1                   Poslovni broj: 5 Us I-97/2023-6

 

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
      Erazma Barčića 5                                                                         Poslovni broj: 5 Us I-97/2023-6

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja I. P. iz L., P. V. 19, zastupanog po opunomoćeniku F. M., odvjetniku u R., Z. 5, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja poreznog jamca, 31. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/22-01/61, URBROJ: 513-04-22-3 od 20. prosinca 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/2016-01/1329, URBROJ: 513-007-08/2021-40 od 20. prosinca 2021.

 

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.                 Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/2016-001/1329, URBROJ: 513-007-08/2021-40 od 20. prosinca 2021. kojim je tužitelj utvrđena odgovornim kao porezni jamac za neplaćene porezne obveze trgovačkog društva M. D. d.o.o. u likvidaciji utvrđene poreznim rješenjem od 10. lipnja 2013., KLASA: UP/I-0-215-02/13-01/9, URBROJ: 513-07-08-13-1 (dalje: I° rješenje od 10. lipnja 2013.).

 

2.                 Prvostupanjsko rješenje temelji se na utvrđenju poreznog tijela da je tužitelj, kao zakonski zastupnik trgovačkog društva M. D. d.o.o. u likvidaciji, odgovoran za bespravno smanjenje poreza za zastupanu osobu slijedom čega se temeljem odredbe čl. 28. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20; dalje: OPZ) ima smatrati poreznim jamcem za manje plaćeni porez i kamate.

 

3.                 Tužitelj osporava zakonitost gore citiranih upravnih akata zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjena materijalnog prava te povrede pravila postupka. U tužbi, ponavlja navode iz žalbe te, u bitnom, izlaže kako slijedi. Prije svega ističe da su osporavani porezni akti u doneseni u ponovljenom postupku nakon što je ovaj Sud presudom posl. br. Us I-899/2021 od 7. rujna 2021. poništi rješenje tuženika, KLASA: URBROJ: 513-04-21-2 od 26. svibnja 2021. i prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-415-02/2016-001/1329, URBROJ: 513-07-08/21-25 od 12. ožujka 2021. te predmet vratio na ponovni postupak s nalogom da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude odluči o odgovornosti tužitelja za neplaćene obveze zastupanog društva. Navedena sudska odluka postala je pravomoćna u tč. I. izreke 7. rujna 2021., a u tč. II. izreke 25. rujna 2021., dok je pobijano prvostupanjsko rješenje u ponovljenom postupku doneseno dana 20. prosinca 2021., a iz čega slijedi da je isto doneseno van propisanog roka iz čl. 81. st. 2. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS). Pored te povrede, prvostupanjsko tijelo počinilo je i drugu bitnu povredu, odnosno pobijano rješenje nije doneseno u skladu sa pravnim shvaćanjem i primjedbama prvostupanjskog suda. Nastavno na prethodno, pojašnjava da je sud u presudi od 7. rujna 2021. dao izričitu uputu prema kojoj je prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svoje odluke bilo dužno navesti sve razloge zbog čega ga je utvrdilo poreznim jamcem za neplaćene porezne obveze zastupanog društva. Prvostupanjsko tijelo, kao niti tuženik, nisu sukladno uputi prvostupanjskoga suda obrazložili na koji su način utvrdili njegovu odgovornost sukladno članku 28. OPZ-a. Nadalje, navodi da kako je OPZ-om jasno propisano da se zlouporaba prava na štetu poreznog tijela kao vjerovnika mora utvrditi u upravnom postupku, a koji postupak je regulirano odredbama sadržanim u poglavlju V. OPZ-a, a što je u konkretnom slučaju izostalo obzirom da nad njim nije proveden postupak utvrđivanja zlouporabe prava. Tužitelj navodi kako čl. 28. OPZ-a ne pretpostavlja da je zakonski zastupnik automatski odgovoran kao porezni jamac, već se mora utvrditi da je isti svoj položaj uistinu zlouporabio odnosno da je svjesno postupao na način da bespravno ostvari porezne povlastice. Osim toga, iz sadržaja citirane odredbe OPZ-a razvidno je da porezno tijelo može kao poreznog jamca utvrditi zakonskog zastupnika ako postoji pravomoćna sudska odluka kojom je utvrđeno da je zakonski zastupnik počinio kazneno djelo utaje poreza ili ako je u postupku utvrđivanja zlouporabe prava u porezno dužničkom odnosu pokrenutom po službenoj dužnosti od strane porezne uprave, utvrđeno da je određena osoba zlouporabila prava i ovlasti. Napominje kako nikakvom pravomoćnom odlukom nije utvrđeno da je počinio kazneno djelo utaje poreza, niti je s druge strane u upravnom postupku utvrđeno da je počinio zlouporabu prava. Tvrdi da niti on niti društvo M. D. d.o.o., nisu zlouporabili svoja prava i ovlasti niti je u poslovanju društva počinjeno kazneno djelo utaje poreza. Ističe prigovor zastare prava na naplatu poreznog duga utvrđenog I° rješenjem od 10. lipnja 2013.

 

4.                 U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ostaje kod svih navoda iz osporavane odluke te je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

 

5.                 U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

6.                 Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora.

 

7.                 Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

 

8.                 Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9.                 Među strankama je nesporno da je I° rješenjem od 10. lipnja 2013. trgovačkom društvu M. D. d.o.o. utvrđena porezna obveza poreza na dobit (za razdoblje 2007.-2011.), poreza na dohodak, posebnog porez na plaću  te doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje (sve za razdoblje 2007.-2010.) u ukupnom iznosu od 1.728.324,33 kn (glavnica + kamata); da se navedeno porezno rješenje temelji na rezultatima provedenog poreznog nadzora u kojem je utvrđeno da je porezni obveznik (trgovačko društvo M. D. d.o.o.) svojim radnicima isplaćivao veće plaće od plaća koje je iskazivao u poreznoj prijavi po kojoj je vršio obračun poreza i doprinosa te da je uvećao rashode u promatranom razdoblju temeljem nevjerodostojnih (fiktivnih) računa inozemnog dobavljača A. C. Ltd L.; da je u razdoblju za koji je utvrđena porezna obveza tužitelj bio član uprave i zakonski zastupnik trgovačkog društva M. D. d.o.o.; da je rješenjem o ovrsi od 4. travnja 2016., KLASA: UP/I-415-02/2016-001/01329, URBROJ: 513-007-28-01/2016-01, pokušana prisilna naplata poreznog duga; da je ovrha ostala bezuspješna iz razloga što porezni dužnik nije raspolagao imovinom iz koje bi se dug mogao naplatiti; da je društvo M. D. u likvidaciji od veljače 2013. kada je temeljem odluke člana društva (tužitelja) od 1. veljače 2013. prestalo s radom; da je račun društva zatvoren s danom 18. kolovoza 2020 te da na istom nije bilo evidentiranog prometa od 2016.

 

10.             Sporno je da li su ispunjene pretpostavke propisane čl. 28. OPZ-a  da bi se tužitelj mogao smatrati poreznim jamcem za porezne obveze trgovačkog društva M. D.d.o.o. utvrđene I° rješenjem od 10. lipnja 2013.; da li je nastupila zastara prava na naplatu tog poreznog duga te da li su porezna tijela u ponovljenom postupku postupila sukladno uputi Suda iz presude posl. br. Us I-899/2021 od 7. rujna 2021..

 

11.             Odredba čl. 18. OPZ-a propisuje da zakonski zastupnici fizičkih i pravnih osoba i zastupnici ili upravitelji udruženih osoba radi ostvarivanja prihoda i imovinskih masa bez pravne osobnosti moraju ispunjavati porezne obveze osoba koje zastupaju.

 

12.             Ako su zakonski zastupnici fizičkih i pravnih osoba i zastupnici ili upravitelji udruženih osoba i imovinskih masa bez pravne osobnosti u obavljanju poslova počinili kazneno djelo utaje poreza ili sudjelovali u utaji poreza ili bespravno ostvarili smanjenje poreza ili druge porezne povlastice za zastupane osobe, tada se zastupnik ili upravitelj smatra poreznim jamcem za manje plaćeni porez i kamate (čl. 28. OPZ-a).

 

13.             Pretpostavke iz čl. 28. OPZ-a postavljene su alternativno (ili-ili) stoga je dovoljno postojanje samo jedne od navedenih za utvrđivanje odgovorne osobe poreznim jamcem.

 

14.             Sukladno čl. 36. st. 1. OPZ-a porezni jamac odgovara za porezni dug ako ga u roku nije platio porezni obveznik. Porezno tijelo pozvat će poreznog jamca na plaćanje poreznog duga.

 

15.             Odgovornost članova uprave za bespravno smanjenje poreznih obveza proizlazi i iz odredbe čl. 252. u vezi čl. 430. Zakona o trgovačkim društvima (NN br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/2000, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19; dalje: ZTD) kojom je propisano da članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika te odredbe čl. 428. ZTD-a prema kojoj uprava društva odgovara za uredno vođenje poslovnih knjiga.

 

16.             Prema odredbama OPZ-a porezni obveznici dužni su:

• voditi poslovne knjige i evidencije prema propisima kojim se uređuje pojedina vrsta poreza (čl. 62.)
• voditi knjigovodstvo u skladu s Zakonom o računovodstvu i drugim posebnim poreznim propisima (čl. 65.)
• prijaviti sve činjenice bitne za utvrđivanje njihove porezne obveze (čl. 68. st. 1.)
• podnijeti poreznu prijavu nadležnom poreznom tijelu i u njoj navesti točne i istinite podatke (čl. 73. st. 1. te čl. 74. st. 2).

 

17.             Osim toga, prava i dužnosti poreznih obveznika regulirana su zakonima i podzakonskim aktima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza (Zakona o porezu na dobit, Zakon o porezu na dohodak, itd.).

 

18.             Temeljna dužnost uprave društva jest da poslove društva vodi s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika pa sukladno tome članovi uprave moraju pokazivati viši stupanj odgovornosti i pozornosti nego što je uobičajeno za obične - prosječne ljude. Slijedom iznijetog, a imajući u vidu da član uprave/zakonski zastupnik odgovara za uredno vođenje poslovnih knjiga to se ima smatrati da su mu poznati podaci koji su u istima iskazani, odnosno da su mu poznate činjenice koje dovode do nastanka određene porezne obveze, pa stoga upravo na tome počiva pretpostavka njegove odgovornosti.

 

19.             Sukladno prethodnom, kako bespravno smanjenje porezne obveze podrazumijeva ono postupanje unutar porezno-pravnog odnosa koje posljedično dovodi do manje obračunatog, iskazanog ili plaćenog poreza odnosno do umanjenja poreznih davanja koje nije u skladu s općim i posebnim poreznim propisima, s jedne strane, te stupanj odgovornosti članova uprave, s druge strane, to Sud utvrđuje da je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je tužitelja utvrdilo poreznim jamcem za porezni dug trgovačkog društva M. D. d.o.o. (u likvidaciji) koji je utvrđen I° rješenjem od 10. lipnja 2013.

 

20.             Prvostupanjsko tijelo i tuženik su u obrazloženjima svojih odluka iznijeli razloge na temelju kojih su utvrdili odgovornost tužitelja kao poreznog jamca po čl. 28. OPZ-a, slijedom čega se utvrđuje da su porezna tijela u ponovljenom postupku postupila sukladno uputi ovog Suda iz presude posl. br. Us I-899/2021 od 7. rujna 2021. pa se posljedično tome prigovori tužitelja u tom dijelu ocjenjuju neosnovanim.

 

21.             I° rješenje od 10. lipnja 2013. postalo je izvršno tijekom 2016. te je, sukladno odredbi čl. 108. st. 4. OPZ-a zastara prava na naplatu tog poreznog duga počela teći s 1. siječnja 2017. a iz čega slijedi da do dana donošenje i dostave osporavanog drugostupanjskog rješenja tužitelju nije protekao rok od 6 godina pa se stoga neosnovanim ocjenjuje i prigovor zastare.

 

22.             Glede navoda tužitelja da porezno tijelo nad njime nije provelo postupak utvrđivanja zlouporabe prava propisano odredbama poglavlja V. OPZ-a, valja navesti da postupak utvrđivanja zlouporabe prava iz porezno-dužničkog prema odredbama iz poglavlja V. OPZ-a provodi nad osobama iz čl. 29., 30., 31. 46., 47. i 49. OPZ-a, a ne i nad osobama iz čl. 28. OPZ-a, a što jesno slijedi iz čl. 172. st. 1. u vezi čl. 32. OPZ-a.

 

23.             Zaključno, što se tiče navoda tužitelja da se prvostupanjsko tijelo pri donošenju rješenja u ponovljenom postupku nije držalo roka od 60 dana, koji je bio zadan pravomoćnom sudskom presudom, ovaj Sud ističe da prekoračenja roka iz čl. 81. st .2 ZUS-a u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno donijeti novu odluku ne čini to rješenje nezakonitim.

 

24.             Slijedom svega gore navedenog, utvrđuje da pobijanim aktima tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.

 

25.             Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a.

 

U Rijeci 31. ožujka 2023.

 

                                                                                                                                                            Sudac                            

Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.