1

                     Poslovni broj: 8 Psp-12/2021-27          

 

           

   Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2                                                                                                                 

   Poslovni broj: 8 Psp-12/2021-27          

 

U   I M E    R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E 

 

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. J., iz S. L., OIB:..., zastupanog po odvjetniku B. S., odvjetniku u L., protiv tuženika S. O. iz K. L. ,OIB:…, zastupanog po B. K., odvjetniku u V., nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 7. ožujka 2023., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 29. ožujka 2023. kao dana donošenja i objave presude

 

r i j e š i o   j e

 

I.                    Utvrđuje se da je tuženik S. O. iz K. L., OIB:…, smetao tužitelja S. J. iz S. L.,  OIB:… u zadnjem mirnom i poštenom posjedu nekretnina upisanih u z.k.ul.br. 804 k.o. S. L. čkbr. 46/2 Oranica u S. sa 290 m2 i čkbr.46/3 Oranica u S. sa 340 m2, te se nalaže tuženiku da vrati oduzeti posjed na način da odstrani sve stvari i ogradu s površine označene na skici Vještačkog nalaza dipl. ing. geodezije B. Š. od ožujka 2022. oznakama 1-2-14-13-7-81, te mu se zabranjuje takvo i svako slično smetanje ubuduće, pod prijetnjom novčane kazne, sve to u roku od 8 dana.

 

II.                 Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja S. J. iz S. L., OIB:… u dijelu u kojem traži da se naloži tuženiku S. O. iz K. L., OIB:…, da odstrani sve stvari i ogradu sa s površine nekretnine tužitelja čkbr. 46/3 upisane u z.k.ul.br. 804 k.o. S. L., označene na skici Vještačkog nalaza dipl. ing. geodezije B. Š. od ožujka 2022. oznakama 9-10-11-12, u roku od 8 dana pod prijetnjom novčane kazne. 

 

III.                Nalaže se tuženiku S. O. iz K. L., OIB:… da tužitelju S. J. iz S. L., OIB:…, nadoknadi ovom parnicom prouzročeni parnični trošak u iznosu od 898,91 EUR/6.772,84 kn[1] (slovima: osamsto devedeset osam EUR i devedeset jedan cent/šest tisuća sedamsto sedamdeset dvije kune i osamdeset četiri lipe), u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

1.                  Tužitelj je 8. travnja 2021. podnio tužbu protiv tuženika radi smetanja posjeda. U tužbi navodi da je posjednik i vlasnik nekretnine koja je u naravi oranica i vrt u S. L., a upisana je u z.k.ul.br. 804 k.o. S. L. , cijele čkbr.46/2 Oranica u S. sa 290 m2 i čkbr.46/3 Oranica u S. sa 340 m 2, a tuženik se nalazi u suposjedu i suvlasništvu susjedne nekretnine kojih je suvlasnik u 1/4 dijela, upisane u z.k.ul.br. 706 k.o. S. L., čkbr. 45/2 Kuća i dvor u S. sa 293 čhv. Dana 15. ožujka 2021. je tužitelj saznao da je tuženik istovario na njegove nekretnine betonske elemente i da ograđuje njegovu nekretninu. Tužitelj je došao na svoje nekretnine i zatekao tuženika i još šest osoba romske nacionalnosti na svojoj nekretnini. Zatražio je da se udalje sa njegovih nekretnina, ali je tuženik to odbio uz tvrdnju da su to njegove nekretnine te ga je otjerao, a kako su bile prisutne i druge osobe koje je angažirao, to se tužitelj udaljio kako bi izbjegao sukob te je taj događaj prijavio u Policijskoj postaji L. Tužitelj je do ovog smetanja posjeda nesmetano koristio i posjedovao svoju nekretninu na kojoj je sada tuženik na opisani način smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu. Takvim postupanjem je tuženik protupravno smetao tužitelja u posjedu njegove nekretnine, a smetanje je počinjeno samovlasno, pa stoga traži da mu sud pruži posjedovnu zaštitu te usvoji postavljeni tužbeni zahtjev.

 

2.                  Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je dao nalog da se na dio nekretnine tužitelja istovare betonski elementi te je na nekretnini čk.br. 46/2 oranica u S. postavio ogradu od betonskih elemenata, pravokutnog oblika, duljine 7 metara i širine oko 7 metara, odnosno ukupno oko 50 m2. Smatrao je da se radi o nekretnini koju je kupio i primio u posjed te da svojim radnjama nije smetao posjedu tužitelja. Nakon što je provjerio zemljišnoknjižno stanje i kopiju katastarskog plana utvrdio je da predmetni dio nekretnini doista nije u njegovom vlasništvu niti suvlasništvu te djelomično priznaje tužbeni zahtjev i to samo koji se odnosi na smetanje posjeda na čk.br. 46/2 oranica u S. i to u obliku pravokutnika dimenzija 7 x 7 metara odnosno u površini od oko 50 m2. Ne protivi se predloženim dokaznim prijedlozima od strane tužitelja te predlaže da, prilikom predloženog očevida na licu mjesta od strane tužitelja, zatraži od mjerničkog vještaka da točno utvrdi površinu kojom je izvršeno smetanje posjeda, a na okolnosti da smetanje posjeda nije počinjeno na cijelim česticama čk.br. 46/2 i čk.br. 46/3. Protivi se postavljenom tužbenom zahtjevu u dijelu u kojem se tereti za smetanje posjeda na čk.br. 46/3 oranica u S. sa 340 m2 te smetanje posjeda na cijeloj površini čk.br. 46/2, pa predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev koji se odnosi na smetanje posjeda cijele površine čk.br. 46/2 i čk.br. 46/3 uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak.

 

3.                  Nakon provedenog vještačenja po vještaku geodetske struke tužitelj je u podnesku zaprimljenim na sudu 13. veljače 2023.  postavio konačni, sređeni tužbeni zahtjev usklađen s vještačkim nalazom o kojem je sud i odlučivao. 

 

4.                  U dokaznom postupku pročitana je dokumentacija predana uz tužbu, proveden je  očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, pročitan je Nalaz geodetskog vještaka dostavljen 27. prosinac 2022., dopuna tog Nalaza od 8. veljače 2023., saslušan je godetski vještak B. Š. te su saslušane i stranke u svrhu dokazivanja. 

 

5.                  Na temelju  ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022- dalje: ZPP), u vezi s čl. 221.a. ZPP-a sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev, osim u jednom manjem dijelu kojim se traži uklanjanje stvari i s dijela tužiteljeve nekretnine čkbr. 46/3 označene u skici vještaka brojkama 9-10-11-12. osnovan.

 

6.                  Predmet spora je smetanje posjeda, pa u ovoj parnici treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000,  114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014). Prema čl. 10. tog zakona posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari. Prema čl. 20. st. 1. tog zakona samovlast je zabranjena, bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed, a prema st. 2. tog članka tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Prema čl. 21. st. 1 tog zakona koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, a prema st. 3. tog članka pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Predmet raspravljanja mora biti usmjeren na to da se utvrdi činjenica posljednjeg mirnog posjeda tj. posljednjeg  stanja posjeda na mjestu prijepora te da li je i kako počinjen čin smetanja posjeda, a u vezi s tim sud treba i po službenoj dužnosti utvrditi da li je tužitelj pravovremeno zatražio posjedovnu zaštitu unutar propisanog prekluzivnog roka iz čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

7.                  U odnosu na procesni element, sud je utvrdio da je tužitelj pravodobno zatražio posjedovnu zaštitu. Među strankama nije sporno da je smetanje posjeda počinjeno 15. ožujka 2021., a tužba je podnesena 8. travnja 2021. pa je dakle tužitelj pravovremeno zatražio posjedovnu zaštitu podnošenjem tužbe ovom sudu unutar propisanog roka od 30 dana od dana kad je saznao za čin smetanja i počinitelja.

 

8.                  Među strankama nije sporno:

 

- da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnina označenih kao čkbr.46/2 Oranica u S. sa 290 m2 i cijele čkbr.46/3 Oranica u S. sa 340 m2, upisanih u z.k.ul.br. 804 k.o. S. L.,

-                      da je tuženik suvlasnik u ¼ dijela i suposjednik susjedne nekretnine upisane u z.k.ul.br. 706 k.o. S. L., čkbr. 45/2 Kuća i dvor u S. sa 293 čhv.,

-                      da je tuženik odložio neke svoje stvari, betonske elemente na nekretninu tužitelja označenu kao čk.br. 46/2 oranica u S. te na istoj postavio ogradu od betonskih elemenata,

 

9.                  Sporno je da li je tuženik smetao tužitelja na cijeloj površini nekretnine čkbr. 46/2 te da li je osim na nekretnini tužitelja označenoj kao čk.br. 46/2 oranica u S. odložio, čin smetanja počinio i na drugoj nekretnini tužitelja označenoj kao čkbr. 46/3. Tuženik naime tvrdi da smetanje posjeda nije počinjeno na cijelim česticama čk.br. 46/2 i čk.br. 46/3. te se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu u dijelu u kojem se tereti za smetanje posjeda na čk.br. 46/3 oranica u S. sa 340 m2 te smetanje posjeda na cijeloj površini čk.br. 46/2.   

 

10.             Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio:

 

-                      čitanjem tužbi priložene dokumentacije da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnina označenih kao čkbr.46/2 Oranica u S. sa 290 m2 i cijele čkbr.46/3 Oranica u S. sa 340 m 2, upisanih u z.k.ul.br. 804 k.o. S. L. te da je tuženik suvlasnik u ¼ dijela i suposjednik susjedne nekretnine upisane u z.k.ul.br. 706 k.o. S. L., čkbr. 45/2 Kuća i dvor u S. sa 293 čhv. te kako su te nekretnine prikazane u katastarskom planu,

-                      na temelju provedenog očevida na licu mjesta gdje je geodetski vještak identificirao predmetne nekretnine tužitelja čkbr. 46/2 i 46/3, upisane u z.k.ul. 804 k.o. S. L., koje u naravi predstavljaju izoranu oranicu kao i ograđeni voćnjak te susjednu nekretninu tuženika, sud je utvrdio da su na nekretninama za koje je tužitelj rekao da njegovom posjedu, i to na dijelovima istih koji se nalaze  uz cestu odloženi betonski elementi te da je dio prostora ograđen metalnom ogradom, koje je prema izjavi tuženika tamo odložio tuženik pogrešno smatrajući da je vlasnik i posjednik te nekretnine,

-                      na temelju Nalaza i mišljenja geodetskog vještaka B. Š., njegove dopune sačinjene u povodu primjedbi i prijedloga tuženika iz njegovog podneska od 31. siječnja 2023. te njegovog iskaza koji je dao tijekom saslušanja na sudu, sud je utvrdio kakvo je bilo zatečeno stanje predmetnih nekretnina u vrijeme očevida (prikazano na fotografijama), gdje se nalaze međne linije predmetnih parcela (čbr. 46/2 i 46/3),  da je u skici vještaka površina koja je ograđena metalnom ogradom i na kojoj je u trenutku očevida bila zatečena odložena betonska galanterija označena brojkama 1-2-3-4-1, da je površina na kojoj u trenutku očevida nalazila odložena betonska galanterija i koja nije bila ograđena označena brojkama 1-4-5-6-7-8-1, da je površina koja se prema službenim podacima katastarskog plana nalazi na parceli broj 340 i koja iznosi 33 m2, označena brojkama 3-4-5-6-7-13-14-3 dok je  površina koja se nalazi na parcelama broj 46/2 i 46/3 i koja iznosi 55 m2. označena brojkama 1-2-14-13-7-8-1, da je površina na kojoj se u trenutku očevida nalazila odložena betonska galanterija i koja iznosi 12 m2 koja se nalazi u dijelu predmetne parcele na kojem je zasađen voćnjak označena brojkama 9-10-11-12-9. te da je linijom A-B označena linija na kojoj je u trenutku izmjere zatečena žičana ograda koja odvaja voćnjak od oranice, da su u dopuni nalaza odvojene površine koje se prema službenim katastarskim podacima nalaze na javnoj površini od površine koja se nalazi na predmetnim česticama tužitelja, pa površina na obje nekretnine tužitelja na kojoj su zatečene stvari predstavlja površinu označenu oznakama 1-2-14-13-7-8-1, te da postotak površine obuhvaćene toč. 1-214-13-7-8-1 u odnosu na čitavu površinu čkbr. 46/2 i čkbr. 46/3, iznosi 2,4%.

-                      na temelju iskaza tužitelja sud je utvrdio da je tuženik na njegovim nekretninama navedenima u tužbi stavio neke svoje stvari, postavio izložbeni centar i time je smetao njegov posjed, da je smetanje nastavljeno i nakon održanog očevida, maknuta je samo ograda a sve ostale stvari su i dalje ostale na njegovim nekretninama te da tužitelj nije vidio tko je stavio stvari na središnji dio nekretnine čkbr. 46/3 koji je u nalazu vještaka označen brojkama 9-10-11-12-9. 

-                      na temelju iskaza tuženika sud je utvrdio da je tuženik stavio betonske elemente i ogradu na nekretnine tužitelja označene kao čkbr. 46/2 i 46/3 i to na završni dio tih nekretnina uz cestu u uvjerenju da ih je stavio na javnu površinu, da je nakon što je saznao su neke od tih stvari na nekretnini tuženika htio iste maknuti ali to nije učinio jer čovjek kojeg je za to angažirao to nije odradio, da stvari koje su tijekom očevida zatečene na središnjem dijelu nekretnine tužitelja označene kao čkbr. 46/3 tužitelj nije tamo stavio, da je netko u međuvremenu maknuo dio tih stvari te da je netko maknuo ogradu i dio stvari koje se nalaze na javnoj površini uz nekretnine tužitelja i na nekretnini tužitelja.

 

11.             Sud je Nalaz geodetskog vještaka nakon što ga je korigirao i dopunio u skladu s primjedbama i prijedlozima tuženika, nakon čega primjedbi na njegov nalaz više nije bilo, prihvatio kao stručan i objektivan te kao takav podoban za donošenje odluke u ovom sporu.

 

12.             Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnina upisanih je u z.k.ul.br. 804 k.o. S. L., i to cijele čkbr.46/2 Oranica u S. sa 290 m2 i čkbr.46/3 Oranica u S. sa 340 m 2, da se tuženik nalazi u suposjedu i suvlasništvu susjedne nekretnine koje je suvlasnik u 1/4 dijela upisane u z.k.ul.br. 706 k.o. S. L., da je tuženik na obje nekretnine tužitelja, i to na dijelove istih koji se nalaze uz javnu cestu koji su u skici geodetskog vještaka označenih brojkama 1-2-14-13-7-8-1 odložio betonske elemente i postavio ogradu, što još uvijek nije uklonjeno sa nekretnina tužitelja te da nije dokazano da je tuženik odložio stvari i na dio nekretnine tužitelja čkbr. 46/3 označene u skici geodetskog vještaka brojkama 9-10-11-12-9. Odlaganjem stvari i postavljanjem ograde na nekretninama tužitelja, tuženik je kao suvlasnik i posjednik susjedne nekretnine samovlasno smetao tužitelja u njegovom posjedu predmetnih nekretnina, a sud protivno stavu tuženika smatra da ga je smetao u posjedu cijelih nekretnina, a ne samo u posjedu onih dijelova nekretnina na kojima su odložene tuženikove stvari. Posjed je naime faktična vlast na stvari, a smetanje se prema gore citiranim propisima čini oduzimanjem ili uznemiravanjem posjeda. Tužitelj je protupravnim postupanjem tuženika osim što su mu je oduzet posjed dijelova njegovih nekretnina, tim radnjama tuženika uznemiren i ograničen o ostvarivanju svog posjeda na predmetnim nekretninama i to ne samo glede onih dijelova nekretnine na kojima se nalaze po tuženiku odložene stvari, već je time njegov posjed ograničen i uznemiren u cijelosti. Stoga isti osnovano traži posjedovnu zaštitu o odnosu na predmetne nekretnine u cijelosti.  

 

13.             Slijedom svega navedenog, budući da je tužitelj provedenim dokazima dokazao bitnu pretpostavku za posjedovnu zaštitu, postojanje njegovog  posljednjeg mirnog posjeda predmetnih nekretnina te da ga je tuženik u tužbi opisanim radnjama smetao u tom posjedu, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja, osim u dijelu kojim traži da se naloži tuženiku da odstrani stvari i ogradu sa površine na tužiteljevoj nekretnini čkbr. 46/3 označene na skici Vještačkog nalaza oznakama 9-10-11-12, osnovan te je odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

 

14.             Tuženik je tijekom postupka osporavao da je odložio stvari i na površini tužiteljeve nekretnine čkbr. 46/3 označene na skici vještaka oznakama 9-10-11-12, a to proizlazi i iz njegovog stranačkog iskaza. Iz iskaza tužitelja također ne proizlazi da je te stvari na toj njegovoj nekretnini odložio upravo tužitelj, a drugi dokazi na tu okolnost nisu predloženi. Tužitelj naime u svom iskazu navodi da nije vidio tko je odložio stvari na tu površinu njegove nekretnine. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao da je tuženik odložio stvari i na taj dio njegove nekretnine čkbr. 46/3, dio njegovog tužbenog zahtjeva kojim traži da se tuženiku naloži da odstrani stvari i sa tog dijela nekretnine je neosnovan. Stoga je njegov tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen, odnosno odlučeno je kao u toč. III. izreke ovog rješenja.

 

15.             Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Nadalje, prema st. 5. tog članaka sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Sud je tužitelju koji su prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u većem dijelu uspio u parnici, a nije uspio u samo razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu niti nastali posebni troškovi, priznao i dosudio trošak postupka, a u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio mu je samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Budući da punomoćnik tužitelja za parnicu ovakve vrste ima pravo prema tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 137/22 i 126/22  - dalje OT), na jednokratnu nagrada za cijeli prvostupanjski postupak bez obzira na broj poduzetih radnji u visini od 200 bodova, odnosno 398,17 EUR/3.000,00 kuna, tužitelju je dosuđen navedeni iznos po tom osnovu. Pored toga priznat  mu je trošak sudskih pristojbi na tužbu i odluku od 53,08 EUR/400 kn, kao i trošak očevida i provedenog vještačenja od 447,65 EUR/3.372,80 kuna, odnosno ukupno 898,91 EUR/6.772,84 kuna, koji iznos parničnog  troška je tuženik dužan isplatiti tužitelju, a kako je to odlučeno u toč. III. izreke ovog rješenja. 

U Varaždinu 29. ožujka 2023. 

 

                                                                                                            Sutkinja

Jadranka Orlović, v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku). 

Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a).

 

Dostaviti:

1.  Tužitelju po punomoćniku B. S., odvjetniku u L.

2.  Tuženiku po punomoćniku B. K., odvjetniku u V.