Republika Hrvatska Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. P-901/2021-27

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda
mr.sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. H.
OIB: iz P., V. 11, zastupanog po punomoćnici L.
S., odvjetnici iz P., P. 1, protiv tuženika: 1. B. K. d.o.o.,
OIB, Z., R. cesta 41, zastupan po punomoćnici A. B.,
odvjetnici iz Z., 2. N. G., OIB:, P., S. B. 006,
R. S., zastupane po punomoćnicima S. B. i A.
S., odvjetnicima u Z. odvjetničkom uredu iz P., P. B. 1,
radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon javne glavne rasprave zaključene dana
27. veljače 2023. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice
punomoćnika drugotuženika, dana 30. ožujka 2023. godine

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi
Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie posl.br. Ovr-551/2019 od 26.
svibnja 2021.g. i ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna
služba Buje-Buie, posl.br. Ovr-2873/2017 od 25. travnja 2017.g. na nekretnini
označenoj kao 7. suvlasnički dio: 22/100 etažno vlasništvo (E7) poduložak broj
471=22/100 dijela nekretnine k.č.br. 2186/6, koji dio čini samostalnu uporabnu
cjelinu – stan na katu i u potkrovlju zgrade na jugozapadnoj strani, desno od ulaza
označen sa "D", površine 112,98 m2, te parkirališno mjesto označeno sa "4" na k.č.
2186/6 upisana u z.k.ul. 3723 k.o. Poreč.

2. Utvrđuje se da je tužitelj S. H., iz P., V. 11,
OIB: vlasnik nekretnine označene kao 7. suvlasnički dio: 22/100
etažno vlasništvo (E7), poduložak broj 471=22/100 dijela nekretnine, k.č.br. 2186/6,
koji dio čini samostalnu uporabnu cjelinu – stan na katu i u potkrovlju zgrade na
jugozapadnoj strani, desno od ulaza, označen sa "D" površine 112,98 m2, te
parkirališnog mjesta označenog sa "4", na k.č.br. 2186/6, upisano u z.k.ul. 3723 k.o.
Poreč, te je po pravomoćnosti ove presude kod Općinskog suda u Pazinu,

2

Posl.br. P-901/2021-27

Zemljišnoknjižnog odjela Poreč-Parenzo ovlašten ishoditi uknjižbu prava vlasništva
na istoj nekretnini uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice N. G..
3. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od
8 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja
prvostupanjske presude pa sve do isplate."

II Dužan je tužitelj naknaditi drugotuženici parnični trošak u iznosu od 746,55 eur1 / 5.624,88 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj dana 09. kolovoza 2021. godine podnosi tužbu protiv tuženika
pozivom na Zaključak Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie, posl.br.
Ovr-551/2021-72 od 20. srpnja 2021. godine, u kojem je upućena treća osoba, ovdje
tužitelj, da u roku od petnaest dana od dana dostave navedenog zaključka pokrene
parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje prvotuženika, i ovršenika, ovdje drugotuženice,
radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na nekretnini označenoj kao 7. suvlasnički dio:
22/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7), poduložak broj 471 = 22/100 dijela nekretnine
k. č. br. 2186/6, koji dio čini samostalnu uporabnu cjelinu – stan na katu i u potkrovlju
zgrade na jugozapadnoj strani, desno od ulaza, označen s “D“, površine 112,98 m2,
te parkirališno mjesto označeno s “4“ na k. č. 2186/6, upisana u zk. ul. 3723 k. o.
Poreč. Tužitelj naglašava da je sud kod spomenutog zaključka Općinskog suda u
Pazinu, Stalna služba Buje-Buie, od 20. srpnja 2021. godine, omaškom kao poslovni
broj naveo Ovr-551/2021, dok bi ispravno trebalo glasiti Ovr-551/2019. Nadalje,
tužitelj ističe da je u svom prigovoru treće osobe i u prijedlogu za odgodu ovrhe protiv
rješenja o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie, posl. br. Ovr-
551/2019 od 26. svibnja 2021. godine, iznio razloge nedopuštenosti ovrhe, za koje
smatra da ih je ovršni sud u ovršnom postupku bio dužan razmotriti, s obzirom da mu
odredbe Ovršnog zakona (Narodne novine, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17,
131/20, 114/22, dalje: OZ) nalažu da je to dužan učiniti po službenoj dužnosti, a što
je propustio učiniti. Općinski sud u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie, donio je 20.
srpnja 2021. godine rješenje pod posl. br. Ovr-551/2019, kojim se odbija prijedlog
treće osobe, ovdje tužitelja, za odgodu ovrhe. Tužitelj ističe da rješenje o ovrsi
smatra nezakonitim, a ovrhu određenu tim rješenjem nedopuštenom, što je već
istaknuo u prigovoru treće osobe i u prijedlogu za odgodu ovrhe. Uzevši u obzir
zemljišnoknjižni izvadak drugotuženice kao i obrazloženje rješenja o ovrsi, razvidno
je da je ovršni postupak u kojem je predmetna nekretnina prodana i dosuđena
ovrhovoditelju, ovdje prvotuženiku, provedena nezakonito, odnosno protivno
odredbama OZ-a, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine,
91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,
153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV), te Stečajnog zakona (Narodne
novine, 71/15, 104/17, 36/22), pa bi samim time i predaja predmetne nekretnine
ovrhovoditelju, ovdje prvotuženiku, bila nezakonita, s obzirom da drugotuženica nije
ni vlasnica ni posjednica predmetne nekretnine. Kako je drugotuženica, tijekom
trajanja ovršnog postupka, sama istaknula da predmetna nekretnina nije njezino

1 fiksni tečaj konverzije 7,53450

3

Posl.br. P-901/2021-27

vlasništvo, budući da ju je prodala trgovačkom društvu PRO - PARTNER d.o.o.
Poreč, tužitelj ističe da je ovršni sud nezakonito vodio postupak protiv osobe koja u
ovršnom postupku nije pasivno legitimirana, te joj naložio predaju posjeda predmetne
nekretnine koja nije u njezinom posjedu, pa posljedično, ovršenica, ovdje
drugotuženica, ne može postupiti sukladno nalogu suda. Tužitelj smatra da je ovršni
sud morao, osim utvrđenja brisanja društva P. - P. d.o.o. iz sudskog
registra, utvrditi tko je stečajni upravitelj i informirati ga o tvrdnji drugotuženice da ona
nije vlasnica predmetne nekretnine nad kojom se provodila ovrha, te ga također
pozvati da preuzme postupak ovrhe, budući da je predmetna nekretnina postala dio
stečajne mase društva P. - P. d.o.o. u stečaju. Tužitelj dalje ukazuje da je
ovršni sud mogao i morao utvrditi da nekretnina koja je bila predmet ovrhe nije u
vlasništvu ovršenice, ovdje drugotuženice, koju je ovrhovoditelj, ovjde prvotuženik,
označio kao ovršenika, kao i da drugotuženica nije u posjedu iste, te shodno s time,
predaja posjeda predmetne nekretnine za nju predstavlja nemoguću činidbu. Budući
da je u vrijeme prodaje i dosude predmetne nekretnine ovrhovoditelju, ovdje
prvotuženiku, ista bila dio stečajne mase društva P. - P. d.o.o., tužitelj
ističe da je postupak ovrhe proveden nezakonito, s obzirom da je ovrha provedena
protiv osobe koja nema svojstvo ovršenika i da je predmetna nekretnina nad kojom
se provodila ovrha, vlasništvo treće osobe, a ne formalno označenog ovršenika.
Tužitelj, kao nekadašnji član društva i član uprave društva P. - P. d.o.o.,
iza kojeg je ostala stečajna masa u formi predmetne nekretnine, nalazi se u
isključivom i mirnom posjedu predmetne nekretnine za koju podmiruje sve režijske
troškove i javne obveze skopčane s korištenjem nekretnine. Sukladno time,
ovrhovoditelj, ovdje prvotuženik, je morao u ovršnom postupku kao ovršenika označiti
tužitelja osobno ili „stečajnu masu iza društva P. – P. d.o.o. u stečaju“.
Dakle, vlasnik predmetne nekretnine nije drugotuženica koja je u predmetnom
rješenju o ovrsi označena kao ovršenica, već tužitelj, treća osoba, koja sprječava
provedbu ovrhe nad istom svojim pravom vlasništva. Tužitelj zaključuje da je ovrha
određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie, posl.
br. Ovr-551/2019. od 26. svibnja 2021. godine, te ovrha određena rješenjem o ovrsi
Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie posl. br. Ovr-2873/2017 od 25.
travnja 2017. godine nezakonita i nedopuštena.

2. Prvotuženik u odgovoru na tužbu osporava sve navode tužitelja, ističe da su
tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani, te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u
cijelosti. Ističe da nije primio niti jedan dokaz odnosno prilog tužitelja na koje se
poziva u tužbi. Naime, prvotuženik je prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu,
postupao u dobroj vjeri i s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnoknjižnog
stanja, ne sumnjajući da na predmetnoj nekretnini postoje određena prava trećih
osoba, tereti i ograničenja koja u navedenom trenutku nisu bila upisana u zemljišne
knjige, niti je vidljivo da je tužitelj ili neka treća osoba zatražila upis nekih svojih
prava, tereta i ograničenja. Uzevši u obzir članak 122. stavak 1. i 2. ZV-a, kao i
članak 8. stavak 2., 3. i 4. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine, 91/96,
114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13, 60/13, 108/17, 63/19, 128/22) smatra se da
zemljišna knjiga odražava istinito i potpuno činjenično i pravno stanje nekretnina, te
samim time onaj tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige,
uživa zaštitu prema odredbama navedenih zakona. Također, sukladno publicitetnoj

4

Posl.br. P-901/2021-27

funkciji zemljišnih knjiga, za pravno stanje nekretnina mjerodavno je jedino i isključivo
ono što je upisano u zemljišnim knjigama. Prvotuženik ističe i dvije sudske odluke
Ustavnog suda RH broj U-III-1830/2007 i U-III-103/2008, kojima se potvrđuje
primjena načela povjerenja u zemljišne knjige. Drugotuženica je u vrijeme sklapanja
Ugovora o kreditu broj: 315-51004806 sa sporazumom o osiguranju novčane
tražbine sklopljen dana 15. srpnja 2009. godine (dalje: Ugovor o kreditu), bila
vlasnica predmetne nekretnine, što je potvrdila člankom 10. Ugovora, odnosno
potpisom Ugovora o kreditu, kao i da je tijekom pokretanja predmetnog prijedloga za
ovrhu bila vlasnica predmetne nekretnine, što je vidljivo iz zemljišnoknjižnog izvatka
priloženog uz prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja, ovdje prvotuženika. Člankom 11.
Ugovora o kreditu, drugotuženica izjavljuje suglasnost za pokretanje ovrhe na
predmetnoj nekretnini, radi naplate tražbine iz predmetnog Ugovora, ali je također,
člankom 14. Ugovora o kreditu, pristala i na pokretanje ovršnih postupaka i na svim
drugim predmetima ovrhe predviđenim OZ-om. Prvotuženik tvrdi da je nedvojbeno i
nesporno da mu je rješenjem o dosudi posl. br. Ovr 551/2019-43 od dana 26.
siječnja 2021. godine, koje postaje pravomoćno 22. veljače iste godine, dosuđena
predmetna nekretnina, te se on upisuje u zemljišne knjige kao vlasnik iste. Postojanje
citiranog pravomoćnog rješenja o dosudi kojim prvotuženik stječe predmetnu
nekretninu u vlasništvo, ima za posljedicu da tužitelj više nije u mogućnosti postavljati
bilo kakve zahtjeve u odnosu na predmetnu nekretninu koji bi mogli utjecati na
promjenu vlasništva prvotuženika, pozivajući se na članak 110. OZ-a. Prvotuženik
ukazuje da sam posjed na nekretnini koja predstavlja predmet ovrhe, ne sprječava
provedbu ovrhe, iz razloga što je materijalna pretpostavka treće osobe pravo na
predmet ovrhe, a ne faktični odnos prema predmetu ovrhe, kako je određeno
člankom 59. OZ-a. Nakon što je donesen zaključak o predaji nekretnine u posjed
ovrhovoditelju, ovdje prvotuženiku, posl. br. Ovr 551/2019-53 od dana 10. svibnja

2021. godine, ovršni sud na prijedlog ovrhovoditelja, ovdje prvotuženika, donosi
rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-551/2019-59 od dana 26. svibnja 2021. godine kojim
određuje ispražnjenje predmetne nekretnine i predaju iste ovrhovoditelju, ovdje
prvotuženiku. Međutim, pošto su ovršenica, ovdje drugotuženica, i tužitelj obavijestili
da se tužitelj nalazi u predmetnoj nekretnini, ovrhovoditelj, ovdje prvotuženik, zatražio
je od suda postupanje sukladno članku 131. OZ-a, obzirom da tužitelj nema valjani
pravni temelj za korištenje nekretnine, pa samim time nije aktivno legitimiran za
vođenje ove parnice. Prvotuženik ističe da ne razumije na temelju čega tužitelj tvrdi
da ima pravo vlasništva koje sprječava ovrhu, obzirom da nema nikakvu pravnu
osnovu na temelju koje bi se mogao upisati u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne
nekretnine. Prvotuženik se također osvrće na Ugovor o prodaji predmetne nekretnine
koji je tužitelj dostavio kao treća osoba u ovršnom postupku Ovr-551/2019, no isti nije
priložio predmetnoj tužbi, iako ju je naveo kao prilog. Prvotuženik sumnja je li
spomenuti Ugovor o prodaji uopće realiziran, koje godine i je li izdana potvrda
sukladno članku 6.3. Ugovora o prodaji. Konstatira da Ugovor o kupoprodaji glasi na

150.000,00 eura, dok Ugovor o kreditu glasi na 120.000,00 eura. Također posebno
naglašava da tužitelj u Ugovoru o prodaji nije stranka, imajući na umu da se pravo
vlasništva na temelju pravnog posla stječe upisom u zemljišne knjige, tužitelj se niti
spomenutim ugovorom ne bi mogao upisati kao vlasnik, upravo iz razloga što nije
stranka Ugovora o prodaji. Prvotuženiku je nejasno na temelju čega tužitelj izvodi
zaključak da je predmetna nekretnina u vrijeme prodaje i dosude imala status

5

Posl.br. P-901/2021-27

stečajne mase budući da tužitelj nije potkrijepio dokazima svoje navode. Također su
mu nejasne tvrdnje tužitelja da je ovršni sud trebao utvrditi stečajnog upravitelja nad
društvom P. – P. d.o.o. i kontaktirati ga, obzirom da se upravo društvo
P. – P. d.o.o. trebalo brinuti o svojem eventualnom pravu vlasništva nad
predmetnom nekretninom koju je navodno kupilo 2009. godine, što je vremenski prije
sklapanja Ugovora o kreditu, a drugotuženica nije vodila brigu da pravo vlasništvo
bude preneseno na kupca, odnosno na društvo P. – P. d.o.o. Prvotuženik
tvrdi da su drugotuženica i P. – P. d.o.o., sukladno navedenom, postupali
suprotno načelu savjesnosti i poštenja u pravnom prometu. Isto tako, prvotuženik se
očituje na navode tužitelja da je ovršni sud trebao utvrditi da ovršenica, ovdje
drugotuženica, nije vlasnica nekretnine, tvrdeći da su oni zakonski neosnovani,
obzirom da se ovršni sud prilikom donošenja rješenja o ovrsi vodio onime što piše u
zemljišnim knjigama gdje je drugotuženica bila navedena kao vlasnica predmetne
nekretnine, te nije bio dužan ispitivati izvanknjižno stanje. Prvotuženik ukazuje da
tužitelj nije stekao pravo vlasništva niti dosjelošću, budući da nije dokazao da ima
samostalan posjed koji je istinit, zakonit i pošten, također ističe i članak 130. stavak

1. ZV-a, zaključujući da pravo vlasništva koje nije upisano u zemljišne knjige, nije
pravo koje sprječava ovrhu.

Nakon primitka svih priloga navedenih u tužbi, tuženik ističe da ostaje kod
svih navoda u odnosu na ugovor o prodaji od dana 30. lipnja 2009. godine ističući
da tužitelj nije stranka tog ugovora i zato da nije jasno zašto tužitelj tvrdi da bi
temeljem tog ugovora postao vlasnik predmetne nekretnine. Pravo vlasništva na
temelju pravnog posla da se stječe uknjižbom u zemljišnoj knjizi, ali tužitelj da se niti
temeljem ugovora o prodaji na kojeg se poziva u tužbi ne može upisati kao vlasnik
nekretnine jer nije stranka tog ugovora, a tužitelj da ne raspolaže ispravom koja
dokazuje postojanje njegovog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a niti da je
tužitelj bio najmoprimac ili zakupac predmetne nekretnine. Računi koje je tužitelj
priložio uz spis da nisu dokaz prava vlasništva predmetne nekretnine. A posjed na
predmetnoj nekretnini da ne sprječava provedbu ovrhe jer je materijalna
pretpostavka osnovanosti prigovora treće osobe pravo na predmet ovrhe, a ne
faktični odnos prema predmetu ovrhe, kako je to određeno čl. 59. Ovršnog zakona.
Prvotuženik predlaže da tužitelj dostavi dokumentaciju temeljem koje je komunalnu
naknadu i naknadu za vode evidentirao odnosno "prebacio" na svoje ime i kada je to
napravio. Prvotuženik ističe da tužitelj nije aktivno legitimiran za vođenje ove parnice
i da nije ovlašten tražiti da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem od

26. svibnja 2021. godine, niti od dana 25. travnja 2017. godine. Konačno ističe da
je nejasno kako tužitelj može predložiti da ga se ovlasti ishoditi uknjižbu prava
vlasništva na predmetnoj nekretnini uz brisanje prava vlasništva N. G., kada
je upravo on, prvotuženik, u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik.

3. Drugotuženica se, u odgovoru na tužbu, u cijelosti protivi tužbi i tužbenim
zahtjevima. Drugotuženica ističe da je točkom I. izreke rješenja Županijskog suda u
Šibeniku posl. br. Gž Ovr-415/2021-2 od dana 02. prosinca 2021. godine ukinuto
rješenje o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie, posl. br. Ovr-
551/2019 (bez vraćanja na ponovno odlučivanje), što bi značilo da je ovršni postupak
koji se vodio, temeljem citiranog rješenja o ovrsi pravomoćno okončan, te samim time
tužitelj nije u mogućnosti tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom. Ovršni postupak,

6

Posl.br. P-901/2021-27

koji se vodio temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalna služba u
Poreču pod posl. br. Ovr-2873/2017 od 25. travnja 2017. godine (pogreškom
naznačeno „Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama“), radi reorganizacije
sudova bio je prebačen Općinskom sudu u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie, te se
vodio pod posl. br. Ovr-551/2019. Potonji je pravomoćno dovršen rješenjem posl. br.
Ovr-551/2019-74 od dana 20. srpnja 2021. godine, te se sukladno time, ne može
tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom. Drugotuženica također ukazuje da se
zaključkom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie, posl.br. Ovr-
551/2021-72 od 20. srpnja 2021. godine, ne upućuje tužitelja u parnicu radi
proglašenja nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-
2873/2017 od dana 25. travnja 2017. godine, nego radi proglašenja nedopuštenosti
ovrhe određene rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-551/2019 od 26. svibnja 2021.
godine. Uzevši u obzir sve navedeno, drugotuženica tvrdi da tužitelj nema pravnog
interesa tražiti proglašenje nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi posl. br.
Ovr-2873/2017 od dana 25. travnja 2017. godine. Drugotuženica ističe da ona nije
upisana kao vlasnik predmetne nekretnine, već je upisan prvotuženik, te se zahtjev
za utvrđenjem tužitelja kao vlasnika predmetne nekretnine može postaviti isključivo
prema prvotuženiku. Drugotuženica tvrdi da je u posjedu predmetne nekretnine bila
do 2009. godine kada Ugovorom o prodaji, sklopljenim 30. lipnja 2009. godine, istu
predaje u posjed društvu P. – P. d.o.o., P., Č., N. J. 3.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Zaključak Općinskog suda u
Pazinu Stalne službe u Bujama-Buie (8-10), Rješenje Trgovačkog suda u Pazinu
(12), Rješenje Županijskog suda u Šibeniku (30-33), Rješenje Općinskog suda u
Pazinu Stalna služba u Bujama-Buie (34-35), izvadak iz zemljišne knjige (36 i 57),
prigovor treće osobe i prijedlog za odgodu ovrhe (64-66), Rješenje o ovrsi
Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama-Buie (67-69), Rješenje Općinskog
suda u Pazinu Stalna služba u Bujama-Buie (70-72), Ugovor o prodaji (74-78),
podatke o poslovnom subjektu (79-81), nalog za plaćanja (82), opomenu (83), račun
s priznanicom (84), dopis (85), zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa (86-89),
žalbu (90-93), isprave pod brojem Z-3537/2009 (ugovor o kreditu s prilozima) 116-
126)), te je izvršen uvid u preslik spisa Ovr-569/2022 ranije oznake Ovr-2873/17 i
Ovr-551/2019.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Tužitelj kao treća osoba u ovršnom postupku podnio je prigovor u kojem
navodi da je predmetna ovrha nezakonita i nedopuštena, da je uvidom u sudski
registar utvrđeno da je protiv društva P.-P. d.o.o. Poreč proveden
stečajni postupak i da je stečajni upravitelj tog društva u konkretnom slučaju Damir
Debeljuh trebao biti pozvan da preuzme postupak ovrhe jer da je nekretnina na kojoj
se provodi ovrha postala stečajna masa društva P.-P. d.o.o. u stečaju.
Tužitelj u ovom postupku traži proglašenje nedopuštenom ovrhe određene
Rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-551/2019 od 26. svibnja 2021. i Ovr-2873/2017 od

25. travnja 2017. godine, na predmetnoj nekretnini, tvrdeći da je on vlasnik
predmetne nekretnine, a što i točkom II tužbenog zahtjeva potražuje ovom tužbom.

7

Posl.br. P-901/2021-27

7. Na temelju čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14,
55/16,73/17 i 131/20, dalje: OZ) osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima
takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe i tražiti da se
ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

8. Ovrhovoditelj, u ovom slučaju prvotuženik, se očitovao na prigovor tužitelja
kao treće osobe, te je osporio prigovor tužitelja kao treće osobe u ovršnom
postupku, te je istaknuo da tužitelj nema pravnog osnova i da nije dokazao da ima
pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovrhe tj. da nije dokazao da ima
pravo vlasništva koje sprječava ovrhu. Stoga je, tužitelj, kao treća osoba u ovršnom
postupku, upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

9. Čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da svaka stranka je dužna iznijeti
činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i
dokaze protivnika. Sukladno čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza
ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će
primjenom pravila o teretu dokazivanja. A to znači da pravila o teretu dokazivanja
obvezuju sud da uzme kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se
na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno
adekvatnih dokaznih sredstava, a u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj nije dokazao da
je ovrha za koju traži proglašenje nedopuštenom, da je nedopuštena, niti je dokazao
da je on vlasnik predmetne nekretnine koja je predmet ovrhe, čije proglašenje
nedopuštenom traži.

10. Uvidom u ovršni spis posl.br. Ovr-569/2022 (ranije oznake Ovr-2873/17 i
Ovr-551/2019) utvrđeno je da je prvotuženik u svojstvu ovrhovoditelja dana 20.
travnja 2017. godine podnio prijedlog za ovrhu protiv N. G. kao ovršenice
radi ovrhe na predmetnoj nekretnini. U prijedlogu za ovrhu ističe da je Hypo Alpe
Adria Bank d.d. (kasnije Addiko Bank d.d.) kao banka i P. - P. d.o.o.
Poreč kao korisnik kredita da su 15. srpnja 2009. godine sklopili Ugovor o kreditu sa
Sporazumom o osiguranju novčane tražbine solemniziran od strane javnog bilježnika
T. F. iz P. pod brojem OV-5951/09 dana 20. srpnja 2009. godine. A
Ugovorom o ustupu tražbine sklopljenim između H. A. A. B. d.d. (kasnije
A. B. d.d.) kao cedenta te H-ABDUCO d.o.o. kao cesionara solemniziran od
strane javnog bilježnika M. J. iz Z. pod brojem OV-1530/14 dana

29. svibnja 2014. godine ustupila društvu H-A. d.o.o. nenamirenu novčanu
tražbinu iz predmetnog Ugovora o kreditu. A konačno Ugovorom o ustupu tražbine
sklopljenim između H-A. d.o.o. kao cedenta i B. K. d.o.o. kao cesionara
ovjerenim od strane javnog bilježnika M. M. iz Z. pod brojem OV-
12295/15 dana 08. rujna 2015. godine H-A. d.o.o. je ustupio B. K.
d.o.o. svoju nenamirenu novčanu tražbinu iz predmetnog Ugovora o kreditu sa
Sporazumom o osiguranju novčane tražbine. U prijedlogu dalje se poziva na čl. 10.
Ugovora o kreditu, a kojim je upisana hipoteka na predmetnoj nekretnini N.
Glaser. Također da je uknjiženo ustupanje založnog prava u korist novog
ovlaštenika tj. B. K. d.o.o. i to od 07. lipnja 2016. Rješenjem Z-16729/16. U
prijedlogu tvrdi da je potraživanje po predmetnom Ugovoru o kreditu dospjelo u

8

Posl.br. P-901/2021-27

cijelosti dana 22. studenog 2013. godine, te da je javni bilježnik sukladno čl. 19.
Ugovora na isti istaknuo klauzulu ovršnosti.

10.1. Uvidom u Zaključak Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama-
Buie posl.br. Ovr-551/2021-72 od 20. srpnja 2021. godine (u posl.br. predmeta
radi se o omašci u pisanju broja godine i ispravan poslovni broj je Ovr-551/2019-72
što je tijekom postupka nesporno utvrđeno) utvrđeno je da je tužitelj S. H.
kao treća osoba u navedenom ovršnom postupku upućena da u roku od 15 dana
pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja i ovršenice tj. ovdje tuženika, radi proglašenja
ovrhe nedopuštenom na nekretnini označenoj kao 7. suvlasnički dio: 22/100 etažno
vlasništvo (E7) poduložak broj 471=22/100 dijela nekretnine k.č.br. 2186/6, koji dio
čini samostalnu uporabnu cjelinu – stan na katu i u potkrovlju zgrade na
jugozapadnoj strani, desno od ulaza označen sa "D", površine 112,98 m2, te
parkirališno mjesto označeno sa "4" na k.č. 2186/6 upisana u z.k.ul. 3723 k.o.
Poreč.

10.2. Prijedlog za ovrhu prvotuženik kao ovrhovoditelj podnio je radi naplate
novčane tražbine ovrhovoditelja (B2 Kapital d.o.o.) u iznosu od 1.376.390,15 HRK
uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškova ovršnog postupka
uvećanim za pripadajuće zakonske zatezne kamate i to ovrhom na nekretnini
označenoj kao 7. suvlasnički dio: 22/100 etažno vlasništvo (E7) poduložak broj
471=22/100 dijela nekretnine k.č.br. 2186/6, koji dio čini samostalnu uporabnu
cjelinu – stan na katu i u potkrovlju zgrade na jugozapadnoj strani, desno od ulaza
označen sa "D", površine 112,98 m2, te parkirališno mjesto označeno sa "4" na k.č.
2186/6 upisana u z.k.ul. 3723 k.o. Poreč, zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama,
utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom, te namirenjem ovrhovoditelja (B2
Kapital d.o.o.).

10.3. Rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-2873/17 od 25. travnja 2017. godine sud
je odredio predloženu ovrhu naložio upis zabilježbe ovrhe u zemljišnoj knjizi i
ovrhovoditelju odredio trošak u iznosu od 5.020,00 kn i naložio ovršeniku da taj
iznos naknadi ovrhovoditelju. Ovršni postupak je nastavljen, te je Zaključkom posl.br.
Ovr-2873/17-10 od 27. lipnja 2017. godine određeno da će se pristupiti utvrđivanju
vrijednosti predmetne nekretnine dana 14. srpnja 2017. godine na licu mjesta, a
potom i 03. rujna 2018., 19. listopada 2018. godine. U postupku je po stalnom
sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina izvršena procjena vrijednosti
predmetne nekretnine.

10.4. Na ročištu od 18. rujna 2019. godine donijet je Zaključak kojim se
vrijednost predmetne nekretnine utvrđuje u iznosu od 1.410.000,00 kn.

10.5. Zaključkom o prodaji posl.br. Ovr-551/2019-31 od 30. rujna 2019.
godine utvrđena je vrijednost predmetne nekretnine u iznosu od 1.410.000,00 kn, te
da prodaju provodi FINA, a prodaja da se obavlja elektroničkom javnom dražbom, te
su određeni i uvjeti za razgledavanje predmetne nekretnine i uvjeti prodaje.

10.6. Rješenjem posl.br. Ovr-551/2019-43 od 26. siječnja 2021. godine
utvrđeno je da je ponuditelj - ovrhovoditelj B2 Kapital d.o.o. Zagreb na drugoj javnoj
dražbi ponudio je najveću cijenu za predmetnu nekretninu, te su ispunjene
pretpostavke da mu se dosudi predmetna nekretnina. Točkom II Rješenja ponuditelju
– ovrhovoditelju se dosuđuje predmetna nekretnina za kupovninu od 1.066.000,00
kn. Istim Rješenjem je naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Poreč-Parenzo da se u
zemljišnoj knjizi izvrši zabilježba dosude predmetne nekretnine prije pravomoćnosti

9

Posl.br. P-901/2021-27

Rješenja, a nakon pravomoćnosti Rješenja da se izvrši uknjižba prava vlasništva u
korist i na ime B2 Kapital d.o.o. Zagreb, te brisanje ustupanja založnog prava.
10.7. Zaključkom posl.br. Ovr-551/2019-53 od 10. svibnja 2021. godine
kupcu B. K. d.o.o. Zagreb određena je predaja predmetne nekretnine, te da je
ovršenica N. G. dužna odmah predati kupcu predmetnu nekretninu slobodnu
od svih osoba i stvari.

10.8. Ovršenica N. G., ovdje drugotuženica, je podneskom od 11.
svibnja 2021. godine obavijestila sud da ona nije u posjedu predmetne nekretnine
od 2009. kada je istu prodala i predala u posjed društvu P. - P. d.o.o.
Poreč.

10.9. Rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-551/2019-59 od 26. svibnja 2021. godine,
a pozivom na pravomoćno Rješenje o dosudi posl.br. Ovr-551/2019-43 od 26.
siječnja 2021. i Zaključka o predaji nekretnine posl.br. Ovr-551/2019-53 od 10.
svibnja 2021. godine, određena je ovrha ispražnjenjem predmetne nekretnine i
predajom ovrhovoditelju B. K..

10.10. Ovršenica N. G. je podnijela žalbu protiv Rješenja posl.br. Ovr- 551/2019-59 od 26. svibnja 2021. godine.

10.11. U ovršnom postupku je tužitelj S. H. u svojstvu treće osobe
podnio prigovor kojim je tražio proglašenje nedopuštenom ovrhe određene na
temelju Rješenja posl.br. Ovr-2873/2017 od 25. travnja 2017. godine na predmetnoj
nekretnini i istovremeno je podnio prijedlog za odgodu ovrhe.

10.12. Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Gž Ovr-415/2021-2 od

02. prosinca 2021. godine prihvaćena je žalba ovršenice N. G., te je ukinuto
Rješenje o ovrsi pod posl.br. Ovr-551/2019-59 od dana 26. svibnja 2021. godine
bez vraćanja na ponovno odlučivanje. A točkom II odbijena je žalba S. H.
– treće osobe, te je potvrđeno Rješenje posl.br. Ovr-551/2019-73 od 20. srpnja 2021.
godine.

10.13. Rješenjem posl.br. Ovr-551/2019-74 od 20. srpnja 2021. godine
utvrđeno je da je ovršni postupak dovršen, međutim ovrhovoditelj B. K. d.o.o.
Zagreb je podnio žalbu protiv navedenog Rješenja, te je Rješenjem Županijskog
suda u Šibeniku ukinuto Rješenje posl.br. Ovr-551/2019-74 od dana 20. srpnja

2021.godine (bez vraćanja na ponovno odlučivanje).

10.14. Zaključkom posl.br. Ovr-569/2022-91 pozivom na pravomoćno
Rješenje o dosudi posl.br. Ovr-551/2019-43 od 27. siječnja 2021. godine određeno
je brisanje zabilježbe odbačenog prijedloga, a koja zabilježba je bila upisana pod
brojem Z-5542/10 od 13. listopada 2010. godine.

10.15. Rješenjem posl.br. Ovr-569/2022-92 od 22. rujna 2022. godine
naloženo je S. H. da preda B. K. d.o.o. Zagreb u posjed predmetnu
nekretninu, te je određena ovrha ispražnjenjem predmetne nekretnine i njezinom
predajom u posjed ovrhovoditelju B. K. slobodnu od svih osoba i stvari. S.
H. je podnio žalbu protiv navedenog Rješenja, te je spis na odlučivanju kod
nadležnog Županijskog suda.

11. Tužitelj je 09. kolovoza 2021. godine pozivom na Zaključak Općinskog
suda u Pazinu Stalne službe u Bujama-Buie od 20. srpnja 2021. godine podnio tužbu
kod Trgovačkog suda u Pazinu koja je zaprimljena pod posl.br. P-213/2021, te je
Trgovački sud u Pazinu Rješenjem posl.br. P-213/2021-4 oglasio se stvarno

10

Posl.br. P-901/2021-27

nenadležnim i po pravomoćnosti Rješenja predmet ustupio stvarno i mjesno nadležnom sudu.

12. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, k.č.br.
2186/6 upisane u z.k.ul. 3723 k.o. Poreč Etažno vlasništvo s određenim omjerima
za 7. suvlasnički dio: 22/100 etažno vlasništvo (E7) poduložak broj 471 u kojem
dolazi upisana upravo predmetna nekretnina, utvrđeno je da je kao vlasnik upisan
B2 Kapital d.o.o., OIB:57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, te da je zabilježen
odbačeni prijedlog zaprimljen 13. listopada 2010. godine pod brojem Z-5542/10.
Također, pod brojem Z-1894/2021 dana 05. veljače 2021. godine zabilježena je
dosuda Rješenja Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama posl.br. Ovr-
551/2019-43 od 27. siječnja 2021. godine.

13. Uvidom u Ugovor o prodaji od 30. lipnja 2009. godine (74-78) utvrđeno je
da su stranke istog Ugovora N. G. u svojstvu prodavatelja i P. -
P. d.o.o. Poreč, u svojstvu kupca, te da je predmet Ugovora o prodaji,
između ostalih i predmetna nekretnina. Međutim, predmetna nekretnina nije nikada
upisana u vlasništvo kupca P. - P. d.o.o. Poreč.

14. Uvidom u ispravu Z-3537/09 utvrđeno je da je između H. A. A.
B. d.d. Z., banke, te P. - P. d.o.o. Poreč kao korisnikom kredita i
Nadom Glaser kao založnim dužnikom sklopljen Ugovor o kreditu sa Sporazumom o
osiguranju novčane tražbine, da je korisniku kredita odobren kredit u kunskoj
protuvrijednosti 120.000,00 eura, a rok vraćanja kredita je 01. listopada 2019.
godine.

15. Uvidom u podatke o poslovnom subjektu tvrtke P. - P. d.o.o. iz
sudskog registra utvrđeno je da je Rješenjem Tt-16/3514-2 dana 06. lipnja 2016.
godine Trgovački sud u Pazinu brisao subjekt pod nazivom P. - P. d.o.o.
za građevinarstvo u stečaju, a da je prije toga Rješenjem 11 St-489/2015-5 od 22.
veljače 2016. godine otvoren stečajni postupak nad dužnikom P. - P.
d.o.o. Poreč. Nadalje je utvrđeno da je S. H. bio osnivač i osoba ovlaštena
za zastupanje.

16. U ukupnosti svih provedenih dokaza nesporno je utvrđeno:
- da je drugotuženica bila vlasnica predmetne nekretnine,

- da je na temelju Ugovora o prodaji predmetnu nekretninu prodala 30. lipnja 2009.
godine tvrtki P. - P. d.o.o. Poreč za iznos od 150.000,00 eura u kunskoj
protuvrijednosti prema prodajnom tečaju IKB Umag d.d. na dan plaćanja,
- da je prodavateljica upoznata da će cjelokupni iznos ugovorene cijene biti joj
isplaćen kreditom koji će kupac tj. P. - P. d.o.o. Poreč ishoditi kod Hypo
Alpe Adria Bank d.d.,

- da će se upisati hipoteka na predmetnoj nekretnini u korist Hypo Alpe Adria Bank d.d.,

- da je 15. srpnja 2009. godine P. - P. d.o.o. Poreč ishodio kredit kod
Hypo Alpe Adria Bank d.d., te da mu je odobren kredit u iznosu od 120.000,00 eura
u kunskoj protuvrijednosti,

11

Posl.br. P-901/2021-27

- da su ugovorne strane Ugovora o kreditu tj. i P. - P. d.o.o. Poreč kao
korisnik kredita i Nada Glaser kao zadužni dužnik suglasile se da se zasniva
založno pravo na predmetnoj nekretnini, a čl. 11. Ugovora o kreditu založni dužnik je
izjavio da se na predmetnoj nekretnini, radi naplate tražbine iz Ugovora o kreditu,
nakon dospijeća osigurane tražbine neposredno provede ovrha prodajom predmetne
nekretnine,

- da tvrtka P. - P. d.o.o. Poreč nije podmirivala svoje obveze prema banci,
te da je konačno potraživanje po predmetnom Ugovoru o kreditu dospjelo u cijelosti
dana 22. studenog 2013. godine,

- da je javni bilježnik izdao potvrdu ovršnosti da je Ugovor o kreditu sa Sporazumom
o osiguranju novčane tražbine sklopljen između Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb,
P. - P. d.o.o. Poreč kao korisnika kredita i N. G. kao založnog
dužnika, postao ovršan 23. studenog 2013. godine,

- da je Hypo Alpe Adria Bank d.d. svoju tražbinu iz Ugovora o kreditu sa
Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. srpnja 2009. godine na temelju
Ugovora o ustupu tražbine od 29. svibnja 2014. godine tu tražbinu ustupio H-
ABDCO d.o.o. Zagreb,

- da je H-ABDCO d.o.o. na temelju Ugovora o ustupu tražbine od 17. prosinca 2014. godine ustupio B2 Kapital d.o.o.,

- da tvrtka P. - P. d.o.o. Poreč nije isplatila banci obvezu po kreditu od 15. srpnja 2009. godine.

17. Tražbina banke prema tvrtki P.-P. d.o.o. dospjela je na naplatu
u cijelosti 22. studenog 2013. godine tj. prije otvaranja stečajnog postupka tražbina
je postala dospjela u cijelosti, slijedom čega su neosnovane tvrdnje tužitelja da je u
postupku ovrhe započete 20. travnja 2017. godine u istom ovršnom postupku
trebalo pozvati stečajnog upravitelja društva P. - P. d.o.o. Poreč u
stečaju i pozvati ga da preuzme postupak ovrhe.

18. Nadalje, provedenim dokazima nesporno je utvrđeno da tužitelj nije
aktivno legitimiran za podnošenje tužbe odnosno tužbenog zahtjeva kojim traži
utvrđenje da je on vlasnik predmetne nekretnine, budući da on nema nikakav pravni
osnov temeljem kojeg bi upisao pravo vlasništva predmetne nekretnine u zemljišne
knjige kao vlasnik, tužitelj nije stranka niti jednog ugovora tj. ni Ugovora o
kupoprodaji nekretnine, niti Ugovora o kreditu, pa zaista nije jasno temeljem kojeg
pravnog osnova traži utvrđenje da je vlasnik predmetne nekretnine.

19. Činjenica da se režije (HEP, vodovod, komunalna naknada) vode na
tužitelja to ne znači da je tužitelj i vlasnik predmetne nekretnine. A dokazima koje je
tužitelj dostavio nije utvrđeno da je on te režije i platio, jer priloženi nalozi na plaćanja
nemaju potvrde da su zaista i plaćeni, a konačno radi se o nalozima iz travnja

2019. godine i ožujka 2021. godine tj. o nalozima nastalim znatno kasnije od
početka ovršnog postupka.

20. Prvotuženik je na osnovi pravomoćnog Rješenja o dosudi stekao osnov
za upis vlasništva predmetne nekretnine, prvotuženik je kao kupac u ovršnom
postupku stekao to pravo, a čl. 110. Ovršnog zakona propisano je da ukidanje ili

12

Posl.br. P-901/2021-27

preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi ne utječu na pravo
vlasništva kupca. Prvotuženik je pozivom na odredbu čl. 122. st. 1. i 2. Zakona o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999,
22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009,
90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV-a) postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u
potpunost i istinitost zemljišnoknjižnog stanja, te nije imao razloga sumnjati da na
predmetnoj nekretnini postoji bilo kakvo pravo treće osobe ili neki drugi tereti ili
ograničenja koja nisu bila upisana u zemljišnim knjigama. A prema odredbi čl. 122.
st. 1. i 2. ZV-a i čl. 8. st. 2., 3. i 4. Zakona o zemljišnim knjigama smatra se da
zemljišna knjiga istinito i potpuno održava pravo stanje nekretnina, a onaj tko je u
dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, uživa zaštitu prema
odredbama naprijed navedenih zakona.

21. Nadalje, nesporno je utvrđeno:

- da je u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu 20. travnja 2017. godine
drugotuženica i dalje bila upisana kao vlasnica predmetne nekretnine,
- da je već 2013. godine tražbina Hypo Alpe Adria Bank d.d. bila dospjela u cijelosti
na naplatu prema P.

- da je u konačnici Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u
Bujama-Buie posl.br. Ovr-551/2019 od 26. svibnja 2021. godine ukinuto Rješenjem
Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Gž Ovr-415/2021-2 od dana 02. prosinca

2021. godine i to bez vraćanja na ponovno odlučivanje, slijedom čega proizlazi da je
postupak povodom tog Rješenja o ovrsi pravomoćno okončan, stoga tužitelj nema
mogućnost tražiti proglašenje te iste ovrhe nedopuštenom.

22. Nadalje, s obzirom na nesporno utvrđenje da je prvotuženik upisan kao
vlasnik predmetne nekretnine, nejasan je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži, uz
utvrđenje da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, da se istovremeno briše pravo
vlasništva na predmetnoj nekretnini s imena drugotuženice, s obzirom da
drugotuženica nije ni upisana kao vlasnica predmetne nekretnine.

23. U ukupnosti svih provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da je
prvotuženik u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu imao status ovrhovoditelja,
kupca, on je vlasnik predmetne nekretnine, za razliku od tužitelja koji u ovoj pravnoj
stvari nije dokazao da ima pravni interes za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari
odnosno da je stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

24. Prema čl. 187. st. 2. ZPP-a za podizanje tužbe radi proglašenja ovrhe
nedopuštenom tužitelj mora imati pravni interes i taj pravni interes mora postojati sve
do zaključenja glavne rasprave. S obzirom na utvrđenje da je Rješenje o ovrsi
posl.br. Ovr-551/2019-59 od 26. svibnja 2021. godine ukinuto, bez vraćanja na
ponovno odlučivanje, daje podlogu za zaključak da je kod tužitelja prestao postojati
pravni interes za zatraženu pravnu zaštitu tj. za proglašenje ovrhe nedopuštenom, pa
je pozivom na čl. 288. st. 2. ZPP-a čak udovoljeno uvjetima za i odbaciti tužbu.
Međutim, sud je odlučio riješiti na način kao u točki I izreke Presude.

13

Posl.br. P-901/2021-27

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a.
Tužitelj je u cijelosti izgubio u ovom postupku pa je dužan drugotuženiku naknaditi
parnični trošak. Drugotuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, za
zastupanje na ročištima 26. rujna 2022. i 27. veljače 2023. godine za svako ročište
po 199,08 eura/1.500,00 kn plus PDV (25%) 149,31 eur / 1.124,98 kn odnosno
sveukupno 746,55 eura / 5.624,88 kn. Visina priznatog i obračunatog troška temelji
se na Tbr. 8., 9., 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
(Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022 i 126/2022).
Vrijednost boda je eura 1,99 eur / 15,00 kn.

26. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci ove Presude.

U Poreču - Parenzo, dana 30. ožujka 2023. godine.

S u d a c:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a
podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove
Presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. prvotuženika,

3. Pun. drugotuženice.