REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 65 Pž-1064/2021-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari
tužitelja STAMBENI SERVIS-POSLOVNI CENTAR d.o.o., Zagreb, Čanićeva 4, OIB
42547882422, kojeg zastupa punomoćnik Lea Pajtak, odvjetnica u Odvjetničkom
društvu Škrobot & Partneri d.o.o, Zagreb, protiv tuženika STEČAJNA MASA IZA
BANOVINAPROMET d.d. u stečaju, Repišće 42, Repišće (općina Klinča Sela), OIB
16169180810, kojeg zastupa punomoćnik Nebojša Antolić, odvjetnik u Odvjetničkom
društvu Antolić i suradnici j.t.d., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi
protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1249/2020-13 od 22.
prosinca 2020., 31. ožujka 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1249/2020-13 od 22. prosinca 2020. u dijelu
točke I. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave javnog bilježnika Natalije Stojanović iz Siska, poslovni broj
Ovrv-1251/2018 od 19. ožujka 2018. u odnosu na troškove ovršnog postupka u
iznosu od 487,22 kuna / 64,67 eura sa zateznim kamatama od 19. ožujka 2018. do
isplate i u odnosu na stopu zatezne kamate na glavni dug i troškove ovršnog
postupka preko stope propisane za ostale odnose.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj
Povrv-1249/2020-13 od 22. prosinca 2020. u preostalom dijelu točke I. i u točki II.
izreke i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave javnog bilježnika Natalije Stojanović iz Siska, poslovni broj
Ovrv-1251/2018 od 19. ožujka 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati
tužitelju iznos od 18.495,00 kuna / 2.454,71 eura sa zateznim kamatama po stopi
propisanoj za ostale odnose koje teku na iznos od:

- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. ožujka 2018.,

- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. veljače 2018.,

- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. siječnja 2018.,

- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. prosinca 2017.,

- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. studenog 2017.,

______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 65 Pž-1064/2021-4 2

- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. listopada 2017.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. rujna 2017.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. kolovoza 2017.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. srpnja 2017.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. lipnja 2017.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. svibnja 2017.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. travnja 2017.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. ožujka 2017.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. veljače 2017.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. ožujka 2018.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. veljače 2018.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. siječnja 2018.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. prosinca 2017.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. studenog 2017.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. listopada 2017.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. rujna 2017.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. kolovoza 2017.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. srpnja 2017.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. lipnja 2017.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. svibnja 2017.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. travnja 2017.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. ožujka 2017.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. veljače 2017.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. siječnja 2017.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. prosinca 2016.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. studenog 2016.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. listopada 2016.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. rujna 2016.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. kolovoza 2016.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. srpnja 2016.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. lipnja 2016.,
- 405,00 kuna / 53,75 eura od 16. svibnja 2016.,
- 270,00 kuna / 35,84 eura od 16. travnja 2016.,
- 270,00 kuna / 35,84 eura od 16. ožujka 2016.,
- 270,00 kuna / 35,84 eura od 16. veljače 2016.,
- 270,00 kuna / 35,84 eura od 16. siječnja 2016.,
- 270,00 kuna / 35,84 eura od 16. prosinca 2015.,
- 270,00 kuna / 35,84 eura od 16. studenog 2015.,
- 270,00 kuna / 35,84 eura od 16. listopada 2015.,
- 270,00 kuna / 35,84 eura od 16. rujna 2015.,
- 270,00 kuna / 35,84 eura od 16. kolovoza 2015.,
- 270,00 kuna / 35,84 eura od 16. srpnja 2015.,
- 270,00 kuna / 35,84 eura od 16. lipnja 2015.,
- 270,00 kuna / 35,84 eura od 16. svibnja 2015. i
- 270,00 kuna / 35,84 eura od 16. travnja 2015.,
kao i da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.542,84 kuna /
204,77 eura sa zateznim kamatama od 19. ožujka 2018. do isplate po stopi
propisanoj za ostale odnose.

Poslovni broj: 65 Pž-1064/2021-4 3

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od

5.362,50 kuna / 711,73 eura u roku osam dana, a odbija tužiteljev zahtjev za
naknadu parničnih troškova u iznosu od 5.575,00 kuna / 739,93 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1249/2020-13
od 22. prosinca 2020. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave javnog bilježnika Natalije Stojanović iz Siska, poslovni broj
Ovrv-1251/2018 od 19. ožujka 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati
tužitelju iznos od 18.495,00 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačno
određenih novčanih iznosa do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove ovršnog
postupka u iznosu od 2.030,06 kuna sa zateznim kamatama od 19. ožujka 2018. do
isplate i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke), naloženo tužitelju da
tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 6.809,00 kuna u roku osam dana
(točka II. izreke) i odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu
od 1.037,50 kuna (točka II. izreke).

2. Rješenjem donesenim pod istim poslovnim brojem utvrđeno je da je tužba
povučena za iznos od 2.430,00 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća
pojedinačno određenih novčanih iznosa do isplate, kao i u odnosu na troškove
ovršnog postupka u iznosu od 1.002,00 kuna i u tome dijelu ukinut navedeni platni
nalog.

3. Tužitelj je protiv presude pravovremeno podnio žalbu pobijajući je u
točkama I. i II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne
primjene materijalnog prava. U žalbi navodi kako je u uvodu presude prvostupanjski
sud propustio navesti da je tužitelj upravitelj stambeno-poslovne zgrade u Hrvatskoj
Kostajnici u ulici Vladimira Nazora 12, a to onda znači da je predmet ovog spora
tražbina upravitelja, a ne suvlasnika predmetne zgrade. Smatra da su zbog toga
pogrešno primijenjene odredbe članaka 44., 45. i 93. Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima i učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka

354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Žalitelj dalje navodi kako su
u ovom postupku otklonjeni svi prigovori tuženika koje je istaknuo u prigovoru protiv
rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, pa s obzirom na to da je riječ o
sporu male vrijednosti u nastavljenom postupku sud nije smio ukinuti platni nalog uz
obrazloženje da tuženik osnovano ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i
prigovor izračuna visine pričuve.

4. Žalitelj zatim ponavlja činjenice koje se tiču površine poslovnih prostora za
koje traži plaćanje pričuve i posebno ukazuje na okolnost da je pričuva obračunata
prema onoj površini koja je navedena u međuvlasničkom ugovoru i njegovom
aneksu, odluci/suglasnosti suvlasnika na energetsku obnovu i odluci o povećanju
pričuve, pa ukoliko je tuženik smatrao da doprinos za zajedničku pričuvu nije pravilno
određen mogao je na temelju članka 89. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima zahtijevati od suda da utvrdi odgovara li način raspodjele troškova
za održavanje i za poboljšavanje nekretnine pravilu iz stavka 1. odnosno stavka 2.

Poslovni broj: 65 Pž-1064/2021-4 4

istog članka, a uz to izračunata površina od 60,00 m2 ide u prilog tuženiku jer je
manja od površine poslovnih prostora koja je navedena u zemljišnim knjigama.
Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredu članak 221.a Zakona o
parničnom postupku jer nije vodio računa o činjenici da je tuženik nesporno vlasnik
nekretnina i da nije dokazao da je podmirio zajedničku pričuvu. Tvrdi da je predložio
izvođenje dokaza radi utvrđivanja činjenica da je tuženik predmetne prostore
pregrađivao tako da su umjesto dva, nastala tri poslovna prostora, ali je taj dokaz sud
odbio kao neodređen iako tužitelj ne raspolaže podacima o tome tko je bio osoba
ovlaštena za zastupanje tuženika u tome razdoblju, nego informacije o tome ima
tuženik, pa je njihovo nedostavljanje trebalo tretirati kao onemogućavanje
dokazivanja od strane tuženika.

5. Žalitelj dalje navodi kako je predložio i saslušanje predstavnika suvlasnika
predmetne zgrade, koji je sud također odbio i time učinio bitnu povredu odredaba
parničnog postupka. Ističe da tuženik o promjenama koje je vršio nije obavijestio
tužitelja niti mu dostavio podatke o novim površinama predmetnih prostora, pa taj
propust na strani tuženika ne može ići na štetu naplate sredstva pričuve posebno
zato što se u evidenciji upravitelja zgrade tuženik vodi kao vlasnik dvaju poslovnih
prostora površina 60 m2 i ti podaci navedeni su i u popisu suvlasnika koji je sastavni
dio međuvlasničkog ugovora. Tvrdi kako prvostupanjski sud uopće nije cijenio
isprave kojima je dokazano da je tuženik na ime zajedničke pričuve za predmetne
nekretnine s identičnom površinom priznao tražbinu u stečajnom postupku na temelju
rješenja o ovrsi, te da svojim paušalnim prigovorima koje sud nije smio prihvatiti
izbjegava podmirenje svoje zakonske obveze. Također tvrdi da nije jasno zašto platni
nalog nije djelomično održan na snazi budući da je nesporno kako je tuženik vlasnik
jednog poslovnog prostora površine 73,65 m2 za koji je obračunata pričuva za
površinu 60 m2, što je manje od stvarne površine, a uz to ukupan iznos površina za
koji se traži isplata zajedničke pričuve manji je od stvarne površine. Tvrdi da nije
bitno vode li se poslovni prostori kao dva ili tri, nego je bitan iznos koji se treba platiti,
a tužitelj traži manji iznos obračunat prema manjoj površini i smatra da pretjerani
formalizam oko površine poslovnih prostora ide suprotno smislu zakonskih odredaba
o obvezi suvlasnika za plaćanje zajedničke pričuve.

6. Odluku o troškovima postupka pobija zbog odluke o glavnoj stvari i predlaže
da ovaj žalbeni sud uvaži žalbu i pobijanu presudu preinači tako da platni nalog
sadržan u rješenju o ovrsi održi na snazi i tuženiku naloži plaćanje troškova postupka
ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

7. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

8. Žalba je osnovana.

9. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj. 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14,
70/19, 80/22 i 114/22; dalje u tekstu: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po
službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354.
stavak 2. točke 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava
(članak 356. ZPP-a).

Poslovni broj: 65 Pž-1064/2021-4 5

10. Nakon djelomičnog povlačenja tužbe predmet spora je zahtjev tužitelja,
kao upravitelja zgrade u Hrvatskoj Kostajnici, u ulici Vladimira Nazora 12, da mu
tuženik, kao suvlasnik dva poslovna prostora u toj zgradi, plati iznos od 18.495,00
kuna na ime zajedničke pričuve i to za šifru prostora: 04012014 za razdoblje od
veljače 2017. do ožujka 2018. u mjesečnom iznosu od 405,00 kuna i šifru prostora:
04012015 za razdoblje od travnja 2015. do travnja 2016. u mjesečnom iznosu od
270,00 kuna i od svibnja 2016. do ožujka 2018. u mjesečnom iznosu od 405,00 kuna.

11. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu ističući prigovore zastare,
dvostruke litispendencije i promašene pasivne legitimacije, te osporavajući istinitost i
točnost obračuna pričuve s obzirom na površinu poslovnih prostora. Nakon što je
tužitelj djelomično povukao tužbu, tuženik više nije isticao prigovor zastare, pa o
njemu prvostupanjski sud nije odlučivao, a na temelju provedenog dokaznog
postupka odbio je kao neosnovan prigovor litispendencije, a prihvatio prigovor
promašene pasivne legitimacije i slijedom toga platni nalog ukinuo u dijelu za koji
tužba nije povučena i tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

12. Neosnovane su tvrdnje žalitelja da je izostavljanjem oznake o svojstvu
tužitelja kao upravitelja zgrade, u uvodu presude učinjena bitna povreda odredaba
parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer to ne predstavlja
nedostatak zbog kojeg se presuda ne bi mogla ispitati. O tome da je tužitelj upravitelj
zgrade, i time ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine, postupke pred sudom
radi naplate zajedničke pričuve, pobijana presuda sadrži valjane razloge i ta činjenica
nije bila dovedena u pitanje tijekom postupka.

13. U obrazloženju presude o prigovoru promašene pasivne legitimacije
prvostupanjski je sud najprije naveo razloge zbog kojih smatra da je tuženik obveznik
plaćanja zajedničke pričuve unatoč tome što je u zemljišne knjige kao vlasnik
upisano društvo Termoprom d.o.o. na temelju Sporazuma o prijenosu prava
vlasništva radi osiguranja namirenja tražbine (fiducijarno vlasništvo) koji je sklopio s
tuženikom. S obzirom na to da su u zemljišne knjige upisana tri poslovna prostora
(jedan površine 73,65 m2, drugi površine 31,60 m2 i treći površine 31,60 m2), kao
suvlasnički dijelovi (etažno vlasništvo) predmetne stambeno-poslovne zgrade u korist
tuženika kao prethodnog vlasnika, a tužbeni zahtjev odnosi se na obvezu plaćanja
zajedničke pričuve za dva poslovna prostora površine po 60,00 m2 koja su navedena
u popisu suvlasnika koji je sastavni dio međuvlasničkog ugovora od 1. veljače 2008. i
odluci suvlasnika-aneksu međuvlasničkog ugovora potpisanog radi energetske
obnove zgrade, prvostupanjski sud smatra da tužitelj nije dokazao spornu činjenicu
identiteta nekretnina za koje traži plaćanje pričuve i da je zato prigovor promašene
pasivne legitimacije osnovan.

14. Osnovano tužitelj tvrdi da se ovakvo stajalište prvostupanjskog suda ne
može prihvatiti bez obzira na okolnosti koje su dovele do različitog označavanja
poslovnog prostora u mjerodavnim aktima suvlasnika i zemljišnim knjigama i je li ili
nije tuženik obavijestio tužitelja, kao upravitelja zgrade, o tome da je pregrađivao
poslovne prostore tako da su umjesto dva ukupne površine od 120 m2, u zemljišne
knjige upisana tri poslovna prostora ukupne površine od 136,86 m2. Naime, tuženik

Poslovni broj: 65 Pž-1064/2021-4 6

je nesporno vlasnik poslovnih prostora u predmetnoj stambenoj zgradi i time
obveznik plaćanja pričuve u skladu s onim podacima o površinama kako su navedeni
u međuvlasničkom ugovoru. Ovo zbog toga što se prema odredbi članka 375.
stavaka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj:
91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,
90/10, 143/12 i 152/14) uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i
korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku
(međuvlasnički ugovor) i koji, pored ostalog, sadrži i veličinu suvlasničkih dijelova
nekretnine, a prema stavku 3. toga članka, odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga
ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji
suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

15. Kada se tome doda da je prvostupanjski sud utvrdio kako je tuženik
potpisao odluku suvlasnika-aneks međuvlasničkog i time potvrdio da je vlasnik dva
suvlasnička udjela u stambeno-poslovnoj zgradi površine od po 60,00 m2, proizlazi
da je prigovor promašene pasivne legitimacije trebalo odbiti kao neosnovan. Kakva je
površina i struktura tih poslovnih prostora upisana u zemljišne knjige nije odlučno za
postojanje obveze tuženika iz međuvlasničkog ugovora. Ovo posebno zato što je u
međuvlasničkom ugovoru navedena manja ukupna površina poslovnih prostora od
one koja je navedena u zemljišnim knjigama, pa to ne može utjecati na izračun visine
pričuve koju je tuženik dužan platiti, budući da je tako obračunata pričuva manja od
one koja bi bila obračunata da su u međuvlasnički ugovor unesene površine
poslovnih prostora kako su upisane u zemljišne knjige.

16. Zaključno valja dodati da razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva nikako ne
bi mogla biti okolnost što je, po ocijeni prvostupanjskog suda, tužitelju cijelo vrijeme
bilo poznato zemljišno-knjižno stanje predmetnih nekretnina, kako broja nekretnina
tako i njihove površine, ali da on unatoč tome neosnovano smatra mjerodavnim kako
on vodi nekretnine u svojoj evidenciji. Tužitelja, naime, kao upravitelja zgrade,
obvezuje međuvlasnički ugovor i on nema druge valjane pravne osnove na temelju
koje bi mogao voditi drukčije evidencije i imao pravo tražiti plaćanje pričuve od one
koja proizlazi iz međuvlasničkog ugovora i drugih odluka suvlasnika zgrade.

17. Prema tome, prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio isprave koje se
nalaze u spisu i slijedom toga izveo pogrešan zaključak o neosnovanosti tužbenog
zahtjeva. Zato je na temelju odredbe članka 373. točke 1. i 2. ZPP-a pobijana
presuda preinačena u točki I. njene izreke tako da je platni nalog održan na snazi u
dijelu kojim tužitelj traži plaćanje iznosa od 18.495,00 kuna sa zateznim kamatama
od dospijeća pojedinačno određenih novčanih iznosa do isplate koji su određeno
navedeni u izreci ove presude.

18. S obzirom na to da obveza koja je predmet ovoga spora proizlazi iz
međuvlasničkog ugovora, tužitelj ima pravo na zatezne kamate po stopi koja je
odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“
broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) propisana za ostale
odnose umjesto stope propisane za odnose iz trgovačkih ugovora koja je sadržana u
platnom nalogu. Stoga je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojim je platni
nalog ukinut u odnosu na zatezne kamate preko stope propisane za ostale odnose.

Poslovni broj: 65 Pž-1064/2021-4 7

19. Prema odredbi članka 166. stavka 2. ZPP-a kad sud preinači odluku protiv
koje je podnesen pravni lijek, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom
odlukom. Preinačenjem prvostupanjske presude, tužitelj je djelomično uspio u ovom
sporu u omjeru od 88% s obzirom na to da je za dio tužbenog zahtjeva tužba
povučena, pa mu prema odredi članka 154. stavka 2. ZPP-a pripada naknada dijela
ukupno priznatih troškova u postotku od 76%. Primijenjeno na troškove ovršnog
postupka to znači da tužitelju pripada pravo na naknadu tih troškova u iznosu od

1.542,84 kuna. Tužitelju su, u skladu s njegovim određenim zahtjevom istaknutom
prije zaključenja raspravljanja i u žalbi (članak 164. ZPP-a), kao potrebni priznati
troškovi parničnog postupka koji se sastoje od nagrade za zastupanje na ročištima
održanim 1. listopada 2020. i 16. studenog 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna za
svako prema Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
(„Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), za sastav
podneska od 17. ožujka 2020. (očitovanje na prigovor) u iznosu od 1.000,00 kuna
prema Tbr. 8/1 i za sastav podnesaka od 11. veljače 2019., 19. ožujka 2019., 11.
listopada 2019. i 1. listopada 2020. u iznosu od 250,00 kuna za svako prema Tbr. 8/3
jer ne predstavljaju onu vrstu podnesaka iz Tbr. 8/1 za koju je nagrada određena kao
za tužbu, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr 42.) iznosi ukupno

5.000,00 kuna, a primjenom utvrđenog postotka uspjeha u sporu, tužitelju za te
radnje pripada iznos od 3.800,00 kuna. Tužitelju su bez umanjenja postotka uspjeha
u sporu, priznati troškovi na ime nagrade za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna
prema Tbr. 10/1 i 42. jer je u žalbenom postupku uspio u cijelosti u odnosu na
pobijani dio prvostupanjske presude.

20. Primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, tužitelju nisu priznati
troškovi na ime nagrade za sastav podnesaka od 10. travnja 2020. (dopunsko
očitovanje na prigovor) i 1. listopada 2020. (drugi podnesak sastavljen i predan istog
dana) jer je potreba za njihovim sastavljanjem nastala slučajem koji se dogodio
tužitelju.

21. Na temelju navedenog pobijana presuda je preinačena u točkama I. i II
izreke tako da je platni nalog održan na snazi i za troškove ovršnog postupka u
iznosu od 1.542,84 kuna i naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične
troškove u iznosu od 5.362,50 kuna, dok je u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev
odbijen kao neosnovan.

22. U preostalom dijelu točke I. izreke koji se odnosi na troškova ovršnog
postupka prvostupanjska presuda je potvrđena na temelju odredbe članka 380. točke

2. u vezi s odredbom članka 129. stavka 5. ZPP-a.

Zagreb, 31. ožujka 2023.

Sudac Lenka Ćorić

Broj zapisa: 9-30857-09b06

Kontrolni broj: 081bd-7a88d-2f6bd

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Lenka Ćorić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.