-1-

Poslovni broj: 4 Us I-1375/2022-20

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 Us I-1375/2022-20

                                                                                                 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužiteljice A. D. K. iz V., OIB:…, koju zastupa opunomoćenik M. Č., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Z., OIB:.., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, OIB:.., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u B., radi utvrđivanja statusa vodnog dobra i javnog vodnog dobra, 29. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora KLASA: UP/I-325-01/21-02/469, URBROJ: 517-09-1-1-1-21-2 od 14. prosinca 2021.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.

 

III.               Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 662,00 eura (slovima: šest stotina i šezdeset dva eura)[1] / 4.987,83 kn (slovima: četiri tisuće devetsto osamdeset sedam kuna i osamdeset tri lipe) u roku od 30 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika utvrđuje se da zemljišna čestica upisana u zemljišnoknjižni uložak broj… k.o. D., označena kao z.k.č.br…. – oranica Lanka – ukupne površine 6973 m², u suvlasništvu: 1. Republike Hrvatske, OIB:… (udio 2/3) i 2. D. Đ., OIB:…, V. (udio 1/3) pripada 2/3 javnom vodnom dobru i 1/3 vodnom dobru (točka I. izreke) te je određeno da će na temelju toga rješenja Zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Virovitici, na 2/3 predmetne zemljišne čestice iz točke I. podtočke 1. izreke upisati javno vodno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske – na upravljanju Hrvatskih voda (OIB:…) te zabrane otuđenja i zabrane opterećenja nekretnine založnim pravom, uz oznake posljedice ništetnosti pravnih poslova, a na 1/3 predmetne zemljišne čestice iz točke I. podtočke 2. upis oznake svojstva vodnog dobra (točka II. izreke). Točkom III. izreke rješenja određeno je da na temelju članka 22. Zakona o vodama (Narodne novine, broj 66/19. i 84/21.), Republika Hrvatska ima pravo prvokupa na 1/3 z.k.č.br….vodnoga dobra k.o. D. iz točke I. podtočke 2. te će se izvršiti zabilježba toga prava, dok je točkom IV. izreke rješenja određeno da je rješenje izvršno u upravnom postupku danom dostave stranci.

2.              Tužitelj, pok. Đ. D., kao pravni prednik tužiteljice u tužbi ističe da je rješenje nezakonito jer se radi o suvlasništvu na z.k.č.br…. k.o. D. pa nije dopušteno utvrđivati da jedan suvlasnički/idealni/nepodijeljeni dio pripada javnom vodnom dobru, a drugi suvlasnički/idealni/nepodijeljeni dio vodnom dobru. Napominje kako ne idealnim dijelovima nije moguće uspostaviti dva različita režima: vodno dobro i javno vodno dobro. U svezi s tim postavlja pitanje gdje počinje i završava javno vodno dobro, a gdje vodno dobro te smatra da svojstvo javnog vodnog i vodnog dobra može biti samo realno određeno. Prigovara kako mu nisu dostavljene na uvid Odluka o vanjskoj granici uređenog i neuređenog inundacijskog pojasa uz desnu obalu rijeke Drave na potezu od rkm 141+880 do rkm 130+250 na području k.o. D. i k.o. G. od 22. svibnja 2006. i Odluka o izmjeni odluke o vanjskoj granici uređenog i neuređenog inundacijskog pojasa uz desnu obalu rijeke Drave na potezu od rkm 141+880 do rkm 130+250 na području k.o. D. i k.o. G. od 10. siječnja 2008. niti ostale isprave (zahtjev i kopiju katastarskog plana) na kojima tuženik temelji svoje rješenje zbog čega se tužitelj nije mogao očitovati o sadržaju navedenih odluka i ostalih isprava. Osporava kako bi sadržaj tih isprava opravdao donošenje rješenja tuženika te bi li k.č.br…. k.o. D. uopće ulazila u zonu režima vodnog dobra/javnog vodnog dobra. Nadalje, napominje kako status vodnog dobra/javnog vodnog dobra nije bio vidljiv u vrijeme stjecanja nekretnine, niti su bili vidljivi ikakvi tereti nekretnine. Predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje doneseno u upravnom postupku utvrđivanja statusa vodnog dobra i javnog vodnog dobra pokrenutom u skladu s člankom 11. stavcima 1. i 2. Zakona o vodama i važećim odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), uz prethodni zahtjev Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za Dunav i donju Dravu, Osijek od 26. studenoga 2021. za utvrđivanje pripadnosti vodnom dobru i javnom vodnom dobru z.k.č.br…. k.o. D. Navodi da je rješenje doneseno prema zahtjevu Hrvatskih voda, prema kojem je uvidom u zemljišno knjižno stanje, kopiju katastarskog plana te sukladno Odluci i Odluci o izmjeni odluke utvrđeno da je predmetna čestica u naravi dio utvrđenog inundacijskog područja uz desnu obalu rijeke Drave u k.o. D. te kao takva u dijelu 2/3 predstavlja javno vodno dobro, a u dijelu 1/3 vodno dobro. Provedbom pobijanog rješenja nije promijenjen postojeći upis suvlasnika u zemljišnoj knjizi već je prema stvarnom stanju u naravi upisana odgovarajuća vrsta javnog dobra, a u ovom slučaju vodnog. Ističe da je u skladu sa Zakonom o vodama vanjska granica inundacijskog područja ucrtana u Prostorni plan uređenja Općine G. (Službeni vjesnik, broj 2/07. i 3/16.) koji je javni dokument i kao takav svima dostupan. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju plaćanje troškova postupka.

4.              Zainteresirana osoba u podnesku od 17. ožujka 2022. se izjašnjava da tužbeni zahtjev nije osnovan, ističe da provedbom pobijanog rješenja nije promijenjen postojeći upis suvlasništva u zemljišnoj knjizi, već je prema stvarnom stanju u naravi upisana odgovarajuća vrsta vodnog dobra. Navodi da podržava pravno stajalište tuženika da preostaje mogućnost da se predmetne čestica podijeli na realne dijelove kako bi se utvrdio realni dio svakog od suvlasnika ili da upravitelj javnog vodnog dobra – Hrvatske vode u ime Republike Hrvatske otkupe idealni dio nekretnine tužitelja na kojemu je zabilježba vodnog dobra s pravom prvokupa. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju plaćanje troškova postupka.

5.              Sud je rješenjem poslovni broj: 4 Us I-76/2022-8 od 19. travnja 2022. odredio prekid spora zbog smrti tužitelja te je isti rješenjem broj: 4 Us I-76/2022-13 od 29. studenoga nastavljen, nakon čega se tužiteljica kao zakonska nasljednica podneskom od 8. prosinca 2022. izjasnila da preuzima sudjelovanje u upravnom sporu.

6.              Na raspravu održanu dana 22. ožujka 2023. godine nije pristupio uredno pozvani tuženik te je navedena rasprava održana bez njegove prisutnosti u skladu s odredbom članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), a u smislu odredbe članka 6. stavka 1. tog Zakona kako bi se svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6.1.              Na održanoj raspravi je opunomoćenik tužiteljice u cijelosti ostao kod svih navoda iz tužbe, kao i kod tužbenog zahtjeva. U vezi odgovora na tužbu tuženika i zainteresirane osobe je osporavao sve navode i tvrdnje koje su protivne navodima i tvrdnjama iz tužbe te je istaknuo kako je iz sadržaja danih odgovora na tužbu razvidno da se tuženik i zainteresirana osoba u meritumu slažu sa stavom tužitelja pa posljedično ukazuju da preostaje mogućnost da se predmetna čestica podijeli na realne dijelove kako bi se utvrdio realni dio svakog od suvlasnika ili da Hrvatske vode u ime RH otkupe idealni dio tužitelja. Odustao je od dokaznih prijedloga za saslušanjem stranaka te je predložio Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška prema troškovniku koji je predao u spis (str. 66 spisa).

6.2.              Opunomoćenica zainteresirane osobe je u cijelosti ostala kod svih navoda iz odgovora na tužbu te je predložila Sudu odbiti tužbeni zahtjev. Zatražila je i naknadu troška u iznosu od 331,00 euro/2.500,00 kn za sastav odgovora na tužbu i isti iznos za pristup na ročište.

6.3.               Na raspravi je Sud rješenjem odbio prijedlog tužiteljice za spajanje ovog predmeta sa predmetom koji se vodio pod poslovnim brojem: Us I-77/2022, a sada se vodi pod poslovnim brojem: Us I-1473/2022 kao nepotreban, budući da se radi o zasebnim pojedinačnim odlukama te i o različitim tužiteljicama kao nasljednicama pok. Đ. D., pa nisu ispunjeni uvjeti za zajedničko odlučivanje o tim rješenjima.

7.              Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te u sve isprave koje su priložene istima.

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.              Iz podataka spisa je razvidno kako je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu zainteresirane osobe Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za Dunav i donju Dravu od 26. studenoga 2021., zaprimljenim 30. studenoga 2021. za utvrđivanje pripadnosti vodnom dobru zemljišne čestice u utvrđenom uređenom i neuređenom inundacijskom području uz desnu obalu rijeke Drave od rkm 141+880 do rkm 130+250 na području k.o. D., podnesenom na temelju članka 11. Zakona o vodama. Sukladno zahtjevu Hrvatskih voda, prema kojem je uvidom u zemljišno knjižno stanje, kopiju katastarskog plana te sukladno Odluci o vanjskoj granici uređenog i neuređenog inundacijskog pojasa uz desnu obalu rijeke Drave na potezu od rkm 141+880 do rkm 130+250 na području k.o…. D. i k.o. G. od 22. svibnja 2006. i Odluci o izmjeni odluke o vanjskoj granici uređenog i neuređenog inundacijskog pojasa uz desnu obalu rijeke Drave na potezu od rkm 141+880 do rkm 130+250 na području k.o. D. i k.o. G. od 10. siječnja 2008. je utvrđeno kako je z.k.č.br…. k.o., oranica Lanka, ukupne površine 6973 m², upisana u z.k.ul.br…. k.o. D., u suvlasništvu. Republika Hrvatska, OIB:… (udio 2/3) i D. Đ., OIB:…V. (udio 1/3) u naravi dio utvrđenog uređenog inundacijskog područja uz desnu obalu rijeke Drave u k.o. D. te kao takva u dijelu 2/3 predstavlja javno vodno dobro, a u dijelu 1/3 vodno dobro, sukladno članku 11. stavcima 1. i 2., a u svezi s člankom 9. stavkom 1. i člankom 12. stavkom 1. Zakona o vodama.

9.1.              Uvidom u kartografski prikaz 2. Infrastrukturni sustavi I. izmjene i dopune Prostornog plana uređenja općine (Službeni vjesnik Općine G. 3/16.) utvrđeno je da se k.č.br… k.o….D. nalazi unutar inundacijskog područja.

9.2.              Odlukom o vanjskoj granici uređenog i neuređenog inundacijskog pojasa uz desnu obalu rijeke Drave na potezu od rkm 141+880 do rkm 130+250 na području k.o. D. i k.o. G. od 22. svibnja 2006. i Odlukom o izmjeni odluke o vanjskoj granici uređenog i neuređenog inundacijskog pojasa uz desnu obalu rijeke Drave na potezu od rkm 141+880 do rkm 130+250 na području k.o. D. i k.o. G. od 10. siječnja 2008. određene su vanjske granice uređenog i neuređenog inundacijskog pojasa uz desnu obalu rijeke Drave te je utvrđeno da se k.č.br…. k.o. D. nalazi u području uređenog inundacijskog područja uz desku obalu rijeke Drave.

9.3.              Iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Virovitici, Zemljišnoknjižni odjel Virovitica, z.k.ul.br…., k.o. D., proizlazi da je je 3. suvlasnički dio: 1/3 u vlasništvu D. Đ., OIB:…, V. i 4. suvlasnički dio: 2/3 javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, OIB:… – pod upravljanjem Hrvatskih voda, OIB:…

9.4.              Prema rješenju o nasljeđivanju poslovni broj: O-419/2022-11, UPP/OS-79/2022-11 javne bilježnice D. F.-K. kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Virovitici od 6. svibnja 2022. tužiteljica je stekla vlasništvo predmetne nekretnine iza pok. Đ. D.

10.              Člankom 9. stavkom 1. Zakona o vodama  određeno je da vodno dobro čine katastarske čestice koje obuhvaćaju: 1. vodonosna i napuštena korita površinskih voda, 2. uređeno inundacijsko područje, 3. neuređeno inundacijsko područje, 4. prostor na kojem je izvorište voda iz članka 100. stavka 1. ovoga Zakona potreban za njegovu fizičku zaštitu i prostor na kojem je izvorište, izdašnosti najmanje 10m³ dnevno, mineralne i geotermalne vode i prirodne izvorske vode potreban za njegovu fizičku zaštitu i 5. otoke koji su nastali ili nastanu u vodonosnom koritu presušivanjem vode, njezinom diobom na više rukavaca, naplavljivanjem zemljišta ili ljudskim djelovanjem.

11.              Prema odredbi članka 12. stavak 1. Zakona o vodama, javno vodno dobro čine katastarske čestice iz članka 9. Zakona koje su do dana stupanja na snagu Zakona o vodama (Narodne novine, broj 107/95.) bile temeljem zakona ili temeljem bilo koje druge pravne osnove: opće dobro, javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno dobro - vode, općenarodna imovina, opće dobro i sl., državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo bez obzira tko je bio nositelj prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja odnosno koje su u zemljišnoj knjizi bile upisane kao: javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno dobro - vode, općenarodna imovina, opće dobro i sl., državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo s naznakom ili bez naznake nositelja prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja.

12.              Iz članka 11. stavak 1. i 2. Zakona o vodama proizlazi da Ministarstvo rješenjem utvrđuje pripadnost zemljišta iz članka 9. ovoga Zakona vodnom dobru, na zahtjev Hrvatskih voda, dok u slučaju dvojbe ili spora je li neka katastarska čestica vodnoga dobra po sili zakona postala javno vodno dobro na temelju članka 12. stavaka 1. do 6. ovoga Zakona, Ministarstvo o tome donosi rješenje na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

13.              Prema članku 51. stavku 1. ZUP-a ispitni postupak provodi se kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima te radi omogućivanja strankama ostvarenja i zaštite njihovih prava i pravnih interesa.

14.              Člankom 52. stavkom 1. ZUP-a određeno je da stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njezinim navodima.

15.              Za udio nekretnine k.č.br…., upisane u z.k.ul.br…. k.o. D., koji je u državnom vlasništvu nije sporno da ispunjava zakonom propisanu pretpostavku iz odredbe članka 12. stavka 1. Zakona o vodama, stoga na temelju navedene odredbe predmetni udio od 2/3 nekretnine pripada javnom vodnom dobru. Nadalje, udio nekretnine koji je u vlasništvu tužiteljice prema rješenju o nasljeđivanju poslovni broj: O-419/2022-11, UPP/OS-79/2022-11 javne bilježnice D. F.-K. od 6. svibnja 2022. uvidom u prostorno plansku dokumentaciju utvrđeno je da se nalazi unutar inundacijskog područja, stoga predmetni udio od 1/3 nekretnine prema odredbi članka 9. stavka 1. Zakona o vodama pripada vodnom dobru.

              16.              Naime, konkretno se radi o nekretnini koja je u suvlasništvu Republike Hrvatske i tužiteljice zbog čega je udio 2/3 dijela nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske stekao status javnog vodnog dobra, dok je vodnim dobrom utvrđen udio 1/3 dijela nekretnine u vlasništvu tužiteljice.

              17.               Za utvrđivanja statusa vodnog dobra nema utjecaja činjenica što se nekretnina nalazi u suvlasništvu, s obzirom da predmetno ne proizlazi iz Zakona o vodama koji uređuje to područje. Nadalje, realna podjela nekretnine na koju upućuju tužbeni zahtjevi nema utjecaja na utvrđivanje statusa javnog vodnog dobra i vodnog dobra. Razmatrajući konkretnu osnovu zbog kojih su na jednoj nekretnini utvrđena dva različita statusa, ne proizlazi da fizička odnosno realna dioba nekretnine ima utjecaja na to koji dio nekretnine bi pripao vodnom, a koji dio nekretnine javnom vodnom dobru. Cjelokupna nekretnina se nalazi unutar uređenog inundacijskog područja stoga je na temelju toga dio nekretnine u vlasništvu fizičke osobe stekao status vodnog dobra, dok je dio nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske stekao status javnog dobra na temelju druge osnove što nije od utjecaja na udio u vlasništvu tužiteljice nego se cjelokupni udio 1/3 dijela nekretnine u njezinom vlasništvu rješenjem proglašava vodnim dobrom.

18.              Prema ocjeni ovog Suda, tuženik osnovano zaključuje da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonom propisane pretpostavke iz odredbe članka 9. stavka 1. Zakona o vodama te je za udio od 1/3 dijela nekretnine u vlasništvu fizičke osobe, odnosno tužiteljice kao dio uređenog inundancijskog područja utvrđeno da pripada vodnom dobru i članka 12. stavka 1. Zakona o vodama u odnosu na udio 2/3 dijela nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske koji pripada javnom vodnom dobru.

19.              Nadalje, vezano uz činjenicu što u zemljišnim knjigama nije bio upisan status vodnog dobra na nekretnini, javnopravno tijelo je pravilno pojasnilo kako je iz prostornog plana vidljivo da se nekretnina nalazi unutar inundacijskog područja što znači da je vlasnik nekretnine mogao biti upoznat s navedenim bez obzira na upis u zemljišnim knjigama koji je proveden tek donošenjem osporavanog rješenja u skladu s člankom 230. Zakona o vodama.

20.              Sud smatra da se osnovano u tužbi prigovara kako je stranka trebala sudjelovati u postupku donošenja rješenja tuženika te su time učinjene povrede postupka (članka 51. stavka 1. i članka 52. stavka 1. ZUP-a), jer je stranci trebalo omogućiti sudjelovanje u postupku budući je osporavanim rješenjem utvrđena pripadnost zemljišta vodnom dobru.

21.              Međutim, navedeni procesni nedostatak nije od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari s obzirom da je tužiteljica na raspravi održanoj 22. ožujka 2023. imala mogućnosti iznijeti sve prigovore zbog kojih smatra da je osporavano rješenje nezakonito, također i u tužbi, te je Sud u cijelosti iste razmotrio.

22.              Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove ocijeniti nezakonitom osporavanu odluku tuženika pa je na temelju odredbe članka 57. stavka 2. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

23              U odnosu na zatraženi trošak upravnog spora, prema odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

24.              Budući da je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom, sama snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

25.              U vezi zahtjeva zainteresirane osobe za naknadom troškova ovog spora, a koja je uz tuženika u cijelosti u istome uspjela, Sud je odlučujući o tom zahtjevu odluku utemeljio na citiranoj odredbi ZUS-a, a sama visina troškova određena je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje: Tarifa).

26.              Tako zainteresiranoj osobi, u skladu sa zahtjevom za naknadu troškova zatraženog na raspravi 22. ožujka 2023., pripada zatraženi trošak za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 23/1. Tarife) i trošak zastupanja na raspravi održanoj 22. ožujka 2023. (Tbr. 23/2. Tarife) u iznosu od po 331,00 eura / 2.500,00 kn za svaku radnju.

27.              Međutim, kako je zainteresirana osoba zatražila manji iznos od onoga koji joj pripada prema citiranim odredbama Tarife, taj iznos joj je i dosuđen, budući Sud prema odredbama članka 31. stavka 1. ZUS-a odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva pa je u pogledu troškova spora donesena odluka kao u točki III. izreke presude.

U Osijeku 29. ožujka 2023.

                                                                                                                                       Sutkinja

                                                                                                             Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

 

 

 

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).