1              Poslovni broj: Gž-500/2022-3

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Smiljke Premužić kao predsjednice vijeća, sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Vladimira Ferenčevića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. S., odvjetnika u Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. D., odvjetniku u Z., protiv tuženice I. P. iz V. G., OIB: …, zastupane po punomoćnici T. M. P., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog sud u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-138/2021-16 od 1. ožujka 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog sud u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-138/2021-16 od 1. ožujka 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

 

"I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. u V. G. poslovni broj Ovrv-431/21 od 26. veljače 2021. kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 182.718,75 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2020. i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 5.889,98 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2021. do isplate te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 (petnaest) dana, naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 12.177,00 kn."

 

2. Pravodobnom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u vezi odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. – dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, uz obvezu tuženice da tužitelju naknadi trošak žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženica osporava žalbu tužitelja u cijelosti navodeći da je protivno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju se tužitelj poziva. Navodi da je prvostupanjski sud dao iscrpno i valjano obrazloženje, istaknuo jasne razloge o odlučnim činjenicama, pravilno zaključio temeljem valjano iznesenih razloga i ocjenom provedenih dokaza da je tuženica isplatila tužitelju iznos ugovoren člankom 1. Ugovora koji predstavlja pismeni Ugovor o zastupanju, prema odredbi članka 19. stavak 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11. dalje ZOO) kojom odredbom je nagrada za zastupanje u postupku izvlaštenja bila ugovorena prema vrijednosti izvlaštenih nekretnina, pa je svako daljnje potraživanje tužitelja neosnovano. Tuženica predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Pazeći po služenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede pazi ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti prema članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5.1. Ujedno, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

6. Predmet spora je isplata tražbine tužitelja s osnova naknade troškova zastupanja tuženice u postupku izvlaštenja nekretnina tuženice, koji postupak se vodio pred Uredom d. u. u Z. županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, I. V. G., Klasa: … u kojem postupku je tužitelj zastupao tuženicu temeljem opće punomoći, a za koje troškove je tužitelj tuženici izdao račun broj … od 22. veljače 2020. u iznosu od 182.718,75 kuna.

 

7. Prvostupanjski sud u provedenom postupku polazi od slijedećih utvrđenih činjenica:

- da je tužitelj u postupku izvlaštenja koji se vodio pred Uredom d. u. u Z. županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, I. V. G., Klasa: … zastupao tuženicu temeljem opće punomoći,

- da je u provedenom postupku izvlaštenja tuženica isplatila tužitelja 2011. godine u visini 2,5% od primljene naknade vrijednosti izvlaštenih nekretnina, odnosno iznos od 52.250,00 kuna,

- da su stranke 3. rujna 2013. sklopile pismeni Ugovor o zajmu kojim je tuženica kao zajmodavac pozajmila tužitelju kao zajmoprimcu iznos zajma od 40.000,00 kuna sa rokom vraćanja do 1. ožujka 2014.,

- da je tužitelj tuženici vratio pozajmljeni iznos 2014.,

- da su točkom 1. Ugovora o zajmu stranke ugovorile naknadu za zastupanje tuženice u postupku izvlaštenja od 2,5% od ukupne vrijednosti izvlaštenih nekretnina, koji iznos je isplaćen tužitelju 31. siječnja 2011. od 52.250,00 kuna,

- da su točkom 5. Ugovora o zajmu stranke ugovorile da će tuženica kao zajmodavac preostali iznos naknade odvjetniku kao punomoćniku zajmodavca, dakle tužitelju, u postupku izvlaštenja opisanom u članku 1. citiranog Ugovora isplatiti po konačnom okončanju navedenog postupka, a kako je to dogovoreno između ugovornih strana,

- da je Ugovor pripremila javna bilježnica na prijedlog tuženice, a koji Ugovor je tuženica donijela na potpis tužitelju,

- da je tužitelj po predaji u posjed izvlaštenih nekretnina tuženici izdao račun za plaćanje troškova zastupanja od ukupno 51.414,00 kuna, koji trošak je tuženica podmirila,

- da je po okončanju postupka izvlaštenja Ured d. u. u Z. županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove, I. V. G. donio zaključak Klasa: … Ur.broj: … od 8. srpnja 2019. kojim je naloženo Hrvatskim cestama d.o.o. Zagreb da na ime troškova za pravno zastupanje isplate tuženici iznos od 265.312,50 kuna,

- da je protiv navedenog zaključka tužitelj podnio žalbu 23. srpnja 2019. zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno pogrešnog obračuna troškova zastupanja, jer je upravno tijelo nakon stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" broj 74/14 dalje Zakon) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2014. obračunao troškove zastupanja prema vrijednosti predmeta u postupcima izvlaštenja koja vrijednost predmeta je neprocjenjiva (članak 38. stavak 3. Zakona),

- da je tužitelj po donošenju zaključka upravnog tijela o određivanju troškova za zastupanje tuženice ispostavio račun tuženici za naplatu troškova zastupanja po predmetnom zaključku u iznosu od 265.312,50 kuna,

- da tužitelj protiv tuženice zbog neplaćenih troškova zastupanja u iznosu od 265.312,50 kuna vodi parnični postupak pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici u predmetu poslovni broj Povrv-459/2019,

- da je tuženica tužitelju otkazala punomoć u postupku izvlaštenja 3. listopada 2019.,

- da tuženica po računu tužitelja … od 22. veljače 2020. nije isplatila tužitelju troškove zastupanja u iznosu od 182.718,75 kuna.

8. Prvostupanjski sud temeljem naprijed navedenih utvrđenih činjenica odbija tužbeni zahtjev tužitelja zaključujući da odredba članka 1. Ugovora o zajmu koja i predstavlja Ugovor o zastupanju je potpuno jasna i nedvosmislena i odražava volju stranaka da tužitelju u postupku izvlaštenja pripada nagrada u visini od 2,5% vrijednosti procijenjenih nekretnina, koji iznos je tuženica nesporno isplatila tužitelju, kao i iznos od 51.414,00 kuna, pa kako stranke nisu ugovorile da troškovi zastupanja u postupku izvlaštenja pripadnu tužitelju, jer ne postoji pismeni ugovor, to prvostupanjski sud smatra da tužitelj nema pravo na daljnje troškove zastupanja, pa slijedom navedenog odbija tužbeni zahtjev. Ujedno, prvostupanjski sud zaključuje da ukoliko je postojao dogovor između stranaka da će trošak zastupanja pripasti tužitelju kao odvjetniku, premda taj trošak tužitelj nije dokazao, ti troškovi koje tužitelj potražuje od tuženice u svom računu nisu priznati zaključkom upravnog tijela, pa smatra da je i slijedom navedene činjenice potraživanje tužitelja neosnovano.

 

9. Pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj i tuženica nisu sklopili Ugovor prema odredbi članka 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa), odnosno ugovor u pismenoj formi koji bi obvezao tuženicu na plaćanje troškova zastupanja, jer analizirajući članak 5. Ugovora o zajmu se može zaključiti da je volja ugovornih strana bila da tužitelju kao odvjetniku pripadnu troškovi zastupanja po okončanju postupka izvlaštenja, pa bi se u tom smislu odredba članka 5. Ugovora kao sporna odredba trebala tumačiti u korist tužitelja, čime se može zaključiti da je volja ugovornih strana bila da tužitelju kao odvjetniku pripadne naknada troškova zastupanja po okončanju postupka izvlaštenja i naknada od 2,5% vrijednosti imovine koja je predmetom izvlaštenja.

 

10. Na to upućuje činjenica da je tuženica po predaji u posjed izvlaštenih nekretnina tužitelju po ispostavljenom računu podmirila iznos od 51.414,00 kuna, a koji iznos se odnosi na troškove zastupanja, slijedom čega se može zaključiti da su stranke sklopljenim ugovorom koji ugovor bi u jednom dijelu predstavljao Ugovor o zastupanju, dogovorile da troškovi zastupanja u postupku izvlaštenja pripadnu tužitelju kao punomoćniku po okončanju postupka izvlaštenja.

 

11. Slijedom navedenog pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, kada sud zaključuje da troškovi zastupanja tužitelju kao odvjetniku u postupku izvlaštenja ne pripadaju, jer to tako ne proizlazi iz članka 5. sklopljenog Ugovora kojim Ugovorom se je tuženica obvezala da će po okončanju postupka izvlaštenja preostali iznos naknade troškova zastupanja isplatiti tužitelju kao njenom punomoćniku. Iako predmetni Ugovor u jednom dijelu po svom sadržaju predstavlja Ugovor o zajmu, isti Ugovor ima i elemente Ugovora o zastupanju prema Tbr. 39. Tarife i obvezuje ugovorne strane, iako nije uobičajeno da tužitelj koji je po zanimanju odvjetnik i bavi se svojom profesijom dugi niz godina, nije sastavio pismeni ugovor o zastupanju, već se poziva na članak 5. Ugovora o zajmu, koji Ugovor mu dostavlja i priprema stranka koju zastupa.

 

12. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj u postupku nije dokazao da mu osnovano pripadaju troškovi zastupanja u utuženom iznosu po izdanom računu za koje troškove tereti tuženicu u ovom postupku, to stoga što je tužitelj trebao dokazati da su mu isti troškovi priznati zaključkom upravnog tijela, povodom izjavljene žalbe tužitelja.

 

13. Teret dokaza u ovom postupku je na strani tužitelja da mu pripadaju troškovi zastupanja nakon stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade 26. lipnja 2014. u nepriznatom iznosu od 169.812,50 kuna uvećano za trošak žalbe, a za koji iznos je tužitelj podnio žalbu upravnom tijelu 23. srpnja 2019.

 

14. Naime, do donošenja izmijenjene odredbe članka 38. stavak 3. Zakona troškovi zastupanja, odnosno troškovi u postupku izvlaštenja, su se obračunavali prema vrijednosti izvlaštene nekretnine, dok je stupanjem na snagu Zakona 26. lipnja 2014. vrijednost predmeta u postupcima izvlaštenja neprocjenjiva. Stoga, kako je upravno tijelo svojim zaključkom troškove zastupanja punomoćniku tužitelju od stupanja na snagu Zakona za poduzete radnje priznalo prema vrijednosti predmeta spora koja je neprocjenjiva, što ukupno iznosi 4.062,50 kuna, i to za poduzete radnje od 30. lipnja 2016. pa zaključno do 23. studeni 2017., a kako tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je žalba tužitelja protiv navedenog zaključka osnovana i da je upravno tijelo po žalbi tužitelja priznalo troškove u utuženom iznosu od 182.718,75 kuna a za koji iznos tužitelj tereti tuženicu u ovom postupku, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju kao punomoćniku tuženice daljnji troškovi zastupanja ne pripadaju, pravilno zaključujući da tužitelj u navedenom postupku nije dokazao da su mu ti troškovi dosuđeni.

 

15. Iz tih razloga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, jer tužitelj u postupku nije dokazao primjenom odredbe članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP-a da troškovi po računu a za koje tereti tuženicu su mu priznati zaključkom upravnog tijela, pa slijedom navedenog je pravilno odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

16. Ujedno, valja nadodati da pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju troškovi zastupanja pripadaju u visini vrijednosti predmeta spora koji je bio na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine radnje u postupku, pa kako je vrijednost predmeta spora izmijenjena donošenjem Zakona koji je stupio na snagu 26. lipnja 2014., to je zaključak upravnog tijela kojim su tuženici dosuđeni troškovi zastupanja donijet pravilnom primjenom odredaba Tbr. 20. točka 1. i točka 3. Tarife, te pravilnom primjenom Tbr. 21. Tarife.

 

17. Stoga žalbeni navodi tužitelja kojima tužitelj osporava utvrđenje prvostupanjskog suda u pogledu zaključka suda da tužitelj nije dokazao da mu utuženi troškovi nisu priznati zaključkom upravnog tijela, nisu osnovani, jer ispravnost predmetnog računa od 22. veljače 2020. u iznosu od 182.718,75 kuna je ocijenio i ovaj drugostupanjski sud zaključivši da navedeni troškovi primjenom Tarife po vrijednosti predmeta spora koja je donošenjem Zakona od 26. lipnja 2014. neprocjenjiva, ne pripadaju tužitelju.

 

18. Zbog svega naprijed navedenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu jer tužitelj u postupku nije dokazao da mu osnovano pripada razlika troškova zastupanja u iznosu od 182.718,75 kuna, pa je pravilno prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

19. Zbog naprijed navedenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

20. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava žalbe, jer tužitelj sa žalbom nije uspio u ovom postupku.

 

21. Zbog svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

 

 

Bjelovar, 30. ožujka 2023.