1              Broj: Gž-629/2020-3

             

 

             

              Republika Hrvatska

              Županijski sud u Vukovaru

              Vukovar, Županijska 33

              Broj: Gž-629/2020-3

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

 

              Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Krešimira Biljan, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. A. iz N. G., OIB: …, zastupan po OD J. i dr. j.t.d. iz N. G., protiv tuženika banka d.d. Z., OIB: …, zastupan po OD P. & P. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: Pn-350/2015. od 21. kolovoza 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Djelomično se prihvaća žalba tuženika osnovanom, a djelomično se odbija kao neosnovana te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: Pn-350/2015. od 21. kolovoza 2020. u pobijanom dijelu  kojim je naložena isplata iznosa od 25.949,11 kuna kao i u odluci o trošku potvrđuje, dok se prvostupanjska presuda u dijelu tijeka zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose preinačuje tako da se ista dosuđuje:

             

-na iznos od 209,32 kn od 15.11.2007.do isplate,

-na iznos od 205,24 kn od 15.12.2007.do isplate,

-na iznos od 210,91 kn od 15.1.2008.do isplate,

-na iznos od 209,33 kn od 15.2.2008.do isplate,

-na iznos od 425,69 kn od 15.3.2008.do isplate,

-na iznos od 422,24 kn od 15.4.2008.do isplate,

-na iznos od 407,42 kn od 15.5.2008.do isplate,

-na iznos od 411,53 kn od 15.6.2008.do isplate,

-na iznos od 406,45 kn od 15.7.2008.do isplate,

-na iznos od 404,52 kn od 15.8.2008.do isplate,

-na iznos od 403,26 kn od 15.9.2008.do isplate,

-na iznos od 417,61 kn od 15.10.2008.do isplate,

-na iznos od 425,81 kn od 15.11.2008.do isplate,

              -na iznos od 411,38 kn od 15.12.2008.do isplate,

-na iznos od 445,85 kn od 15.1.2009.do isplate,

-na iznos od 444,97 kn od 15.2.2009.do isplate,

-na iznos od 431,77 kn od 15.3.2009.do isplate,

-na iznos od 434,00 kn od 16.4.2009.do isplate,

-na iznos od 432,46 kn od 15.5.2.009.do isplate,

-na iznos od 424,31 kn od 15.6.2009.do isplate,

-na iznos od 425,95 kn od 15.7.2009.do isplate,

-na iznos od 556,53 kn od 15.8.2009.do isplate,

-na iznos od 561,28 kn od 15.9.2009.do isplate,

-na iznos od 552,42 kn od 15.10.2009.do isplate,

-na iznos od 555,31 kn od 15.11.2009.do isplate,

-na iznos od 552,79 kn od 15.12.2009.do isplate,

-na iznos od 563,40 kn od 15.1.2010.do isplate,

-na iznos od 569,51 kn od 15.2.2010.do isplate,

-na iznos od 565,91 kn od 15.3.2010.do isplate,

-na iznos od 575,37 kn od 17.4.2010.do isplate,

-na iznos od 570,13 kn od 27.5.2010.do isplate,

-na iznos od 505,50 kn od 14.6.2010.do isplate,

-na iznos od 535,02 kn od 28.7.2010.do isplate,

-na iznos od 525,96 kn od 14.8.2010.do isplate,

-na iznos od 550,61 kn od 20.11.2010.do isplate,

-na iznos od 534,56 kn od 20.11.2010.do isplate,

-na iznos od 522,01 kn od 20.11.2010.do isplate,

-na iznos od 387,51 kn od 15.12.2010.do isplate,

-na iznos od 399,56 kn od 18.3.2011.do isplate,

-na iznos od 388,01 kn od 18.3.2011.do isplate,

-na iznos od 387,79 kn od 18.3.2011.do isplate,

-na iznos od 379,07 kn od 7.4.2011.do isplate,

-na iznos od 379,59 kn od 10.5.2011.do isplate,

-na iznos od 401,62 kn od 8.6.2011.do isplate,

-na iznos od 403,13 kn od 11.7.2011.do isplate,

-na iznos od 345,94 kn od 9.8.2011.do isplate,

-na iznos od 336,69 kn od 9.9.2011.do isplate,

-na iznos od 323,28 kn od 10.10.2011.do isplate,

-na iznos od 321,38 kn od 14.11.2011.do isplate,

-na iznos od 318,50 kn od 9.12.2011.do isplate,

-na iznos od 321,14 kn od 17.1.2012. do isplate,

-na iznos od 324,16 kn od 22.2.2012.do isplate,

-na iznos od 322,60 kn od 15.3.2012.do isplate,

-na iznos od 318,02 kn od 28.5.2012.do isplate,

-na iznos od 317,50 kn od 28.5.2012.do isplate,

-na iznos od 317,45 kn od 29.6.2012.do isplate,

-na iznos od 313,93 kn od 9.7.2012.do isplate,

-na iznos od 312,34 kn od 1.8.2012.do isplate,

-na iznos od 308,86 kn od 10.9.2012.do isplate,

-na iznos od 304,06 kn od 9.10.2012.do isplate,

-na iznos od 305,98 kn od 4.1.2013.do isplate,

-na iznos od 305,51 kn od 4.1.2013.do isplate,

-na iznos od 303,16 kn od 4.1.2013.do isplate,

-na iznos od 295,98 kn od 8.2.2013.do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

              II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: Pn-350/2015. od 21. kolovoza 2020. naloženo je tuženiku da tužitelju na ime stjecanja bez osnove isplati iznos od 25.949,11 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.416,25 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 21. kolovoza 2020. do isplate.

              2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana i to u dijelu koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate na pojedinačne plaćene iznose.

5. Prvostupanjski sud nije počinio biti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude i sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo osim u dijelu koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate na pojedinačne dosuđene iznose razlike.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

7. Nije sporno da su stranke dana 27. lipnja 2006. sklopile Ugovor o namjenskom kreditu temeljem kojeg je tužitelju isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 79.000,00 CHF uz kamatnu stopu od 4,90% godišnje koja je promjenjiva odlukom banke, a nesporno je da je kamatna stopa tijekom otplate kredita u utuženom razdoblju više puta mijenjana.

8. Nadalje, tuženik kao trgovac i tužitelj kao potrošač prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a koje postupanje je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a sve na štetu tužitelja kao potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbi članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03.).

Protivno žalbenim navodima tužitelj je predmetni Ugovor zaključio u svojstvu potrošača koji pojam definira odredba članka 3. u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg Zakona o zaštiti potrošača jer je tužitelj kao fizička osoba s tuženikom sklopio predmetni Ugovor o namjenskom kreditu bez ikakvog dodatnog definiranja djelatnosti tužitelja ili namjene kredita.

9. Sud je protivno žalbenim navodima u ovom postupku vezan pravnim stavom izraženim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014. od 9. travnja 2015. kojom je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je između ostalog odbijena žalba ovdje tuženika te je utvrđeno da je isti u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo.

Ovakva odluka u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača prema odredbi članka 138a. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/87., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.) odnosno članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 4/14.) obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika.

10. Konačno, protivno žalbenim navodima i odredba članka 502c. Zakona o parničnom postupku određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. istog Zakona (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, a u tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Pravilno je stoga prvostupanjski sud utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora u odnosu na promjenjivu kamatu u kojem slučaju onda postoji obveza tuženika temeljem odredbe članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) u svezi s člankom 324. stavak 1. istog Zakona da vrati ono što je primio po osnovi takvog pravnog posla a prema odredbi članka 1111. istog Zakona kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti i zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.

12. Knjigovodstveno financijskim vještačenjem je utvrđeno da je kamatna stopa u utuženom razdoblju otplate kredita više puta mijenjana, pa da je zbog povećanja kamatne stope nastala razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa i iznosa redovnih kamata po osnovi ugovora o kreditu, a koja da za utuženo razdoblje iznosi 28.888,06 kuna.

Tuženik je međutim na ovakav izračun imao prigovore, pa je vještak izvršio dopunu nalazu i mišljenju te dao prikaz uplaćenih anuiteta i visinu uplaćenih anuiteta i visinu preplaćenih iznosa na ime otplate kredita zbog povećanja kamatne stope za utuženo razdoblje, a prikazano po mjesecima te je prema dodatnoj dokumentaciji izračunao da razlika iznosi 25.949,11  kuna na koju dopunu stranke nisu imale primjedbi što bi značilo da je tuženik bez valjane pravne osnove stekao iznos od 25.949,11 kuna.

13. Tužitelj je tužbom zahtijevao isplatu iznosa od 11.700,00 kuna, ali je nakon provedenog vještačenja postavio tužbeni zahtjev tako da zahtijeva isplatu iznosa od 25.949,11 kuna čime je izvršio preinaku tužbe u smislu odredbe članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku kojoj preinaci se tuženik protivio.

Sud je preinaku dopustio primjenom odredbe članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a i prema mišljenju ovoga suda preinaka je bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, a sud je imao u vidu i da je tužba preinačena nakon provedenog vještačenja tako da iz iste činjenične osnove tužitelj potražuje veći iznos time da je vještačenje bilo nužno provesti bez obzira na visinu tužbenog zahtjeva, pa u odnosu na preinačeni dio nisu nastali posebni troškovi niti se ono temelji na novim činjenicama.

14. Protivno žalbenim navodima za predmetno potraživanje tužitelja nije nastupila zastara jer je pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare temeljem odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima te je zastara individualnih restitucijskih zahtjeva (kao što je ovaj) počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe odnosno u ovom slučaju od 13. lipnja 2014., a koji pravni stav je izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2245/2017. od 20. ožujka 2018., a takvim pravnim shvaćanjem vezan je i ovaj sud.

Nije naime sporno da je tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača u predmetu broj P-1401/2012. Trgovačkog suda podnesena 4. travnja 2012. čime je došlo do prekida zastare te da je zastara ponovno počela teći 13. lipnja 2014. pravomoćnošću presude, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 30. srpnja 2015., do nije nastupila zastara.

Osim toga, i prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 3. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

Prigovor zastare neosnovan je, protivno žalbenim navodima i u odnosu na naknadno utvrđene novčane iznose dopunom vještačenja jer tužitelj nije izvršio preinaku tužbe na način da je uz postojeći zahtjev istakao novi tužbeni zahtjev već se iz iste činjenične osnove potražuje druga novčana svota.

Kako se povećani novčani iznos koji je utužen nakon provedenog vještačenja odnosi na tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih anuiteta za razdoblje koje je bilo obuhvaćeno i tužbom, to u odnosu na taj povećani iznos ne može samostalno teći rok zastare jer to potraživanje proizlazi iz iste činjenične i pravne osnove kao i zahtjev postavljen u tužbi.

15. Protivno žalbenim navodima neosnovan je prigovor tuženika nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja u odnosu na uplate za koje je kao uplatitelj navedena Z. A. odnosno uplate za koje nije naveden uplatitelj, pa da se onda radi o uplatama treće osobe, a ne tužitelja.

Iz kartice o prometnu kredita proizlazi da su evidentirane dvije uplate za koje je kao uplatitelj navedena Z. A., supruga tužitelja, a prema odredbi članka 161. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba, pa je neosnovan i prigovor u odnosu na uplate na kojima nije naveden uplatitelj, a osim toga tuženik je uredno primao i evidentirao i ovakve uplate.

16. Osnovani su međutim žalbeni navodi tuženika u odnosu na tijek dosuđene zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose razlike.

Odredbom članka 1115. Zakona o obveznim odnosima propisano je naime da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17. Kako je utvrđeno da je tuženik nepošteni stjecatelj, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu ali od dana izvršene preplate.

Prvostupanjski sud je zakonsku zateznu kamatu dosudio na pojedinačne iznose preplate od svakog prvog u mjesecu prema datumu dospijeća umjesto od datuma plaćanja svakog pojedinog iznosa čime je pogrešno primijenio materijalno pravo zbog čega je prvostupanjsku presudu u tom dijelu valjalo preinačiti i zakonsku zateznu kamatu dosuditi od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate.

18. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a odluka je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika time da preinačenjem dijela tuženog zahtjeva u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate nisu nastali nikakvi novi troškovi.

19. Slijedom izloženog valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i 373. točka 3. Zakona o parničnom postupku prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose preinačiti, dok je u ostalom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena te odlučeno kao u izreci.

20. Trošak žalbenog postupka tuženiku nije dosuđen s obzirom da je tuženik uspio sa žalbom u samo neznatnom dijelu odnosno samo za tijek zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose razlike, a ne i u odnosu na glavni tužbeni zahtjev za ukupni iznos isplate.

 

 

Vukovar, 31. ožujka 2023.

 

 

PREDSJEDNIK VIJEĆA

              Krešimir Biljan,v.r.