P-1558/2020

Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja I.
J. iz S., O.: …, zastupan po pun. M.
S., odvj. u S., protiv tužene R. A. Z.,
O.: …, zastupana po pun. iz O. G. i G., Z.,
radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. ožujka 2023. u
nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja M. D., odvjetničke vježbenice u
odvj. M. R. Š. i zamjenika punomoćnika tuženika Đ. B., odvj. u
S., objavljene istog dana,

p r e s u d i o j e

I.Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike
uvećanja anuiteta uslijed primjene nepoštene i ništetne valutne klauzule u CHF,
isplatiti tužitelju ukupan iznos od 3.322,52€ (fiksni tečaj konverzije: 1€=7,53450 kn) i
to sa kamatom na pojedine mjesečne iznose od po:

- 8,25 € teče od 31.10.2008.

- 13,02 € teče od 31.12.2008. - 16,34 € teče od 31.01.2009. - 18,01 € teče od 28.02.2009. - 9,61 € teče od 31.03.2009.

- 10,81 € teče od 30.04.2009. - 5,60 € teče od 31.05.2009. - 1,89 € teče od 30.06.2009.

- 3,50 € teče od 31.07.2009. - 6,21 € teče od 31.08.2009.

- 6,52 € teče od 30.09.2009. - 4,78 € teče od 31.10.2009. - 9,53 € teče od 30.11.2009.

- 13,45 € teče od 31.12.2009. - 18,84 € teče od 31.01.2010. - 18,27 € teče od 28.02.2010. - 25,43 € teče od 31.03.2010.

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2

P-1558/20

- 24,75 € teče od 30.04.2010. - 27,78 € teče od 31.05.2010. - 49,61 € teče od 30.06.2010. - 45,86 € teče od 31.07.2010. - 59,90 € teče od 31.08.2010. - 55,92 € teče od 30.09.2010. - 49,10 € teče od 31.10.2010. - 65,57 € teče od 30.11.2010. - 86,42 € teče od 31.12.2010. - 72,86 € teče od 31.01.2011. - 78,60 € teče od 28.02.2011. - 72,93 € teče od 31.03.2011. - 74,82 € teče od 30.04.2011.

- 102,85 € teče od 31.05.2011. - 106,31 € teče od 30.06.2011. - 130,73 € teče od 31.07.2011.

- 119,72 € teče od 31.08.2011. - 107,56 € teče od 30.09.2011. - 108,62 € teče od 31.10.2011. - 108,16 € teče od 30.11.2011. - 114,93 € teče od 31.12.2011. - 120,92 € teče od 31.01.2012. - 122,22 € teče od 29.02.2012. - 119,03 € teče od 31.03.2012. - 122,16 € teče od 30.04.2012. - 124,49 € teče od 31.05.2012. - 122,14 € teče od 30.06.2012. - 123,51 € teče od 31.07.2012. - 121,90 € teče od 31.08.2012. - 117,72 € teče od 30.09.2012. - 123,42 € teče od 31.10.2012. - 126,51 € teče od 30.11.2012.

- 125,41 € teče od 31.12.2012. do 31.srpnja 2015.g. prema eskontnoj stopi HNB-a
koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu
uvećanoj za 5 % poena, a od 01.kolovoza 2015.g. do isplate sa zakonskom kamatom
po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena;

II.Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju
parnični trošak u iznosu od 3.525,44 EUR-a sa zakonskom kamatom koja teče od 30.
ožujka 2023. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za
3% poena.

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

3

P-1558/20

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako su stranke 25. 10. 2005. sklopile ugovor o kreditu
temeljem kojega je tužitelju za kupnju vozila isplaćen u iznosu od 30.026,36 CHF u
kunskoj protuvrijednosti na dan korištenja kredita. Ugovoreno je da se glavnica
kredita veže uz CHF valutu, a da prije zaključenja ugovora i u vrijeme zaključenja
istog tuženik kao trgovac nije informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima
bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Protivno
ugovoru i otplatnom planu tužitelju da su povećani anuiteti i da je isplatio veći iznos
od onoga kojega je trebao isplatiti temeljem otplatnog plana. Tužitelj se poziva na
presudu Europskog suda u predmetu C-186/16, presude Trgovačkog suda u
Zagrebu P-1401/12, VTSRH Pž-7129/13 i dr. kojima je utvrđeno kako ugovorena
valutna klauzula mora biti podložna utvrđenju ništetnom i nepoštenom, te da su
banke bile dužne obavještavati potrošače o svim ekonomskim posljedicama i rizicima
u vrijeme kada su kredite sa CHF valutom nudili na tržištu, što nisu činile. Tužitelj je
konačno precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 10. 10. 2022.

2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe se kako tužitelj
svoj zahtjev zasniva na presudama VTS RH Pž- 7129/2013 i Pž-6632/17 donesenim
u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, u kojemu se pravna zaštita
pruža na apstraktnoj razini. U postupcima na koje se tužitelj poziva sudovi su ispitivali
mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu
potrošača na apstraktnoj razini, a nisu izvodili dokaze na okolnosti jesu li sporne
odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Predmetni ugovor o kreditu
tužitelj da je zaključio radi kupnje vozila, a ne radi rješenja stambenog pitanja, pa se
odluke na koje se poziva ne mogu primjenjivati na njega. Ističe se da su odredbe o
valutnoj klauzuli bile jasne, razumljive i lako uočljive, te da se o toj odredbi
pojedinačno pregovaralo. Nadalje, da odredbe o valutnoj klauzuli nisu protivne
načelu savjesnosti i poštenja te da nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana. Tužitelju da je prilikom zaključenja kredita uručen okvirni
oplatni plan s iznosom anuiteta izraženim u CHF te da su mu obrazložene posljedice
i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, na koji je tužitelj pristao. Institut valutne klauzule
da je uveden kao posljedica dugogodišnjih negativnih iskustava vezanih uz inflaciju i
deprecijaciju nekadašnje nacionalne valute, zbog čega je taj institut brzo postao opće
prihvaćen od banaka i potrošača. Nije bilo naznaka na svjetskom i domaćem tržištu
koje bi ukazivale na okolnosti koje bi izgledno utjecale na tečaj CHF prema kuni,
odnosno da tuženik nije znao niti mogao znati za te okolnosti, niti ih je uskratio
tužitelju prilikom sklapanja ugovora. Dakle, tuženik da je tužitelju prije zaključenja
ugovora dao sve potrebne informacije temeljem kojih je mogao donijeti informiranu
odluku, a uz to da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, tj. da je tužitelj time
potvrdio kako mu je ugovor jasan i razumljiv. U ovom postupku da je potrebno utvrditi
savjesnost tužitelja, s obzirom da tuženik smatra kako su odredbe ugovora jasne ,
lako razumljive i uočljive. Također, tuženik tvrdi da se o ugovornim odredbama
pojedinačno pregovaralo , odnosno da je tužitelj mogao birati između ugovara u
valutnoj klauzuli u CHF ili EUR, ili bez valutne klauzule. Jednako tako, tuženik smatra
i da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila lako uočljiva, jasna i
razumljiva, te da u tom slučaju nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost, te tužitelj
mora dokazati da promjene kamatne stope nisu bile opravdane i učinjene u skladu s

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

4

P-1558/20

načelom savjesnosti i poštenja, odnosno da mu je nastala šteta. Tuženik da je
kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno
objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u članku 9.
predmetnog ugovora. Tržišni parametri koji su utjecali na formiranje kamatnih stopa
za auto kredit u CHF da su šest mjesečnih Libor-a za CHF, tri godišnje premije rizika
za hrvatsko tržište te šest mjesečni trošak regulacije izračunat za obveznu pričuvu
banaka koja se mora održavati na računu HNB. Tuženik da je koristio navedene
parametre budući u ukupnim financijskim izvorima značajan dio zauzimaju strani
izvori financiranja. Sklapajući ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom,
tužitelj da je unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita
promjeni, pa je trebao očekivati da će do toga i doći. Uz navedeno tuženik je
prigovorio visini tužbenog zahtjeva te istakao prigovor zastare.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o kreditu broj … od 8. 12. 2006. ovjeren kod javnog bilježnika Z. P. O.-1../06 od 11.

12. 2006., zahtjeva za kredit od 8. 12. 2006., promotivnih uvjeta tuženika za
odobravanje kredita za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 1. 12. 2006.
do 21. 3. 2007., otplatnog plana, prijepisa knjigovodstvene kartice po predmetnom
kreditu, vještačenjem po vještaku financijske struke V. K. i saslušanjem
tužitelja.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5.Među strankama nije sporno da su 8. 12. 2006. zaključile ugovor o kreditu broj
… na iznos od 30.062,36 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem
tečaju tuženika na dan isplate, za kupnju vozila. Nadalje, nije sporno da je ugovorena
kamata u iznosu od 5,20% godišnje koja se trebala mijenjati u skladu s Odlukom o
kamatnim stopama tuženika kao kreditora, te da je ugovoren otplatni rok od 72
mjeseca, a korištenje kredita najkasnije do 31. 3. 2007.

6.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi je li tuženik dužan isplatiti
tužitelju preplatu s osnove ništetne valutne klauzule za utuženo razdoblje.

7.Sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03,
dalje: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za
identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a
poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i
pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o
troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod
kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na
zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna
godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju
ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu
o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje
zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog
pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja,
odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

8.Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

5

P-1558/20

poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na
štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj
ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed
formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin
sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog
ugovora trgovca.

9.Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

10.Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne
novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne
obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

11.Sukladno odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke
pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta
treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

12.Sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

13.Iz naprijed citiranih odredbi ZZP-a presumira se kako se o pojedinoj ugovornoj
odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu naprijed formulirao trgovac
zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o
odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, no ako trgovac utvrdi
da se o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, to je dužan i dokazati.
Na ove okolnosti izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, dok je tuženik odustao od
prijedloga za saslušanjem svjedoka R. S.. Iz iskaza tužitelja proizlazi da
nije pregovarao s bankom vezano uz glavne odredbe koje se odnose na valutu,
kamatne stope, izmjenu kamatnih stopa, rok otplate i dr., jer mu je ponuđen ugovor
kojega je banka sastavila na potpis. U banci tuženika bio je samo jedanput i
službenica mu je sugerirala podizanje kredita u CHF kao dobar i brz izbor, te je kredit
obrađen rutinski. Ovakvom iskazu tužitelja sud u cijelosti poklanja vjeru, posebno
imajući u vidu činjenicu da je teret dokaza okolnosti koje su naprijed navedene na
tuženiku, a da je tuženik povukao prijedlog za saslušanjem službenika koji je bio
nadležan za slične kredite.

14.Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi
da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu, u dijelu kojim je ugovorena
promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno odluci tuženika, odnosno vezivanje
iste uz valutnu klauzulu, uslijed čega je došlo do povećanja kamatne stope i
mjesečnih anuiteta, ništetne. Također, da je ništetna i ugovorena valutna klauzula iz
istih razloga.

15.Prema odluci Ustavnog suda RH broj U-III-4372/2021 od 30. 6. 2022. banke
su ovlaštene tvrditi i dokazivati kako su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora
o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi,
rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane
obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje
takvog ugovora. Kako je naprijed navedeno, u konkretnom slučaju sud je saslušao
tužitelja iz čijeg iskaza proizlazi da nije dobio odgovarajuće obavijesti od strane

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

6

P-1558/20

banke, te da je svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, a s druge strane
banka na ove okolnosti nije dostavila niti jedan relevantni dokaz, pa je prednji
zaključak suda jedini logičan u konkretnom slučaju.

16.Sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu
kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U ugovoru
nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna
odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog
standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo
(čl. 81. st. 2. ZPP). Ugovorena redovna kamata stopa sadržajno odgovara naknadi
koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava
odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu
vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o
kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno
barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. ZOO i čl. 272. ZOO.

17.Iz odredaba predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena
promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju
Odluke o kamatnim stopama tuženika, pri čemu se pobliže ne navodi što obuhvaća
promjenu tržišnih uvjeta, te nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima
se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud nalazi da odredbe Ugovora o kreditu
koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive
u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez
pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao
potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sud nalazi i da
sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u
smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.

18.Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.g. ugovorna
odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u
suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju
neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.

19.Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve
ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene
jasno i razumljivo.

20.Navedene odredbe predmetnog ugovora koje promjenu ugovorne kamate čine
ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odrede
uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do
situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne
može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih
egzaktnih kriterija. Tužitelju nisu objašnjeni razlozi promjene kamatne stope, o tome
se nije pojedinačno pregovaralo, te tužiteljici kao potrošaču nije omogućeno da
pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se
kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija odnosno
prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa.
Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne
strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

7

P-1558/20

ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i
poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora
vratiti tuženiku.

21.Slijedom svega navedenoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne
odredbe kojima je propisana promjenjivost kamatne stope ništetne, a iz istih razloga
ništetne su i odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu.

22.Za napomenuti je kako je i presudom Visokog trgovačkog suda R.
H. poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je
tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći
nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je
tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom
banke.

23.Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka
ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog
ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju,
ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja
sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323.
st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je
svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili
prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom
slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu
plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je
ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog
Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više
plaćenog iznosa kamate prilikom kredita zbog ništetne ugovorne odredbe u smislu
odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.

24.Što se tiče same valutne klauzule tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude
Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. g. U navedenoj presudu
Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim
odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik
skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u
kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime
povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu
odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u
potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda
RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda a koje
shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je
i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedila kolektivne
interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u
njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom
kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica
švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci
potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje
valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi
sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

8

P-1558/20

obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81.,
čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do

06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i
čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr. ) . Fizičke i pravne osobe se mogu
u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku
Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u
predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv
osam banaka a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj. To nadalje znači da je
tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio
nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je
vezana glavnica švicarski franak ( valutna klauzula ) a o tome se nije pojedinačno
pregovaralo. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev je trebalo usvojiti.

25.Radi utvrđenja preplate razlike temeljem nepoštene ugovorne odredbe o
valutnoj klauzuli za utuženo razdoblje izveden je dokaz vještačenjem po stalnom
sudskom vještaku za računovodstvo, financije dipl. oec. V. K..

26.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da se kamatna stopa
mijenjala tijekom otplate od početne 5,20% i iznosa anuiteta od 486,95 CHF kako
slijedi: 6,20% godišnje od 1. 11. 2007. anuitet 499,21 CHF; 6,75% od 1. 5. 2008. i
anuitet 505,41 CHF; 7,75% od 1. 3. 2009. i anuitet 514,89 CHF; 7,50% od 1. 7. 2011.
i anuitet 513,91 CHF, te 6,75% godišnje od 1. 10. 2011. i anuitet 511,40 CHF.
Predmetni kredit otplaćen je 31. 12. 2012., a tužitelj je trebao otplatiti u redovnom
tijeku otplate prema dospijeću svakog anuiteta 35.060,12 CHF, od čega 30.062,36
glavnice i 4.997,76 kamata. Međutim, promjenom kamatne stope mijenjala se i visina
anuiteta, što je imalo za posljedicu i promjenu visine kamatnog iznosa, zbog čega je
tužitelj otplatio iznos od 36.548,42 CHF od čega se iznos od 30.062,36 CHF odnosi
na glavnicu i 6.486,06 CHF na kamate. Tužitelj je izvršio preplatu po osnovi kamata
na dan 31. 12. 2012. u iznosu od 1.488,30 CHF odnosno kunsku protuvrijednost od

7.619,93 kn /1.001,34 EUR. Uzrok izvršene preplate je izmjena godišnjih kamatnih
stopa nakon sklopljenog ugovora, a mjesečne razlike vještak je prikazao tabelarno. U
odnosu na razliku tečaja, ista iznosi 25.033,48 kn/3.322,51 EUR. Ukupna razlika po
oba osnova iznosi 32.653,41 kn/4.333,85 EUR.

27.Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka budući stranke nisu imale
primjedbi na isti u pogledu točnosti izvršenog izračuna. Neutemeljen je prigovor
tuženika da vještak nije uzeo u obzir anuitete plaćene po nižoj kamatnoj stopi od
početno ugovorene jer tuženik nije postavio nikakav kompenzacijski zahtjev. Dakle,
sudski vještak proveo je vještačenje sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu koji
se odnosi na izračun razlike uvećanja anuiteta zbog primjene nepoštene i ništetne
valutne klauzule u CHF. Tuženik s druge strane nije podnio protutužbu niti ista kao
bilo kakav kompenzacijski prigovor da bi se mogli provoditi dokazi na okolnost
utvrđenja postojanja tuženikove tražbine, odnosno tzv. negativne razlike, pa s
obzirom na činjenicu da je sud vezan prijedlozima stranaka, to nije bilo razloga
davanja vještaku naloga u smislu utvrđenja postojanja tzv. negativne razlike.
Uostalom, to što je tužena koristeći nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli
u određenom razdoblju eventualno primjenjivala manji valutni tečaj od početnog ne
može ići na štetu tužitelja primjenom odredbe iz čl. 1112. ZOO-a, jer se radi o
svjesnom postupanju tužene.

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

9

P-1558/20

28.Što se materijalnopravnog prigovora zastare tiče, u konkretnom slučaju radi se
o zahtjevu za utvrđenje ništetnih odredbi ugovora o kreditu i zahtjevu za isplatom
stečenog bez osnove, tj. zahtjevu za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćen
po osnovi ništetnih odredbi. Zahtjev za utvrđenje ništetnosti može se postaviti u
svako doba jer ne zastarijeva. Zahtjev za isplatom preplaćenih kamata koje su
preplaćene po osnovi ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove
koji zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 371. ZOO, 53/91, te čl. 230.
ZOO/05).

29.Prema odredbi čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana
kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine
slučajeve nije što drugo propisano, dok je čl. 241. ZOOa propisano da se zastara
prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom
protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarivanja tražbine.

30.Odredba čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći
iznova, a prema odredbi st. 3 istog čl. kada je prekid zastare nastao podnošenjem
tužbe zastara počinje teći iznova od dana kad je spor završen ili okončan na neki
drugi način.

31.Prema stajalištu VSRH izraženom u odluci Rev-2245/17-2 pokretanjem
parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida
zastare na temelju čl. 388. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva
počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u
povodu tužbe. Kolektivna tužba u tzv. franak podnesena je 7.6. 2019. te prekida tijek
zastare, a okončanjem spora pred VTSRH donošenjem odluke Pž-7129/13 13. 6.

2014. zastara počinje teći ispočetka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek
zastare. Kako je predmetna tužba podnesena 12. 6. 2019., a zakon kod instituta
stjecanja bez osnova ne predviđa posebni zastarni rok pa se primjenjuje odredba čl.

224. ZOO-a koja propisuje 5 godišnji zastarni rok, te imajući u vidu datum donošenja
odluke Pž-7129/13, proizlazi da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog
roka uslijed čega je zastarni prigovor odbijen kao neosnovan. Prema tome što se tiče
zahtjeva za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pravo tužitelja
zastarijeva 2023.

32.Glede navoda tuženika da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje
predmetnog postupka s obzirom da je kredit isplaćen, po mišljenju ovog suda
isplatom kredita ili zamjenom kredita novim stranka nije izgubila pravni interes za
utvrđenje ništetnosti, osim u slučajevima propisanim odredbom čl. 326. st. 2. ZOO-a,
o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Kako je naprijed navedeno, u slučaju
ništetnosti ugovora, svaka je stranka dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju
takvog ugovora, radi čega je u konkretnom slučaju primijeniti stjecanja bez osnove iz
čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

33.Glede protivljenja tuženika preinaci tužbenog zahtjeva, za navesti je da prema
odredbi čl. 191. ZPP-a preinaka tužbe predstavlja promjenu istovjetnosti zahtjeva,
povećanje postojećeg, ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Tužba nije
preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je
smanjio tužbeni zahtjev, ili ako je promijenio, ispravio ili dopunio pojedine navode,
tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen. U konkretnom slučaju tužitelj je

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

10

P-1558/20

nakon dostave dokumentacije angažirao sudskog vještaka radi postavljanja tužbenog
zahtjeva, te je temeljem tog izračuna podneskom od 16. 11. 2021. postavio tužbeni
zahtjev potražujući iznos od 36.055,53 kn, da bi nakon nalaza sudskog vještaka u
predmetnom postupku, budući tuženik nije prihvatio da se u dokazne svrhe koristi
nalaz vještaka kojeg je tužitelj angažirao, tužbeni zahtjev postavio na iznos od

25.033,48 kn/3.322,52 EUR. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe,
u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a, već o smanjenju tužbenog zahtjeva. S obzirom da
se tuženik usprotivio preinaci, a ne i smanjenju tužbenog zahtjeva, ovaj prigovor sud
cijeni irelevantnim za odluku u predmetnoj pravnoj stvari.

34.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

35.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a
tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi:

za sastav tužbe, zastupanje na ročištima 2. 7. 2021., 1. 10. 2021., 1. 4. 2022., 4. 7.

2022., 6. 10. 2022., 3. 2. 2023. po 100 bodova, za sastav podneska od 9. 7. 2021., 4.

10. 2021., 29. 4. 2022. i 10. 10. 2022. po 100 bodova, te za pristup na ročište 30. 3.

23. -50 bodova, tako da je tužitelju ukupno obistinjeno 1150 bodova što ukupno
iznosi 17.250,00 kn odnosno 2.289,47 EUR. Na ovaj iznos tužitelju pripada PDV od

4.312,50 kn, tako da trošak zastupanja iznosi 21.562,50 kn odnosno 2.861,83 EUR.
Tužitelju pripada i trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, te sudske pristojbe
tužbe i presude u iznosu od po 132,72 EURa tako da ovi troškovi postupka iznose

3.525,44 EUR-a

U Splitu, 30. ožujka 2023.

S U D A C

Vica Roščić v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom
sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana
dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis