1

Broj:4.Pr-194/2020-18

 

Broj:4.Pr-194/2020-18

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Požegi po sucu ovoga suda Meliti Novak ako sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja D. Š., dr.med.,OIB:… iz P., R. B.,  zastupan po punomoćniku S. P., odvjetniku iz Z., protiv tužene Bolnice, P., O. , OIB:…, zastupana po punomoćniku K. B., mag.iur., radi isplate, dana 29.ožujka 2023., nakon održane glavne javne rasprave, u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika D. T. i punomoćnika tužene, dana 31.ožujka 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

              I Tuženik Bolnica, P., O., OIB: …, dužna je tužitelju D. Š. dr. med. iz P., R. B., OIB: …, isplatiti razliku plaće u ukupnoj bruto svoti od 980,70 eura[1]/7.389,17 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od:

 

- 166,79 eura1/1.256,67 kuna od 10. prosinca 2018.

- 204,56 eura1/1.541,28 kuna od 10. siječnja 2019.

- 195,16 eura1/1.470,47 kuna od 6. ožujka 2019.

- 172,45 eura1/1.299,34 kuna od 5. travnja 2019.

- 148,40 eura1/1.118,11 kuna od 7. svibnja 2019.

- 93,34 eura1/703,30 kuna od 6. lipnja 2019.

 

pa do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1.siječnja 2023.do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, sve u roku od 15 dana.

             

              II Nalaže se tuženoj Bolnici P., O., OIB:… da tužitelju D. Š. dr. med. iz P., R. B., OIB: …, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.198,65 eura[2]/9.031,25 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31.ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a,  u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj D. Š. podnio je tužbu protiv tužene Bolnice radi isplate dijela plaće. U tužbi navodi da je kod tužene zaposlen na temelju Ugovora o radu od 29.ožujka 1996. na neodređeno vrijeme te mu je odlukom tužene određen koeficijent za izračun plaće i dodaci na plaću. Na temelju članak 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osigurana ("Narodne novine" broj 29/18, dalje KU), tužitelju, kao liječniku specijalisti, pripada pravo na uvećanje osnovne plaće na ime  dodataka za otežane uvjete rada u visini od 25%.Osim dodatka za otežane uvjete rada, sukladno članku 57.KU tužitelju, kao doktoru medicine, pripada pravo na dodatak  na plaću u iznosu od 12% zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Tuženik tužitelju obračunava dodatke i uvećanja osnovne plaće s navedenih osnova samo za sate koji se odnose na redovan rad. Međutim, tužitelj je tijekom 2018. i 2019. godine radio prekovremeno, te mu za rad preko redovnog fonda sati (prekovremeno) nije isplaćivan dodatak za otežane uvjete rada (čl. 55 KU), te dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi (čl. 57. KU).

 

1.1.Tužitelj ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 9.prosinca 2019. donio pravno shvaćanje prema kojemu zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. Kolektivnog ugovora i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. Kolektivnog ugovora imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

 

1.2.Ističe da se od 1.travnja 2020.primjenjuje Dodatak III Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 56/20) donesen povodom navedenog pravnog shvaćanja VSRH. U čl.2. Dodatka III.KU navedeno je kako se  trebalo obračunavati sporne dodatke za sate odrađene u prekovremenom radu.

 

1.3.Budući da tužena nije tužitelju isplatila sporne dodatke za sate prekovremenog rada, tužena je tužitelju isplatila manju plaću pa stoga tužitelj potražuje razliku plaće od studenog 2018. do svibnja 2019. u iznosu od najmanje 1.000,00 kuna bruto mjesečno te razliku bruto plaće za navedeni period u iznosu 7.200,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

2. Tužena Bolnica u odgovoru na tužbu  ne osporava da je tužitelj zaposlen kod tužene na temelju Ugovora o radu od 29.ožujka 1996. na radnom mjestu voditelja odjela u Općoj županijskoj bolnici Požega, a u razdoblju od 1.ožujka 2019. do 4.rujna 2019. kao uži specijalist u Bolnici, kao niti činjenicu da je tužitelj prilikom svojega rada ostvarivao i prekovremene sate. Tužena ne osporava da tužitelj ima pravo na uvećanja plaće sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Dodatkom II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Međutim, tužena smatra da se u cijelosti pridržavala svih odredaba kolektivnog ugovora prilikom unošenja podataka u sustav Centraliziranog obračuna plaća koji se vodi pri Financijskoj agenciji. Tužena ističe da je svim dosadašnjim kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva zdravstvenog osiguranja ugovoreno da redovni mjesečni fond radnih sati iznose sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati, a prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Suprotno odredbi članka 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik ili namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku godinu staža. Tu se radi o osnovnoj plaći, odnosno o plaći za redovan rad. Navedeno je propisano člankom 45. važećeg kolektivnog ugovora. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Iz navedenog proizlazi da se pojmom osnovna plaća označava ona mjesečno plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, te se sati prekovremenog rada plaćaju posebno i uvećano. Iz navedenoga je vidljiva diferencijacija iznosa koji se radniku isplaćuje kao osnovna plaća od iznosa koji se na tu plaću isplaćuju kao njezin dodatak. Uzimajući navedene odredbe kolektivnog ugovora tužena ističe kako se svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću kako je definirana člankom 45. stavak 2. Kolektivnog ugovora.

 

2.1. Tužena ističe da je osnovna plaća  mjesečni iznos koji se ne mijenja u odnosu na broj sati rada, dok se redovni mjesečni fond radnih sati mijenja ovisno o broju radnih dana u mjesecu, međutim osnovna plaća je svakog mjeseca ista bez obzira na mjesečni fond sati jer ona po definiciji nije vezana za sate, dok je ukupno isplaćen iznos plaće ovisan o mjesečnom fondu radnih sati, vremenu i danima određenih dežurstava, eventualnim pripravnostima i dr. Zbog navedenoga osnovna plaća ne ovisi ni o broju sati mjesečnog fonda radnih sati niti o broju stvarno odrađenih sati. Tužena ističe da, ukoliko radnik radi na istom radnom mjestu, osnovna plaća je fiksni iznos i mijenja se jednom godišnje, kada radnik navrši slijedeću godinu radnog staža ili ako se odlukom Vlade RH promijeni osnovica za izračun. Tužena nadalje navodi da tužitelj na svoje radno mjesto sukladno članku 55. tom kolektivnog ugovora ima pravo na dodatak s osnova posebnih uvjeta rada te sukladno članku 57. Kolektivnog ugovora pravo na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a kako je osnovna plaća u određenom mjesecu fiksan iznos tako su i pripadajući dodaci fiksni i obračunavaju se na redovnu osnovnu mjesečnu plaću ostvarenu u sklopu redovnog mjesečnog fonda sati te za navode tužitelja iz tužbe da su dodaci i uvećanja osnovne plaće isplaćivani samo na dio sati koje tužitelj odradio tužena ističe kako su isti potpuno pravno neutemeljeni i u suprotnosti s Kolektivnim ugovorom prema kojem se dodaci i uvećanja računaju na cijelu osnovnu plaću. Tužena zaključno ističe da je dodatak za posebne uvjete rada i to zbog iznimne odgovornosti za život zdravlje ljudi obračunat na osnovnu plaću te nije obračunat na prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće.

 

2.2.Tužena ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer tužena u spornom razdoblju nije bila nadležna i ovlaštena za obračun osnovne plaće iz navedenih dodataka na plaću tužitelja i ostalim svojim zaposlenicima. Sporno razdoblje obračun isplata plaća vršena je putem centraliziranog obračuna (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji (FINA). Putem navedenog COP-a FINA vrši obračun i isplatu plaća uključujući i sve eventualne dodatke na plaću zaposlenicima javnom sektoru, a time tužitelju. Navodi da stav zauzet na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9.prosinca 2019., na koju se tužitelj poziva u tužbi, nije pravno obvezujući za suce prvostupanjskih sudova, niti je kao takav obrazložen.

Zbog svega navedenoga tužena je predložila da sud tužitelja odbije s tužbom  i tužbenim zahtjevom.

 

3. Tužitelj u očitovanju na odgovor na tužbu ističe kako je zadatak Vrhovnog suda, kao najvišeg suda u hijerarhiji sudbene vlasti u Republici Hrvatskoj, osiguravati jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni pa je, sukladno tome, za očekivati da će prvostupanjski sudovi, kada sude u istovjetnim ili usporedivim slučajevima, uvažavati pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Iako takvo shvaćanje za prvostupanjske sudove nije izravno obvezujuće, isto djeluje snagom svog pravnog autoriteta, položaja i uloge Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Međutim, navedeni je stav obvezujuć za drugostupanjska vijeća i suce pojedince drugostupanjskih sudova, pa bi, sukladno tome, u žalbenom postupku presuda kojom se odbija predmetni tužbeni zahtjev bila preinačena, odnosno predmet bi bio vraćen na ponovno odlučivanje, s uputom da se ima uvažiti pravno shvaćanja Vrhovnog suda. Tužitelj navodi da tužena pravilno zaključuje kako se svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću, ali ono što tuženik propušta utvrditi jest da se svi dodaci i uvećanja, dobiveni tako da se kao osnovica za njihov izračun uzme osnovna plaća, potom mogu kumulirati. Izuzetak su samo dodaci i uvećanja za koje Kolektivni ugovor izravno propisuje da se ne mogu kumulirati, kao što je to primjerice u čl. 55. st. 4. Kolektivnog ugovora, gdje stoji: „Dodaci iz ovog članka ne mogu se kumulirati.“, zatim u čl. 56. st. 3. Kolektivnog ugovora, koji kaže: “Dodaci iz članka 55. ovoga Ugovora i ovoga članka ne mogu se kumulirati.“. Tužitelj ističe kako takvu zabranu Kolektivni ugovor ne predviđa za kumuliranje predmetnih dodataka, odnosno njihovo kumuliranje s dodatkom za prekovremeni rad. Iz naprijed citiranih odredbi potpuno je razvidno da ugovarateljima Kolektivnog ugovora nije strana formulacija kojom izravno zabranjuju kumuliranje dodatka, kada žele da do istog ne dođe. Činjenica da zabrana kumuliranja nije ugovorena ni za jedan od predmetnih dodataka, jasno upućuje na to da ugovaratelji Kolektivnog ugovora kumuliranje istih niti su imali namjeru zabraniti, niti su u konačnici zabranili. 

 

3.1. Naime, u odredbi čl. 49. st. 1. Kolektivnog ugovora, između ostalog, stoji sljedeće: „Osnovna plaća radniku uvećat će se :…-za prekovremeni rad 50%“. Navedena odredba govori tek o načinu, odnosno metodi kako će se izračunati iznos konkretnog dodataka za prekovremeni rad, odnosno navodi da će se kao osnovica za izračun tog dodatka uzeti osnovna plaća, pa će isti iznositi 50% te osnovice. Isto tako, čl. 55. st. 2. Kolektivnog ugovora propisuje sljedeće: „Osnovna plaća uvećat će se radnicima na sljedećim radnim mjestima i poslovima:…“. Kao što je prethodno već objašnjeno za uvećanje plaće s osnova prekovremenog rada, u čl. 55. st. 2. Kolektivnog ugovora navodi se tek da će se kao osnovica za izračun konkretnog dodatka uzeti osnovna plaća. Sve navedeno primjenjivo je i na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje, predviđen čl. 57. Kolektivnog ugovora. Obzirom da ne postoji zabrana kumuliranja predmetnih dodatka, isti će se kumulirati nakon što su izračunati na prethodno opisani način. 

 

3.2.Vezano uz tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, tužitelj ističe kako je isti potpuno pravno neutemeljen. Naime, tužitelj je zaposlenik tuženika, s istim ima sklopljen Ugovor o radu te je tuženikova obveza, između ostalih, primjenjivati Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18). Pritom je potpuno irelevantno tko za tuženika obavlja poslove obračuna plaća zaposlenika, budući da je poslodavčeva obveza, u ovom slučaju tuženikova, radniku, u ovom slučaju tužitelju, isplaćivati plaću.

 

3.3.Tužitelj naglašava kako tuženik potpuno ignorira jedno od temeljnih načela radnog prava, ono postavljeno u čl. 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19): „Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“ Budući da tuženik smatra kako Kolektivni ugovor nedovoljno precizno određuju imaju li zaposlenici pravo na sporne dodatke u prekovremenom radu, primjenom najpovoljnijeg prava (in favorem laboratoris), treba uzeti da zaposlenicima, u ovom slučaju liječnicima, pripada pravo na iste i u prekovremenom radu.

 

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka D. H. od 17.studenog 2022., u Ugovor o radu 29.ožujka 1996., u aneks ugovora o radu od 2.svibnja 2021. i 3.lipnja 2013. te  u sve priloge i podneske u spisu.

 

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

 

6. Provedenim dokaznim postupkom nesporno je utvrđeno da je tužitelj  kod tuženika zaposlen na radnom mjestu liječnika specijaliste.

 

7. Tužitelj tužbom traži isplatu razlike plaće na ime dodataka na plaću zbog posebnih uvjeta rada za prekovremene sate rada i dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i za prekovremene sate rada za sve odrađene sate rada uključujući i prekovremene sate za razdoblje od studenog 2018. do svibnja 2019.

 

8. Po mišljenju suda nije osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, sud prihvaća stav tužitelja da je on zaposlenik tuženika, s istim ima sklopljen Ugovor o radu pa da je stoga tuženikova obveza, između ostalih, primjenjivati Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj  29/18). Pritom je potpuno irelevantno tko za tuženika obavlja poslove obračuna plaća zaposlenika, budući da je poslodavčeva obveza radniku isplaćivati plaću.

 

9.Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja("Narodne novine" broj 29/18, dalje KU/18) u članku 55. propisuje da radniku u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Prema popisu radnih mjesta i poslova koji imaju pravo na dodatak tužitelj kao liječnik specijalist anesteziolog u bolnici ima pravo na dodatak na plaću od 25% do 31.kolovoza 2019, a od 1.rujna 2019. dodatak na temelju Dodatka II Kolektivnom ugovoru ("Narodne novine" broj 92/19, Dalje Dodatak II KU) taj dodatak na plaću iznosi 28% . Isto tako KU/18 u članku 57. propisuje  da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću od 12% od osnovne plaće (od 1.listopada 2015.), a od 1.rujna 2019. Dodatkom II KU taj dodatak je povećan na 16%.

 

10. Po mišljenju suda osnovan je zahtjev tužitelja kojim potražuje dodatak za otežane uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi kako za vrijeme redovnog rada tužitelja tako i za vrijeme prekovremenog rada tužitelja. Naime, ako postoje otežani uvjeti rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi za vrijeme dok tužitelj radi u redovnom radnom vremenu onda ti  otežani uvjeti i odgovornost za živote i zdravlje ljudi postoje i u vrijeme prekovremenog rada tužitelja.

 

11. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. Kolektivnog ugovora i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. Kolektivnog ugovora imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

 

12. Kako bi utvrdio iznos razlike plaće koji je tužena dužna platiti tužitelju sud je proveo vještačenje po financijsko-knjigovodstvenom vještaku Dajani Hart te je navedenim vještačenjem utvrđeno (rekapitulacija  na listu spisa br. 83-1) da je tužena tužitelju isplatila na ime bruto plaće za utuženo razdoblje iznos od ukupno 7.389,17 kuna manje, od čega se 2.286,47 kuna odnosi na razlike u neisplaćenom dodatku za liječničku odgovornost, 4.763,43 kune na dodatak za posebne uvjete rada sve za odrađene sate prekovremenog rada te 339,27 kuna na utvrđenu razliku naknade za godišnji odmor.

 

12.1. U svom Nalazu vještakinja je navela da su prilikom vještačenja obračunati dodaci za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost (liječnički dodatak) na ukupno odrađene sate u mjesecu uključujući prekovremeni rad, na temelju cijene sata za redovan rad, odnosno  na temelju osnovne plaće uvećane za koeficijent radnog mjesta i minulog rada (čl.47.KU/13). Cijena sata za redovan rad pomnožena je s brojem odrađenih prekovremenih sati i na tako dobiven iznos je primijenjen postotak uvećanja odgovarajućih dodataka (dodatak za iznimnu odgovornost 12% te dodatak na posebne uvjete rada 25 %).

 

12.2. Budući je utvrđena razlika plaće s obračunatim dodacima na prekovremeni rad pojavila se i razlika naknade plaće za godišnji odmor koja se utvrđuje na temelju KU/13 u članku 36.st.2., KU/18 u čl.34.st.2. te u Dodatku II KU("Narodne novine" broj 92/2019) u članku 13., koji propisuju da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću i nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji je dežuran ili pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.

 

13. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz vještaka te su nalaz prihvatile pa je tužitelj svoj tužbeni zahtjev uskladio s istim i od tužene na ime razlike plaće potražuje isplatu iznosa od 980,70 eura/7.389,17kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate.

 

14. Sud je prihvatio nalaz knjigovodstvenog vještaka budući smatra da je isti dan savjesno, stručno i u skladu s pravilima struke, a knjigovodstveni vještak imao je dovoljno podataka iz ovog spisa da može dati svoj nalaz, te su nalaz prihvatile i stranke te je na temelju istoga donio svoju odluku i tuženoj naložio da na ime razlike plaće isplati tužitelju iznos od 980,70 eura/7.389,17 kuna.

 

15. Na dosuđene iznose sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 277. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05,41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje: ZOO) u visini propisanoj važećom Uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbi čl. 26. i 29. ZOO-a, počev od nespornog dospijeća do isplate.

 

15.1. Iz dosuđene bruto razlike plaće izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak jer prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04 - dalje: ZPD) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

 

16. Zbog svega navedenoga sud je odlučio kao u točki I izreke presude.

 

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11; 148/11, 25/13, 89/14-OUSRH i 70/19,  dalje: ZPP) i važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje Tarife).

 

17.1. Tužitelju je dosuđen trošak u iznosu od ukupno 839,88 eura[3]/6.953,13 kuna koji se odnosi na sastav tužbe (149,31 euro/1.125,00 kuna), sastav 2 obrazložena podneska (2x149,31 euro/1.125,00 kuna) i zastupanje po punomoćniku na pripremnom ročištu (74,66 eura/562,50 kuna), zastupanje po pun. glavnoj raspravi (149,31 euro/1.125,00 kuna),  sve s PDV-om (186,64 eura/1.406,25 kuna) te trošak vještačenja (167,98 eura/1.390,63 kuna). Zbog svega navedenoga odlučno je kao u izreci presude.

 

Požega, 31.ožujka 2023.

                Sutkinja :

              Melita Novak, v.r.

 

 

 

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. S. P., odvjetnik, Z.
2. Bolnica