- 1 -

Broj: Ppž-4994/2022

 

                                

Broj: Ppž-4994/2022

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                          P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. Z.G., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji  („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. Z.G. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 11. travnja 2022., broj: Pp J-355/2020-20, u sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

              I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. Z.G. i potvrđuje prvostupanjska presuda.    

             

II.   Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. Z.G. obvezan je naknaditi paušalne troškove žalbenog postupka u iznosu 30 eura (trideseteura)/226,04 kuna (dvjestodvadesetšestkunaičetirilipe)[1], u roku od 15 dana od primitka ove presude.

             

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 11. travnja 2022., broj: Pp J-355/2020-20 proglašen je krivim okr. Z.G. da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana u iznosu 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u 6 jednakih obroka, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je okrivljenik oslobođen naknade troškova prekršajnog postupka.

 

2.              Protiv te presude okr. Z.G. po odvjetniku R.P. podnio je žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog prava, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Žalbom se ističe da sud nije proveo dokaz koji je okrivljenik predložio slijedom čega je u odnosu na njega povrijeđen prekršajni postupak. Iz ovakvog sadržaja žalbe proizlazi da se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 85.st.2. Prekršajnog zakona.

 

5.1.              Prema čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku se mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koje ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koje mu idu u korist.

 

5.2.               Okrivljenik je predložio da se u postupku ispita svjedok M.L., ujak njegove bivše supruge na okolnost da su on i supruga 2. siječnja 2020. sa kolicima u kojima je bilo dijete prošli pokraj njega dok se nalazio u kafiću na terasi. Sud je na raspravi rješenjem odbio ovaj dokazni prijedlog budući je svjedokinja i potvrdila da su ona i okrivljenik tog dana zajedno odveli dijete u vrtić, pa nije potrebno na te okolnosti saslušati predloženog svjedoka. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda radi se o nespornoj činjenici koju u postupku nije potrebno utvrđivati, a navedeni dokaz  nije ni bio predložen na utvrđivanje odlučnih činjenica o kojima ovisi ocjena obrane okrivljenika te je osnovano prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog okrivljenika, budući se izvođenjem istog ne bi utvrdilo drugačije činjenično stanje od već utvrđenog u postupku.

 

5.3. Iz navedenih razloga nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 88. st. 1. Prekršajnog zakona.

 

6.               Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da nije počinio djelo koje mu se pobijanom presudom stavlja na teret, točno je ono što je o događaju iskazao u svojoj obrani na raspravi pred sudom 11. travnja 2022., njegova izvanbračna supruga cijeli je događaj izmislila samo kako bi mu naudila, a on prema njoj nije počinio nikakvo niti fizičko niti verbalno nasilje. Kontakt između njih ostvaren je na traženje izvanbračne supruge, a u povodu proslave Nove Godine.

 

 

              6.1.               Nije u pravu okrivljenik da je činjenično stanje u postupku pogrešno utvrđeno. Prema obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je svoju odluku o počinjenom prekršaju temeljio na obrani okrivljenika, iskazu ošt. M.J. pred sudom i materijalnim dokazima izvedenim u postupku. Za napomenuti je da okrivljenik na predočeni mu zapisnik o izvanraspravnom ispitivanju svjedokinje nije imao primjedbi, navodeći da je taj iskaz puno točniji od onog što je rekla ranije (vjerojatno okrivljenik misli na iskaz svjedokinje pred policijom). Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje M.J. u II PP Rijeka 3. siječnja 2020. vidljivo da je svjedokinja, izvanbračna supruga okrivljenika, koja uživa blagodat nesvjedočenja, ispitana u potpunosti s prethodnim upozorenjima u smislu čl. 285. st. 3. ZKP/08., upozorena je na blagodat nesvjedočenja, koju je svjedokinja otklonila, kao i  da će se njezin iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na njezinu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz. Svjedokinja je iskaz u policiji dala dan nakon kritičnog događaja, kada su sjećanja na događaj još bila svježa i neopterećena protekom vremena, a svjedokinja je okolnosno opisala događaj i teretila okrivljenika za tjelesno i psihičko nasilje, a koji iskaz je ponovila i pred prvostupanjskim sudom. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje M.J. i njezin je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju ocjenu dokaza od strane prvostupanjskog suda, niti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6.2.                Navodi žalbe kojima okrivljenik umanjuje i relativizira svoje ponašanje, prebacujući odgovornost na oštećenicu koja je, kako navodi, izmislila cijeli događaj, predstavlja bezuspješan pokušaj opravdavanja njegovog protupravnog ponašanja.

 

6.3.              Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7.              Žaleći se zbog povrede materijalnog prekršajnog prava žalbom se navodi da je okrivljenik kažnjen bez da je počinio kazneno (prekršajno) djelo, što znači da je na njegovu štetu povrijeđen Zakon. Iz ovakvog obrazloženja evidentno je da žalitelj ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pa se dakle ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. st. 2. Prekršajnog zakona, jer žalitelj ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ovu žalbenu osnovu razmatrao samo po službenoj dužnosti, kako je već i navedeno.

 

8.               U odnosu na odluku o kazni, žalbom se navodi, kako okrivljenik nije počinio kazneno djelo koje se može tretirati kao prekršaj, to mu je izrečena previsoka kazna koja nema utemeljenja u kaznenom propisu. 

 

8.1.              Međutim, ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj sud nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka te je primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

8.2.              Za  prekršaj iz č. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji  u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kn (do zakonskog maksimuma od 50.000,00 kuna)ili kazna zatvora do 90 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, koja je izrečena vrlo blizu  propisanog posebnog minimuma novčane kazne za predmetni prekršaj. Prvostupanjski je sud prilikom odmjere visine kazne cijenio olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, a da je prilikom izricanja novčane kazne uzeo u obzir i imovinsko stanje okrivljenika ogleda se u činjenici da je odredio obročnu otplatu novčane kazne u vremenu od 6 mjeseci, što je najdulji mogući rok za obročnu otplatu novčane kazne propisan čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona, a što će okrivljeniku svakako olakšati plaćanje novčane kazne, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti ( čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona). Cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za izricanje novčane kazne u nižem iznosu ili primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

8.3.              Treba navesti da je ovaj drugostupanjski sud vodio računa da je, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno blaži minimum i neznatno blaži maksimum novčane kazne. Ovaj sud je razmatrao da li bi na temelju odredbi čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona trebalo u ovom slučaju primijeniti taj Zakon, međutim smatra da, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, „novi“ Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji nije blaži za okr. Z.G., budući mu je pobijanom presudom izrečena novčana kazna iznad propisanog posebnog minimuma.

 

9.               Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura / 226,04 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.  

 

    10.              Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                 Zagreb, 29. ožujka 2023.

 

Zapisničar:                                                                                                 Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                                     Gordana Korotaj, v.r.                    

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu, oštećenicu i tužitelja.