1                           Poslovni broj: Gž-210/2023-3             

 

 

 

Poslovni broj: Gž-210/2023-3

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E    H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od predsjednika suda Gorana Milakovića, kao predsjednika  vijeća,  suca  mr. sc. Alena  Goluba,  kao  suca izvjestitelja i člana vijeća te suca  Vladimira Šestaka, kao člana   vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V., OIB:…, R., zastupane po punomoćnici M. B. G., odvjetnica iz R., protiv tuženika Grada N., OIB: …, zastupana po punomoćniku M. Z., odvjetnik iz O. društva Ž. i p. d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika  protiv presude  Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj Pn-97/2015-148 od 16. siječnja 2023., koja je ispravljena rješenjem Općinskog  suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj Pn-97/2015-155 od 6. veljače 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2023.,

 

 

p r e su d i o    j e

 

 

I.Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, dok se žalba tuženika djelomično uvažava kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana te se  presuda  Općinskog  suda u Zadru,  Stalna služba u Pagu   poslovni broj Pn-97/2015-148 od 16. siječnja 2023., a koja je ispravljena rješenjem Općinskog  suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj Pn-97/2015-155  od 6. veljače 2023.,

 

- p o t v r đ u j e  pod točkom II.,  pod  točkom  III., točkom IV., točkom V. i točkom VI. izreke, a 

- p r e i n a č a v a  pod točkom I. izreke, tako da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, Gradu N., OIB …, da na ime naknade imovinske štete isplati tužiteljici, M. V. iz R., OIB …., iznos od 26.735,33 eura/ 201.437,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja, pa do isplate po stopi od 5,31%, a nakon toga po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana." 

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

"I. Nalaže se tuženiku, Gradu N., OIB …, da na ime naknade imovinske štete isplati tužiteljici, M. V. iz R., OIB …, iznos od 26.735,33 eura/ 201.437,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi od 5,31%, a nakon toga po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. U preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa od 146.388,21 eura/ 1.102.962,00 kn na ime imovinske štete odbija se tužiteljica sa svojim zahtjevom za naknadom štete kao neosnovanim.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice na ime zakonske zatezne kamate za imovinsku štetu za razdoblje od 10. travnja 2013. pa do 16. siječnja 2023. godine kao neosnovan.

 

IV. Nalaže se tuženiku, Gradu N., OIB …, da na ime naknade neimovinske štete isplati tužiteljici, M. V. iz R., OIB …, iznos od 2.217,80 eura/ 16.710,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2013. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate i to za razdoblje do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje; za razdoblje od 01. 08. 2015. do 31. 12. 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. 01. 2016. do 30. 06. 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje; za razdoblje od 01. 07. 2016. do 31. 12. 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje; za razdoblje od 01. 01. 2017. do 30. 06. 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje; za razdoblje od 01. 07. 2017. do 31. 12. 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje; za razdoblje od 01. 01. 2018. do 30. 06. 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje; za razdoblje od 01. 07. 2018. do 31. 12. 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. 01. 2019. do 30. 06. 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. 07. 2019. do 31. 12. 2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. 01. 2020. do 31. 07. 2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. 07. 2020. do 31. 12. 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. 01. 2021. do 30. 06. 2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. 07. 2021. do 31. 12. 2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01.01. 2022. do 30. 06. 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. 07. 2022. do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, a nakon toga po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana.

 

V. U preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa od 9.556,04 eura/ 72.000,00 kn na ime neimovinske štete odbija se tužiteljica sa svojim zahtjevom za naknadom štete kao neosnovanim.

 

VI. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

 

2. Protiv ove presude i to odbijajuće dijela pod točkama II., III. i V. izreke presude, kao i protiv odluke o naknadi troškova parničnog postupka pod točkom VI. izreke presude  pravovremeno je izjavila žalbu tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj predlaže da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova parničnog postupka tužiteljici, a podredno da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova podnošenja žalbe tužiteljici.

 

3. Protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude pod točkom I. i točkom IV. izreke te protiv odluke o troškovima parničnog postupka pod točkom VI. izreke prvostupanjske presude, pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj predlaže da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku, a podredno da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te ujedno zahtijeva naknadu troškova podnošenja žalbe.

 

4. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženika.

 

5. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužiteljice.

 

6. Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

7. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

 

8. Predmet spora u ovom parničnom postupku je zahtjev tužiteljice protiv tuženika radi naknade imovinske i neimovinske štete i to imovinske štete zbog oštećenja na nekretninama tužiteljice koje u naravi predstavljaju kuću i dvorište u P. ulici u N., u vlasništvu tužiteljice, a koja je prema tvrdnjama izloženim u tužbi i tijekom prvostupanjskog postupka prouzročena slijevanjem kiša i plavljenjem mora na nekretninu tužiteljice, uslijed čega je nastupila šteta u vidu onečišćenja tla na kojem se nalaze biljke na nekretnini tužiteljice te nakupljanja vlage u zidovima kuće u vlasništvu tužiteljice, uslijed čega dolazi do opadanja, odnosno ljuštenja žbuke i boje sa zidova te opadanja keramičkih pločica, dok se zahtjev za naknadu neimovinske štete odnosi na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti tužiteljice uslijed pretrpljenih duševnih boli zbog izazvanih oštećenja (imovinske štete) na nekretnini tužiteljice.

 

9. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu povodom žalbe tužiteljice u pobijanom dijelu pod točkom II., III. i V. izreke u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11.,13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud smatra kako tijekom prvostupanjskog postupka nije počinjena niti jedna od prethodno naznačenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti žalbeni navodi iz žalbe tužiteljice ne ukazuju na koju od prethodno naznačenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

10. Međutim, ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu povodom žalbe tuženika u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. i točkom IV. izreke presude u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11.,13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prilikom donošenja pobijane presude pod točkom I. izreke počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a posljedično tome i da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, dok u preostalom dosuđujućem dijelu pod točkom IV. izreke presude nije počinjena niti jedna od prethodno naznačenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

11. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik Grad N. pasivno legitimiran u ovom parničnom postupku, s obzirom da prema članku 1108. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.,  126/21,114/22 i 156/22  – dalje: ZOO) naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova, pa kako je tijekom prvostupanjskog postupka pravilno utvrđeno da je tuženik naručitelj (investitor) izvođenja radova na izgradnji kanalizacije i asfaltiranju ceste, kako proizlazi iz pravomoćne građevinske dozvole od 11. lipnja 2003. pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik kao naručitelj  građevinskih radova pasivno legitimira u ovom parničnom postupku.

 

12. Radi procjene visine nastupjele imovinske štete na nekretnini tužiteljice provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. V. D., zatim po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Z. K. te konačno po G. fakultetu S. u Z. uz sudjelovanje prof. dr. sc. I. Z. i dr. sc. M. M., te je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje G. fakulteta S. u Z. iz kojeg proizlazi da je uslijed slijevanja voda i plavljenja mora zbog izvedenih radova na izgradnji kanalizacije te asfaltiranju nove ceste na nekretninama tužiteljice u naravi kuća i dvorište na adresi u N., P. .., nastupila šteta u visini od 161.149,99 kuna, a uz troškove PDV-a u iznosu od 201.437,38 kuna, koja se sastoji od zagađenja tla u predvrtu i oštećenja na podovima, zidovima i instalaciji stambenog objekta te da su procijenjeni troškovi zamjene tla u predvrtu  od 180 m3 u iznosu od 72.000,00 kuna, demontaže i ponovne montaže sanitarija u kupaonici suterena u iznosu od 3.000,00 kuna, iznošenja i ponovnog vraćanja namještaja u prostorijama suterena u iznosu od 1.200,00 kuna, uklanjanja keramičkih pločica i svih slojeva poda u suterenu u iznosu od 6.247,50 kuna, uklanjanja keramičkih pločica sa zidova kupaonice i odvoz na deponiju u iznosu od 1.377,00 kuna, demontaža vrata dimenzija 80 x 200 cm i odvoz otpada na deponiju u iznosu od 800,00 kuna, ugradnja novih sobnih vrata u iznosu od 5.000,00 kuna, izrade nove hidroizolazcije na podovima suterena u iznosu od 7.497,00 kuna, dobave i ugradnje novih keramičkih pločica na podovima u iznosu od 24.990,00 kuna, dobave i ugradnju novih keramičkih pločica na zidovima kupaonice u iznosu od 5.508,00 kuna, skidanje slojeva soboslikarske obrade zidova i čišćenje zidova suterena od oštećenja uzrokovanih prodorom vode u iznosu od 3.395,00 kuna, zamjene električnih instalacija u suterenu u iznosu od 8.000,00 kuna, gletanja zidova u iznosu od 7.469,00 kuna i bojanje unutarnjih zidova u suterenu u iznosu od 14.666,40 kuna. Stalni sudski vještaci G. fakulteta S. u Z. prof. dr. sc. I. Z. i dr. sc. M. M. nalaz i mišljenje izradili su stručno i objektivno i u skladu s pravilima građevinske struke te su svojim usmenim  očitovanje otklonili prigovore na nalaz i mišljenje pa prvostupanjski sud s pravom prihvaća procjenu visine imovinske štete, kako je utvrđeno nalazom i mišljenjem naznačenih vještaka G. fakulteta S. u Z.. Tužiteljica u podnesenoj žalbi stoga neosnovano ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu procjene troškova popravljanja štete na zemljištu i kući tužiteljice paušalno navodeći kako je nalazom i mišljenjem propušteno utvrditi glavninu štete na instalacijama, namještaju, vrtu i biljkama. Pri tome, valja imati u vidu kako u činjeničnim navodima tužbe tužiteljica uopće niti nije navela da potražuje naknadu štete na namještaju i biljkama, dok je procjena imovinske štete na zemljištu u predvrtu i na objektu sačinjena prema nalazu i mišljenju G. fakulteta S. u Z. stručno i objektivno i u skladu s pravilima građevinske struke.

 

13. Također, prvostupanjski sud analizirajući iskaze saslušanih svjedoka M. E., Z. J., pa čak i I. D. pravilno zaključuje da postoji uzročno posljedična veza između izvedenih radova na izgradnji kanalizacije i asfaltiranju ceste u P. ulici u N. te slijevanja vode na nekretninu tužiteljice, jer svjedoci E. i J. suglasno iskazuju kako prije nego što su izvedeni radovi na izgradnji kanalizacije i asfaltiranju ceste takvog slijevanja vode na nekretnini tužiteljice nije bilo, a svjedok I. D. iskazuje kako nova asfaltirana cesta u odnosu na prijašnju makadamsku cestu ima viši nivo, s obzirom na nadmorsku visinu, pa kada se poveže iskaz svjedoka I. D. sa iskazom svjedoka M. E., koji  je krajem 2009., kada je bio u posjetu tužiteljici uočio da viši nivo ceste nakon asfaltiranja uzrokuje retenciju oborinskih voda na nekretnini tužiteljice,  kao i plimnog vala, jer je s povećanjem razine ceste smanjen ogradni zid dvorišta tužiteljice, uslijed čega nastaje šteta na nekretnini tužiteljice, jasno proizlazi zaključak da je upravo izgradnja kanalizacije i asfaltiranje ceste zbog povećanja nivoa ceste u uzročno poslijedičnoj vezi sa retencijom vode na nekretnini tužiteljice, a time i nastalom štetom na zemljištu u vrtu i na stambenom objektu.

 

14. Međutim, iz iskaza svjedoka M. E. u dijelu u kojem navodi da je bio u posjeti na nekretninama tužiteljice krajem 2009., te da je već tada zatekao stanje koje je bilo posljedica izvanjskih utjecaja prodora vode i oštećenja u vidu otpale žbuke na više mjesta na zidovima, napuhane  boje na zidovima, uslijed čega je zid poprimio tamnu boju, vlaženje zida, kao i poplavljeno dvorište, iako nekretnina ima prirodan pad, ali zbog povišenog nivoa novoasfaltirane ceste, došlo je do zadržavanja vode na nekretnini tužiteljice, jasno se zaključuje kako je tužiteljica već tada znala za opseg i uzrok štete na svojoj nekretnini, a osim toga, svjedok M. E. iskazuje kako mu je tom prigodom tužiteljica pokazivala fotografije na kojima je cijelo dvorište bilo poplavljeno, koje se  nalaze priložene u spisu predmeta.

 

15. Prvostupanjski sud je, odlučujući o prigovoru zastare potraživanja, koji je podnio tuženik u odgovoru na žalbu, a koji također ističe i u podnesenoj žalbi ukazujući na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, budući su razlozi o odlučnim činjenica koje se odnose na saznanje tužiteljice za imovinsku štetu na njezinoj nekretnini, proturječni sadržaju zapisnika sa iskazom svjedoka M. E., jer prvostupanjski sud, odbijajući prigovor zastare tužiteljice navodi da je iz rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj P-4702/09 od 20. rujna 2010. i liječničke dokumentacije za tužiteljicu razvidno da se je štetni događaj odvijao između 5. i 10. srpnja 2008., a tužiteljica je podnijela tužbu unutar petogodišnjeg objektivnog roka 10. lipnja 2013., pri čemu uopće nije ocijenio tijek subjektivnog roka iz članka 230. stavak  1. ZOO-a, koji počinje teći kad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila.

 

16. Kako je navedeno, iz iskaza svjedoka E. proizlazi da su  krajem 2009. na nekretnini tužiteljice bila vidljiva oštećenja na zidovima kuće  u smislu da je na više mjesta otpala žbuka, napuhala se boja, zid je poprimio tamnu boju, došlo je do vlaženja zida te je dvorište bilo poplavljeno vodom, proizlazi da je tužiteljica najkasnije saznala za štetu, odnosno štetnu posljedicu izvedenih građevinskih radova na izgradnji kanalizacije i asfaltiranju ceste krajem 2009. godine, a s obzirom na rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-4702/09 od 20. rujna 2010., u kojem postupku je tužiteljica podnijela tužbu 16. srpnja 2008., kako to proizlazi iz razloga naznačenog rješenja, već tada je znala da je ovdje tuženik Grad N. investitor izgradnje ceste u N., pa je stoga tužiteljica najkasnije krajem 2009. imala saznanja kako za štetu i opseg štete u smislu plavljenja vrta i vlaženja zidova i podova kuće, tako i za osobu koja je odgovorna za štetu. Stoga je subjektivni zastarni rok iz članka 230. stavaka 1. ZOO-a od tri godine poče teći najkasnije 31. prosinca 2009. (kraj 2009., prema iskazu svjedoka E.), a istekao je 31. prosinca 2012., a kako je tužba u ovom parničnom predmetu podnesena 10. lipnja 2013., proizlazi da je osnovan prigovor zastare potraživanja s osnova imovinske štete koji je podnio tuženik.

 

17. Iz izloženih razloga, povodom žalbe tuženika, pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 230. stavaka 1. ZOO-a valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke te odbiti tužbeni zahtjev radi naknade imovinske štete kao neosnovan, zbog nastupa zastare, odnosno isteka subjektivnog roka od tri godine iz članka 230. stavka 1. ZOO-a prije podnošenja tužbe u ovom parničnom predmetu. Pri tome valja imati u vidu i sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1084/88 od 13. veljače 1990. u kojoj je izraženo stajalište da za štetu nastalu vlaženjem zidova koja svoj uzrok ima u počinjenoj štetnoj radnji, za koju je bilo izvjesno da će se kontinuirano nastavljati u budućnosti sve dok se uzrok vlaženja ne ukloni, oštećenik je saznao kada je nakon štetne radnje privi puta došlo do vlaženja zidova pa od tog trenutka počinje teći zastara potraživanja naknade imovinske štete.

 

18. Posljedično tome, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice protiv odbijajućeg dijela pobijane prvostupanjske presude iz točke II. i III. izreke prvostupanjske presude, kojima  je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 146.388,21 eura/1.102.962,00 kuna, kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata od 10. travnja 2013. do 16. siječnja 2023., s obzirom da je nastupila zastara potraživanja s osnova imovinske štete, kako je prethodno obrazloženo.

 

19. Pobijanom prvostupanjskom presudom pod točkom IV. izreke koju žalbom pobija tuženik, naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 2.217,80 eura/ 16.710,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2013.  do isplate. Analizirajući iskaz tužiteljice kao i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. sc. G. R., specijalista psihijatrije, prvostupanjsko sud je pravilno utvrdio da je uslijed nastanka štete na predmetnoj nekretnini, kod tužiteljice došlo do duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti te pojave bolesti herpes zostera. Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. sc. G. R., proizlazi da je zbog predmetnog događaja odnosno imovinske štete na njezinoj nekretnini, tužiteljica imala psihičke tegobe koje su u medicinskoj dokumentaciji dokumentirane kao reakcija na stres (F43,0) i miješani anksiozno-depresivni poremećaj (F41,2), a navedene tegobe su bila blagog do umjerenog intenziteta te se očituju kao napetost, depresivnost, nesanica, poremećaj koncentracije, koje su umanjivale životne aktivnosti tužiteljice za 7-10% u periodu od 11. srpnja 2008 do 3. ožujka 2009. Nakon toga, od 3. ožujka 2009. do pregleda tužiteljice 10. siječnja 2019. u svrhu liječničkog vještačenja, nema psihijatrijske medicinske dokumentacije koja dokumentira psihičke tegobe tužiteljice, već samo postoji navod tužiteljice o postojanju u tom periodu povremene napetosti i poremećaja spavanja te jedan zapis u kartonu obiteljskog liječnika od 12. rujna 2018. koji dokumentira poremećaj spavanja. Prema nalazu i mišljenju liječničkog vještaka, tužiteljica i aktualno ima zaostale psihičke tegobe simptoma prenadraženosti: napetost i nesanica, koji se nedvojbeno dovode u vezi s predmetnim događajem i koji umanjuju životnu aktivnost tužiteljice za 3 do 5%, a tegobe su kronične naravi. Zaključno, prema mišljenju liječničkog vještaka, trajno umanjenja životnih aktivnosti kod tužiteljice je u omjeru od 3 do 5% te je tužiteljica trpjela fizičke boli radi herpes zostera srednjeg intenziteta oko 7 dana i blagog intenziteta oko 1 mjesec. Tužiteljica nije trpjela primarni niti sekundarni strah, niti joj je trebala tuđa njega i pomoć.

 

20. Kako je stalni sudski vještak dr. sc. G. R. obrazložila svoj nalaz i mišljenje u skladu s pravilima medicinske (psihijatrijske) struke te odgovorila na sva postavljena pitanja prema rješenju o određivanju vještačenja, prvostupanjski  sud je s pravom prihvatio nalaz i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. sc. G. R. kao stručan i objektivan i u skladu s pravilima medicinske struke, a također je donoseći pobijanu prvostupanjsku presudu pod točkom IV. izreke pravilno primijenio materijalno pravo iz članka  1100. stavka 1. i 2. u vezi članka 19. stavka 1. ZOO-a, kada je tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 16.710,00 kuna i to po kriterijima fizičkih bolova srednjeg intenziteta u iznosu od 2.310,000 kuna, fizičkih bolova slabijeg intenziteta u iznosu od 3.150,0 kuna te duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 11.250,00 kuna.

 

21. Prilikom odlučivanja o visini naknade neimovinske štete prvostupanjski sud je imao u vidu sve okolnosti slučaja značajne za ocjenu visine pravične novčane naknade pa i prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda postojeće okolnosti koje se odnose na činjenicu da imovinska šteta i nadalje traje, da je tužiteljica u dobi od 71 godine i da joj imovinska šteta na njezinoj nekretnini izaziva psihičke boli, opravdava pravičnu novčanu naknadu u dosuđenom iznosu, kako proizlazi iz razloga pobijane presude. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, odnosno jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i duševnih boli, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka dr. sc. G. R. ta je na tako utvrđeno potpuno i pravilno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 1100. stavaka 1. i 2. ZOO-a, kada je tužiteljici dosudi naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.217,80 eura/16.710,00 kuna, a iznad dosuđenog iznosa, a do zatraženog iznosa od 9.556,04 eura/72.000,0 kuna odbio tužbeni zahtjev radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti kao neosnovan, s obzirom da i prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda težina povrede, odnosno jačina i trajanje povredom izazvanih fizičkih i duševnih boli, te prethodno navedene okolnosti slučaja ne opravdavaju pravičnu novčanu naknadu u većem iznosu od dosuđenog iznosa.

 

22. Također, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 1103. ZOO-a kada je tužiteljici dosudio zakonske zatezne kamate na naknadu neimovinske štete od dana podnošenja tužbe 10. lipnja 2013., prema stopi određenoj člankom 29. stavka 2. ZOO-a. S tim u vezi, prvostupanjski sud je u pogledu naknade neimovinske štete pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 230. stavka 1. i 2. ZOO-a, kada je odbio tuženikov prigovor zastare potraživanja naknade štete zbog povrede prava osobnosti, budući iz priložene medicinske dokumentacije odnosno zdravstvenog kartona tužiteljice proizlazi da se tužiteljica zadnji put javila liječniku radi poremećaja spavanja (napetosti i nesanice) 12. rujan 2018., dok  prema nalazu ii mišljenju liječničkog vještaka dr.sc. G. R. proizlazi da se takve zaostale psihičke tegobe nedvojbeno dovode u vezu s predmetnim događajem odnosno nastupjelom imovinskom štetom na nekretnini tužiteljice, pa s obzirom da je tužiteljica tužbu podnijela 10. lipnja 2013., a u vezi psihičkih tegoba prouzrokovanih štetnom radnjom se je liječila još 12. rujna 2018., proizlazi da nije nastupila zastara utuženog potraživanja s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. 

 

23.Stoga je protiv točke IV. izreke pobijane presude valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, a valjalo je odbiti žalbu tužiteljice protiv točke V. izreke pobijane presude kao neosnovanu te u navedenom dijelu potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, sve sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

 

24. Kako je tužiteljica  u sporu uspjela u pogledu visine tužbenog zahtjeva u omjeru od 1,10%, a u pogledu pravne osnove spora u omjeru od 100%, a kako je tuženik u sporu uspio u pogledu visine u omjeru od 99%, dok niti djelomično nije uspio u pogledu pravne osnove spora, jer je osporavao svoju pasivnu legitimaciju od podnošenja odgovora na tužbu tijekom cijelog postupka pa i u žalbi, proizlazi da je tužiteljica u sporu uspjela u omjeru od 50%, a tuženik da je u sporu uspio u omjeru od 49,50% prema obračunu uspjeha propisanom člankom 154. stavak 2. ZPP-a, pa je stoga valjalo potvrditi odluku o naknadi troškova parničnog postupka sadržanu pod točkom VI. izreke pobijane presude, kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, a s obzirom na prethodno opisani omjer uspjeha stranaka u postupku.

 

25. S obzirom na prethodno utvrđeni omjer uspjeha stranka u parnici, kako je izloženo, u smislu članka 154. stavak 2. ZPP-a proizlazi da je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 154. stavka 4. ZPP-a, kada je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, pa s obzirom da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, na temelju članka 166. stavak 1. ZPP-a valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan, a također na temelju članka 166. stavaka 2. ZPP-a valjalo je odbiti zahtjev tuženika radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan, jer i nakon odluke povodom žalbe tuženika proizlazi da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, pa tako i troškove podnošenja žalbe.

 

26.Iz izloženih razloga, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II., III. i V. izreke presude kao i u odluci o naknadi troškova parničnog postupka pod točkom VI. izreke, dok je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu protiv pobijane točke IV. izreke prvostupanjske presude, kao i protiv odluke o naknadi troškova parničnog postupka pod točkom VI. izreke, a na temelju članka 373.a. stavak 3. ZPP-a, valjalo je uvažiti žalbu tuženika kao osnovanu te preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke, kako je pobliže presuđeno u izreci.

 

26. Iz izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

 

Bjelovar,  30. ožujka 2023.

                                                                                                                                            Predsjednik vijeća

                                                                                                                                              Goran Milaković