Baza je ažurirana 14.12.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679
OPĆINSKI SUD U SPLITU Ps. 106/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja B. Š. iz S., O.:
…, protiv tuženika G. S., O.:
…, radi ništetnosti ugovora, dana 30. ožujka 2023. godine,
r i j e š i o j e
Tužba se odbacuje.
Obrazloženje
Dana 27. rujna 2019. godine zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je
tužitelj pravni slijednik pok. M. Š. koja je Djelomičnim rješenjem o povratu
nacionalizirane imovine donesenim od UDU u SDŽ
– S. za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i graditeljstvo i imovinsko-
pravne poslove, O. za imovinsko-pravne poslove K.: UP I-I-942-04/97-
01/1700 od 23. listopada 2007. godine (dalje: djelomično rješenje) dobila pravo na
naknadu za stan broj 02 označen šifrom 00501018031 u zgradi anagrafske oznake
… S., za 258/720 dijela cjeline kojeg je otkupio L.
B.. Z. tuženika K.: 371-01/03-01/0349, Ur. broj: 2181/01-00/14-02/1
od 22. siječnja 2003. godine L. B. da je sukladno čl. 34. Zakona o najmu
stanova, kao osoba zatečena u stanu kao najmoprimac ishodio pravo sklapanja
Ugovora o najmu stana na neodređeno vrijeme s obvezama zaštićenog
najmoprimca. Vlasnica predmetnog stana sada da je R. B. koja je stan
naslijedila od pok. oca L. B., L. B. da nije nikada bio
nositelj stanarskog prava nego da je nositelj stanarskog prava bila njegova baka
L. J. koja nikada nije zakonito nadležnom upravnom tijelu podnijela obvezni
zahtjev za otkup stana na kojem postoji stanarsko pravo. Sukladno Zakona o
naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine
L. B. da nikada nije imao zakonske pretpostavke za sklapanje Ugovora
o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo na predmetnom stanu.
Nezakonito sklopljenim Ugovorom o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko
pravo koje se temelji na pogrešnom tumačenju i pogrešnoj primjeni Zaključka
tuženika tužitelj da je oštećen jer radi tih akata i pogrešne primjene nezakonitih akata
tuženika Djelomičnim rješenjem od 23. listopada 2007. godine njemu i ostalim
suvlasnicima nije vraćen predmetni stan nego mu je određena naknada za isti, čime
gubi svoje zakonsko pravo na povrat u naravi i trpi znatnu materijalnu štetu. Radi
navedenog tužitelj postavlja zahtjev pod točkom I. kojim traži utvrđenje ništetnim i
nezakonitim Zaključka tuženika od 22. siječnja 2003. godine za sklapanje Ugovora o
kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo. Postavljam zahtjev pod točkom
II. kojim traži utvrđenje ništetnim nezakonito sklopljenog Ugovora o kupoprodaji stana
na kojem postoji stanarsko pravo između tuženika i L. B. dana 30.
srpnja 2004. godine. Potražuje naknadu parničnog troška od tuženika.
Dana 13. travnja 2021. godine doneseno je rješenje suda kojim se sud
proglašava stvarno nenadležnim u odnosu na tužbeni zahtjev pod točkom I. Protiv
tog rješenja tužitelj je podnio žalbu, dana 6. srpnja 2022. godine doneseno je rješenje
Županijskog suda u Sisku broj Gž-272/22 kojim je odbijena žalba tužitelja kao
neosnovana i potvrđeno rješenje ovog suda broj Ps-106/19 od 26. studenog 2021.
godine. Sud je upućen razdvojiti ovaj postupak za svaki od postavljenih tužbenih
zahtjeva te predmet po tč. I. zahtjeva dostaviti Upravnom sudu u Splitu na nadležno
postupanje. Tako je napravljeno te je preslik spisa dostavljen Upravnom sudu u
Splitu na daljnje postupanje po dijelu zahtjeva tužitelja u odnosu na koji je postupak
razdvojen.
Dakle, u ovom postupku valjalo je odlučiti po zahtjevu tužitelja kojim isti traži
utvrđenje ništetnim nezakonito sklopljenog Ugovora o kupoprodaji stana na kojem
postoji stanarsko pravo između tuženika i L. B. od 30. srpnja 2004.
godine, prvenstveno utvrditi postoje li pretpostavke da sud postupa i meritorno odluči
po ovakvom zahtjevu u odnosu na ovog tuženika s obzirom na narav spora.
Tuženik u svom odgovoru na tužbu ističe kako je tužbu potrebno odbaciti jer
tužbom nije obuhvaćena i druga ugovorna strana – L. B., da je kao
jedini tuženik označen ovaj tuženik tako da tužba nije potpuna. Navodi da su potpuno
promašeni navodi tužitelja iz tužbe da L. B. nije imao zakonite
pretpostavke za sklapanje Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko
pravo jer takvo što proizlazi iz samog Zaključka od 22. siječnja 2003. godine.
Sud je izveo dokaz pregledom rješenja o nasljeđivanju iza smrti M. Š.
R. koje je donijela JB iz S. B. K. pod brojem O-580/14
od 23. travnja 2014. godine; Zaključka tuženika K.: 371-01/03-01/0349, Ur. broj:
2181/01-00/14-03-1 od 22. siječnja 2003. godine; Ugovora o kupoprodaji stana na
kojem postoji stanarsko pravo zaključenog dana 30. srpnja 2004. godine između
tuženika i L. B.; Djelomičnog rješenja UDU u SDŽ, S. za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i
imovinsko-pravne poslove, O. za imovinsko-pravne poslove K.: UP-I-942-
04/97-01/1700 od 23. listopada 2007. godine.
Kako tužitelj traži utvrđenje da je ništetan predmetni Ugovor o kupoprodaji
stana na kojem postoji stanarsko pravo zaključen između tuženika i L.
B. dana 30. srpnja 2004. godine, taj ugovor je priložen sudskom spisu, za
navesti je da je zaista s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj tužbom morao
obuhvatiti i drugu ugovornu stranu, L. B. odnosno nasljednika ili
nasljednike L. B.. To je tuženik već naveo u svom odgovoru na tužbu i
kod postavljanja zahtjeva na utvrđenje da je neki stvarni posao ništetan, obje
ugovorne strane iz tog pravnog posla su jedinstveni i nužni suparničari. Radi
navedenog je bilo potrebno pozvati tužitelja da tužbu podnese i protiv nasljednika
L. B. koji je preminuo 18. srpnja 2014. godine, jer su isti također
trebalo biti obuhvaćeni ovom tužbom, na strani tuženika. To je već u odgovoru na
tužbu naveo tuženik, ali se tužitelj očitovao nakon tog odgovora na tužbu tuženika
svojim podneskom od 22. studenog 2019. godine i jasno izrazio svoju volju da je
zakonito kako je jedini tuženik u ovom postupku trebao biti G. S.. Dakle, tužitelj
je ustrajao u tome da se ovaj zahtjev odnosi jedino na tuženika, radi navedenog se
radi o nedostatku procesnopravne legitimacije za vođenje parnice, kako tužitelj nije
htio tužbom obuhvatiti ovog tuženika i nasljednike pok. L. B., koji svi
zajedno čine jedinstvene i nužne suparničare, to je valjalo tužbu odbaciti odnosno
odlučiti kao u izreci ovog rješenja, upravo zbog izričitog ustrajanja samog tužitelja da
jedini tuženik u ovoj parnici bude G. S..
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, kako tuženik
nije popisao i zatražio parnični trošak, to je odluka o naknadi parničnog troška
tuženiku izostala.
U S., 30. ožujka 2023. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu
u Splitu. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, od dana dostave pisanog otpravka
ovog rješenja, putem ovog suda, u tri primjerka.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.