1

Poslovni broj: P-88/22.-7.

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Općinski sud u Kutini Stalna služba u Novskoj po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja G. K. (OIB …), T. kralja T. 12., K. kojeg zastupa punomoćnik Ž. V. protiv tuženika T. N. (OIB …) iz N., U. M. D. 37., kojeg zastupa punomoćnik M. P. odvjetnik iz N., radi namirenja tražbine iz založene nekretnine, nakon zaključenja glavne  rasprave održane 6. ožujka 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnik tuženika, 31. ožujka 2023.

p r e s u d i o   j e

I Nalaže se javna prodaja nekretnina označenih s kč.944 pašnjak U. S. M. površine 144 m2 iz zk.ul.289 k.o. B. i  kč.807 U. S. M. 238., površine 2374 m2 (izgrađeno zemljište površine 25 m2, izgrađeno zemljište površine 83 m2, oranica površine 1597 m2, dvorište površine 633 m2, izgrađeno zemljište 36 m2) iz zk.ul.290 k.o. B. vlasništvo tuženika T. N. koji je dužan trpjeti namirenje potraživanja tužitelja G. K. u iznosu od 13.234,95 eura[1]/99.718,70 kuna.

II Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja G. K. koji se odnosi na  isplatu zakonske zatezne kamate koja teče od 31. prosinca 1994. do isplate.

III Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.U tužbi primljenoj kod ovog suda 12.4.2022. tužitelj navodi da su njegov pravni prednik F. za stambeno i komunalno gospodarstvo O. K., kao mandator i M. P. – N., kao korisnik kredita, dana 13.10.1994. sklopili ugovor o obavljanju poslova u ime i za račun broj 41/94., da je kredit plasiran putem A.-obrtničke banke d.d. Z., da se M. P. – N. obvezala tužitelju vratiti kredit u iznosu od 100.000,00 kuna do 30.12.1994., da je, radi osiguranja navedene tražbine, tuženik, kao založni dužnik, dopustio upis založnog prava na nekretninama iz zk.ul.289 i zk.ul.290 k.o. B., da je tužitelj vodio ovršni postupak broj Ovr-428/15. radi prodaje predmetnih nekretnina, a koji je obustavljen 1.9.2016. zbog neuspješne prodaje te da M. P. – N. nije vratila kredit u većem dijelu. Predlaže da se naloži javna prodaja nekretnina upisanih u zk.ul.289 i zk.ul.290 k.o. B. i tuženiku naloži trpljenje namirenja tražbine tužitelja u iznosu od 99.718,70 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.12.1994. do isplate uz nadoknadu troškova postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je kod ovog suda vođen ovršni postupak pod brojem Ovr-428/15., da je taj postupak obustavljen radi čega smatra da je nalaganje javne prodaje u parničnom postupku nepotrebno. Dalje ističe prigovor zastare te nedostatak pravnog interesa na strani tužitelja s obzirom na već vođeni i obustavljeni postupak ovrhe. Predlaže da se tužba odbaci odnosno tužbeni zahtjev odbije. 

3.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u spis ovog suda broj Pu Ovr-25/19. (ranije Ovr-428/15.), ugovor o obavljanju poslova u ime i za račun broj 41/94. od 13.10.1994., zk. izvadak iz zk.ul.290 i zk.ul.289 k.o. B. i otvorene stavke kupca.

4.Nakon ocjene izvedenih dokaza, kao i nespornih navoda parničnih stranaka odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

5.Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj kao ovrhovoditelj sudjelovao u ovršnom postupku broj Ovr-428/15. i da je postupak obustavljen radi nemogućnosti prodaje nekretnine. Dalje među parničnim strankama nije sporno postojanje tražbine, njena dospjelost kao i iznos tražbine tj. visina tužbenog zahtjeva.

6.Sporan je pravni interes tužitelja za podnošenje hipotekarne tužbe, a s obzirom na već vođeni postupak ovrhe.

7.Uvidom u spis broj Ovr-428/15. (sada Pu Ovr-25/19.) utvrđeno je da je F. za stambeno gospodarstvo K. i A.-obrtnička banka d.d. Z. F. K. podnijela 22.4.1996. prijedlog za izvršenje na nekretnini dužnika M. P. – N. i T. N. radi namirenja novčanog potraživanja, a temeljem presude na temelju priznanja O. suda u N. broj P-243/95. od 14. ožujka 1996. kojom je naloženo tuženicima M. P. – N. i T. N. da tužiteljima A.-obrtničkoj banci d.d. Z. F. K. i F. stambeno komunalnog gospodarstva K. plati iznos od 108.301,45 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 1. kolovoza 1995. do isplate. Uvidom u isti spis utvrđeno je da je rješenjem O. suda u S. S. služba u K. broj Ovr-425/18. od 1. rujna 2016. obustavljena ovrha i ukinute sve provedene radnje. Uvidom u zk. izvadak iz zk.ul.289  i zk.ul.290 k.o. B. utvrđeno je da je 14.10.1994. na temelju ugovora o kreditu Ov. broj 5269/94. od 14.10.1994. uknjiženo pravo zaloga za glavnicu od 100.000,00 kuna za korist Fonda za stambeno i komunalno gospodarstvo O. K..

8.Člankom 336. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17.) propisano je da ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću založni je vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga. Stavkom 2. istog članka propisano je da pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga ostvaruje založni vjerovnik putem suda, a po pravilima određenim u tom zakonu i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina, ako nije što drugo određeno zakonom. S obzirom da je pravo zaloga upisano u vezi s ugovorom o obavljanju poslova u ime i za račun broj 41/94., a temeljem izjave vlasnika nekretnine kojom dopušta uknjižbu prava zaloga u svrhu osiguranja vraćanja kredita odobrenog M. P. – N., koja nema svojstvo ovršne isprave temeljem koje tužitelj može pokrenuti ovršni postupak ne  može se prihvatiti mišljenje tuženika da ne postoji pravni interes tužitelja za vođenje parničnog postupka. Na pravni interes tužitelja za vođenje ovog postupka ne utječe niti činjenica da ima ovršnu ispravu u vidu presude na temelju priznanja broj P-243/95. od 14. ožujka 1996. kojom je tuženiku naloženo da plati iznos od 108.301,45 kuna pravnom predniku tužitelja i A.-obrtničkoj banci d.d. Z. budući da na temelju navedene presude tužitelj može naplatiti samo dio svoje tražbine, a sukladno članku 41. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.). Naime, člankom 41. stavak 1. navedenog zakona propisano je da je obveza djeljiva ako se ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijela činidba, i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obveza je nedjeljiva. Kako u ovom slučaju postoje dva vjerovnika, a obveza je novčana, očito je da se radi o djeljivoj obvezi. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više vjerovnika, tražbina se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije što drugo određeno i svaki vjerovnik može zahtijevati samo svoj dio tražbine. Dakle, temeljem navedene presude tužitelj bi mogao zahtijevati samo polovinu iznosa koji je osiguran zalogom. Osim toga, prema navedenoj presudi su dva dužnika te se temeljem članka 41. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima dug dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drukčija podjela i svaki od njih odgovara za svoj dio duga. To dalje znači da bi tužitelj od tuženika mogao zahtijevati naplatu samo polovine iznosa osiguranog založnim pravom. S obzirom na navedeno sud smatra da na strani tužitelja postoji pravni interes za vođenje ovog postupka, a koji se sastoji u tome da naplati cijelu tražbinu iz predmeta kojim je ona osigurana. Slijedom navedenog sud smatra da nije osnovan prigovor nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja i da nije ispunjen uvjet da se tužba odbaci.

9.Tužitelj je postavio zahtjev za namirenje tražbine u iznosu od 13.234,95 eura/99.718,70 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. prosinca 21994. do isplate.

10.Člankom 336. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da založni dužnik ima pravo od svagdašnjega vlasnika založene stvari, a i od svakoga trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno. Uvidom u zk. izvadak iz zk.ul.289 i zk.ul.290 k.o. B. utvrđeno je da je založno pravo uknjiženo za glavnicu od 100.000,00 kuna. Dakle, zalogom je osigurana samo glavnica, a ne i sporedna tražbina tj. kamate. Slijedom toga tužbeni zahtjev je djelomično usvojen i tuženiku naloženo da trpi namirenje glavnice u traženom iznosu (koji tuženik nije osporavao), a odbijen u dijelu kojim tužitelj traži da se tuženiku naloži da trpi namirenje kamata. Namirenje kamata nije osigurano zalogom slijedom čega tužitelj i ne može tražiti njihovo namirenje. Pri tome valja imati u vidu članak 263. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je propisano da se stvari teret osniva njegovom uknjižbom u zemljišnoj knjizi kao tereta na njime opterećenoj nekretnini. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da se iz založene nekretnine naplaćuje samo ona tražbina koja je upisana u zemljišnoj knjizi, bez obzira na to je li vjerovnik ima još neka potraživanja prema dužniku kao što je kamata.

11.Tuženik je istakao i prigovor zastare koji sud smatra neosnovanim, a s obzirom da je člankom 339. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da pravo zahtijevati od  vlasnika zaloga da prizna i trpi založno pravo i namirenje dospjele tražbine iz vrijednosti zaloga ne zastarijeva. 

12.Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu s glavnom tražbinom, a nije postavio zahtjev za naknadu troškova postupka sukladno čl. 164. (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.) odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove. Odluka se temelji na članku 154. stavak 4. Zakona o parničnom postupku. 

U Novskoj 31. ožujka 2023.

S u d a c

Nada Filipović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u tri primjerka.

Dna

1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika