Republika Hrvatska Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo Turistička ulica 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: 31 P-136/2023-24

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu pojedincu
mr. sc. Marčeli Štefanuti, u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o., OIB:
, H. 82, 10000 Zagreb, zastupan po punomoćnici S. Š.,
odvjetnici iz S., protiv tuženika J. T., OIB: , iz
B. 2, V., nepoznata boravišta, zastupan po privremenoj zastupnici
M. H., odvjetnici iz P., radi isplate, nakon javne glavne rasprave
zaključene dana 06. ožujka 2023. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika
tužitelja i privremene zastupnice tuženika, dana 30. ožujka 2023. godine,

p r e s u d i o j e

I Ukida se platni nalog izdan pod posl.br. 31 Pl-760/2022-3 od 24.
studenog 2022. godine, te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži isplatu
iznosa od 4.640,64 HRK/615,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 122,11 HRK / 16,21 eur od 18. lipnja 2019.,

- na iznos od 909,30 HRK / 120,68 eur od 18. srpnja 2019.,
- na iznos od 969,98 HRK / 128,74 eur od 17. kolovoza 2019.,
- na iznos od 376,29 HRK / 49,94 eur od 17. rujna 2019.,

- na iznos od 249,00 HRK / 33,05 eur od 17. listopada 2019.,
- na iznos od 1.494,00 HRK / 198,29 eur od 18. prosinca 2019.,
- na iznos od 519,96 HRK / 69,01 eur od 10. siječnja 2020. godine pa do
isplate sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i sa troškovima
postupka u iznosu od 812,50 HRK / 107,84 eur sa pripadajućom zakonskom
zateznom kamatom, u cijelosti.

II Nalaže se tužitelju da privremenoj zastupnici tuženika M. H.,
odvjetnici iz P., N. T. 5, , isplati naknadu u iznosu od
199,08eura1 / 1.500,00 kn, na račun IBAN: HR8023600001102425464, otvoren kod
Zagrebačke banke d.d., u roku 15 dana.

1 fiksni tečaj konverzije 7,53450

2

Poslovni broj: 31 P-136/2023-24

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 13. listopada 2022. godine kod javnog bilježnika S.
N. iz B., prethodno kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju
vjerodostojne isprave protiv tuženika, kao ovršenika, radi isplate iznosa od 4.640,64
HRK/615,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 122,11 HRK / 16,21 eur od 18. lipnja 2019.,

- na iznos od 909,30 HRK / 120,68 eur od 18. srpnja 2019.,
- na iznos od 969,98 HRK / 128,74 eur od 17. kolovoza 2019.,
- na iznos od 376,29 HRK / 49,94 eur od 17. rujna 2019.,

- na iznos od 249,00 HRK / 33,05 eur od 17. listopada 2019.,
- na iznos od 1.494,00 HRK / 198,29 eur od 18. prosinca 2019.,
- na iznos od 519,96 HRK / 69,01 eur od 10. siječnja 2020. godine
pa do isplate sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i sa troškovima
postupka u iznosu od 812,50 HRK / 107,84 eur. Tužitelj je kao vjerodostojnu ispravu
priložio izvod otvorenih stavaka dužnika.

2. Budući da tuženik nema prijavljeno prebivalište na području Republike
Hrvatske, javni bilježnik je spis dostavio ovom sudu, nadležnom za postupanje po
prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Dana 24. studenog 2022.
godine pod posl.br. 31 Pl-760/2022-3 izdan je platni nalog sukladno prijedlogu
tužitelja.

3. Tuženik je nepoznata boravišta, te mu je Rješenjem posl.br. 31 Pl-
760/2022-11 dana 13. siječnja 2023. godine postavljen privremeni zastupnik, te je
oglas pod brojem 300503 objavljen u Narodnim novinama broj 22 dana 24.
veljače 2023. godine.

4. Tuženik po privremenom zastupniku je podnio prigovor protiv platnog
naloga u kojem osporava vjerodostojnu ispravu temeljem koje je donesen platni
nalog, ističe da tuženik nije nikada bio u nikakvom ugovornom odnosu sa
tužiteljem, da nije vidljiv pravni osnov na temelju kojeg tužitelj traži isplatu, da
tužitelj nije dostavio nikakav pravni osnov temeljem kojeg potražuje utuženi iznos.
Tuženik u cijelosti osporava izvod otvorenih stavaka tužitelja kao nevjerodostojan i
nevaljan budući da se u istome ne navodi od koga je glavnica otkupljena i temeljem
kojeg pravnog posla. Nadalje iz izvoda otvorenih stavaka da nije jasno kakvi su to
računi dospjeli na naplatu. Konačno, ističe i prigovor zastare pozivom na odredbu čl.

232. Zakona o obveznim odnosima.

5. Postupak je nastavljen kao parnični postupak. Tužitelj je tijekom postupka
naveo da je temeljem Ugovora o cesiji broj F3–08/2015 sklopljenim sa Hrvatskim
telekom d.d. Zagreb dana 20. listopada 2015. godine postao vlasnik potraživanja
koje je predmet ovog postupka. Tužitelj se poziva na odredbe čl. 80. i 82. Zakona o
obveznim odnosima koje uređuju ustup potraživanja. Nadalje, tužitelj se poziva i na
sudsku praksu Vrhovnog suda RH (Revt-3/07 od 06. ožujka 2007., Revt-36/03-2 od

18. veljače 2004., Rev-1559/01 od 12. rujna 2021.) da obavijest dužniku nije

3

Poslovni broj: 31 P-136/2023-24

pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji, koji ugovor je dvostrano obvezni pravni
odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog. Stari
vjerovnik da je ustupitelj, a novi vjerovnik primatelj, ali ne i dužnik prema kojem stari
vjerovnik ima predmetno potraživanje. Dalje navodi da iz zahtjeva za mobilnim
uslugama Hrvatskog telekoma broj 79022849 s ugovorom o kupnji uređaja i
otplatnim planom 198679022851 vidljivo je kako je tuženi dana 20. svibnja 2019.
godine kao novi korisnik zasnovao ugovorni odnos uz obvezno trajanje istog od 12
mjeseci, te je pritom sukladno Ugovoru o kupnji uređaja i otplatnom planu koji čini
sastavni dio naprijed označenog Zahtjeva kupio i uređaj marke Samsung Galaxy J6 +
Black u ukupnoj vrijednosti od 520,00 Kn. Tužitelj ističe kako tuženik nije podmirio niti
jedan mjesečni obrok za kupljeni i preuzeti mobilni uređaj, te je društvo Hrvatski
Telekom sa mjesecom siječnjom danom 2020. godine raskinulo predmetni ugovorni
odnos čime je ukupan nepodmireni iznos za kupljeni uređaj došao jednokratno na
naplatu. Tužitelj ističe da računi koji su predmet potraživanja da se sastoje od dvije
stavke – naknade za uslugu unutar tarife i naknadu za rate za kupljeni uređaj. Tužitelj
po utuženim računima potražuje samo naknadu za uslugu unutar tarife, dok temeljem
računa/Ugovora o kupnji uređaja s otplatnim planom br. 198679022851 potražuje 12
nepodmirenih rata za kupljeni mobilni uređaj Samsung Galaxy J6 + Black. Iz
specifikacije računa da je vidljivo kako je tuženik koristio ugovorenu uslugu, odnosno
korišten je podatkovni promet, uspostavljani su telefonski pozivi unutar Republike
Hrvatske i prema međunarodnim mrežama, te su slane SMS poruke. Društvo
Hrvatski Telekom d.d. je u računu br. 018286356490011912013 za studeni 2020.
godine s datumom dospijeća 17.12.2019. godine tuženiku obračunalo naknadu za
prijevremeni raskid ugovora u ukupnom iznosu od 1.494,00 kn. Isti račun se ne
odnosi na korištene usluge već se radi o naknadi koja predstavlja iznos popusta na
proizvode i usluge (kupnja gore označenog mobilnog uređaja) koji je tuženi ostvario
zasnivanjem pretplatničkog odnosa u obveznom trajanju od 12 mjeseca, a sve u
smislu odredbe članka 18. Općih uvjeta poslovanja Hrvatskog Telekoma. Naime,
predmetni ugovorni odnos stranaka nije raskinut jednostranom odlukom tužitelja kao
pružatelja telekomunikacijskih usluga, već je do raskida ugovora došlo zbog
ponašanja tuženika kao pretplatnika, točnije zbog činjenice nepodmirivanja preuzetih
ugovornih obveza. Odredbom članka 41. stavka 1. Zakona o elektroničkim
komunikacijama (NN 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14; u daljnjem tekstu: ZEK)
propisano je da se prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između operatera javnih
komunikacijskih usluga i pretplatnika tih usluga uređuju njihovim međusobnim
ugovorom – pretplatničkim ugovorom, dok je odredbom stavka 3. istog članka
određeno da se pretplatnički ugovori moraju temeljiti na općim uvjetima poslovanja i
cjeniku usluga sastavljenih sukladno odredbama članka 42. i 42.a ZEK-a. Nadalje
odredba članka 41. stavka 5. određuje da pretplatnik ima pravo na raskid
pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku, pri čemu se pretplatničkim ugovorom
može utvrditi da pretplatnik koji raskine ugovor ili isti bude raskinut krivnjom
pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, mora platiti mjesečnu
naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta
na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za
pretplatnika. Također, odredbom članka 42. stavka 1. točke 3. ZEK-a, propisano je
da se općim uvjetima pružatelja usluga uređuju, između ostalog, način i uvjeti

4

Poslovni broj: 31 P-136/2023-24

zasnivanja, trajanja, prijenosa, obnavljanja, raskidanja i prestanka pretplatničkog
odnosa uključujući i naknade za raskid ugovora prije isteka obveznog trajanja
ugovora. Imajući u vidu prethodno navedene zakonske odredbe, prednik tužitelja je
kao pružatelj telekomunikacijskih usluga bio ovlašten svojim općim uvjetima
poslovanja utvrditi, između ostalog, i pravo na naknadu za slučaj raskida ugovora
krivnjom pretplatnika. Dakle, u konkretnom slučaju nije riječ samo o obvezi koja
proizlazi iz po tužitelju unaprijed formuliranog ugovora (općih uvjeta koji su sastavni
dio ugovora) već i o obvezi na koju tužitelj ima pravo i temeljem izričitih zakonskih
odredbi važećih u vrijeme nastanka ugovornog odnosa. Tužitelj ističe kako nije
zaprimio nikakvu uplatu tuženika na ime predmetnog dugovanja, niti je tuženi izjavio
prigovor protiv predmetnih nepodmirenih računa predniku tužitelja društvu Hrvatski
Telekom d.d., Zagreb. Nadalje, tuženi je u svakom od ispostavljenih računa
obavješten o mogućnosti podnošenja prigovora na iste. Kako tužitelj nema saznanja
o evidentiranim prigovorima kao ni o uplatama upućenim starom vjerovniku, predlaže
se naslovljenom sudu odbiti prigovor tuženog kao neosnovan te usvojiti tužbeni
zahtjev tužitelja. Tužitelj naglašava mogućnost kako se tuženi može u svakome
trenutku obratiti tužitelju radi dogovora oko sporazumne otplate predmetnog
dugovanja, tako i obročne otplate, a sve s ciljem podmirenja istog, kao i smanjenja
daljnjih troškova parničnog postupka.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvod otvorenih stavaka dužnika
(10), račun javnog bilježnika (811 i 14), potvrda MUP-a (13), okvirni ugovor o prodaji
i ustupu potraživanja (76-84) i anekse (85-100), zahtjev (101-106), privole i
očitovanja (107-108), račune (109-126), Opće uvjete poslovanja (127-147).

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Provedenim dokazima utvrđeno je da je između Hrvatskog telekoma d.d. u
svojstvu prodavatelja – cedenta i tužitelja u svojstvu otkupitelja – cesionara dana

20. listopada 2015. godine sklopljen okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja
broj F3-08/2015 na određeno vrijeme od 2 godine. Aneksom broj 1 od 27. listopada

2017. godine ugovorne strane su okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj
F3-08/2015 produljile na novo ugovorno razdoblje od 2 godine počevši od 20.
listopada 2017. godine. A aneksom broj 2 od 19. rujna 2019. godine ugovorne
strane su produljile vrijeme trajanja ugovora na određeno vrijeme do 20. listopada

2021. godine.

9. Iz okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015
proizlazi da cedent prenosi na cesionara, a cesionar da kupuje i preuzima tražbine
koje cedent ima prema svojim krajnjim kupcima - dužnicima. Ugovorne strane su se
sporazumjele da moraju biti kumulativno ispunjene slijedeće karakteristike i to da
potraživanje stvarno postoji, da je cedent isključivi imatelj prava potraživanja, da nisu
potrebna nikakva daljnja odobrenja za valjano sklapanje, provedbu i ispunjenje tog
ugovora od strane cedenta, da potraživanja nisu opterećena, da je cesija potpuno
slobodna, pravno moguća i dopuštena, te da ne postoje prava trećih osoba koja bi
na bilo koji način sprječavali ili ograničavali cesiju, da su dužnici na osnovi

5

Poslovni broj: 31 P-136/2023-24

dostavljenih podataka cedenta određeni ili odredivi, da naplata potraživanja nije
vršena u ovršnom postupku i da cedent jamči da prema vlastitom saznanju nema
otvorene neriješene pritužbe.

10. Uvidom u izvod otvorenih stavaka dužnika (10) utvrđeno je da tužitelj na
temelju izvoda otvorenih stavaka dužnika potražuje tražbinu s osnove otkupljene
glavnice prema računima čije dospijeće je bilo 17. lipnja 2019., 17. srpnja 2019.,

16. kolovoza 2019., 16. rujna 2019., 16. listopada 2019., 17. prosinca 2019. i 09.
siječnja 2020. godine.

11. Prema specifikaciji prodanih i ustupljenih potraživanja na dan 15. siječnja

2020. godine (99) proizlazi da je dodatkom okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu
potraživanja F3-08/2015 od 20. listopada 2015. i Aneks ugovora broj 1 od 27.
listopada 2017. godine između cedenta i cesionara ugovoreno da se specifikacija
prodanih i ustupljenih potraživanja koje su predmet ove pravne stvari odnosi upravo
na tuženika i sa iznosima koji su predmet ove pravne stvari.

12. Uvidom u zahtjev tuženika podnijet Hrvatskom telekomu 20. svibnja

2019. godine utvrđeno je da je tuženik podnio zahtjev za mobilnim uslugama
Hrvatskog telekoma, kao novi korisnik, za vrijeme od 12 mjeseci trajanja
pretplatničkog odnosa prema tarifnom paketu "neograničeno" mobilni broj

0994727160. Istog dana je tuženik podnio zahtjev za kupnju uređaja koja cijena
iznosi 520,00 kn na 12 rata od kojih svaka rata iznosi 43,33 kn tako da dospijeće
zadnje rate je 16. lipnja 2020. godine.

13. Iz računa koje je tužitelj priložio u spis utvrđeno je da se tražbina tužitelja u ovoj pravnoj stvari koja glasi:

- na iznos od 122,11 kn / 16,21 eur odnosi na tražbinu naknade tarife i potrošnje za svibanj 2019. godine čije dospijeće je 17. lipnja 2019.,

- na iznos od 909,30 kn / 120,68 eur odnosi na tražbinu naknade tarife i
potrošnje za lipanj 2019. godine čije dospijeće je 17. srpnja 2019.,

- na iznos od 969,98 kn / 128,74 eur odnosi na tražbinu naknade tarife i potrošnje za srpanj 2019. godine čije dospijeće je 16. kolovoza 2019.,

- na iznos od 376,29 kn / 49,94 eur odnosi na tražbinu naknade tarife i potrošnje za kolovoz 2019. godine čije dospijeće je 16. rujna 2019.,

- na iznos od 249,00 kn / 33,05 eur odnosi na tražbinu naknade tarife za rujan

2019. godine čije dospijeće je 16. listopada 2019.,

- na iznos od 1.494,00 kn / 198,29 eur odnosi na tražbinu dodatnih
usluga/naknade za studeni 2019. godine čije dospijeće je 17. prosinca 2019. godine.

14. Prema tvrdnji tužitelja tražbina sa iznosom od 519,96 HRK / 69,01 eur
odnosi se na vrijednost uređaja kojega je kupio tuženik marke Samsug Galaxy J6 +
black jer da tuženik nije podmirio niti jedan mjesečni obrok za kupljeni i preuzeti
mobilni uređaj čije dospijeće je bilo 09. siječnja 2020. godine.

6

Poslovni broj: 31 P-136/2023-24

15. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj uredno aktivno legitimiran u
ovoj pravnoj stvari jer je temeljem okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja
broj F3-08/2015, a posebice aneksa broj 1 i 2 ugovora predmetna tražbina koju je
prije imao Hrvatski telekom d.d. prenijeta na tužitelja.

16. Tuženik je po privremenom zastupniku, između ostalog, istakao prigovor
zastare predmetnog potraživanja tužitelja prema tuženiku.

17. Odredba čl. 232. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine
35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) propisuje jednogodišnji
rok zastare, pa tako između ostalog da za jednu godinu zastarijevaju tražbine pošte,
telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca, te druge njihove
tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima. Iz navedene odredbe
nesporno proizlazi da se tražbine naknade za tarifu, potrošnju, dodatne usluge –
naknade i druge tražbine za telefon i za uporabu telefona, a koje se naplaćuju u
tromjesečnim ili kraćim rokovima zastarijevaju za jednu godinu.

18. Sva potraživanja tužitelja u ovoj pravnoj stvari odnose se isključivo na
tražbine telefona, odnosno za uporabu telefona, kao i tražbine koje se naplaćuju
mjesečno za razdoblje od jedne godine. Dospijeće posljednje tražbine tužitelja bilo
je 10. siječnja 2020. godine. Tužitelj je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne
isprave podnio 13. listopada 2022. godine tj. nakon proteka jedne godine od
posljednjeg dana dospijeća posljednjeg iznosa, slijedom čega je osnovan prigovor
zastare kojeg je podnio tuženik.

19. Slijedom svega navedenog, a s obzirom da je tražbina tužitelja zastarjela,
a da je tuženik istakao prigovor zastare, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, te je
ukinut platni nalog izdan 24. studenog 2022. godine, u cijelosti.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
Tužitelj je izgubio u ovoj parnici, te je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak.
Tuženika je u ovom postupku zastupala privremena zastupnica koja je tražila trošak
za dvije radnje (sastav prigovora i zastupanje na ročištu 06. ožujka 2023. godine),
za svaku radnju po 99,54 eura, a što ukupno iznosi 199,08 eura. Privremenoj
zastupnici tuženika priznati su troškovi za sastav prigovora protiv platnog naloga i
za zastupanje na ročištu 06. ožujka 2023. godine, a što ukupno iznosi 199,08
eura. Iz pravnog shvaćanja danog od strane Vrhovnog suda RH pod brojem Su IV-
148/2018 od 21. studenog 2018. godine troškove za pokriće troškova postavljanja i
rada privremenog zastupnika tuženika dužan je predujmiti tužitelj, neovisno o
uspjehu u sporu. Naknada za obavljanje pravnih poslova privremenog zastupnika koji
je odvjetnik određuje se u skladu s Tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad

7

Poslovni broj: 31 P-136/2023-24

odvjetnika. Visina priznatog i obračunatog troška privremenoj zastupnici temelji se
na Tbr. 8. t. 1. i 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
(Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022 i 126/2022).

21. Slijedom navedenog, na temelju čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom
postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, u nastavku: ZPP) odlučeno je kao u t. I. izreke
Presude.

U Poreču – Parenzo dana 30. ožujka 2023. godine

S u d a c:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba
se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana i počinje teći danom
objave Presude.

Dna:

- tužitelju p.p.,

- tuženiku po privremenoj zastupnici.