1

Poslovni broj 78 Gž-2896/2022-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž-2896/2022-2

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, po sucu pojedincu toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari tužitelja Ž. L. iz S., OIB: …, kojega zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica iz O. društva L. i Č. j.t.d. u S., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojega zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-324/19-14 od 27. siječnja 2022., dana 29. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

              Odbija se žalba tužitelja Ž. L. iz S., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-324/19-14 od 27. siječnja 2022. te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 4.375,00 kn sa zateznom kamatom i kojim zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvoga stupnja odbio je zahtjev tužitelja kojim od tuženika zahtjeva naknadu štete u iznos od 4.375,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i kojim zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka uz obrazloženje da nema pretpostavki da se tužitelju dosudi naknada štete u smislu čl. 476. Zakona o kaznenom postupku (Nar. nov. broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 1432/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 8022.) jer da je tužitelj u kaznenom postupku neosnovanost optužbe dokazao u postupku povodom redovnog pravnog lijeka, čime da ne postoji uzročno posljedična veza između štene radnje i štete za koju tužitelj tvrdi da ju trpi.

5. Tužitelj pravilnost takve odluke pobija navodeći da svoj zahtjev za naknadu štete ne temelji na osnovi na koju se sud prvoga stupnja poziva, već na čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.,    126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO), time da je štetnu radnju precizirao u točci 10. činjeničnog obrazloženja tužbe.

6. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da je protiv tužitelja vođen kazneni postupka u kojem je Županijski sud u Splitu, donio presudu poslovni broj K-16/01 kojom je tužitelja proglasio krivim za dva kaznena djela protiv službene dužnosti navedena u istoj te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, kao i da je po žalbi tužitelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem poslovni broj I-Kž-646/14-17 od 23. svibnja 2017. odbio optužbu protiv tužitelj zbog zastare kaznenog progona.

7. Također nije sporno da je zbog činjenice da je osuđen za počinjenje kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret H. o. k., po obavijesti suda o činjenici da je protiv tužitelja donesena osuđujuća kaznena presuda, 5. srpnja 2017. donijela rješenje kojim je tužitelju izrečena mjera obustave obavljanja odvjetničke djelatnosti, koja mjera je ukinuta rješenjem istoga tijela od 5. srpnja 2017. nakon donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz prethodne točke.

8. Iz ovih činjenica proizlazi pravilnost pobijane odluke, ali, s obzirom na navode žalbe u vezi s činjeničnim navodima tužbe, iz drugih razloga od onih koje navodi sud prvoga stupnja.

9. Naime, prema čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima (Nar. nov.  28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23) Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnost. Međutim, tužitelj ne tvrdi, ne dokazuje niti činjenično opisuje koji je to propust u radu suca počinjen da bi postojala odgovornost države u smislu te odredbe. Pri tome takvu radnju svakako ne predstavlja činjenica da je sudac obavijestio H. o. k. o činjenici da je protiv tužitelja donesena kaznena osuđujuća presude (točka 5. tužba) jer je glede toga sudac postupao u skladu s čl. 59. Zakona o odvjetništvu (Nar. nov. 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11., 126/21., dalje: ZO).

10. Isto tako, činjenično tužitelj ne obrazlaže zbog čega bi postojala odgovornost tuženika za štetu koju tužitelj tvrdi da trpi u odnosu na druga tijela koja su sudjelovala u kaznenom postupku, točnije državnih odvjetnika ili zamjenika za koje odgovornost države propisuje čl. 108. Zakona o državnom odvjetništvu (Nar. 67/18., 21/22.). Činjenica da je Županijsko državno odvjetništvo u S. iniciralo kazneni postupak protiv tužitelja (točke 1. i 2. tužbe) nije činjenica koja bi sama po sebi ukazivala na odgovornost tuženika u smislu navedene odredbe.

11. Nadalje, činjenica da tužitelj nije mogao zastupati stranke pred sudovima rezultat je, samo posredno, rada tijela pravosudnog sustava za koje Republika Hrvatska odgovara u smislu spomenutih normi, a neposredna je posljedica donošenja rješenja, po posebnom propisu, od strane tijela za koja Republika Hrvatska ne odgovara. Naime, rješenje o obustavi obavljanja odvjetništva donijela je H. o. k. na temelju propisanog čl. 53. st. 1.  u vezi s čl. 49. st. 1. ZO i ta je činjenica u neposrednoj uzročnoj vezi s činjenicom da tužitelj za vrijeme trajanja obustave obavljanja odvjetničke djelatnosti nije mogao zastupati pred sudovima, zbog čega tvrdi da mu je nastala predmetna šteta. No, kako ovdje tuženik ne odgovara za rad toga tijela, čija je radnja u neposrednoj uzročno posljedičnoj vezi sa štetom koju tužitelj tvrdi da trpi, to ni zbog rečenog nema odgovornosti tuženika iz ovog parničnog predmeta za istu.

12. Kako dakle iz navedenih razloga nije dokazano da bi postojala odgovornost tuženika za štetu koju tužitelj tvrdi da trpi to je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 368. st. 2. ZPP. Pri tome, kada sam tužitelj u žalbi navodi da štetu ne traži u smislu uvodno navedene odredbe ZKP-a ovaj sud nije smatrao potrebnim ni ulaziti u ocjenu razloga koje je u tom smislu dao sud, niti odgovarati na navode žalbe u tom dijelu (čl. 375. st. 1. ZPP).

13. Odluka o troškovima postupka pravilna je i po osnovi i visini i kao takva je isto potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP).

14. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 29. ožujka 2023.

Sudac:

Jadranka Matić, v.r.