1

Poslovni broj 6 Gž-332/2023-2

 

           Republika Hrvatska                                        

  Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 6 Gž-332/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora predsjednika vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. K. iz Č., OIB: …, zastupan po punomoćniku D. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2696/22-68 od 13. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2023.,

 

                                   

p r e s u d i o j e

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika C. o. d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2696/22-68 od 13. siječnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.934,01 eur/44.710,43 kn sa zateznim kamatama koja teku na iznos od:

- 31.163,00 kn od 24. svibnja 2015. do isplate,

- 1.600,00 kn od 17. veljače 2017. do isplate,

- 7.200,00 kn  od 19. lipnja 2020. do isplate,

- 290,99 kn od 15. listopada 2013. do isplate,

- 68,59 kn od 15. siječnja 2014 do isplate,

- 513,39 kn od 15. ožujka 2014 do isplate,

- 290,99 kn od 15. travnja 2014. do isplate,

- 68,59 kn od 15. svibnja 2014. do isplate,

- 68,59 kn od 15. lipnja 2014. do isplate,

- 777,87 kn od 15. srpnja 2014. do isplate,

- 931,86 kn od 15. kolovoza 2014. do isplate,

- 217,02 kn od 25. lipnja 2021. do isplate,

- 217,02 kn od 25. lipnja 2021. do isplate,

- 217,02 kn od 25. lipnja 2021. do isplate,

- 217,42 kn od 25. lipnja 2021. do isplate,

- 217,02 kn od 25. lipnja 2021. do isplate,

- 217,02 kn od 25. lipnja 2021. do isplate,

- 217,02 kn od 25. lipnja 2021. do isplate,

- 217,02 kn od 25. lipnja 2021. do isplate,

sve sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.018,51 eur/37.812,00 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

II. Preinačava se navedena presuda u dijelu kojim je tužitelju na dosuđene iznose dosuđena zatezna kamata i to na iznos od 31.163,00 kn od 24. svibnja 2014. do 23. svibnja 2015., na iznos od 1.600,00 kn od 24. svibnja 2014. do 16. veljače 2017., na iznos od 7.200,00 kn  od 24. svibnja 2014. do 18. lipnja 2020., na iznos od 217,02 kn od 15. listopada 2013. do 24. lipnja 2021., na iznos od 217,02 kn od 15. siječnja 2014. do 24. lipnja 2021., na iznos od 217,02 kn od 15. ožujka 2014. do  24. lipnja 2021., na iznos od 217,42 kn od 15. travnja 2014. do 24. lipnja 2021., na iznos od 217,o2 kn od 15. svibnja 2014. do 24. lipnja 2021., na iznos od 217,o2 kn od 15. lipnja 2014. do 24. lipnja 2021., na iznos od 217,02 kn od 15. srpnja 2014. do 24. lipnja 2021. i na iznos od 217,02 kn od 15. kolovoza 2014. do 24. lipnja 2021. te u dijelu kojim je tužitelju do 31. srpnja 2015. dosuđena zatezna kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i u dijelu kojim je za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate na dosuđene iznose tužitelju dosuđena kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za dva postotna poena (pored zakonom propisana tri postotna poena) i za isto sudi:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja N. K. za zateznu kamatu koja teče:

- na iznos od 31.163,00 kn od 24. svibnja 2014. do 23. svibnja 2015.,

- na iznos od 1.600,00 kn od 24. svibnja 2014. do 16. veljače 2017.,

- na iznos od 7.200,00 kn  od 24. svibnja 2014. do 18. lipnja 2020.,

- na iznos od 217,02 kn od 15. listopada 2013. do 24. lipnja 2021.,

- na iznos od 217,02 kn od 15. siječnja 2014. do 24. lipnja 2021.,

- na iznos od 217,02 kn od 15. ožujka 2014. do  24. lipnja 2021.,

- na iznos od 217,42 kn od 15. travnja 2014. do 24. lipnja 2021.,

- na iznos od 217,o2 kn od 15. svibnja 2014. do 24. lipnja 2021.,

- na iznos od 217,o2 kn od 15. lipnja 2014. do 24. lipnja 2021.,

- na iznos od 217,02 kn od 15. srpnja 2014. do 24. lipnja 2021.

- na iznos od 217,02 kn od 15. kolovoza 2014. do 24. lipnja 2021.,

u dijelu kojim je tužitelju na dosuđene iznose do 31. srpnja 2015. dosuđena zatezna kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i u dijelu kojim je za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate na ukupno dosuđene iznose, kao i na dosuđeni iznos troškova postupka tužitelju dosuđena kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za daljnja dva postotna poena (pored zakonom propisana tri postotna poena).

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika C. o. d.d. za naknadom troškova sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 91,81 eur.

 

 

                                                       Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z., OIB: … platiti tužitelju N. K. iz O., OIB: … iznos od 5.934,01 eur / 44.710,43 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku

na iznos od 39.963,00 kn od 24. 05. 2014. god., pa do 31.12.2022.

na neto iznos od 508,01 kn od 15. 10. 2013. god., pa do 31.12.2022.

na neto iznos od 285,61 kn od 15. 01. 2014. god., pa do 31.12.2022.,

na neto iznos od 730,41 kn od 15. 03. 2014. god., pa do 31.12.2022.

na neto iznos od 508,41 kn od 15. 04. 2014. god., pa do 31.12.2022.,

na neto iznos od 285,61 kn od 15. 05. 2014. god., pa do 31.12.2022.,

na neto iznos od 285,61 kn od 15. 06. 2014. god., pa do 31.12.2022.

na neto iznos od 994,89 kn od 15. 07. 2014. god., pa do 31.12.2022.,

na neto iznos od 1.148,88 kn od 15. 08. 2014. god., pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka u iznosu od 5.018,51 eur / 37.812,00 kn također sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a sve to u roku od 15 dana.''

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, po potrebi predmet vrati na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 91,81 eur. Navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio prigovor zastare povećanog dijela tužbenog zahtjeva neosnovanim, kao i kada je naložio tuženiku isplatu utvrđenog preinačenog dijela iznosa naknade neimovinske i imovinske štete sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Nadalje navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da postoji uzročno posljedična veza između ozljeda zadobivenih u štetnom događaju i smetnji koje tužitelj trpi, jer da je peronealni živac tužitelja oštećen ranijom ozljedom.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.

 

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju od 28. kolovoza 2013. za koji je odgovoran osiguranik tuženika.

 

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22– dalje: ZPP) jer iako tuženik ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ne obrazlaže u čemu bi se ta povreda sastojala, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari.

 

7. Tako je sud prvog stupnja u postupku utvrdio da je tužitelj ozlijeđen u štetnom događaju 28. kolovoza 2013., za koji je odgovoran D. B., jer je u vožnji unatrag propustio provjeriti da opisanu radnju može obaviti na siguran način bez opasnosti za radnike na gradilištu, tako da je zbog navedenog propusta došlo do udara stražnjeg dijela vozila u tijelo radnika N. K. koji je upravljao strojem za rezanje asfalta uslijed čega je N. K. pao na tlo zadobivši tako tjelesne ozljede, za što je oglašen krivim presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj  K-82/14 od 27. ožujka 2014., koja je postala pravomoćna 12. travnja 2014., da je isključivi krivac za nesreću osiguranik tuženika, dakle da nema krivnje tužitelja. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje desnog radiokarpalnog zgloba, gnječno razdorne rane mandibularne regije, istegnuće paravertebralnih mišića vratne i slabinske kralježnice, natučenje LS regije lijeve strane zdjelice, natučenje oba koljena, da je zbog zadobivenih ozljeda pretrpio bolove jačeg intenziteta 5 dana, srednje jakog intenziteta 30 dana, slabijeg intenziteta 3 mjeseca, da je pretrpio i primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jačeg intenziteta koji je trajao 1 dan, srednje jakog intenziteta 5 dana, slabijeg intenziteta 10 dana, da je tzv. kasni strah u vidu nelagode i bojazni vezano uz daljnje posljedice ozljeđivanja po zdravlje trajao 3 mjeseca, da su  kod tužitelja zaostale trajne posljedice u visini od 20 % u smislu potrebe za ulaganjem pojačanih napora u svakodnevnim aktivnostima te da mu je bila potrebna tuđa pomoć u obimu 3 sata dnevno u prva 4 tjedna po ozljeđivanju, a potom 2 sata dnevno tijekom sljedeća 4 tjedna, odnosno ukupno 140 sati. Utvrđeno je i to da je tuženik na ime nespornog dijela neimovinske štete tužitelju isplatio naknadu u iznosu od 9.837,00 kn. Prvostupanjski sud je također utvrdio da je zbog zadobivenih ozljeda tužitelj izgubio zaradu u rujnu i prosincu 2013. i u razdoblju od veljače do srpnja 2014., u ukupnom iznosu od 4.747,43 kn neto.

 

8. Ovako utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom tuženika. Na žalbene navode tuženika glede lezije peronealnog mišića valja reći, a suprotno navodu tuženika, da ista pri ocjeni smanjenja životne aktivnosti nije uzeta u obzir, jer je vještačenjem utvrđeno da je nastala u razdoblju prije štetnog događaja, u sklopu teže ozljede desnoga koljena.

 

9. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 121/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) je propisano da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i to da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Prema tome, jačina i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova i straha te duševnih boli su samo mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir, pored drugih relevantnih okolnosti, pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade, a ne predstavljaju samostalne oblike povrede prava osobnosti.

 

10. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

 

11. S obzirom na navedena utvrđenja, pravilno je prvostupanjskog sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete, za koju je u obrazloženju naveo mjerila (kvalifikatorne okolnosti) kojima se rukovodio prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade, kao i naknade za tuđu pomoć i njegu, u jedinstvenom iznosu od 49.800,00 kn, taj iznos umanjio za nesporno isplaćeni iznos od 9.837,00 kn te naložio tuženiku da tužitelju s te osnove naknadi štetu u iznosu od 39.963,00 kn.

 

12. Pravilno je sud prvog stupnja odbio kao neosnovan prigovor zastare, koji je za preinačeni dio tužbe podnio tuženik, mada ne iz razloga koje iznosi prvostupanjski sud. Naime, tužbenim zahtjevom sadržanim u tužbi tužitelj je zahtijevao, pored već isplaćenog iznosa, naknadu štete u ukupnom iznosu od 34.173,87 kn, od čega na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i za tuđu pomoć iznos od 31.163,00 kn, a na ime izgubljene zarade iznos od 3.010,87 kn; podneskom od 17. veljače 2017. traži isplatu iznosa od 35.773,87 kn, od čega s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 30.663,00 kn, za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.100,00 kn, a na ime izgubljene zarade iznos od 3.010,87 kn; podneskom od 19. lipnja 2020. traži naknadu od 42.973,87 kn i to 39.963,00 kn na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć, a iznos od 3.010,87 kn na ime izgubljene zarade, dok je podneskom od 25. lipnja 2021. zahtijevao naknadu štete u ukupnom iznosu od 44.710,43 kn, od čega 39.963,00 kn zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i tuđu pomoć, a iznos od 4,747,43 kn na ime izgubljene zarade pa se, s obzirom da je postojeći zahtjev povećan, radi o preinaci tužbe, u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP. U slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare se ocjenjuje  samostalno, tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe, jer po preinačenoj tužbi, od trenutka kada je preinaka izvršena, teče nova parnica sa svim procesno-pravnim i građansko-pravnim posljedicama.

 

13. Odredbe o zastari tražbine naknade štete sadržane u odredbi čl. 230. ZOO, ali i u odredbi čl. 231. ZOO.

 

14. Odredbom čl. 230. st. 1. i 2. ZOO je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

 

15. Prema odredbi čl. 231. ZOO kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona (st. 1.), a prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete (st. 2.).

 

16. U ovom predmetu šteta je prouzročena kaznenim djelom pa valja utvrditi da li je šteta nastala prema odredbi čl. 230. ZOO ili prema odredbi čl. 231. ZOO te primijeniti onu odredbu prema kojoj zastara nije nastupila.

 

17. Za štetni događaj od 28. kolovoza 2013., u kojem je tužitelj zadobio ozljede, krivim je proglašen D. B. presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-82/14-2 od 27. ožujka 2014., koja je postala pravomoćna 10. travnja 2014. i to za kazneno djelo protiv opće sigurnosti, teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti opisano po čl. 222. st. 3. u svezi čl. 215. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11 i 144/12 – dalje: KZ/11) kažnjivo po čl. 222. st. 3. KZ/11. Za to kazneno djelo je propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina.

 

18. Prema čl. 81. st. 1. KZ/11 za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 3 godine, kazneni progon zastarijeva nakon 15 godina. Ako je prije proteka rokova iz stavka 1. ovoga članka donesena prvostupanjska presuda, zastara kaznenog progona produljuje se za dvije godine (čl. 81. st. 3. KZ/11).

 

19. Kako je dakle šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. Sukladno tome, zastara tužiteljevog zahtjeva počinje od dana kada je kazneno djelo počinjeno, dakle od 28. kolovoza 2013., a ne od dana kada je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu nanijela, a zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona (protekom 15 godina). Dulji rok zastare odnosi se i na tražbinu oštećenika prema osiguravatelju pa tražbina tužitelja, ni za povećani dio, nije zastarjela. Prema tome, neosnovano tuženik ističe da je za povećani dio i to za iznose od 7.200,00 kn i 1.736,56 kn nastupila zastara.

 

20. Međutim, odlučujući o zahtjevu tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos štete sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo, kako glede tijeka kamate, tako i glede stope zatezne stope.

 

21. Odredbom čl. 1103. ZOO je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

 

22. Tužitelj je tuženiku podnio pisani zahtjev za naknadu štete 23. svibnja 2014., ali je, prema nalazu i mišljenju vještaka liječenje tužitelja završeno 23. svibnja 2015. pa je tada tužitelj saznao za sve činjenice relevantne za opseg neimovinske štete te štete s osnove tuđe pomoći. Stoga tužitelju na iznos od 31.163,00 kn koji zahtijeva tužbom na ime neimovinske štete i za tuđu pomoć zatezna kamata ne pripada od dana podnošenja zahtjeva tuženiku 23. svibnja 2014., ni od podnošenja tužbe 26. rujna 2014., već tek po završetku liječenja tj. od 24. svibnja 2015. Za preinačeni iznos od 1.600,00 kn, koji pored tužbom zahtijevanog iznosa od 31.163,00 kn s ovih osnova, zahtijeva podneskom od 17. veljače 2017. i za iznos od 7.200,00 kn, koji zahtijeva podneskom od 19. lipnja 2020., pored ranije zahtijevanih iznosa, zatezna kamata tužitelju pripada od dana preinake tužbe, dakle za iznos od 1.600,00 kn od 17. veljače 2017., a za iznos od 7.200,00 kn od 19. lipnja 2020., jer je tek tim danima dospjela obveza novčane naknade za preinačene iznose naknade štete. Prema tome, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužitelju na dosuđeni iznos na ime naknade neimovinske štete i za tuđu pomoć od 39.963,00 kn dosudio zateznu kamatu od dana podnošenja pisanog zahtjeva, jer tada obveza naknade još nije dospjela.

 

23. U postupku je utvrđeno da je tužitelj za vrijeme liječenja zbog nesposobnosti za rad izgubio zaradu u ukupnom neto iznosu od 4.747,43 kn pa mu je tuženik dužan naknaditi taj iznos sa zateznom kamatom i to na iznos od 3.010,87 kn od svakog petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec na pojedinačno tužbom zahtijevane iznose. Na preostali  iznos izgubljene zarade od 1.736,56 kn, koji je tužitelj zahtijevao tek podneskom od 25. lipnja 2021. tužitelju pripada zatezna kamata tek od 25. lipnja 2021., jer je tada za taj iznos dospjela obveza naknade.

 

24. Na dosuđene iznose tužitelju pripada zatezna kamata po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO, no sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo dosuđujući stopu zatezne kamate kao da se radi o trgovačkom ugovoru ili o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava, iako se tužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete.  Stoga je valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku, osim glede tijeka zatezne kamate i glede stope zatezne kamate.

 

25. Iako je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, tužitelj u postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svojeg tužbenog zahtjeva, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Stoga je tuženik, u smislu odredbe čl. 154. st. 5. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP dužan tužitelju naknaditi sve troškove potrebne za vođenje parnice. 

 

26. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I., a na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP kao u izreci pod točkom II.

 

27. Odluka pod točkom III. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbe čl. 166. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 5. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba osnovana samo u razmjerno neznatnom dijelu.

 

 

U Velikoj Gorici 30. ožujka 2023.

 

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća

 

                                                                                                            Goran Škugor, v.r.