1                            Poslovni broj Kž-528/2022-4

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-528/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te suca Damira Krahuleca i Vlaste Šimenić Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. L. H., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici br. K-65/2021-16 od 16. rujna 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2023. godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.  

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici br. K-65/2021-16 od 16. rujna 2022. godine, temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 118/18, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. L. H. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda iz čl. 118. st. 1. KZ/11.

 

1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 1. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.    

 

 

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-458/2022 od 16. studenog 2022. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

 

4. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.   

 

5. Žalitelj (državni odvjetnik) pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da nije dokazano da bi opt. L. H. počinio kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ/11, navedeno u izreci pobijane presude. Zapravo državni odvjetnik u žalbi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

 

5.1. Međutim, žalba državnog odvjetnika iz navedenog žalbenog razloga nije osnovana.

 

5.2. Prvostupanjski sud je pozorno analizirao i ocijenio sadržaj obrane opt. L. H. koji poriče počinjenje kaznenog djela. Iz iskaza ošt. V. S. je razvidno da se ne sjeća tko mu je nanio tešku tjelesnu ozljedu kritične zgode, iako je u prethodnom postupku i raspravi naveo optuženika. Međutim, kada je pozvan detaljnije to pojasniti, a osobito različitost u odnosu na iskaz koji je dao državnom odvjetniku, ostao je kod tvrdnje da ne zna tko ga je udario i nanio mu tešku tjelesnu ozljedu. Poriče da je bio u bilo kakvom sukobu s drugim gostima lokala, pa i sa optuženikom, te u potpunosti poriče da je imao bilo kakvu komunikaciju s optuženikom prije zadobivanja teške tjelesne ozljede.

 

5.3. Iz iskaza svjedoka S. H. pred državnim odvjetnikom razvidno je da je nanošenje tjelesne ozljede na način opisan u optužnici vidio. Međutim, na raspravi pred sudom pojašnjava da mu je bilo logično da je takav udarac optuženik nanio oštećeniku jer ga je vidio blizu oštećenika, ali da nije vidio udarac šakom optuženika u glavu oštećenika. Iz iskaza svj. M. Š. K. na raspravi razvidno je da nije vidjela da bi optuženik nanio tešku tjelesnu ozljedu oštećeniku na način kako je opisano u optužnici. Iz iskaza svj. D. T. razvidno je da iz separea, u kojem se nalazila, nije vidjela što se događa kritične zgode. Uočila je samo da je nastala gužva, s tim da nije napuštale separe, kao niti njena prijateljica S. Š. Iz iskaza svj. S. Š. je razvidno da je optuženika uočila na metar udaljenosti od oštećenika, te da je uočila sam pad oštećenika, ali ne i tko ga je udario.

 

5.4. Dakle, iz iskaza navedenih svjedoka, koji se mogu okarakterizirati kao nepristrani svjedoci, nije se moglo na nedvojben način utvrditi da je tempore criminis opt. L. H. zadao udarac šakom u predjelu lica ošt. V. S., te da bi tim udarcem nanio oštećeniku tešku tjelesnu ozljedu. Pri tome je za ukazati da je prvostupanjski sud imao u vidu sadržaje iskaza navedenih svjedoka u prethodnom postupku u odnosu na iskaze koji su dani tijekom rasprave, te je sud na jasan i valjan način pojasnio iz kojih razloga koje iskaze svjedoka smatra objektivnim i nepristranim, a koje smatra da nije trebalo prihvatiti, a što se odnosi na iskaze svjedoka koji su dani u nekontradiktornom ispitivanju u tijeku istražnog postupka.

 

 

5.5. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi državnog odvjetnika, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

6. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

 

Osijek, 30. ožujka 2023.