
prileži spisu.

4. Temeljem navedenih dokaza, Općinski sud u Splitu je odlukom br. Pr-650/14 od 12. travnja 2017. odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

5. Odlučujući o pravodobnoj žalbi tužiteljice, Županijski sud u Bjelovaru je
odlukom Gžr-240/17 od 14. rujna 2017. potvrdio prvostupanjsku presudu.
6. Dana 03. studenog 2017. tužiteljica je izjavila reviziju.

7. Odlučujući o reviziji tužiteljice, Vrhovni sud RH odlukom br. Revr 1032/17 od

08.rujna 2021. ukinuo je drugostupanjsku odluku, te predmet vratio Županijskom sudu
u Bjelovaru na ponovno odlučivanje.

8. Odlukom br. Gžr-37/21 od 11. studenog 2021., Županijski sud u Bjelovaru
ukinuo je presudu Općinskog suda u Splitu br. Pr-650/14 od 12. travnja 2017.
9. U nastavljenom dijelu postupka tužiteljica je ustrajala u postavljenom
tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističući da je tuženik prilikom odlučivanja o poslovno
uvjetovanom otkazu morao voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, obvezama
uzdržavanja koje u tom trenutku terete radnika. Tužiteljica je istakla da u slučaju da
tuženik u svojim aktima odredi dodatne kriterije, različite od zakonskih kriterija
propisanih odredbom čl. 115. st. 2. Zakona o radu, koji bi bili relevantni za usporedbu
radnika s drugim radnicima, kod poslovno uvjetovanog otkaza, u situaciji kada
primjena zakonskih kriterija u odnosu na druge akte tuženika predstavlja primjenu
povoljnijeg prava za radnika, onda da je tuženik kao poslodavac morao poštovati
zakonske kriterije, ne kriterije iz njegovih akata, u konkretnom slučaju kriterij duljine
trajanja radnog odnosa tužiteljice.

5 Pr-7311/2021-15

10. U nastavljenom dijelu postupka tuženik je isticao da je E. D.
rođ. 29.12.1959., te da je u vrijeme donošenja odluke o otkazu imala 54 godine, dok
je radni staž iste kod tuženika i njegovim pravnih prednika u tom trenutku bio 28 godina
10 mjeseci i 14 dana. Nadalje, da je radni odnos radnice D. kod tuženika
prestao također uslijed poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu i to dana 05. lipnja

2019., te da ista uvjete za prijevremenu mirovinu ostvarila 29. lipnja 2016. Tuženik je
istakao daje tužiteljica uvjete za prijevremenu mirovinu ostvarila 01. svibnja 2013. IZ
navedenog da proizlazi da je u odnosu na tužiteljicu bio ispunjen uvjet iz odredbe čl.

73. st. 2. tada važećeg Kolektivnog ugovora, dok u odnosu na E. D. uvjet
propisan K. ugovorom nije bio ispunjen, s tim u svezi da je ugovor o radu
trebalo otkazati tužiteljici, a ne E. D..

11. U ovoj fazi postupka sud je izveo dokaz ponovnim pregledom cjelokupne
dokumentacije koja prileži spisu; pregledana je diploma N. G., V. u
S. od 17. srpnja 2022.; diploma Š. S. E. E. fakulteta
u S. od 15. veljače 1983.; pregledom stanja na dan 19. siječnja 2015. sačinjeno
po referentu za radne odnose i kadrovsku dokumentaciju; kao i pregledom priložene
sudske prakse.

12. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

13. Pun. tužiteljice popisao je parnični trošak.

14. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je tužiteljica radila kod tuženika
temeljem Ugovora o radu od 01. kolovoza 2007., na poslovima radnog mjesta glavnog
referenta za ekonomske poslove, sa VŠS upravno pravnog smjera. Nije bilo sporno da
je dana 27. kolovoza 2014. tuženik donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu
ugovora o radu, i to zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, tj. zbog bitno
smanjenog opsega poslova. Nije bilo sporno da je donošenju sporne Odluke prethodila
reorganizacija poslovanja tuženika, da je smanjen broj organizacijskih jedinica, da su
organizacijske jedinice reorganizirane u manji broj regionalnih područja, pa su
dotadašnje dvije poslovnice tuženika S. i P. reorganizirane u jedinstveno
R. područje S.. Nije bilo sporno da je prethodno poslovnica u S. i
poslovnica u P. imala sistematizirano i popunjeno radno mjesto glavnog
referenta za ekonomske poslove, te da je nakon reorganizacije za R.
područje S. predviđeno sam jedno radno mjesto za obavljanje tih poslova. Nije bilo
sporno da je na navedenom radnom mjestu za R. područje S., u
dotadašnjoj poslovnici P. na tim poslovima zadržana E. D.. Nije bilo
sporno da je tuženik Pravilnikom od 14. rujna 2012. za radno mjesto glavnog referenta
za ekonomske poslove propisao visoku stručnu spremu, društvenog smjera, kojem
uvjetu je udovoljavala radnica E. D. sa VSS, ekonomskog smjera.
15. Kao sporno trebalo je utvrditi je li Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu
ugovora o radu od 27. kolovoza 2014. nezakonita i nedopuštena, obzirom na činjenicu
da je na poslovima zadržana radnica E. D., koja je te poslove obavljala u
P., tim u svezi je li tuženik dužan vratiti tužiteljicu na radno mjesto na kojem je
do tada radila.

16. Odredbom čl. 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu propisano je da
poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako za
to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog
posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, tzv. poslovno uvjetovani
otkaz, da je stavkom 2. istoga članka propisano kako je poslovno uvjetovani otkaz
dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima,
a stavkom 3. da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi

6 Pr-7311/2021-15

računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti, i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

17. Odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu, propisano je da ako je neko pravo iz
radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom
sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom,
primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije
drugačije određeno.

18. Temeljem provedenih dokaza, ovaj sud smatra da tuženik kao poslodavac
prije donošenja sporne odluke nije primijenio kriterije propisane odredbom čl. 115. st.

2. Zakona o radu. Naime, prilikom kompariranja dvije usporedne radnice, D. i
tužiteljice, nije uzeo u obzir starost ni trajanje radnog odnosa dviju radnica tuženika
kod tuženika u trenutku donošenja sporne odluke. U konkretnom slučaju, u trenutku
donošenja sporne Odluke E. D. bila je stara 54 godine, te je na dan
donošenja Odluke, kod tuženika i njegovih pravnih prednika radila 28 godina, 10
mjeseci i 14 dana. Tužiteljica je pak u tom trenutku bila stara 56 godina, te je imala 31
godinu, 10 mjeseci i 28 dana radnog staža kod tuženika i njegovih pravnih prednika.
19. Slijedom navedenog, iz dokaza koje je dostavio tuženik (str. 663/664 spisa),
razvidno je da je tužiteljica bila starija, te da je imala više godina radnog staža kod
tuženika. (Tuženik na kome je bio teret dokaza u ovom postupku nije dostavio dokaz
na obveze uzdržavanja usporednih radnika u vrijeme donošenja sporne odluke).
Dakle, tuženik je trebao postupati u smislu odredbe čl. 115. st. 2. Zakona o radu, tj.
prvenstveno voditi računa o starosnoj dobi i trajanju radnog odnosa usporednih radnica
kod tuženika. Ističe se da stručna sprema koji je kriterij primijenio tuženik u smislu
važećeg KU, nije kriterij propisan Zakonom o radu, nego Pravilnikom tuženika iz rujna

2012., kao i tada važećem Kolektivnom ugovoru. Dakle, u konkretnom slučaju, tuženik
je trebao primijeniti ono pravo koje je povoljnije za radnika kojem se otkazuje ugovor o
radu, u smislu odredbe čl. 9. st. 3. Zakona o radu. U konkretnom slučaju, prilikom
donošenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici, tuženik
je primijenio kriterije dodatno propisane svojim internim aktima, tj. Pravilnikom iz 2012.
kao i tada važećem Kolektivnim ugovorom. Obzirom da je primjena zakonskog kriterija
bila povoljnija za tužiteljicu u odnosu na akte tuženika, tuženik kao poslodavac kod
poslovno uvjetovanog otkaza morao je poštovati kriterij duljine trajanja radnog odnosa
i starost tužiteljice.

20. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da Odluka tuženika o poslovno
uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 27. kolovoza 2014. nije zakonita, niti je
dopuštena, pa je s tim u svezi tuženik dužan tužiteljicu vratiti na radno mjesto na kojem
je do tada radila, u smislu odredbe čl. 124. st. 1. Zakona o radu, pa je zato odlučeno
kao pod točkama I. i II. izreke presude.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom
postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,
57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) i u svezi s Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika, tako se pun. tužitelja obistinjuje 200 bodova uz
vrijednost boda od 15,00 kn, uvećano za pripadajući PDV, što ukupno iznosi 497,71
eura/3.750,00 kn.

U Splitu, 31. ožujka 2023.

S u d a c

Jerka Kovačić Garacv.r.

7 Pr-7311/2021-15

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku
od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom
sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: -pun. tužiteljice
-pun. tuženika
-u spis