1             Poslovni broj: 11 Us I-1424/2022-7

 

 

Poslovni broj: 11 Us I-1424/2022-7

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužiteljica 1. D. N. iz K., S. 70A, 2. I. B. iz K., S. 70A i 3. S. Š. iz B. n. m., S. 11, koje sve zastupa opunomoćenica L. V., odvjetnica u M., Trg M. T. 9, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi rješenja o izvedenom stanju, 30. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-05/22-26/325, URBROJ: 531-07-01-03/09-22-3 od 7. studenog 2022. u dijelu u kojem je odbijena žalba izjavljena protiv toč. 1. rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-361-03/18-13/484, URBROJ: 2170-03-01/7-22-6 od 20. svibnja 2022.

II. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-05/22-26/325, URBROJ: 531-07-01-03/09-22-3 od 7. studenog 2022. u dijelu u kojem je odbijena žalba izjavljena protiv toč. 2. rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-361-03/18-13/484, URBROJ: 2170-03-01/7-22-6 od 20. svibnja 2022.

III. Poništava se rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-361-03/18-13/484, URBROJ: 2170-03-01/7-22-6 od 20. svibnja 2022. u dijelu pod toč. 2. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak.

 

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

 

V. Svaka stranka snosi svoje troškove.

 

 

 

 

 

Obrazloženje

             

1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-361-03/18-13/484, URBROJ: 2170-03-01/7-22-6 od 20. svibnja 2022. pod toč. 1. izreke odbijen je zahtjev koji je podnijela N. D., ovdje 1. tužiteljica, za donošenje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu rekonstrukciju manje zahtjevne stambene zgrade i dvije nezakonito izgrađene pomoćne građevine na k.č. br. … k.o. K.. Pod toč. 2. odbačen je zahtjev od 4. siječnja 2021. za proširenjem zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu rekonstrukciju manje zahtjevne stambene zgrade i nezakonito izgrađene dvije pomoćne građevine, na k.č.br. … k.o. K. i na imena I. B., ovdje 2. tužiteljica i S. Š., ovdje 3. tužiteljica.

 

2. Protiv navedenog rješenja ovdje tužiteljice su izjavile žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-361-05/22-26/325, URBROJ: 531-07-01-03/09-22-3 od 7. studenog 2022. odbio.

 

3. Tužiteljice su protiv tuženika pravodobno ovom sudu podnijele tužbu kojom osporavaju zakonitost navedenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja. U tužbi ističu kako se dokumentacija potrebna za ishođenje rješenja o izvedenom stanju izrađivala u intervalima od travnja 2019. sve do kraja prosinca 2020., dok je zahtjev za legalizaciju podnesen 29. lipnja 2018. i to samo na ime D. N., ovdje 1. tužiteljice. Naknadno je zahtjev proširen i na ostale tužiteljice,  I. B. i S. Š. i to dopisom od 31. prosinca 2020 kojim je ujedno prvi puta dostavljena sva potrebna dokumentacija potrebna za ishođenje rješenja o izvedenom stanju.

 

4. Nastavno tužiteljice ističu kako odbijanje zahtjeva 1. tužiteljice D. N. iz razloga što se isti pokušao proširiti na 2. tužiteljicu I. B. i 3. tužiteljicu S. Š. posve je u suprotnosti s osnovnom svrhom i ciljem Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine " broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Na koncu, isto nije bilo niti osnovano, jer ako je javnopravno tijelo smatralo da nema mjesta proširenju zahtjeva na 2. tužiteljicu I. B. i 3. tužiteljicu S. Š., iz razloga primjerice izostanka aktivne legitimacije, isto nije trebalo zahtjev odbaciti u cijelosti, već je takav zahtjev trebalo odbaciti samo u odnosu na te osobe, a postupak nastaviti isključivo s 1. tužiteljicom D. N.. Nadalje, nejasno je odbijanje zahtjeva 1. tužiteljice D. N. s osnova stručnog stava glede izračuna naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, a za koju tuženik smatra da se ima obračunati u odnosu na cjelokupni volumen stambene zgrade, a ne samo na (nelegalizirani) dio građevine kako drži arhitektica 1. tužiteljice D. N.. Na tom tragu, a što je usko vezano uz izračun naknade, nejasno je i ustrajanje tuženika, odnosno prvostupanjskog javnopravnog tijela na izbacivanju izraza "rekonstrukcija", kada u stručnom (građevinskom) smislu ta naknadna (nelegalna) izvedba na građevini zaista to i predstavlja. Građevina je bila izvorno sagrađena sukladno građevinskoj dozvoli, kada je tek nakon cca 15-ak godina građevina rekonstruirana dodavanjem dijelova koji nisu bili predviđeni izvornom građevinskom dozvolom. Stranke u postupku, ovdje tužiteljice, a posebice 1. tužiteljica D. N. nije naknadno tražila izmjenu ili dopunu građevinske dozvole za tako izvedenu rekonstrukciju. Dakle u usporedbi sa slučajevima drugih građevina u kojima je, recimo, nelegalno, odnosno suprotno građevinskom projektu ili dozvoli, izgrađen dodatan kat te u kojim slučajevima je naknada za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru obračunata isključivo u odnosu na nelegalni dio, a ne na cijeli volumen zgrade, nejasno je iz kojeg razloga bi naknada za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u slučaju 1. tužiteljice D. N. trebala biti obračunata na cijeli volumen zgrade?

 

5. Slijedom navedenog, predloženo je sudu donijeti odluku kojom će se poništiti rješenje tuženika i predmet vratiti istom na ponovni postupak. Ujedno je zatražena naknada troška sastava tužbe.

 

              6. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz osporenog rješenja te predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

 

7. Sud je održao ročište za raspravu 22. ožujka 2023. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16,  29/17 i 110/21, dalje: ZUS) u svezi s čl. 37. st. 3. ZUS-a.

 

8. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te onu koja se nalazi u spisu upravnog postupka. Sud je odbio u sporu provesti po tužiteljicama predloženi dokaz saslušanjem istih i arhitektice koja je izrađivala projektu dokumentaciju i ujedno zastupala tužiteljice u upravnom postupku, ocijenivši da potonji nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnog postupka i upravnog spora.

 

9. Na temelju razmatranja svih spornih pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

 

10. U upravnom postupku je utvrđeno da je 1. tužiteljica D. N. dana 29. lipnja 2018. podnijela zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu manje zahtjevnu zgradu i pomoćne građevine na k.č.br. … k.o. K., a uz zahtjev nije priložena dokumentacija sukladno odredbi čl. 12. i čl. 14. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19, dalje: ZPNIZ).

 

11. Nadalje, utvrđeno je da je podnositeljica zahtjeva, putem opunomoćenice T. G., ovlaštene arhitektice, dana 4. siječnja 2021. dostavila u spis tri primjerka snimke izvedenog stanja, elaborat broj 119-01-19, izrađene u Uredu ovlaštene arhitektice T. G., d.i.a, od travnja 2019. godine, analitički iskaz mjera za obračun doprinosa od travnja 2019. godine i punomoć za zastupanje od 26. listopada 2020., a kojom se punomoći ujedno "proširuje" zahtjev za ozakonjenje od 29. lipnja 2018. i na podnositelje I. B.,  ovdje 2. tužiteljicu te S. Š., ovdje 3. tužiteljicu. Isto tako, u podnesku je opunomoćenica navela da će se geodetski snimak izvedenog stanja, u tri primjerka, koje je izradila tvrtka R. d.o.o., S., D. 1, Ured Z., P. 2, Z., naknadno dostaviti u najkraćem mogućem roku u ovaj Upravni odjel. Dana 16. veljače 2022. prvostupanjsko je tijelo utvrdilo da u priloženoj dokumentaciji, sukladno čl. 12. ZPNIZ-a kao prilog nedostaju tri primjerka geodetskog snimka, odnosno kopije katastarskog plana ako je nezakonito izgrađena zgrada evidentirana na katastarskom planu na način kako je izgrađena, odnosno da, sukladno čl. 14. citiranog Zakona kao prilog nedostaje kopija katastarskog plana u svrhu izdavanja rješenja o izvedenom stanju za pomoćne građevine, u izvorniku ili ovjerenoj preslici, ne stariji od šest mjeseci od dana predaje zahtjeva, s obzirom da je u snimci izvedenog stanja uložena neovjerena kopija od 31.  lipnja 2006. Isto tako, utvrđeno je da nedostaje potvrda Županijske uprave za ceste Primorsko-goranske županije, Rijeka, sukladno čl. 6. st. 1. podst. 2. ZPNIZ-a, s obzirom da se predmetne građevine prema kartografskom prikazu broj IA "Korištenje i namjena površina" nalaze u koridoru županijske ceste, a sve sukladno prostorno planskoj dokumentaciji odnosno Prostornom planu Grada Kastva ("Službene novine Primorsko-goranke županije" broj 21/03, 14/06, 13/10, 21/11, 16/13 i 36/13) koji je važio na dan stupanja na snagu navedenog Zakona. Isto tako utvrđeno je da se predmetne građevine nalaze u predmetnom koridoru na dan podnošenja zahtjeva, odnosno na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju. Prvostupanjsko je tijelo također utvrdilo i nedostatke u priloženoj snimci izvedenog stanja. Naime, utvrđeno je da je priložena snimka izvedenog stanja sačinjena na ime D. R. N., dok je zahtjev podnijet na ime D. N. kao i to da su na snimci izvedenog stanja navedena i imena osoba koje nisu podnositelji zahtjeva. Kako je, sukladno odredbi čl. 45. st. 2. ZUP-a utvrđeno da ne postoje uvjeti za izmjenu podnesenog ili za podnošenje  drugog zahtjeva, zahtjev za donošenjem rješenja o izvedenom stanju i na nove podnositelje I. B., ovdje 2. tužiteljicu te S. Š., ovdje 3. tužiteljicu prvostupanjsko upravno tijelo je odbacilo. Nadalje, uvidom u priloženi snimak izvedenog stanja utvrđeno je da je potrebno ispraviti naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene manje zahtjevne zgrade u prostoru, na način da se u naknadu obračuna cjelokupni volumen stambene zgrade, s obzirom da se iz snimke izvedenog stanja ne može utvrditi da se radi o rekonstrukciji stambene zgrade već o izmjenama tijekom gradnje, a što je razvidno iz nacrta te tehničkog opisa. Prvostupanjsko upravno tijelo je zatražilo od Državnog arhiva u Rijeci, Park Nikole Hosta 2, dostavu preslike dijela dokumentacije u postupku izdavanja Odobrenja za gradnju (Građevne dozvole) Broj: UP/l-03-7685/1976 od 17. kolovoza 1976. izdanog od Općine Rijeka, Općinskog sekretarijata za upravno-pravne i inspekcijske poslove, kako bi se utvrdilo da li se u predmetnom slučaju radi o ozakonjenju rekonstrukcije ili je od Odobrenja za gradnju odstupljeno već tijekom izgradnje. Najme, sukladno čl. 23. toč. 28. Zakona o gradnji rekonstrukcija građevine je izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za tu građevinu ili kojima se mijenja  usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl., odnosno izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine dok je sukladno toč. 23. istoga članka postojeća građevina ona građevina koja je izgrađena na temelju građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta i svaka druga građevina koja je prema ovom ili posebnom zakonu s njom izjednačena. Uvidom u dokumentaciju dostavljenu iz Državnog arhiva utvrđeno je slijedeće: iz zapisnika o izvršenom uviđaju potpisanom od strane službene osobe i tadašnjeg investitora,  vidljivo je da je predmetna zgrada na građevnoj čestici smještena 5,0 odnosno 5,30 m od istočne strane građevne čestice te 18,50 m odnosno 19,00 m od južne strane građevne čestice, odnosno od javne prometnice - županijske ceste. Prema Protokolu o obilježavanju regulacione linije, građevinskog pravca i nivelacione linije broj 894/76, zgrada je smještena 5,0 m odnosno 5,30 m od istočne strane građevne čestice te 10,50 m odnosno 11,00 m od južne strane građevne čestice, odnosno od javne prometnice - županijske ceste. Uvidom u presliku tlocrta građevine vidljivo je da je na predmetnoj građevnoj čestici predviđeno građenje zgrade koja se sastoji od dvije etaže, odnosno od prizemlja i prvog kata. U prizemlju zgrade tlocrtne veličine 10 m x 10 m predviđena je jedna stambena jedinica te pomoćni prostor – garaža. Na prvom katu iste tlocrtne veličine predviđa se također jedan stan. Uvidom u priloženi snimak izvedenog stanja, elaborat broj 119-01-19 od travnja 2019. godine, izrađen u Uredu ovlaštene arhitektice T. G., dipl.ing.arh. razvidno je da je kao postojeći dio zgrade, odnosno dio zgrade sagrađen prema Odobrenju za gradnju prikazana tlocrtno manja zgrada od izvedene i to cca 0,5 m uzduž istočne fasade te cca 0,3 m uzduž sjeverne strane, dok je na južnoj stani kao postojeći dio zgrade označena kuhinja i ulazni hall, a koji prostor nije predviđen u postojećim nacrtima i to veličine cca 4,00 x 1,50 m. Isto tako, na zapadnom pročelju zgrade gdje je dokumentacijom odobrena samo izgradnja stepeništa za prví kat, prikazano je i spremište površine 3,70 m2 koje nije bilo predviđeno izdanim aktom za građenje te je također u snimci izvedenog stanja prikazano kao postojeće. U prizemlju zgrade se umjesto previđenog jednog stana i garaže nalaze dvije stambene jedinice, dakle, pomoćni je prostor prenamijenjen u stambeni. Tlocrt prvog kata je također, kao i prizemlje zgrade, izveden u tlocrtno manjim gabaritima te sadrži jednu stambenu jedinicu. Na drugom katu zgrade prikazana je treća stambena jedinica na način da je predmetna etaža prikazana kao rekonstrukcija potkrovlja u stambeni prostor te je također u obračun naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru prikazana samo razlika u obujmu, iako potkrovlje po Odobrenju za gradnju nije po svojoj namjeni određeno kao stambeni prostor. Što se tiče smještaja stambene zgrade na građevnoj čestici, vidljivo je da ista  nije smještena sukladno postojećoj dokumentaciji. Naime, zgrada je smještena cca 3,5 m od istočne strane građevne čestice što je manje od odobrenog te cca 9,0 m odnosno 13,00 m od južne strane, što također nije sukladno postojećoj dokumentaciji. Nadalje, u toč. 3.7. snimke izvedenog stanja u podacima za obračun naknade navedeno je da se od akta za gradnju odmah odstupilo u tijeku gradnje na način da se odmah izvela povećana zgrada za 50 cm uzduž istočne fasade i za 30 cm uzduž sjeverne fasade. Isto tako, u toč. 3.4. iskaz površina i obračunske veličine zgrade navedeno je da su odstupanja u odnosu na dozvoljene udaljenosti zgrade od granice građevne čestice registrirane u toč. 3.1.2. Lokacija zgrade i u situaciji nacrtne dokumentacije. Nadalje, u istoj toč. 3.4. se navodi da se i predmetna odstupanja „mogu uvažiti", no da je „potrebna suglasnost javnopravnog tijela. Dakle, i u samoj snimci izvedenog stanja izrađivač snimke utvrdio je da je došlo do odstupanja od Odobrenja za gradnju broj UP/l-03-7685/1976. i u smještaju i u tlocrtima stambene građevine. S obzirom na navedene razlike između odobrene dokumentacije za građenje i izvedenog stanja, kao nedostatak u priloženoj snimci izvedenog stanja prvostupanjsko je tijelo navelo i zahtjev da se naknada za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru obračuna na cjelokupni volumen stambene zgrade, jer je utvrđeno da se u predmetnom slučaju ne može raditi o rekonstrukciji sukladno definiciji iz Zakona o gradnji.

 

12. Stoga je tijelo zaključkom KLASA: UP/l-361-03/18-13/484, URBROJ: 2170/1-03-01/7-22-4, od 16. veljače 2022. putem opunomoćenika pozvalo podnositeljicu zahtjeva da u roku od 30 dana od dana zaprimanja zaključka dostavi gore navedenu dokumentaciju odnosno da u snimci izvedenog stanja ispravi navedeno. Ujedno je podnositeljica zahtjeva upozorena na pravne posljedice ne otklanjanja nedostataka u za to određenom roku, sve sukladno odredbi čl. 47. st. 4 ZUP-a, kojom je određeno da ukoliko stranka u ostavljenom roku ne dostavi zatražene dokaze, a bez kojih se ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti. Podnositeljica zahtjeva zaprimila je, putem opunomoćenika, zaključak dana 21. veljače 2022., o čemu u spisu priliježe povratnica. Dana 30. ožujka 2022. u spis je dostavljena geodetska snimka izvedenog stanja u tri primjerka te dva primjerka snimka izvedenog stanja. Snimak izvedenog stanja nije ispravljen sukladno zaključku te stoga nije niti ponovno tražena dostava trećeg primjerka. Isto tako, nije dostavljena niti potvrda županijske uprave za ceste i kopija katastarskog plana. Budući da stranka nije dostavila tražene dokaze u određenom roku pa ni do dana donošenja rješenja, a bez kojih se dokaza prema ocjeni prvostupanjskog upravnog tijela zahtjevu stranke ne može udovoljiti, na temelju odredbe čl. 47. st. 4. ZUP-a njezin je zahtjev odbijen kao neosnovan. Navedena stajališta u cijelosti je potvrdio i tuženik pobijanim rješenjem.

 

13. Cijeneći citirano utvrđeno činjenično stanje u upravnom postupku, kao prvo valja navesti da se prema odredbi članka 2. ZPNIZ-a, nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona, uz tim člankom propisane uvjete, smatra zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade, izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu.

 

14. Nadalje, odredbom čl. 25. st. 1. ZPNIZ-a propisano je da su podnositelji zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade, dužni prije donošenja rješenja o izvedenom stanju platiti naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, odnosno prvi obrok naknade u slučaju obročne otplate iste. U čl. 25. st. 3. toga Zakona, propisano je da se naknada utvrđuje rješenjem o naknadi koje po službenoj dužnosti donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva na čijem se području nalazi zgrada za koju se donosi rješenje o izvedenom stanju, a prema stavku 4. istoga članka, upravno tijelo nadležno za donošenje rješenja o izvedenom stanju, dužno je upravnom tijelu jedinice lokalne samouprave dostaviti podatke potrebne za obračun iznosa naknade nakon što utvrdi da su ispunjeni svi drugi uvjeti propisani za donošenje rješenja o izvedenom stanju.

 

15. Odredbama čl. 2. Uredbe o naknadi za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru („Narodne novine“ broj 98/12 i 139/14), donesene na temelju čl. 27. st. 1 ZPNIZ-a, u st. 1. je propisano da se visina naknade za zgradu, odnosno za dio zgrade koji se ozakonjuje utvrđuje ovisno o veličini, lokaciji (položaju u prostoru) i namjeni zgrade, te načinu plaćanja te naknade, a prema stavku 2. istoga članka Uredbe, naknada se utvrđuje, u pravilu, prema obujmu zgrade kao i za obračun komunalnog doprinosa, na način određen prema posebnom propisu, za cijelu ili dio nezakonito izgrađene zgrade koja se ozakonjuje.

 

16. Nadalje, prema čl. 3. st. 1. toč. 23. važećeg Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19), postojeća građevina je je građevina izgrađena na temelju građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta i svaka druga građevina koja je prema ovom ili posebnom zakonu s njom izjednačena.

 

17. Slijedom iznesenog, naknada za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade koja je izgrađena bez akta za građenje, odnosno, za koju se, s obzirom na način i opseg odstupanja, smatra da je izgrađena bez akta za građenje, dakle, za zgradu koja je u cijelosti nezakonita, obračunava se prema obujmu izvedenog stanja cijele zgrade. S druge strane, u slučaju kada je odstupanje od akta za građenje bilo takvo da se ne smatra da je zgrada izgrađena bez akta za građenje, kao i u slučaju nezakonite rekonstrukcije postojeće (zakonite) zgrade, naknada za zadržavanje bi se trebala obračunati za razliku između obujma postojećeg stanja i nezakonito izvedenog obujma zgrade, odnosno za obujam dijela zgrade koji je nezakonito izveden ili nezakonito rekonstruiran.

 

18. Uvjeti konkretne gradnje su oni koji proizlaze iz konkretnog akta za građenje, a što proizlazi i iz sudske prakse Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, primjerice u presudi poslovni broj Us-2816/2009-4 od 8. prosinca 2011. u kojoj je navedeno kako je „tužitelj prijepornu građevinu izveo protivno građevinskoj dozvoli od 9. listopada 2006. na način da je, umjesto odobrene dvije etaže, izveo građevinu s tri etaže, to je prvostupanjsko tijelo osnovano zaključilo da u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 300. st. 1. podst. 2. Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" broj 76/07, 38/09, 55/11, 90/11, 50/12, 55/12, 80/13, 153/13, 153/13, 78/15, dalje: ZPUG), jer se, zbog većeg broja izgrađenih etaža od dozvoljenog, predmetna građevina ima smatrati izgrađenom bez građevinske dozvole.“

 

19. Napominje se da je i u sudskoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, primjerice u presudama poslovni broj Usž-526/16-2 od 20. srpnja 2016. i Usž-3007/16-2 od 17. studenoga 2016., izražen stav toga suda da se, kada se radi se o odstupanju od građevinske dozvole za kakvo se u smislu odredbe čl. 300. st. 1. podst. 2. ZPUG-a smatra da se radi o zgradi izgrađenoj bez valjanog odobrenja za gradnju, te je podnesen zahtjev za ozakonjenje takve nezakonito izgrađene zgrade, obveza plaćanja naknade za zadržavanje građevine odnosi na cijeli obujam, a ne samo na razliku između obujma odobrenog u građevinskoj dozvoli i obujma stvarno izgrađenog i opisanog u arhitektonskoj snimci.

 

20. U konkretnom slučaju, iz ranije citirane dokumentacije, prvostupanjsko upravno tijelo valjano i zakonito je zaključilo kako se glede manje zahtjevne stambene zgrade ima smatrati da se radi o građevini bez građevinske dozvole, a što jasno i nedvosmisleno potvrđuje i opunomoćenica tužiteljica u snimci izvedenog stanja toč. 3.7 navodeći kako „se u tijeku gradnje predmetne zgrade, odmah u početku odstupilo od akta za gradnju od 17-08-1976 na način da se odmah izvela povećana zgrada za 50 cm uzduž istočne fasade i za 30 cm uzduž sjeverne fasade".

 

21. Stoga neosnovano tužiteljice upiru na nezakonito postupanje prvostupanjskog upravnog tijela zaključkom od 16. veljače 2022., a vezano za pozivanje 1. tužiteljice na ispravak snimke izvedenog stanja glede naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade na način da se u naknadu obračuna cjelokupni volumen stambene zgrade jer se ne radi o rekonstrukciji, kao što je pogrešno navedeno u snimci izvedenog stanja, već o izmjenama tijekom gradnje zbog čega se radi o nezakonito izgrađenoj zgradi u cijelosti.

 

22. Budući u roku određenom zaključkom kao niti do dana donošenja prvostupanjskog upravnog rješenja o odbijanju zahtjeva 1. tužiteljica nije dostavila traženu dokumentaciju, bez koje se ne može udovoljiti zahtjevu, a niti je tražila produljenje dodijeljenog joj roka, pravilno je prvostupanjsko upravno tijelo rješenjem odbilo podneseni zahtjev 1. tužiteljice, odnosno tuženik pravilno odbio žalbu podnesenu protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja u dijelu pod toč. 1. izreke.

 

23. Naime, odredbom čl. 47. st. 4. ZUP-a propisano je kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari. Ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti.

 

24. Stoga je na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a odlučeno kao pod toč. I izreke ove presude.

 

25. Međutim, sud ne prihvaća osnovanim stajalište upravnih tijela, vezano za proširenje zahtjeva na ovdje 2. tužiteljicu I. B. i 3. tužiteljicu S. Š. u tijeku upravnog postupka, da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za izmjenu istog jer kako se radi o potpuno novim podnositeljima, ne može se smatrati da se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju. Prema stajalištu tuženika navedeno proizlazi i iz upravnosudske prakse izrađene u presudi ovog suda poslovni broj Us I-714/16-11 od 18. srpnja 2017. Naime, uvidom u dopunu zahtjeva zaprimljenog kod prvostupanjskog tijela 4. siječnja 2021. i u snimku izvedenog stanja, od travnja 2019. godine, elaborat broj: 119-01-19 izrađena od ovlaštene arhitektice T. G., dipl. ing. arh. broj ovlaštenja A 343, utvrđeno je da isti ne predstavljaju dopunu postavljenog zahtjeva, nego je utvrđeno da isti predstavlja novi zahtjev koji je podnesen nakon proteka zakonskog roka propisanog odredbom čl. 10. st. 2. ZPNIZ-a u kojem je navedeno da se zahtjev iz st. 1. ovog članka podnosi najkasnije 30. lipnja 2018. i nakon isteka tog dana ne može se više podnijeti, dok je st. 3. istog članka propisano da se zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju podnesen nakon 30. lipnja 2018. odbacuje rješenjem. Pri tome tuženik ističe kako tijekom postupka pokrenutog na zahtjev stranke, a uvažavajući načela efikasnosti i ekonomičnosti, stranka može izmijeniti prvotno postavljen zahtjev ili postaviti drugi zahtjev. Tu mogućnost ZUP dopušta uz postavljanje određenih ograničenja da ne bi došlo do eventualnog odugovlačenja postupka ili prikrivenog rješavanje više zahtjeva koji se ne temelje na bitno istom činjeničnom stanju te se inače ne mogu spajati po kojoj zakonskoj osnovi, a što u ovoj upravnoj stvari nije slučaj, jer se ne radi o bitno istom činjeničnom stanju u pogledu stranaka koje su navedene u dopuni zahtjeva od 4. siječnja 2021. podnesenog nakon gore navedenog zakonskog roka.

 

26. Prema mišljenju suda upravna tijela su pogrešnom primjenom odredbe čl. 45. st. 1. i 2. ZUP-a utvrdila da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za izmjenu zahtjeva. Ovo stoga što se u konkretnom slučaju ne radi o potpuno drugim nekretninama već o identičnim nekretninama (zahtjev od 29. lipnja 2018. odnosi se na manje zahtjevnu zgradu na k.č.br. 3020/1 k.o. Kastav te pomoćne zgrade na istoj, kao i zahtjev od 4. siječnja 2021.), pri čemu je kasniji zahtjev proširen na dodatne podnositelje zahtjeva, a što ne čini razliku zbog koje se ne bi moglo smatrati da se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama ne temelje na istom činjeničnom stanju. Tim više s obzirom na odredbu čl. 32. ZPNIZ-a kojom je propisano kako rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojemu je ta zgrada izgrađena. Dakle izmjenom tj. proširenjem zahtjeva glede osoba podnositelja zahtjeva, novoproširene osobe ne stječu nova niti drugačija prava od inicijalnog podnositelja zahtjeva. Tome valja dodati kako se navedeni slučaj činjenično ne može poistovjetiti sa situacijom u presudi ovog suda poslovni broj 11 UsI-714/2016-11 od 18. srpnja 2017.

 

27. Stoga je, u konkretnom slučaju valjalo odredbu čl. 47. st. 3. ZUP-a primijeniti i u odnosu na ovdje 2. tužiteljicu I. B. i 3. tužiteljicu S. Š..

 

28. Iz stanja spisa upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko upravno tijelo nije sukladno ranije navedenoj procesnoj odredbi zaključkom pozvao 2. tužiteljicu I. B. i 3. tužiteljicu S. Š. da u određenom roku od dana zaprimanja zaključka dostave potrebne dokaze, a samim time 2. tužiteljica I. B. i 3. tužiteljica S. Š. nisu bile niti upozorene na posljedice nepostupanja.

29. Sukladno prethodnom, osporeno rješenje tuženika kao niti rješenje prvostupanjskog upravnog tijela nisu osnovana na zakonu pa ih je trebalo na temelju odredbe čl. 58. st. 1. ZUS-a poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak. Stoga je odlučeno kao pod toč. II. i III. izreke.

 

30. Zaključno, tužiteljicama valja ukazati kako je u konkretnom slučaju potpuno promašeno pozivanje na povredu načela pomoći neukoj stranci, a osobito pozivanje na presudu poslovni broj Us-5001/2005-5 od 13. veljače 2008., obzirom se ne radi o istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Naime, u konkretnom slučaju tužiteljice su same svojom voljom izabrale T. G. kao njihovu opunomoćenicu, koja valja reći ispunjava pretpostavke iz odredbe čl. 36. ZUP-a, no pitanje profesionalnosti u obavljanju preuzetog zastupanja nije pitanje povrede načela pomoći neukoj stranci već pitanje možebitne odgovornosti za propuste u postupanju opunomoćenice i sukladno tome pitanje naknade pretrpljene štete.

 

31. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano, a ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu. U konkretnom slučaju tužiteljice su djelomično uspjele u sporu te je sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove. Stoga je odlučeno kao pod toč. IV. i V. izreke.

 

U Rijeci 30. ožujka 2023.

                                                                                                                             Sutkinja

     Dubravka Zec v.r.

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv točke I., IV. i V. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Protiv točke II. i III. ove presude žalba nije dopuštena (čl. 66.a st. 1. ZUS).