1              Poslovni broj: Gž-18/2023-2

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Smiljke Premužić kao predsjednice vijeća, sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Vladimira Ferenčevića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Z. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. G., odvjetniku u Z., protiv 1. tuženika O. A. C. d.o.o. Z., OIB: … i 2. tuženika O. A. zastupanje d.o.o. Z., OIB: …, zastupanih po punomoćniku D. L., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5799/2015-29 od 21. listopada 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5799/2015-29 od 21. listopada 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

 

III. Odbija se zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

 

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se I tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 336.774,56 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od dana podnošenja tužbe do dana isplate, i to, sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se II tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.271,92 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od dana podnošenja tužbe do dana isplate, i to, sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se I tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate, i to, sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se II tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate, i to, sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 35.750,00 kn/4.744,84 €, u roku 15 dana."

 

2. Pravodobnom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 9. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u cijelosti i vrati je na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu po drugom sucu pojedincu i naloži tuženicima da naknade tužitelju prouzročeni parnični trošak, kao i trošak žalbe, podredno preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i naloži tuženicima da naknade tužitelju prouzročeni parnični trošak, kao i trošak žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženici osporavaju žalbene navode tužitelja navodeći da je tužitelj pogrešno pravno protumačio pravnu prirodu svog odnosa s tuženicima, pogrešno smatrajući da se radi o ugovorima o trgovinskom zastupanju, to stoga jer tužitelj nije pregovarao s trećim osobama o sklapanju ugovora u ime i za račun tuženika kao nalogodavaca, nije sklapao ugovore s trećim osobama u ime i za račun tuženika kao nalogodavaca, nego je sve ugovore sklapao u ime i za račun trećih osoba, pa tuženici predlažu odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u cijelosti, uz obvezu tužitelja da tuženicima naknadi prouzročeni trošak odgovora na žalbu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, prvostupanjska presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Prvostupanjski sud ujedno nije niti počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe člana 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a na koju se žalbenim navodima upućuje tužitelj, jer prvostupanjski sud nije odlučio o zahtjevu o kojem teče parnica ili o kojem je već prije pravomoćno presuđeno ili o kojem je već zaključena sudska nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe.

 

6. U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 338. stavak 4. ZPP-a (pogrešno tužitelj se poziva na stavak 2. članka 338. ZPP-a), to stoga što je prvostupanjski sud u obrazloženju iznio zahtjev tužitelja, činjenice i dokaze koje su stranke predložile, zatim činjenice koje je utvrđivao i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izveo i zašto ih je i kako ocijenio i koje odredbe materijalnog prava je primijenio odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja.

 

7. Nadalje, nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu naknade nakon otkaza Ugovora o povremenom obavljanju poslova pribave osiguranja od 18. listopada 2004. (dalje Ugovora) i Ugovora o povremenom obavljanju poslova od 18. listopada 2004., koje Ugovore su tuženici su otkazali tužitelju 7. rujna 2012.

 

9. Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje naknadu za razdoblje otkaznog roka od 6 mjeseci prema prosječnom mjesečnom prihodu ostvarenom u posljednjih 5 godina ugovornog odnosa sa tuženicima i to od 1. tuženika iznos od 112.258,20 kuna i od 2. tuženika iznos od 9.271,92 kune i posebnu naknadu od 1. tuženika u iznosu od 224.516,36 kuna, prema odredbi članka 830. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – dalje: ZOO).

 

10. Prvostupanjski sud u provedenom postupku polazi od slijedećih utvrđenih činjenica:

- da je tužitelj sa 1. tuženikom imao zaključen Ugovor kao suradnikom o povremenom obavljanju poslova pribave osiguranja od 18. listopada 2004., kojim Ugovorom je tužitelj kao suradnik, kao član organizacije vanjskih suradnika, na temelju Ugovora povremeno obavljao poslove zastupanja u osiguranju prema Zakonu o osiguranju ("Narodne novine" broj 151/05., 87/08., 82/09., 54/13., 94/14. dalje ZO),

- da temeljem naprijed navedenih Ugovora tužitelju pripada naknada sukladno listi naknada koja je sastavni dio sklopljenog Ugovora i nalazi se u prilogu broj 1 (članak 4. točka 1. Ugovora),

- da je tužitelj sa 2. tuženikom imao sklopljen Ugovor kao suradnikom o povremenom obavljanju poslova koje mu je povjerio 2. tuženik temeljem Ugovora, a za koje poslove mu pripada ugovorena naknada sukladno listi naknada koja je sastavni dio ovog Ugovora i nalazi se u prilogu broj 1. (članak 4. Ugovora),

- da je tužitelj sa 1. tuženikom 1. srpnja 2005. sklopio Dodatni ugovor za suradnike voditelje po kojem Ugovoru prema članku III. ima obvezu vrbovanja suradnika za 1. tuženika,

- da su 1. i 2. tuženici člankom 7. točka 1. sklopljenih Ugovora ugovorili otkazni rok od 30 dana, te člankom 7. točka 3.1. ugovorili da prilikom otkaza Ugovora iz točke 7. točka 1. i 7. točka 2. tužitelju kao suradniku ne pripada nikakva naknada od dana otkaza Ugovora,

- da su tuženici sklopljene Ugovore o povremenom obavljanju poslova od 18. listopada 2004. otkazali 7. rujna 2012.,

- da je 1. tuženik otkazao Dodatni ugovor za suradnike voditelje 21. kolovoza 2012.,

- da predmetni Ugovori o povremenom obavljanju poslova ne predstavljaju Ugovore o trgovinskom zastupanju prema odredbi članka 804. ZOO-a, jer iz sadržaja Ugovora ne proizlazi da je tužitelj pregovarao i sklapao ugovore u ime i za račun tuženika.

 

11. Odredbom članka 804. stavak 1. ZOO-a je propisano da se ugovorom o trgovinskom zastupanju obvezuje zastupnik da će za vrijeme trajanja ugovora pregovarati s trećim osobama o sklapanju ugovora u ime i za račun nalogodavca, te da će, ako je tako ugovoreno, i sklapati ugovore s trećim osobama u ime i za račun nalogodavca, a nalogodavac se obvezuje da će zastupniku za svaki ugovor kojega je on sklopio ili koji je sklopljen njegovim djelovanjem platiti određenu proviziju.

 

12. Tužitelj je sa 1. tuženikom čija djelatnost su poslovi zastupanja u osiguranju i sa 2. tuženikom čija djelatnost su poslovi zastupanja u financijskim uslugama (stambena štednja, investicijski fondovi, mirovinski fondovi) u ugovorenom vremenskom razdoblju do otkaza ugovora povremeno obavljao poslove pribave osiguranja prema odredbi članka 16. stavak 3. Zakona o posredovanju i zastupanju u osiguranju ("Narodne novine" broj 27/99., 140/05.) i pribave financijskih usluga za treće osobe, a po nalogu 1. i 2. tuženika kao vanjski suradnik, pa se primjenom navedene odredbe smatra da su takve poslove izravno obavili tuženici i ti poslovi temeljem Zakona o posredovanju i zastupanju u osiguranju se ne smatraju poslovima zastupanja u osiguranju.

 

13. Odredba članka 16. stavak 3. Zakona o posredovanju i zastupanju u osiguranju koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora i po kojoj je tužitelj sklopio Ugovor s 1. tuženikom, propisivala je da ako fizičke osobe povremeno obavljaju poslove pribave osiguranja, procjene i obrade štete za društvo za osiguranje ili za zastupnike u osiguranju, a nisu registrirane za zastupanje u osiguranju, smatra se da je takve poslove izravno obavilo društvo za osiguranje ili pravna ili fizička osoba registrirana za zastupanje u osiguranju, i u smislu ovog zakona to nisu poslovi zastupanja u osiguranju.

 

14. Ugovorni odnos tužitelja sa tuženicima nema karakter trgovinskog zastupanja, što pravilno zaključuje prvostupanjski sud, jer tužitelj nije u ime i za račun tuženika pregovarao sa trećim osobama o sklapanju ugovora u ime i za račun tuženika, već je poslove pronalaska klijenata, odnosno trećih osoba, radio po nalogu tuženika, a za koji posao su mu tuženici isplaćivali proviziju. Takvi poslovi se ne smatraju poslovima trgovinskog zastupanja već poslovima posredovanja u zastupanju, a koju djelatnost zastupanja su obavljali tuženici.

 

15. Konkretno, poslovi tužitelja kao vanjskog suradnika predstavljaju poslove po Ugovoru o nalogu po kojem je tužitelj pronalaskom, savjetovanjem stranaka, izradom ponuda u ime tuženika kao nalogoprimac poduzimao za račun nalogodavca pripremne radnje prije sklapanja ugovora, a po kojem je tužitelj ostvarivao ugovorenu proviziju (članak 763. ZOO-a).

 

16. Pozivanje tužitelja da je tužitelj postupao kao dio organizacije tuženika nije osnovano, jer to ne proizlazi tako iz sklopljenog Ugovora o radu i odredbe članka 2. točka 1., 2. točka 2., 2. točka 3. i 3. točka 1. sklopljenih Ugovora.

 

17. Stoga pogrešno žalbenim navodima tužitelj upućuje na primjenu odredbe članka 804. ZOO-a koja regulira Ugovor o trgovinskom zastupanju, to stoga što tužitelj kao vanjski suradnik nije pregovarao sa trećim osobama o sklapanju ugovora u ime i za račun tuženika, već je pronalazio treće osobe sa kojima su osiguravajuća društva i ostala financijska društva sklapala police osiguranja, odnosno ugovore, temeljem kojih ugovora se isplaćivala provizija tuženicima kao zastupnicima.

 

18. Zbog svega navedenog je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, zaključujući da predmetni Ugovori ne predstavljaju ugovore o trgovinskom zastupanju, slijedom čega treba na predmetne Ugovore primijeniti kao lex specialis odredbu članka 16. stavak 3. Zakona o posredovanju i zastupanju u osiguranju, koja odredba je sadržana u Ugovoru sklopljenim sa tužiteljem kao suradnikom o povremenom obavljanju poslova pribave osiguranja, a koja odredba je bila na snazi od 27. ožujka 1999. do 31. prosinca 2005. i temeljem koje odredbe je sklopljen predmetni Ugovor.

 

19. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, jer tužitelju od dana otkaza Ugovora ne pripada naknada prema odredbi članka 7. točka 3.1. sklopljenih Ugovora, jednako tako niti posebna naknada, jer takvu naknadu stranke nisu ugovorile.

 

20. Ugovorne odredbe obvezuju ugovorne strane (pacta sund servanda) pa u slučaju kada strane nisu ugovorile daljnju naknadu nakon raskida ugovora takva naknada tužitelju ne pripada.

 

21. Slijedom navedenog pravilno prvostupanjski sud definira položaj 1. tuženika prema odredbi članka 233. ZO-a, jer iz sklopljenog Ugovora sa 1. tuženikom proizlazi da je 1. tuženik trgovačko društvo koje se bavi poslovima zastupanja u osiguranju, pa žalbeni navodi tužitelja da se poslovi zastupanja i posredovanja po kogentnim odredbama ZO-a međusobno isključuju, nisu od utjecaja na pravilnu primjenu materijalnog prava, jer iz provedenih dokaza u spisu ne proizlazi da je 1. tuženik obavljao poslove posredovanja u zastupanju (članak 418. stavak 3. ZO-a).

 

22. Temeljem naprijed navedenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

23. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to tužitelju ne pripadaju troškovi sastava žalbe.

 

24. Tuženici su odbijeni sa zatraženim troškovima odgovora na žalbu, jer ti troškovi nisu bili nužni za vođenje postupka.

 

25. Slijedom izloženog presuđeno je kao u izreci.

 

 

Bjelovar, 30. ožujka 2023.