1              Poslovni broj:Gž-800/2021-5

 

Poslovni broj Gž-800/2021-5

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U  D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, dr. sc. Lidije Vojković predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća te Nediljke Radić članice vijeća, u građanskopravnoj stvari HSM P. G. & Co. KG, U., SR Njemačka, OIB …, kojeg zastupa punomoćnica S. R. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika: 1. J. F. iz B., OIB … i 2. N. d.o.o. OIB …, koje zastupa punomoćnik D. A., odvjetnik u O., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika J. F. protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj P-1090/2018-41 od 26. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj P-1090/2018-41 od 26. ožujka 2021., u pobijanom dijelu pod točkom I. izrijeke.

 

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

 

"I/ Nalaže se tuženiku J. F., OIB:…, da isplati tužitelju HSM P. G. & Co. KG, OIB:8…, 10.000,00 eura sa zateznim kamatama po stopi 6 % godišnje tekuće od 01. 03. 2017. godine do isplate, 175,00 eura na ime ugovorenih kamata, sve po prodajnom tečaju Hrvatske Narodne banke na dan plaćanja, kao i da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 15.254,00 kune, sve u roku 15 dana.

II/ Odbija se tužitelj HSM P. G. & Co. KG, OIB: … s tužbenim zahtjevom u odnosu na II/ tuženika N. d.o.o. OIB:…, a koji glasi:

" Nalaže se tuženiku N. d.o.o. OIB:…, da isplati tužitelju HSM P. G. & Co. KG, OIB: …, 10.000,00 eura sa zateznim kamatama po stopi 6 % godišnje tekuće od 01. 06. 2016. godine do isplate, 175,00 eura na ime ugovorenih kamata." u cijelosti.

III/ Nalaže se tužitelju HSM P. G. & Co. KG, OIB: … da naknadi II/ tuženiku N. d.o.o. OIB:… prouzročene parnične troškove u iznosu 6.393,75 kuna, sve u roku 15 dana."

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik J. F. (dalje prvotuženik) pobijajući tu presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen u odnosu na tog tuženika, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP) predlažući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno odluku ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.Žalba nije utemeljena.

 

5.Suprotno navodima iz žalbe, nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje žalba, kao niti koja druga povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koju sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

 

6.Predmet spora u ovom žalbenom stadiju postupka je tužiteljev zahtjev u odnosu na tuženika J. F. na isplatu iznosa glavnice od 10.000,00 eura i isplatu iznosa od 175,00 eura na ime ugovorenih kamata, sve sa zateznom kamatom po osnovi ispunjenja ugovorne obveze, povrata zajma.

 

7.U provedenom postupku koji je prethodio odlučivanju, sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće:

 

-kako tužitelj u tužbi navodi da je temeljem Ugovora o zajmu prvotuženiku predao iznos od 10.000,00 eura, a koji iznos se tuženik obvezao vratiti do 31. svibnja 2016. zajedno s ugovorenom kamatom, kako je navedeni iznos uplaćen na račun drugotuženika jer su novci trebali biti potrošeni na uređenje i vođenje ureda drugotuženika, kao i da su stranke aneksima Ugovora dospijeće zajma dogovorili za 28. veljače 2017., a tuženici nisu ispunili svoju obvezu,

-kako je u odgovoru na tužbu istaknut prigovor promašena pasivne legitimacije drugotuženika koji nije stranka Ugovora o zajmu, dok je prvotuženik naveo kako nije u obvezi platiti tužitelju predmetno potraživanje jer je novac "i onako utrošen na tužitelja", a svrha zajma bila uređenje i vođenje ureda tužitelja u obliku njihove tvrtke HSM P. c/o N., koja je kasnije i bila smještena u prostorije tvrtke tuženika N. j.d.o.o., s tim što su HSM P. c/o N. i N. j.d.o.o. dvije različite tvrtke pa da je korisnik sredstava bio i sam tužitelj, a razlog zašto je ugovor o zajmu sklopljen na prvotuženika je što te tvrtke još nisu bile osnovane pa je novac iskorišten u svrhu uređenja ureda, ali je poslovna suradnja među strankama prekinuta,

-kako iz Ugovora o zajmu od 1. studenoga 2015. proizlazi da je taj Ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika J. F., tužitelj je prvotuženiku odobrio zajam u iznosu 10.000,00 eura s 3 % kamate godišnje, a svrha zajma navedena je uređenje i vođenje ureda HSM-P. c/o N.-H. kao i N. d.o.o., zajam se trebao vratiti do 31. svibnja 2016., a u slučaju zakašnjenja obračunava se kamata od 6 % godišnje, kao i da se zajam doznačuje na račun prvotuženika u H. A. A. B. d.d.,

-kako iz "Produljenja Ugovora o zajmu" i "Drugog produljenja Ugovora o zajmu" proizlazi da su tužitelj i prvotuženik dospijeće zajma produžili na 28. veljače 2017. godine,

-kako iz iskaza svjedokinje M. T. proizlazi da ona ne zna ništa o poslovnom odnosu "uz posudbu 10.000,00 eura", kako je neko vrijeme radila u firmi N. j.d.o.o., nije radila za drugotuženika, a iz iskaza ne proizlazi da bi tužitelj novcima zajma uređivao svoje prostorije u Hrvatskoj, dok svjedok K. R., prokurist drugotuženika navodi da je na račun tog tuženika sjela uplata od 10.000,00 eura, ali se ne sjeća tko je uplatio novce, novcima je upravljao prvotuženik i ne može se točno izjasniti na što su novci potrošeni,

-kako je tužiteljev zakonski zastupnik D. M. u iskazu ostao kod navoda tužbe, a prvotuženik u iskazu potvrđuje dobro poznavanje njemačkog jezika jer preko 35 godina živi i radi u Njemačkoj, kao i da je predmetni ugovor sastavljen u izvorniku na njemačkom jeziku.

 

8.Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski je sud u bitnom pravilno zaključio kako su stranke Ugovora o zajmu bile tužitelj i prvotuženik, koji se obvezao na povrat zajma, da su neutemeljeni tuženikovi navodi kako je zajam potrošen radi uređenja prostorija koje su zajednički trebali koristiti stranke, a svrha zajma ne oslobađa prvotuženika obveze na povrat zajma jer se na to obvezao Ugovorom. Osim toga, kako prvotuženik nije niti protutužbom zahtijevao povrat novca kojeg je uzeo u zajam niti je istakao kakav prijebojni zahtjev u odnosu na tužitelja, a iznos zajma isplaćen je na račun drugotuženika, što također ne oslobađa prvotuženika obveze povrata zajma, s tim što drugotuženik nije stranka ugovora niti se na neki drugi način obvezao ili izrazio svoju volju za povrat zajma. Stoga je tužbeni zahtjev djelomice prihvaćen, a sud je obvezao prvotuženika na isplatu iznosa ugovorenog zajma, a koji zajam tuženik nije vratio, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen.

 

9.Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na sadržaju dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud cijenio pravilnom primjenom odredbe članka 8. ZPP-a, a prvostupanjska presuda sadrži uvjerljive razloge koji se temelje na utvrđenim činjenicama koje kao pravilne u bitnom prihvaća i ovaj sud.

 

10.Člankom 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15 dalje: ZOO) propisano je kako je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Prema odredbi članka 342. stavak 1. ZOO-a vjerovnik je u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

 

11.Člankom 499. stavak 1. ZOO-a propisano je kako se Ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavatelj predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

 

12.I prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio iz rezultata provedenoga dokaznog postupka kako je tužitelj dokazao svoje tvrdnje da je predao prvotuženiku iznos od 10.000,00 eura temeljem predmetnoga Ugovora o zajmu, kako se taj tuženik obvezao vratiti iznos zajma do 31. svibnja 2016., zajedno s ugovorenom kamatom, a navedeni iznos uplaćen je na račun drugotuženika, jer su novci trebali biti potrošeni na uređenje i vođenje ureda drugotuženika, kao i da su stranke aneksima Ugovora dospijeće zajma dogovorili za 28. veljače 2017. Navedeni zaključci proizlaze iz rezultata dokaznog postupka, koje dokaze je pravilno cijenio prvostupanjski sud, a žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica i pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

 

13.U okolnostima kada je nedvojbeno utvrđeno tko su stranke Ugovora o zajmu i utvrđeno koji iznos je tužitelj dao u zajam, a prvotuženik osporava da bi on uopće od tužitelja primio predmetni novac, navodeći kao razloge "svrhu zajma", odnosno tvrdeći da bi novac bio namijenjen za poslovanje tvrtke, kao i da bi ga koristio i sam tužitelj, kao naposljetku i da bi tužitelj njemu bio dužan sredstva u visini "trostrukog ugovora o zajmu", teret dokaza svih odlučnih činjenica koje se odnose na možebitne isplate i povrate zajma i na možebitna prvotuženikova potraživanja prema tužitelju leži na tuženiku sukladno članku 7. i članku 8. ZPP-a. Prvotuženik u postupku te činjenice nije dokazao pa je prvostupanjski sud o tim činjenicama mogao odlučiti jedino temeljem rezultata provedenoga dokaznog postupka. Pritom valja jasno navesti i kako tuženik neutemeljeno u žalbi nastoji prikazati da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka jer je odbio tuženikove dokazne prijedloge radi saslušanja M. H. i K. J. u svojstvu svjedoka, s obzirom da su ti dokazi predloženi na okolnosti sklapanja predmetnoga Ugovora o zajmu, koje činjenice je sud pravilno utvrdio pregledom dokumentacije priložene u spis predmeta.

 

14.Glede žalbenih navoda treba dodati i kako tuženik ustraje u tvrdnji da bi prvostupanjski sud pogrješno utvrdio odlučne činjenice jer je odbio njegove dokazne prijedloge za saslušanje spomenutih svjedoka te posebno iznosi svoju ocjenu tih činjenica, navodeći razloge koji se odnose na poslovnu suradnju stranaka i poslovanje pravnih osoba s kojima su stranke poslovale, međutim prvostupanjski sud je dao prihvatljive razloge za svoju odluku, a ovaj sud ističe i kako tuženikovi dokazni prijedlozi ne mogu poslužiti utvrđivanju navedene odlučne činjenice koja se odnosi na možebitni povrat zajma, a žalitelj u postupku i ne tvrdi da bi isplatom predmetnu obvezu ispunio. Prvotuženik u žalbi, dakle, neutemeljeno ukazuje na to da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka, kao i da nije pravilno utvrdio odlučne činjenice, iznoseći i svoju ocjenu rezultata provedenoga dokaznog postupka te svoje tumačenje odredaba materijalnog prava, međutim prvostupanjski sud je pravilno cijenio izvedene dokaze, kako je u ovoj drugostupanjskoj odluci i obrazloženo, i u tom dijelu je dao potpuno uvjerljivo i prihvatljivo obrazloženje.

 

              15.Naposljetku, u pogledu žalbenih navoda o tomu da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 154. stavak 2. točka 12. ZPP-a jer da je prekoračen tužbeni zahtjev, treba navesti kako je pobijanom presudom sud odlučio o tužbenom zahtjevu koji je postavljen u tužbi. Tuženik očito neutemeljeno drži i da bi, sukladno odredbama ZOO-a, tužitelju pripadalo pravo potraživati samo kunski iznos povrata zajma, jer se radi o zajmu novca koji je predan u novčanoj jedinici EUR-a, međutim radi se o povratu novčanog iznosa koji je primljen u toj novčanoj jedinici, a u vrijeme donošenja ove drugostupanjske odluke nije moguće obvezivanje na isplatu kunskih iznosa jer je novčana jedinica EUR sada važeća u Republici Hrvatskoj (prema Odluci Vijeća Europske unije o prihvaćanju eura u Hrvatskoj od 1. siječnja 2023., dopuni uredbe prema kojoj Hrvatska postaje dvadeseta članica europodručja te uredbi kojom se utvrđuje fiksni tečaj konverzije kune u euro: 1 euro = 7,53450 kuna) pa i dio prvostupanjske odluke koji se odnosi na "prodajni tečaj Hrvatske narodne banke" ne utječe na pravilnost navedenih zaključaka.

 

16.Dakle, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu citiranih odredaba ZOO-a kada je tužbeni zahtjev pobijanim dijelom odluke prihvatio.

 

17.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka temelji se na pravilno izvršenom obračunu u primjeni članka 154. stavak 1. te članka 155. ZPP-a, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 144/14, 107/15).

 

18.Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

19.Tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen pozivom na odredbu članka 166. stavka 1. ZPP-a u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a jer tuženik nije uspio u žalbenom stadiju postupka.

 

20.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

 

U Splitu 29. ožujka 2023.