REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-977/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Marine Veljak, predsjednika vijeća, Kristine Saganić, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić,
člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC YACHT CHARTER d.o.o. Pula,
Braće Leonardelli 33, OIB 85919262464, kojeg zastupa punomoćnik Mladen
Pavićević, odvjetnik u Puli, Preradovićeva 38, protiv tuženika GENERALI
OSIGURANJE d.d. Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB 10840749604, kojeg zastupa
punomoćnik Nikolica Brbora, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora,
Zagreb, Ulica Ivana Banjavčića 5, radi isplate iznosa od 13.459,99 EUR / 101.414,22
kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu
poslovni broj P-1083/2015 od 23. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. ožujka

2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-1083/2015 od 23. siječnja 2023. u dijelu točke I.
izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 11.959,99 EUR /

90.112,54 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.222,94 EUR / 9.214,24 kn od 21. svibnja 2010. do 31. srpnja

2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske
narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022.
po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,
- na iznos od 9.078,01 EUR / 68.398,27 kn od 15. srpnja 2010. do 31. srpnja

2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske
narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022.
po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,
- na iznos od 1.659,04 EUR / 12.500,00 kn od 23. siječnja 2023. do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 47 Pž-977/2023-2 2

refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

te u dijelu točke II izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.487,17 EUR / 18.739,56 kn.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj
P-1083/2015 od 23. siječnja 2023. u dijelu točke I. njene izreke za iznos od 1.500,00
EUR / 11.301,75 kn s kamatama i za dio dosuđenih zateznih kamata u odnosu na
kamatnu stopu, te u dijelu točke II. njene izreke u odnosu na kamatnu stopu i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ADRIATIC YACHT CHARTER
d.o.o. Pula da mu tuženik GENERALI OSIGURANJE d.d. Zagreb plati iznos od

1.500,00 EUR /11.301,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj
iznos od 15. srpnja 2010. do isplate.

2. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d. Zagreb da tužitelju
ADRIATIC YACHT CHARTER d.o.o. Pula u roku od 15 dana plati zakonske zatezne
kamate koje teku na iznos od 10.300,95 EUR / 77.612,51 kn od 1. siječnja 2023. do
isplate i na troškove parničnog postupka u iznosu od 2.487,17 EUR / 18.739,56 kn
od 23. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

III. Nalaže se tužitelju ADRIATIC YACHT CHARTER d.o.o. Pula da tuženiku
GENERALI OSIGURANJE d.d. Zagreb naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu
od 130,38 EUR / 982,35 kn u roku od 15 dana, a odbija se tuženikov zahtjev za
naknadu troškova žalbenog postupka za iznos od 1.009,31 EUR / 7.604,68 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu u točki I. izreke naloženo
je tuženiku da tužitelju plati iznos od 13.459,99 EUR / 101.414,22 kn sa zakonskim
zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.222,94 EUR / 9.214,22 kn od 21. svibnja 2010. do 31. srpnja 2015.
po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske
narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi
određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,
- na iznos od 10.578,01 EUR / 79.700,00 kn od 15. srpnja 2010. do isplate po
prethodno navedenoj kamatnoj stopi, te

- na iznos od 1.659,04 EUR / 12.500,00 kn od 23. siječnja 2023. do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

Poslovni broj: 47 Pž-977/2023-2 3

te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.487,17 EUR /

18.739,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja
prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka II.). Pravomoćno je odbijen dio
tužiteljevog zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka (točka III.) od

5.724,06 EUR / 43.127,94 kn.

2. Tužitelj od tuženika kao osiguratelja potražuje osigurninu s osnove štete
koju je u pomorskoj nezgodi pretrpjela njegova jedrilica „Vega“. Ocjenom izvedenih
dokaza, naročito nalaza i mišljenja sudskog vještaka, prvostupanjski sud je donio
pobijanu presudu primjenom ugovorenih uvjeta osiguranja i odredaba čl. 684., 706. i

724. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08; dalje: PZ),
te čl. 921., 922. i 943. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i
41/08; dalje: ZOO).

3. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu isticanjem svih žalbenih
razloga, s prijedlogom da je ovaj sud preinači ili ukine i predmet vrati
prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Obrazlažući žalbu, tuženik ističe da je
prvostupanjski sud propustio utvrditi da je tužiteljeva jedrilica bila kasko osigurana s
ugovorenom odbitnom franšizom od 1.500,00 EUR (11.301,75 kn) pa je u tom dijelu
tužbeni zahtjev trebao odbiti. Protivi se i dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu 1.659,04
EUR / 12.500,00 kn koji se odnosi na naknadu troškova za pomoćni
čamac/gumenjak, vanbrodski motor i splav za spašavanje, jer smatra da tužitelj nije
dokazao da je ta oprema bila na jedrilici u trenutku nasukanja i da je u štetnom
događaju izgubljena.

3.1. Daljnjim žalbenim navodima tuženik upućuje na to da se prvostupanjski
sud pozvao na nalaz i mišljenje vještaka koji je, između ostalog, prihvatio iznos
popravka štete od 79.700,00 kn (radni sati). Međutim, tuženik smatra da sudski
vještak nije otklonio osnovanost njegovog prigovora o potrebnom broju radnih sati,
jer je općenito i paušalno naveo da specificirani trošak odgovara opsegu radova, bez
dostave usporednih podataka. Prvostupanjski sud prihvatio paušalnu opservaciju
vještaka o navodnoj usklađenosti obima i cijene radova. Zato je tuženik predložio
novo vještačenje na tu okolnost, a sud je odlučio da neće izvoditi daljnje dokaze pa je
u tom pogledu činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a tuženik je
onemogućen u provjeri manjkavog vještva. Protivi se i odluci o troškovima, jer je sud
trebao odbiti tužbeni zahtjev.

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Tuženikova žalba je djelomično osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22; dalje: ZPP), u
granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne

Poslovni broj: 47 Pž-977/2023-2 4

povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Tužitelj u ovoj parnici postavlja odštetni zahtjev protiv osiguratelja,
smatrajući da mu pripada pravo na isplatu osigurnine uslijed štete iz pomorskog
osiguranja, nastale nasukanjem osigurane jedrilice VEGA, čime je nastupio osigurani
slučaj u vrijeme trajanja osiguranja.

8. Tuženik se tijekom parnice protivio tužbenom zahtjevu najprije prigovorima
čiju je osnovanost prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pravilno
otklonio (nedostatka aktivne legitimacije i zastare), što žalbom niti ne dovodi u
pitanje. Odlučan prigovor kojim se tuženik početno protivio utuženom potraživanju
prvenstveno se odnosio na okolnost što je ista jedrilica u kratkom razdoblju pretrpjela
oštećenja uslijed dva nasukanja, dakle dva štetna događaja uzrokovana udarcem
kobilice u kamenito tlo tijekom plovidbe. To je ujedno bio i osnovni razlog zbog kojeg
je tuženik odbio tužitelju izvan i prije ovog sudskog spora isplatiti osigurninu za ovu
spornu prvu havariju (zbog velike sličnosti u postavljenim odštetnim zahtjevima), iako
je ponudio njenu isplatu nakon procjene svog procjenitelja u iznosu od 156.550,00 kn
umanjeno za franšizu, ukupno 145.695,39 kn. Međutim, i u tom je pogledu glede
dvije različite havarije činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, jer iz isprava u
spisu i rezultata vještačenja proizlazi da je tužiteljeva jedrilica u kratkom razdoblju
doživjela dvije pomorske havarije, prvu kod rta Pločice 7. svibnja 2010, a drugu na
južnoj strani otoka Šipana 13. srpnja 2010., za vrijeme dok je bila u najmu.

8.1. Prilikom prvog nasukanja jedrilica je bila osigurana kod tuženika, a
prilikom druge havarije kod drugog osiguratelja, Croatia osiguranje d.d. koji je
tužitelju po tom drugom štetnom događaju osigurninu platilo. Sporni iznos odnosi se
dakle na plaćanje osigurnine po prvom štetnom događaju. Sudski vještak je, koristeći
svu raspoloživu dokumentaciju, prvenstveno Izviješće o pregledu i uzroku štete
sačinjeno od tuženikovog procjenitelja Ivana Carevića 11. svibnja 2010. koji je četiri
dana nakon havarije u ACI marini Dubrovnik pregledao štetu na toj jedrilici, sačinio
nalaz i dao mišljenje u ovoj parnici, a prvostupanjski je sud uvelike pobijanu presudu
utemeljio upravo na rezultatima tog dokaza.

9. Odlučni žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost prvostupanjske
presude sadržane su u ovim tvrdnjama:

- tuženik tvrdi da je jedrilica kasko osigurana s ugovorenom odbitnom
franšizom za iznos od 1.500,00 EUR (11.301,75 kn) pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev
trebalo odbiti,

- tuženik tvrdi da tužitelj nije dokazao da je u trenutku nasukanja na jedrilici
bila oprema (pomoćni čamac/gumenjak, vanbrodski motor i splav za spašavanje) i da
je u havariji izgubljena; po toj je osnovi tužitelju suđen iznos od 1.659,04 EUR
/12.500,00 kn,

- tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio paušalno
utvrđenje sudskog vještaka o opsegu popravka jedrilice (79.700,00 kn) vezano uz
trošak i broj radnih sati, bez konkretnih parametara i usporednih podataka, osim
paušalne opservacije vještaka o navodnoj usklađenosti obima i cijene radova.

Poslovni broj: 47 Pž-977/2023-2 5

Tuženik tvrdi da je onemogućen u provjeri takvog manjkavog vještva po drugom
vještaku.

10. Ovaj sud utvrđuje da su tuženikovi žalbeni navodi djelomično osnovani, u
dijelu kojim ukazuje na propust prvostupanjskog suda primijeniti ugovornu odredbu o
odbitnoj franšizi. U tom je dijelu prvostupanjski sud pobijanu presudu donio
nepravilnom primjenom odredbe čl. 696. PZ-a i uvjeta osiguranja. Pogrešno je
primijenjeno materijalno pravo i pri odlučivanju o dijelu zakonskih zateznih kamata
(čl. 29. st. 2. ZOO-a) što tuženik u žalbi ne upućuje, ali na to ovaj sud pazi po
službenoj dužnosti. U preostalom dijelu žalbeni navodi nisu osnovani, jer je pobijana
presuda utemeljena na valjanim zaključcima o odlučnim činjenicama koje je
prvostupanjski sud pravilno obrazložio. Donošenjem pobijane presude,
prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje
tuženik u žalbi upire (čl. 354. st. 2. t. 11. i 6. ZPP-a).

11. Vezano uz odbitnu franšizu, sam tužitelj je još u tužbi istaknuo odlučnu
okolnost da je osiguranje ugovoreno uz odbitnu franšizu od 1.500,00 EUR po
štetnom događaju (čl. 27.). Ugovoreni iznos franšize izražen je u apsolutnom iznosu i
predstavlja ograničenje osigurateljeve obveze naknade štete, odnosno isplate
osiguranog iznosa u toj vrijednosti. Tuženik je kao osiguratelj u obvezi naknaditi
iznos pretrpljene štete, ali onaj koji premašuje ugovorenu odbitnu franšizu. Osnovna
je svrha primjene franšize ne samo da motivira osiguranika na poduzimanje
preventivnih mjera (povećana briga za predmet osiguranja) nego da se iz osiguranja
isključe bagatelne štete. Osim toga, ponekad su troškovi procjene štete neadekvatno
visoki u odnosu na visinu štete. Upravo sustav franšiza omogućava da se tada ne
pokreće mehanizam isplate iz osiguranja što ne bi imalo ekonomskog opravdanja, a
niti bi za osiguranika predstavljalo osobiti gubitak. U konkretnom slučaju ugovoreno
je tužiteljevo sudjelovanje u šteti u iznosu od 1.500,00 EUR pa je s te osnove trebalo
umanjiti osigurninu (čl. 696. PZ-a). Slijedom navedenog, pobijana je presuda u tom
dijelu i za taj iznos s kamatama preinačena, odbijanjem tog dijela tužbenog zahtjeva
(čl. 373. ZPP-a).

12. Što se tiče opreme koja je bila na jedrilici u trenutku nasukanja i koja je
izgubljena u štetnom događaju (po toj je osnovi dosuđen iznos od 1.659,04 EUR /

12.500,00 kn), ovaj sud jednako kao i prvostupanjski, prihvaća tužiteljevu tvrdnju o
opsegu te štete pokrivene predmetnim pomorskim osiguranjem. Sudski vještak je na
osnovi dostupne fotodokumentacije i ostalih isprava zaključio da je pri uviđaju
utvrđeno da na plovilu nedostaju pomoćni čamac s vanbrodskim motorom i splav za
spašavanje. Vještak je mišljenja da su zbog neiskustva posade i loših vremenskih
prilika u vrijeme nasukanja, pomoćni čamac i splav za spašavanje bili pripremljeni za
iskrcaj posade s nasukanog plovila, ali da je zbog prilično jakog vjetra i valovitog
mora moguće da su otpuhani s plovila i da je njihov gubitak posljedica te nesreće. Pri
toj havariji je i prijavljen gubitak pomoćnog čamca i splavi za spašavanje. Tužiteljeva
jedrilica je prilično velika (duljine 14 m), može imati i do 10 putnika pa u mnogim
situacijama i po mišljenju vještaka ona ne može pristati uz obalu već se mora sidriti
da bi putnici izašli na obalu koristeći pomoćni gumeni čamac s vanbrodskim
motorom. Isto tako, posebno imajući na umu da je riječ o jedrilici u najmu s raznolikim
sastavom putnika, za njihovu je sigurnost posebno važna prisutnost splavi za

Poslovni broj: 47 Pž-977/2023-2 6

spašavanje. Zato i sudski vještak zaključuje da je prilikom prve havarije jedrilica
sigurno bila opremljena tom opremom, s obzirom i na njenu veličinu i namjenu.
Konačno, jedrilica je između dvije havarije bila u čarter plovidbi četiri puta, što znači
da je bila osposobljena za plovidbu i pritom imala svu potrebnu opremu. Zato i ovaj
sud ne nalazi uporišta za drugačiji zaključak od onog kojeg je prihvatio i
prvostupanjski sud pa su u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani.

13. Tuženik se neosnovano protivi i vrijednosti popravaka i utrošenih sati na
popravku jedrilice. Sudski vještak je u pisanom nalazu i mišljenju, kao i tijekom
usmenog obrazlaganja izjavio da nije moguće napraviti pregled oštećene jedrilice, s
obzirom na veliki vremenski odmak i njeno korištenje u međuvremenu, ali je
zaključke o uzroku havarije i vrijednosti štete, odnosno radova potrebnih za njenu
sanaciju, utemeljio na ispravama u spisu, uključujući fotodokumentaciju jedrilice i
izviješće tuženikovog procjenitelja o izvidu te štete. Osim toga, u spisu se nalazi i
račun za plaćenu uslugu popravka plovila i usporedbom stavki po tom računu s
procjenom rada na sanaciji oštećenja iz izviješća tuženikovog procjenitelja, moguće
je zaključiti da je za popravak i sanaciju štete bilo potrebno upravo izvesti opisane
radove. Sudski vještak je zaključio da su navedeni sati i cijene materijala u skladu s
oštećenjima procijenjenim iz fotodokumentacijom, da u izostanku zapisnika o
izvedenim radovima nije moguće utvrditi koliko se zaista sati rada utrošilo u
popravak, ali da specificirani sati odgovaraju opsegu radova. Sudski vještak pritom
nije prihvatio radne sate tužiteljevih radnika, smatrajući da je za sve radnje sanacije
bilo dovoljno osigurati radnike popravljača pa to vještak nije ni uračunao u procjenu
cijene popravka jedrilice.

13.1. Sudski vještak je dakle potvrdio da specificirani trošak odgovara opsegu
radova, da je pri ovoj sanaciji bilo dosta zahtjevnih zahvata kao što su demontaža i
montaža kobilice te parcijalne demontaže unutrašnje konstrukcije namještaja što
zahtijeva zajednički rad više radnika, tako da je mišljenja da je realna potrošnja
značajne količine radnih sati i da je navedeni iznos realan. Sudski vještak je i pri
usmenom obrazlaganju tog dijela nalaza i mišljenja izjavio da je prihvatio račun
izvođača radova na sanaciji štete nakon te havarije, u spisu se nalaze dokazi da je
tužitelj sanaciju i platio, a vještak je izjavio i da je taj iznos u skladu s izvođenjem
potrebnih radova te da je kontaktirao nekoliko izvođača takvih radova, između
ostalog i remontno brodogradilište Marina Punat na otoku Krku i da su se složili oko
toga da su cijena i opseg radova usklađeni. Uvažavajući sve iznijeto, ni ovaj sud ne
nalazi osnove za izvođenje novog vještačenja na okolnost broja sati, jer je sudski
vještak u više navrata obrazlagao svoj nalaz i mišljenje i otklonio osnovanost
tuženikovog prigovaranja. Osim toga, upravo je tuženikov procjenitelj (čije izviješće o
predmetnoj havariji predstavlja osnovu za izradu nalaza sudskog vještaka u ovoj
parnici) procijenio čak 409 potrebnih radnih sati za obavljanje radova na sanaciji
jedrilice što tuženik nije dovodio u pitanje u vrijeme kada je prije ove parnice tužitelju
pristao naknaditi osigurninu čak i veću od suđenog iznosa; prigovori koje je u tom
pogledu iznosio i zbog kojih nije tada platio osigurninu, u ovoj su parnicu ispitani i
pravilno je zaključeno da nisu osnovani.

14. Stoga je odbijanjem tuženikove neosnovane žalbe presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a), osim u dijelu tužbenog zahtjeva za neosnovano dosuđeni iznos

Poslovni broj: 47 Pž-977/2023-2 7

odbitne franšize koji je njenom preinakom odbijen (čl. 373. ZPP-a). U pogledu
kamatne stope zateznih kamata, prvostupanjski sud dijelom nije pravilno primijenio
materijalno pravo iz čl. 29. st. 2. ZOO-a. Naime, na temelju Zakona o izmjenama i
dopunama ZOO-a objavljenom u „Narodnim novinama“ broj 114/22 i Uredbe Vlade
Republike Hrvatske o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj
156/22), od 1. siječnja 2023. stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora
i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri
postotna poena. Prvostupanjski sud je zanemario tu okolnost, iako je presudu donio
nakon stupanja na snagu izmijenjene kamatne stope. Riječ je o ugovornoj obvezi iz
ugovora o osiguranju pa je u skladu s time ovaj sud pobijanu presudu preinačio u
odnosu na kamatnu stopu u dijelu koja nije suđena primjenom izmijenjene odredbe
čl. 29. st. 2. ZOO-a, za razdoblje nakon 1. siječnja 2023. (čl. 373. ZPP-a), nalogom
tuženiku da plati kamate primjenom pravilne kamatne stope, a ne one koja je bila na
snazi do 31. prosinca 2022.

15. U odnosu na troškove postupka, tuženik nije ničim argumentirano osporio
pobijanu odluku u tom dijelu, osim paušalnog osporavanja. S obzirom na osnovanost
dijela tuženikove žalbe u omjeru od 11,44% u odnosu na osporavani iznos, tuženiku
je priznat trošak žalbenog postupka u tom omjeru sukladno Tarifi o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14,
107/15, 37/22 i 126/22; Tbr. 7.1. i 10.) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne
novine“ broj 118/18) u iznosu od 130,38 EUR / 982,35 kn, pa je u preostalom dijelu
od 1.009,31 EUR / 7.604,68 kn taj zahtjev odbijen (čl. 155. i 166. ZPP-a). Međutim,
ta okolnost nije od utjecaja na ukupno obračunati i tužitelju dosuđeni trošak
parničnog postupka, uvažavajući sve okolnosti ovog konkretnog slučaja, a naročito:
djelomično povlačenje tužbe, sadržaj tuženikovog osporavanja, izvođenje dokaza
radi osnovanosti cijelog tužbenog zahtjeva, omjer uspjeha stranaka u sporu, u
pogledu tog dijela zahtjeva nije ni bilo posebnih troškova.

16. Novčani iznosi u uvodu i izreci presude iskazani su u valuti EUR i kn,
primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 (čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura
kao službene valute u Republici Hrvatskoj, „Narodne novine“ broj 57/22, 88/22).

Zagreb, 29. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Marina Veljak

Broj zapisa: 9-30856-bd211

Kontrolni broj: 0c047-b12a5-63652

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MARINA VELJAK, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.