Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

 

                                                                                                                                                      Broj: P-6275/2022

-1-

 

 

                             

                  Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

                         Zagreb

 

   Broj:Ppž-6275/2022

 

 

 

                                 U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D.B., zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 3. svibnja 2022., poslovni broj:29 Pp-992/2020, u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I               U povodu žalbe okr. D.B., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o novčanoj kazni, tako da se činjenično opisano postupanje okrivljenika u izreci te presude u točki 1. označava djelom prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju citiranog propisa utvrđuje se novčana kazna u iznosu od 60,00 EUR (šezdeset eura) / 452,07 kn[1] (četiristopedesetdvije kune i sedam lipa), a djelo u točki 2. označava se prekršajem iz članka 216. stavka 1. i 3. citiranog Zakona i na temelju tog propisa utvrđuje se kazna u iznosu od 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset  eura) / 9.945,54 kn (devettisućadevetstočetrdesetpet kuna i pedesetčetiri lipe) pa se okrD.B. na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.380,00 EUR  (tisućutristoosamdeset eura) / 10.397,61 kn (desettisućatristodevedesetsedam kuna i šezdesetjedna lipa), koju kaznu je dužan platiti u pet jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku petnaest dana od  primitka ove presude, a svaki slijedeći u razmaku od trideset dana, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

 

II    U ostalom dijelu, odbija se žalba okrivljenika kao neosnovan te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.    

 

III               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura)/ 226,04 kn (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe) u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

              1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu okr. D.B. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 53. stavka 1. i 6. i članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je za svako pojedino djelo utvrđena novčana kazna u iznosu od 500,00 i 10.000,00 kuna, a potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 10.500,00 kuna.

 

1.1.    Istom presudom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

 

1.2.              Okrivljenik je nadalje, sukladno odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 150,00  kuna

 

2.              Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni.

 

2.1.              Žalitelj u bitnome ističe da je kazna prestrogo odmjerena s obzirom na njegove životne prilike jer da se trenutno nalazi na liječenju od ovisnosti. Ističe da je voljan raditi za opće dobro.

 

2.2.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. ,118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

4.1.              Međutim, nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, dana 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje iz izreke zadržava pravni kontinuitet, s time da novi Zakon (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) zbog konverzije novčane valute propisuje nešto niže novčane kazne za počinjene prekršaje u odnosu na raniji propis.

 

4.2.    Odredba članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona propisuje ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se  propis koji je najblaži za počinitelja.

 

4.3.              Budući da je novim zakonom za djelo u točki 1. izreke pobijane presude propisana blaža fiksna novčana kazna, a za djelo u točki 2. blaža minimalna novčana kazna, to je u predmetnom slučaju prema okrivljeniku trebalo primijeniti novi zakon. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjski presudu u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, te za svaki počinjeni prekršaj utvrdio kaznu u najpovoljnijem iznosu propisanim novim zakonom, te potom po službenoj dužnosti izrekao i ukupnu novčanu kaznu, jednaku zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni, kao u izreci ove odluke u toč I. 

 

5.      Neosnovano žalitelj ističe da je kazna prestroga, jer je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne u dovoljnoj mjeri cijenio sve poznate okolnosti od utjecaja za na kaznu iz članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, iako se prvostupanjski sud izrijekom ne poziva na materijalne i životne prilike žalitelja, ovaj Sud smatra da se isto ogleda u izrečenoj najnižoj mjeri posebnim zakonom propisanih kazni za predmetna djela, budući da je za svako pojedino djelo utvrđena minimalna i fiksno propisana kazna, a najniže propisane mjere novčanih kazni za počinjene prekršaje utvrđene su i po službenoj dužnosti, primjenom novog zakona. S obzirom na značaj i težinu počinjenih djela u stjecaju kao vozača mlade životne dobi, imajući na umu prethodnu kažnjavanost u protekle tri godine zbog prometnih prekršaja, to suprotno tvrdnji žalitelja, nema uvjeta za blaže kažnjavanje primjenom instituta ublažavanja novčane kazne.

 

5.1.    Zbog navedenih razloga, najniža  mjera kazne prihvatljiva je i ovom Sudu, dok žalitelj ne ističe i ne doprinosi dokaze o postojanju okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

 

6.               Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.               

 

7.              Prijedlog žalitelja kojim sugerira da se kazna zamjeni radom za opće dobro je preuranjen, budući da se, sukladno odredbe članka 34. Prekršajnog zakona, o istome odlučuje u postupku izvršenja prekršajne sankcije. Međutim, osuđenik ne može sam tražiti niti zahtijevati da mu se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro.

 

8.              Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.  

 

9.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                               U Zagrebu 30. ožujka 2023.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

 

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.


[1] Fiksni tečaj konverzije 7,5345

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu