REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U PAZINU Stalna služba u Poreču-Parenzo Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl. br. 31 P-298/2021-77

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

i

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda
mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice G.
M., iz T., T. B., Š. ledine 25,
zastupane po punomoćnici I. P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika: 1.
S. B.-C., iz V., 204. V. brigade 85,
sa boravištem u R. 44, P., 2. Z. C.-Z., iz P.,
R. 44, obje zastupane po punomoćnici M. H.,
odvjetnici iz P., 3. R. C., iz V., V. 3, i 4. P.
M., iz V., B. 9, obje zastupane po punomoćniku
T. B., odvjetniku iz P., radi utvrđenja nasljednog prava i
naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 16. veljače 2023.
godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 29. ožujka 2023. godine,

r i j e š i o j e

Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu 1/3 dijela iznosa na računu Zagrebačke banke d.d. IBAN: HR8923600003225612615, povučen,

i

p r e s u d i o j e

I Prvotuženica S. B. C., iz V., 204. V.
brigada 85, sa boravištem u R. 44, P. i drugotuženica
Z. C.-Z., iz P., R. 44, dužne su
isplatiti tužiteljici G. M., T., T. B., Š. ledine 25,

, 1/3 kupoprodajne cijene za automobil u iznosu od 265,45 eura1 /

2.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2014.
godine pa do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
uvećano za 3% poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se
određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% postotna poena,
u roku od 15 dana.

1 fiksni tečaj konverzije 7,53450

2

Posl. br. 31 P-298/2021-77

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I Utvrđuje se da je tužiteljica G. M., T., T. B.,
Š. ledine 25, kao zakonska nasljednica iza pokojnog S.
C., vlasnica u 1/16 dijela nekretnine upisane u z.k.ul. 645, k.č.br. 1294 k.o.
Funtana, zemljišnoknjižnog odjela Poreč, a što u naravi predstavlja dvorište,
poslovnu zgradu i stambenu zgradu;

II T. R. C., iz V., V. 3, i
četvrtotuženica P. M., iz V., B. 9, dužne su
tužiteljici G. M., iz T., T. B., Š. ledine 25,
, isplatiti iznos od 4.518,42 eura2/ 34.044,00 kn na ime glavnice
uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 21.04.2016. pa do isplate, a prema
prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri % poena."

III Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Tuženici S. B.-C., V., 204. V. brigade 85,
, Z. C.-Z., R., R. 44

, R. C., V., V. 3, i P. M., iz
V., B. 9, dužne su tužiteljici G. M.,
T., T. B., Š. ledine 25, na ime pravične
novčane naknade zbog povrede prava osobnosti solidarno isplatiti iznos od

13.272,28 eura/100.000,00 kn na ime glavnice zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama tekućim od dana utuženja pa do isplate po stopi koja se određuje, za
svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Tuženici su dužni solidarno tužiteljici naknaditi troškove ovog postupka
zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana kad pojedini parnični
trošak nastane pa do isplate."

IV Dužna je tužiteljica naknaditi parnični trošak:
- prvo i drugotuženici u iznosu od 1.752,00 eura2 / 13.200,00 kn,
- treće i četvrtotuženicima u iznosu od 2.737,50 eura3 / 20.625,69 kn,
u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 13. siječnja 2020. godine podnijela tužbu protiv tuženika
radi utvrđenja nasljednog dijela i naknade štete. U ostavinskom postupku iza
pokojnog S. C., rođenog 19. kolovoza 1931., a umrlog 19. rujna 2014.
godine, vođen pod poslovnim brojem O-343/2014, UPP – OS - 89/14 kod javnog
bilježnika T. F., za nasljednike ostavinske imovine koju čine M1 – osobni
automobil marke Mercedes tip 230/220 model D, broj šasije 12302310078179 i
neutvrđeni iznos na računu Zagrebačke banke d.d. IBAN:
HR8923600003225612615, rješenjem o nasljeđivanju od dana 28. studenog 2014.

2 fiksni tečaj konverzije 7,53450
3 fiksni tečaj konverzije 7,53450

-/-

3

Posl. br. 31 P-298/2021-77

godine, određene su prvotuženica i drugotuženica. Naknadno biva pronađena
imovina pok. S. C. i to ¼ dijela nekretnine k.č. br. 1294 k.o. Funtana,
upisano u zk. uložak br. 645 z.k. odjela Poreč, koja u naravi predstavlja dvorište,
poslovnu zgradu i stambenu zgradu, te je naknadnim rješenjem o nasljeđivanju od
dana 20. travnja 2016., godine, za nasljednika navedene nekretnine određen Ž.
C..

Ž. C. bio je prvotno određen kao trećetuženik, no zbog smrti tijekom
trajanja ovog postupka, umjesto njega, sukladno R. o nasljeđivanju posl.br. O-
250/2021-11, UPP-OS-10/2021, od dana 12. ožujka 2021. godine, treće i
četvrtotuženice preuzele su postupak kao njegove nasljednice.

U ostavinskom postupku iza pok. S. C., konstatirano je da je isti bio u
više brakova, te se opisuju okolnosti bračnih veza i djece rođene u njima, te da su
jedini njegovi potomci bili pok. Ž. C. i drugotužena. Nadalje, izjave koje su
prvotuženica i drugotuženica dale kod javnog bilježnika i u Matičnom uredu prilikom
sastavljanja smrtovnice, da nisu istinite, iz razloga što je S. C. imao još jednog
potomka, a to je tužiteljica, a to da su spomenute tuženice znale. Tužiteljica i
drugotuženica kćerke su S. C. koje je dobio u braku s (K.) M.
C., te nakon razvoda braka, da je tužiteljica ostala s majkom, dok je drugotuženica
otišla živjeti s ocem u Njemačku. Sestre da nisu ostale u kontaktu, iako su znale
jedna za drugu, dok su u odrasloj dobi rijetko održavale kontakt, pa je tako
drugotuženica jednom prilikom posjetila tužiteljicu, a to je znao činiti i pokojni otac.
Tužiteljica da je također znala posjećivati pokojnog oca u P., na adresi R.
44, a znala bi se i pridružiti mužu koji je poslovno dolazio u P., s ciljem da ga vidi i
posjeti. Također, tužiteljica da je često znala telefonski kontaktirati s ocem, no
posljednjih godina, umjesto oca, javljala bi se prvotuženica, očeva supruga, tvrdeći
da otac „spava“, „gleda Dnevnik“, „u garaži je“, a sve to u vrijeme kada je S.
C. već bio pokojni, a prvotuženica da je to namjerno prešutjela tužiteljici. Za smrt
oca tužiteljica da je saznala slučajno, i to putem Facebook grupe, u kojoj su se
razmjenjivali recepti, gdje je upoznala jednu članicu iz P.. Tijekom razgovora,
povezale su obitelj C., te joj je spomenuta članica rekla da smatra da je njezin otac
umro, te da je pokopan neposredno blizu groba njezinog člana obitelji, pri čemu joj
šalje sliku groba njenog oca. Tužiteljica tvrdi da su nasljednici određeni rješenjima o
nasljeđivanju u ostavinskom postupku, s ciljem da pribave za sebe i druge
protupravnu imovinsku korist, doveli u zabludu lažnim prikazivanjem i prikrivanjem
činjenica, javnog bilježnika, kao i vjerojatno nadležnu osobu u Matičnom uredu,
slijedom čega je za tužiteljicu nastala imovinska šteta koja se sastoji u gubitku dijela
ostavine iz koje je nepravedno i protupravno izuzeta. Isto tako, tužiteljica ističe da su
tuženici, osim dovođenja u zabludu nadležne osobe u pogledu ključnih činjenica,
doveli u zabludu i nadležna tijela, te učinili da su ta tijela u javnoj ispravi, zapisniku i
odluci, ovjerili neistinit sadržaj koji služi kao dokaz u pravnom prometu. Na temelju
svega navedenog, tužiteljica je kao oštećenica podnijela i kaznenu prijavu
nadležnom državnom odvjetništvu, te se postupak vodi pod posl. br. K-DO-
3083/2019. Osim spomenute imovinske, tužiteljica da trpi i neimovinsku štetu, te da
je zbog prešućivanja smrti oca duboko povrijeđena, osjeća se bezvrijedno i poniženo.
Naime, tužiteljica da je kao dijete bila odvojena od oca, te se trudila za vrijeme
njegovog boravka u Hrvatskoj, organizirati sve kako bi ga mogla vidjeti i posjetiti ga, a
da dok je on boravio u Njemačkoj, često je s njim kontaktirala telefonski. Tužiteljica
ističe da je sama činjenica prešućivanja smrti oca posebno teško djelovala na nju,
uzrokujući tešku duševnu bol, a posebice što joj je bila uskraćena mogućnost da se
na dostojanstven način oprosti od oca. Tome u prilog da ide i činjenica da su
prvotuženica i drugotuženica, dakle očeva supruga i sestra tužiteljice, lagale

-/-

4

Posl. br. 31 P-298/2021-77

tužiteljici, te joj time uskraćivale vrijeme za očeva života kao i nakon njegove smrti,
lažući nadležnim tijelima o njenom postojanju, čime su uzrokovale stvaranje osjećaja
poniženosti i bezvrijednosti tužiteljice. Slijedom svega, tužiteljica smatra da, zbog
osobito teške povrede prava na dostojanstvo kao prava osobnosti, uzimajući u obzir
jačinu i trajanje boli, ima pravo na pravičnu naknadu za nematerijalnu štetu sukladno
čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN, N 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,
126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO). Izvidom u ostavinski spis broj O-343/14, da je
utvrđeno da je ostavinski postupak proveden bez tužiteljice, te da su nasljednici
određeni već spomenutim pravomoćnim rješenjima o nasljeđivanju od dana 28.
studenog 2014., odnosno 20. travnja 2016. godine. Nadalje, uvidom u zemljišne
knjige utvrđeno je da je nasljednik, pok. Ž. C., nekretninu naslijeđenu
rješenjem o nasljeđivanju od 20. travnja 2016. godine, upisanu u zk ul. br. 645, k.č.
br. 1294, k.o. Funtana, darovao M. Ž. darovnim ugovorom od dana 16.
lipnja 2016. godine. Tužiteljica traži da sud utvrdi da je ona zakonska nasljednica iza
pok. S. C. te da joj pripada 1/3 suvlasništva na vozilu M1 – osobni automobil
marke Mercedes tip 230/220 model D, broj šasije 12302310078179, 1/3 dijela iznosa
na računu Zagrebačke banke d.d. IBAN: HR8923600003225612615, kao i 1/16
dijela nekretnine k.č. b.r. 1294 k.o. Funtana, upisane u zk. uložak br. 645 z.k. odjela
Poreč, koja u naravi predstavlja dvorište, poslovnu zgradu i stambenu zgradu.
Tužiteljica traži od suda da rješenjem naloži prvotuženici i drugotuženici da dostave
potvrdu Zagrebačke banke d.d. o stanju računa IBAN: HR8923600003225612615 za
razdoblje od 01. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. godine, te također potvrdu
MUP-a o vlasništvu vozila M1 – osobni automobil marke Mercedes tip 230/220 model
D, broj šasije 12302310078179, odnosno podredno da se ista dokumentacija pribavi
službenim putem, putem Zagrebačke banke d.d., odnosno putem MUP-a. Također,
tužiteljica traži od suda da rješenjem naloži prvotnom trećetuženiku, Ž. C.
dostavu Ugovora o darovanju, odnosno drugu dokumentaciju iz koje je vidljiva
vrijednost darovane nekretnine upisane u zk. ul. 645 k.č. br. 1294 k.o. Funtana.
Tužiteljica da ne raspolaže podatkom o vrijednosti navedene nekretnine, nakon čega
može postaviti zahtjev za isplatom vrijednosti 1/16 suvlasničkog dijela nekretnine. Na
ime neimovinske štete, odnosno povrede prava osobnosti, tužiteljica postavlja
tužbeni zahtjev usmjeren prema svim tuženicima prema kojima traži solidarnu isplatu
iznosa od 100.000,00 kuna. Podneskom od dana 16. prosinca 2020. godine,
tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev kojim zahtjeva od prvotuženice i
drugotuženice 1/3 kupoprodajne cijene automobila u iznosu od 2.000,00 kuna uz
zakonske zatezne kamate, dok od, provotnog trećetuženika, Ž. C. zahtjeva
isplatu iznosa od 34.044,00 kuna koji iznos predstavlja 1/16 vrijednosti predmetne
nekretnine uz zakonske zatezne kamate. Na Zapisnik od dana 16. veljače 2023.
godine, navedeni se iznosi konvertiraju u eure, čime se končano postavlja visina
tužbenog zahtjeva, i to tužiteljica od prvotuženice i drugotuženice zahtjeva iznos od
265,45 eura, od trećetuženice i četvrtotuženice iznos od 4.518,42 eura, a na ime
neimovinske štete od svih tuženika, iznos od 13.272,28 eura, a sve to zajedno sa
zakonskim zateznim kamatama.

2. Prvotuženica i drugotuženica u cijelosti se protive tužbi i tužbenom zahtjevu.
Navode da je u ostavinskom postupku konstatirano kako je pok. S. C. bio u
više brakova, kao i da druge djece osim drugotuženice i prvotnog trećetuženika,
Ž. C. nije imao. Naime, prvotuženica da je tužiteljicu vidjela samo jednom i to
prije više od dvadeset godina. Pok. S. C. da je tvrdio da tužiteljica nije
njegova kćerka budući da je njezina majka u vrijeme začeća živjela u Francuskoj, dok
je on boravio u Njemačkoj, te je upravo rođenje tužiteljice bilo razlog razvoda braka

-/-

5

Posl. br. 31 P-298/2021-77

pok. S. C. i majke tužiteljice. Drugotuženica ističe da joj je od najranijeg
djetinjstva pa do danas, poznata činjenica da tužiteljica nije kćerka njezinog pokojnog
oca, a koja saznanja je imala i od svog pokojnog oca. Slijedom navedenog, osporava
se tvrdnja da su prvotuženica i drugotuženica znale da je ostavitelj imao još jednog
potomka za kojeg su tuženici znali. Obzirom da je prvotuženica vidjela tužiteljicu
samo jednom tijekom trajanja braka s ostaviteljem, i to prije više od dvadeset godina,
prvotuženica je nakon smrti S. C. na tužiteljicu zaboravila. Drugotuženica
tvrdi da ju je otac vodio samo jednom u V. kod majke, ali da njezina majka nije
imala interes za održavanja bilo kakvih kontakata s njom, te da isti nisu održavani.
Nakon smrti majke tužiteljice i drugotuženice, drugotuženica se u cijelosti odrekla
nasljedstva iza pokojne majke, budući da je to od nje tražila tužiteljica, a
drugotuženica je to smatrala ljudski i korektno. Tvrdnje tužiteljice da je ona nazivala
svog pokojnog oca u više navrata, a da je prvotuženica nju odbijala riječima „sad
spava“, „sad gleda Dnevnik“, „sad je u garaži“, prvotuženica i drugotuženica smatraju
netočnima, neistinitima, ničim dokazanima, te upravljenima isključivo kao opravdanje
tužiteljice kao osobe koja nakon više od šest godina podnosi tužbu radi naknade
štete. Nakon smrti njihove majke, tužiteljica da zna da je pok. S. C. živio u
R., ali tužiteljica da ni tada nije tražila kontakt s njime, osim što ga je jedanput
posjetila u R., za koji posjet je drugotužena saznala od pokojnog oca i
tužiteljice, ali da ista nema saznanja je li postojao bilo kakav kontakt između
tužiteljice i pokojnog oca. Prvotuženica i drugotuženica u cijelosti spore navode
tužiteljice kojima ista opravdava način saznanja za smrt oca, a to iz razloga što sama
tužiteljica ističe u svojoj tužbi da je s ovdje tuženicama komunicirala, iako rijetko, a
kasnije u tužbi navodi da je za smrt saznala putem Facebook stranice gdje se
razmjenjuju recepti. Nadalje, da tužiteljica nije ničime dokazala da su nasljednici s
ciljem da sebi i drugima pribave protupravnu imovinsku korist doveli u zabludu lažnim
prikazivanjem i prikrivanjem činjenica javnog bilježnika, te njene navode prvotuženica
i drugotuženica u cijelosti spore. Naime, ostavinska masa koja je ostala iza pok.
S. C. da je bila bezvrijedna, odnosno u trenutku otvaranja nasljedstva da se
radilo o automobilu koji je u tom momentu imao 32 godine, dakle proizveden 1977.
godine, koji nije bio u voznom stanju, a također nije bio ni registriran već unatrag par
godina prije smrti ostavitelja. Nakon ostavinske rasprave, obzirom da je automobil
mogao glasiti samo na jednog nasljednika, isti da je pripao drugotuženici koja ga
kasnije prepisuje svome sinu. Prvotuženica i drugotuženica da su unajmile ovlaštenu
osobu kako bi se procijenilo koliko je novaca potrebno da bi se predmetni automobil
mogao dovesti u vozno stanje. Obzirom da je procijenjeno da je potrebno uložiti cca

10.000,00 eura, isti da je ostavljen u garaži bez krova u R. 44, gdje je stajao
pet godina nakon smrti ostavitelja, a da bi ga onda drugotuženica, odnosno njezin sin
odlučili pokloniti M. Ž. čime biva maknut iz garaže u R. 44. Nadalje,
pok. S. C. da je primao mirovinu u iznosu od 82,00 eura (protuvrijednost u
kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate), te da mu je drugotuženica
svaki mjesec do njegove smrti uplaćivala određenu svotu novca kako bi isti imao
dovoljno novčanih sredstava za osnovne životne potrebe, obzirom da od svoje
mirovine nije mogao živjeti. Prvotuženica i drugotuženica tvrde da, suprotno
navedenome u tužbi, tužiteljica nije održavala kontakte sa svojim ocem, s
prvotuženicom niti s drugotuženicom, te da je za smrt oca saznala putem Facebook
grupe i to šest godina nakon njegove smrti, slijedom čega u cijelosti osporavaju da je
tužiteljica trpjela bilo kakvu nematerijalnu štetu zbog prešućivanja smrti oca, kako
navodi u tužbi, te da osim boli koju dijete može trpjeti nakon smrti roditelja s kojim
nije imala kontakte, nije trpjela nikakvu dodatnu bol. Vezano s time, da je tužba u
dijelu koji se odnosi na naknadu štete upravljena isključivo da se od tuženika pribavi

-/-

6

Posl. br. 31 P-298/2021-77

neutemeljena imovinska korist. Osim toga, ističu da tužiteljica nije predložila nikakve
dokaze kojima bi potkrijepila svoje navode, te da niti ne predlaže svoje saslušanje.
Prvotuženica i drugotuženica osporavaju navode tužiteljice koji se odnose na
utvrđenje prava suvlasništva na nekretnini koju je naslijedio pok. Ž. C., prvotni
trećetuženik. Prvotuženica i drugotuženica očituju se na rješenja koja tužiteljica
predlaže da se donesu i to, vezano za promet po računu Zagrebačke banke d.d.
IBAN: HR8923600003225612615, da je dovoljno da prvotuženica dostavi izvod iz
banke na dan smrti pok. S. C., 19. rujna 2014. godine, te nije potrebno
dostavljati promet za cijelu predmetnu godinu, dok je predmetni automobil darovan
M. Ž., te u vrijeme smrti ostavitelja nije bio u voznom stanju. Prvotuženica i
drugotuženica predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Ž. C., tadašnji trećetuženik, nakon čije smrti su postupak preuzele
trećetuženica i četvrtotuženica, u svom odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni
zahtjev u cijelosti, sve činjenične navode i dokazne prijedloge tužiteljice. Uvidom u
ostavinski postupak iza pok. S. C. da je razvidno da je podatke o
preminulom S. C., podatke o njegovim nasljednicima, a radi sastavljanja
smrtovnice, dala prvotuženica. Da je on nepozvan pristupio kod javne bilježnice
T. F. kako bi dao nasljedničku izjavu kojom se odriče nasljedstva o čemu je
javna bilježnica sastavila zapisnik dana 26. studenog 2014. godine, te da nije na bilo
koji način sudjelovao u provođenju ostavinskog postupka. Nadalje, uvidom u
navedeni zapisnik, vidljivo je da je prvotuženica davala podatke o rodoslovlju, te da
on nije davao nikakve podatke o djeci i brakovima svog oca, a kamoli neistinite
podatke. Vezano za suvlasnički dio na k.č. br. 1294 k.o. Funtana, ¼ dijela koji je
formalno bio uknjižen na pok. S. C., da nikada taj suvlasnički dio nije bio
njegovo vlasništvo, već vlasništvo M. Ž., te je, da bi se uskladilo
zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem, prihvatio nasljedstvo na suvlasničkom
dijelu nekretnine koju je darovnim ugovorom darovao M. Ž.. Ističe da su
sve radnje koje je vršio u vezi predmetnog suvlasničkog dijela, imale za cilj
usklađivanje zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim stanjem, pošto je isključivi vlasnik
suvlasničkog dijela M. Ž.. Nadalje, navodi da on nije ni na koji način doveo
do povrede prava osobnosti kod tužiteljice, iz razloga što, iako su polubraća, da
nikada nisu komunicirali niti međusobno kontaktirali i posjećivali. Tužiteljica da je
zvala kućni broj kuće gdje su živjele samo prvotuženica i drugotuženica, no njega
nikada nije zvala, te joj on shodno time, nije mogao ništa ni prešutjeti, niti joj je
mogao reći što neistinito obzirom da nisu komunicirali. Ističe prigovor zastare
sukladno čl. 138. Zakona o nasljeđivanju (NN, 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15,
14/19), te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

3.1. Podneskom od dana 24. veljače 2020. godine, nadopunjuje odgovor na
tužbu kojim ističe da uopće nije znao za postojanje tužiteljice, da mu je prva vijest o
postojanju tužiteljice tužba koju je zaprimio, kao i da prije navedeno pored
dosadašnjih navoda isključuje postojanje bilo koje odgovornosti.

3.2. Podneskom od dana 14. travnja 2021. godine, trećetuženica i
četvrtotuženica preuzimaju postupak iza pokojnog Ž. C. kao nasljednice, po
Rješenju o nasljeđivanju od dana 12. ožujka 2021. godine. Uz to, tvrde da ostaju kod
navoda i prijedloga odgovora na tužbu ranije trećetuženika, osporavaju sve navode,
dokazne prijedloge i zahtjeve tužiteljice. Također, opreza radi ističu prigovor iz čl.

139. st.3. Zakona o nasljeđivanju temeljem kojeg za dugove ranije trećetuženika,
mogu odgovarati samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

-/-

7

Posl. br. 31 P-298/2021-77

4. Tužiteljica tijekom postupka replicira na odgovor na tužbu prvotnog
trećetuženika pok. Ž. C.. Ističe da činjenica tko je dao podatke sa
sastavljanje smrtovnice iz pok. S. C., nije relevantna za rješavanje ovog
predmeta, obzirom da su svi tuženici imali saznanja i bili svjesni da je tužiteljica
kćerka ostavitelja. Odricanje od nasljedstva također da predstavlja davanje
nasljedničke izjave, te je netočan navod da nije sudjelovao u provođenju ostavinskog
postupka. Tužiteljica dalje smatra da su Ž. C. kao i drugotuženica, znali da je
ona zakonska nasljednica, te prešućivanje smrti kao i šikaniranje izostavljanjem iz
ostavinskog postupka, predstavlja nezakonite, nemoralne - štetne radnje koje imaju
značaj povredu prava osobnosti. Ž. C. ne osporava da su on i tužiteljica
polubraća, što upućuje na činjenicu da je spomenuti bio svjestan da je tužiteljica
zakonska nasljednica iza pok. S. C., kao i ostali nasljednici. Iako su
tužiteljica i Ž. C. bili još manje u kontaktu, nego li tužiteljica i drugotuženica,
svejedno da su komunicirali, no sve spomenuto ne utječe na njezin status zakonske
nasljednice. Tužiteljica da je upoznala Ž. C. u srednjoj školi kada je on
jednom došao u njezinu školu (Gospodarska škola u Varaždinu, tadašnja „32
divizija“), te da joj je tom prilikom polusestra po mami R. B. rođena R.,
predstavila Ž. kao njezina polubrata. Što se tiče prigovora zastare zahtjeva
tužiteljice na koji se poziva prvotni trećetuženik Ž. C., odnosno trećetuženica i
četvrtotuženica, tužiteljica se poziva na čl. 138. Zakona o nasljeđivanju koji propisuje
da pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku
koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik zastarijeva za godinu dana od
kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za
deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostavitelja, a za
oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke. Dalje tvrdi da je za smrt oca saznala

18. siječnja 2019. godine, dok je tužbu podnijela 13. siječnja 2020. godine, stoga da
nema govora o zastari. Tužiteljica tužbom zahtijeva i naknadu nematerijalne štete
radi povrede prava osobnosti, te se sukladno odredbama ZOO-a primjenjuje rok od
tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Vezano
za ostavinsku masu koja se odnosi na suvlasnički dio k.č. br. 1294 k.o. Funtana,
činjenica jest da je taj dio pravomoćno ostavinski raspravljen, te se tadašnji
trećetuženik Ž. C., prihvatio nasljedstva kojom imovinom je i raspolagao.
Predmet ostavinskog postupka da nije usklađivanje zemljišnoknjižnog stanja sa
stvarnim stanjem, već raspoređivanje ostavinske mase, shodno s time, predmetna
nekretnina ušla je u ostavinsku masu, te je pravomoćno raspodijeljena na tadašnjeg
trećetuženika Ž. C. koji je nasljedstvo prihvatio. U svemu tome, tužiteljica da
je bila onemogućena u raspravljanju o ostavinskoj masi, da nije imala utjecaj na
njezin sastav i raspoređivanje kao što nije mogla pobijati žalbom rješenje o
nasljeđivanju, obzirom da ni za smrt oca, ni za ostavinski postupak nije saznala do
ljeta 2019. godine, a tek angažiranjem punomoćnika dobila je saznanja o ostavinskoj
raspravi, o ostavinskim rješenjima i o nasljednicima. Smatra da su navodi tadašnjeg
trećetuženika, odnosno trećetuženice i četvrtotuženice, neargumentirani i netočni, te
predlaže u cijelosti usvajanje tužbenog zahtjeva u odnosu na tadašnjeg
trećetuženika, tj. u odnosu na trećetuženicu i četvrtotuženicu.

4.1. Tužiteljica tijekom postupka također replicira i na odgovor na tužbu
prvotuženice i drugotuženice. Izjava prvotuženice gdje tvrdi da je tužiteljicu „ vidjela
jednom i to prije više od 20 godina, za koju je pok. suprug prvotuženice tom prilikom
istaknuo da tužiteljica nije njegova kćer “ je neistinita, ali i posve irelevantna. Pok.
S. C. da nije osporavao očinstvo nad tužiteljicom što je vidljivo iz rodnog lista
tužiteljice. Nadalje, izjava da „ je drugotuženici od najranijeg djetinjstva poznata
činjenica da tužiteljica nije kćerka njezinog oca “ jednako su neistiniti, ali i irelevantni.

-/-

8

Posl. br. 31 P-298/2021-77

Tome u prilog ide činjenica da je djed po ocu tužiteljice ostavio tužiteljici u nasljeđe
vinograd kod Zagreba, te je tom prilikom pok. S. C. uputio tužiteljicu da ode u
Zagreb kako bi prisustovala ostavinskom postupku. Osim toga, pok. S. C.
tada da je rekao tužiteljici da postoji kupac koji je zainteresiran za kupnju
naslijeđenog vinograda, te ga je tužiteljica i prodala. Neistini su navodi da je pok.
S. C. samo jednom vodio drugotuženicu u V. kod majke, no i to nije od
velike važnosti za predmet ovog spora. Tužiteljica i drugotuženica da nisu nikada bile
jako bliske, ali znale su jedna za drugu i povremeno su se posjećivale. I nakon
razvoda braka, pok. S. C. da nije prekinuo kontakte s majkom tužiteljice, već
je posjećivao majku i tužiteljicu i u odrasloj dobi, koja saznanja ima i sestra tužiteljice
po majci R. B. rođena R.. Tužiteljica smatra da su posve nebitni navodi
koliko je često tužiteljica posjećivala svog pokojnog oca, jer je razvidno da obitelj nije
bila pretjerano bliska, no tužiteljica je imala oca i samim time nastojala je da se
kontakti, iako rijetki, što više održe. Da su prvotuženica i drugotuženica prešutjele
smrt oca, proizlazi i iz Presude Općinskog suda u Pazinu, posl. br. K – 17/2020 od

25. veljače 2020. godine temeljem koje je protiv okrivljene, ovdje prvotuženice, izdan
kazneni nalog kojim je oglašena krivom radi dovođenja u zabludu nadležnog tijela i
činjenjem da to tijelo u javnoj ispravi ovjeri neistinit sadržaj koji ima služiti kao dokaz
u pravnom prometu, odnosno radi kaznenog djela krivotvorenja – ovjeravanjem
neistinitog sadržaja, opisano i kažnjivo prema odredbi čl. 281. st. 1. Kaznenog
zakona (NN,125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22).
Temeljem navedene Presude, prvotuženica je kao okrivljena osuđena na kaznu
zatvora u trajanju od šest mjeseci, uz izricanje uvjetne osude u razdoblju od dvije
godine. Iz činjeničnog opisa Kaznenog naloga proizlazi da je prvotuženica osuđena
zbog neistinitih izjava danih kod javne bilježnice T. F., u ostavinskom
postupku iza pok. S. C., pod posl. br. O – 343/2014, te je prilikom davanja
izjave o rodoslovlju ostavitelja, izjavila da ostavitelj ima samo sina Ž. i kćer
Z., drugotuženicu, iako znajući da je ostavitelj imao još jednu kćer, tužiteljicu.
Tužiteljica naglašava da nema dokaz o pravomoćnosti citirane Presude, niti ju
namjerava prejudicirati, već samo ističe što je sadržano u obrazloženju Presude. Isto
tako, navodi i dokazi prvotuženice i drugotuženice vezani uz Ugovor o darovanju
predmetnog automobila, posve su irelevantni jer je zapravo nebitno na koji su način
spomenute tuženice raspolagale automobilom koji je bio predmetom ostavinske
mase.

5. Tužiteljica je podneskom od 09. listopada 2020. godine povukla tužbeni
zahtjev za isplatu neutvrđenog iznosa sa računa Zagrebačke banke. Tuženici se nisu
protivili povlačenju, zato je riješeno kao u izreci Rješenja.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Rješenje o nasljeđivanju od dana

28. studenog 2014. godine (8), Rješenje od dana 20. travnja 2016. godine (9 i 57),
zapisnik od dana 28. studenog 2014. godine (10), rodni list tužiteljice (11), fotografije
(12-13, 63, 143, 171-172, 196-198, 203), povijesni zemljišnoknjižni uložak br. 645
k.o. Funtana (14-16), smrtovnicu (27-28), zapisnik od dana 26. studenog 2014.
godine (29), ugovor o darovanju motornog vozila (37-38), rješenje HZZO-a od dana

18. srpnja 2000. godine (39), potvrdu o prometu po deviznom tekućem računu
Zagrebačke banke od dana 30. siječnja 2016. godine (40-42), potvrdu o prometu po
deviznom računu Zagrebačke banke od dana 28. veljače 2020. godine (44), izjavu od
dana 31. ožujka 2016. godine (51), zapisnik od dana 04. ožujka 2016. godine (52)
prijedlog za raspravljanje naknadno pronađene imovine iza pok. Slavka Cizela od
dana 05. veljače 2016. godine (53), zapisnik od dana 26. studenog 2014. godine

-/-

9

Posl. br. 31 P-298/2021-77

(54), tekstualne poruke (58, 204-205), Presudu Općinskog suda u Pazinu, posl. br. K
– 17/2020-2 (64-66), uvjerenje od dana 12. lipnja 2020. godine (73), promet po
deviznom računu Zagrebačke banke za razdoblje 01. siječnja 2014. do 31. prosinca

2014. godine (80-84), rješenje o uknjižbi prava vlasništva od dana 13. srpnja 2016.
godine (88), ugovor o darovanju od dana 16. lipnja 2016. godine (89-91), dostavu
podataka od dana 23. listopada 2020. godine (103), ugovor o kupoprodaji motornog
vozila od dana 20. ožujka 2019. godine (104-106), porezno rješenje KLASA: UP/I-
410-20/2016-001/01951, URBROJ: 513-007-28-07-2016-0005, od dana 12. prosinca

2016. godine (110-112), liječničku dokumentaciju (115,199-200), rješenje o
nasljeđivanju od dana 12. ožujka 2021. godine (129-130), uvjerenje o prebivalištu od
dana 15. kolovoza 2021. godine (141), rodni list Renate Cizel (142), nalaz i mišljenje
vještaka psihijatra (180-184), preslik spisa O – 343/2014. Saslušani su svjedoci
F. M., V. M., V. Š., N. Ž., M. Ž.,
R. B., Z. H. i I. M.. Proveden je i dokaz saslušanjem
tužiteljice, prvotuženice, drugotuženice i trećetuženice kao parničnih stranaka.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

8. Provedenim dokazima utvrđeno je da su: tužiteljica kćerka, prvotužena
supruga, drugotužena kćerka, a prvotni trećetuženik Ž. C. sin, sada pok.
S. C. koji je bio rođen 19. kolovoza 1931. godine, a umro 19. rujna 2014.
godine. S obzirom da je tijekom postupka Ž. C. umro, treće i četvrtotuženice
kao njegove nasljednice preuzele su postupak.

9. Iza pok. S. C. proveden je ostavinski postupak. Ostavinski
postupak proveden je na temelju sastavljene Smrtovnice od strane Ureda državne
uprave Matičnog ureda Pula, a Smrtovnica je sastavljena na temelju podataka iz
matice umrlih i podataka dobivenih od prvotuženice. U Smrtovnici se navode podaci
o nasljednicima i to bračni drug S. B. C., te djeca Z. C.
Z. i Ž. C.. U Smrtovnici se navode i podaci o imovini ostavitelja i to
"neregistrirani osobni automobil "Mercedes" i tekući račun devizni (inozemna
mirovina)". Prije dostave spisa javnom bilježniku radi provođenja ostavinskog
postupka zatraženi su podaci iz zemljišne knjige, glede vlasništva nekretnina. U
spis je priložen izvadak iz zemljišne knjige za k.č. 1294 upisane u z.k.ul. 645 k.o.
Funtana u kojem dolazi u listu A upisan broj katastarske čestice 1294, dvorište,
stambena zgrada i poslovna zgrada – "Lahi" površine 322 m2, a u listu B dolaze
upisani Ž. M. od D., F., L. 3 u 2/4 dijela, C. S. od
A., P., R. 44 u 1/4 dijela i K. F. rođen 17. prosinca 1941.
O., H. 54 u 1/4 dijela. Povodom navedene Smrtovnice javni bilježnik
T. F. iz P. pod posl.br. O-343/2014-5 UPP-OS-89/14 provela je
ostavinski postupak na način da je za dan 28. studenog 2014. godine na ostavinsku
raspravu pozvala sve nasljednike navedene u Smrtovnici. Dva dana prije ostavinske
rasprave tj. 26. studenog 2014. godine nepozvan je pristupio Ž. C. navodeći
da je primio poziv za ostavinsko ročište za dan 28. studenog 2014. godine, ali da
tada ne želi pristupiti već da želi dana 26. studenog 2014. godine dati nasljedničku
izjavu. Dao je nasljedničku izjavu kojom se odrekao nasljedstva iza ostavitelja. Na
ostavinsko ročište za dan 28. studenog 2014. godine pristupila je samo S.
B. C., prvotuženica, te je konstatirano da uredno pozvana Z. C.
Z., drugotuženica, nije pristupila. Sa prisutnom nasljednicom utvrđeno je da je
ostavitelj bio u više brakova i u prvom braku da je imao sina Ž., zatim da je bio
u drugom braku sa K. C. u kojemu je rođena kćerka Z.,

-/-

10

Posl. br. 31 P-298/2021-77

drugotuženica, koji brak je razveden. Nakon toga, da je bio u braku i sa S.
C., koji je također razveden, a u četvrtom braku da je bio sa S. B.
C., prvotuženicom, a druge djece da nije imao, kao što nije ostavio ni oporuku. Sa
prisutnom nasljednicom utvrđena je ostavinska imovina i to M1-osobni automobil
marke Marcedes tip 230/220, model D, broj šasije 12302310078179, proizveden

1977. godine i neutvrđeni novčani iznos na računu u Zagrebačkoj banci d.d. IBAN:
HR8923600003225612615. Dakle, prilikom utvrđenja što predstavlja ostavinsku
imovinu ostavitelja, nije utvrđeno da ostavinsku imovinu predstavlja i nekretnina
upisana u z.k.ul. 645 k.o. Funtana, 1/4 dijela k.č. 1294 (iako je u spisu bio priložen
izvadak iz zemljišne knjige). Prisutna nasljednica, prvotuženica, dala je nasljedničku
izjavu da prihvaća zakonski nasljedni dio s time da svoj nasljedni dio na automobilu
ustupa Z. C. Z., drugotuženici. Javni bilježnik je dana 28. studenog

2014. godine donio Rješenje o nasljeđivanju kojim je utvrđeno da ostavinsku
imovinu ostavitelja čini imovina koju je nasljednica, prvotuženica, navela na
ostavinskom ročištu 28. studenog 2014. godine, te su nasljednicama proglašene
prvotuženica na novčanom iznosu od ½ dijela, a drugotuženica na novčanom iznosu
od ½ dijela, te na osobnom automobilu u cijelosti. Rješenje je postalo pravomoćno

11. prosinca 2014. godine. Uvidom u predmetni ostavinski spis utvrđeno je da je
dana 05. veljače 2016. godine M. Ž., podnio Prijedlog za raspravljanje
naknadno pronađene imovine iza ostavitelja i to za nekretninu "dvorište i stambena
zgrada k.č.br. 1294 upisanih u z.k. 645 Funtana, Lahi 3", te je uz Prijedlog priložio
prikaz zemljišnoknjižnog uloška za predmetnu nekretninu. Javni bilježnik je za dan
04. ožujka 2016. godine pozvao nasljednike navedene u Smrtovnici, a od pozvanih
pristupili su S. B.-C. i Ž. C., dok je Z. C. Z.
dostavila ovjerenu izjavu vezanu za naknadno pronađenu imovinu "te se istog
nasljedstva odričem u korist brata C. Ž., Objekt: dio kuće u
Funtani, Lahi 3, 1294 Lahi". Ročištu je nazočio i M. Ž. iz F., L. 3.
Prisutni nasljednici prvotuženica i sada pok. Ž. C. predložili su da se kao
ostavinska imovina raspravi k.č.br. 1294 k.o. Funtana u ¼ dijela, za koju nekretninu
su izjavili da su znali i u prethodnom postupku, ali ovaj suvlasnički udio da pripada
M. Ž. koji da je i u posjedu istog. A taj postupak radi raspravljanja tog
suvlasničkog dijela nekretnine da je pokrenut kako bi se moglo uskladiti stvarno i
zemljišnoknjižno stanje, odnosno kako bi se M. Ž. mogao uknjižiti kao
vlasnik tog dijela nekretnine. Prisutna nasljednica prvotuženica osobno i kao
punomoćnica drugotuženice, izjavila je da se odriče u svoje ime i u ime Z.
C. Z. svojih zakonskih nasljednih dijelova u korist Ž. C., a Ž.
C. izjavio je da prihvaća nasljedstvo. Nakon toga, javni bilježnik je dana 20. travnja

2016. godine pod posl.br. O-343/2014-11, UPP-OS-89/14 donio Rješenje kojim je
utvrdio da ostavinsku imovinu iza pok. S. C. čini i k.č. 1294 k.o. Funtana u
¼ dijela, te je nasljednikom proglašen Ž. C. u cijelosti. Rješenje je postalo
pravomoćno 06. svibnja 2016. godine.

9.1. Slijedom navedenog nesporno je utvrđeno da tužiteljica nije sudjelovala
u ostavinskom postupku iza pok. S. C. koji se vodio pod posl.br. O-343/2014
ni u svojstvu stranke, nasljednika, niti u bilo kojem drugom svojstvu. A, u
ostavinskom postupku sudjelovali su prvo i drugotuženica, te Ž. C. koji je bio
označen kao trećetuženik. Ž. C. je na zapisnik 26. studenog 2014. godine,
kada je ostavinsku imovinu ostavitelja činio osobni automobil i neutvrđeni novčani
iznos izjavio da se odriče nasljedstva, a prvo i drugotuženice prihvatile su se
zakonskog nasljednog dijela s time da je prvotuženica istovremeno svoj nasljedni dio
na automobilu ustupila drugotuženici.

-/-

11

Posl. br. 31 P-298/2021-77

9.2. Nadalje, iz provedenog ostavinskog postupka utvrđeno je da je M.
Ž. podnio prijedlog za raspravljanje naknadno pronađene imovine i to u odnosu
na k.č.br. 1294 k.o. Funtana, te je po naknadno provedenom postupku utvrđeno
da su zakonski nasljednici znali za postojanje k.č. 1294 k.o. Funtana odnosno da se
1/4 dijela te nekretnine vodi upisana na ime ostavitelja, međutim da ostavitelj nije bio
i stvarni vlasnik.

9.3. U ukupnosti sa drugim provedenim dokazima, posebice iskazima
svjedoka M. Ž., njegove supruge N., te konačno Darovnog ugovora
između Ž. C. i M. Ž. utvrđeno je da u cilju usklađenja stvarnog
stanja sa zemljišnoknjižnim stanjem te prijepisa te 1/4 dijela navedene nekretnine na
M. Ž., da je Ž. C. prihvatio da se predmetna nekretnina kroz
navedeni ostavinski postupak prenese na njega kako bi isti predmetnu nekretninu
mogao prenijeti M. Ž., stvarnom vlasniku predmetne nekretnine (jer kroz
ostavinski postupak M. Ž. nije mogao steći pravni osnov za uknjižbu). To je
utvrđeno tijekom postupka iz iskaza svjedoka predloženih po tuženicima. Slijedom
toga, je Ž. C. temeljem Ugovora o darovanju predmetnu nekretninu prepisao
na M. Ž. koji se uknjižio kao vlasnik na predmetnoj nekretnini, a koji je od
ranije bio stvarni vlasnik.

10. Uvidom u Rodni list (11) utvrđeno je da je tužiteljica kćerka S.
C. rođenog 19. kolovoza 1931. godine (koji je umro 19. rujna 2014. godine).
S obzirom na tu nesporno utvrđenu činjenicu (unatoč što tu činjenicu ne
prihvaćaju tuženici) na tu okolnost više nema potrebe obrazlagati.

11. Tuženici osporavaju da bi tužiteljica bila kćerka sada pok. S.
C., međutim to osporavanje je samo paušalni navod jer niti jednim dokaznim
prijedlogom nisu predložili dokazivanje te njihove tvrdnje, odnosno navoda, a niti je
u ukupnosti svih provedenih dokaza utvrđeno da tužiteljica ne bi bila kćerka sada
pok. S. C..

12. Tužiteljica je podnijela prijavu protiv prvotuženice zbog kaznenog djela
ovjeravanja neistinitog sadržaja opisanog i kažnjivog po čl. 281. st. 1. KZ/11.
Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu je podiglo optužnicu protiv prvotuženice, te
je Općinski sud u Pazinu pod posl.br. K-17/2020-2 donijelo presudu kojom je
prvotuženici izdan kazneni nalog, te je oglašena krivom što je 28. studenog 2014.
godine u Poreču, u uredu javnog bilježnika T. F., na ročištu održanom u
ostavinskom postupku iza pok. S. C. prilikom davanja izjave o rodoslovlju
ostavitelja, izjavila da ostavitelj ima sina Ž. i kći Z., te da druge djece nije
imao, iako je znala da je tužiteljica kći od ostavitelja i na taj način da je dovela u
zabludu nadležno tijelo da u javnoj ispravi ovjeri što god neistinito i na taj način da
je počinila kazneno djelo krivotvorenja - ovjeravanjem neistinitog sadržaja opisano i
kažnjivo po čl. 281. st. 1. KZ/11, te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 6
mjeseci uvjetno na dvije godine. Prvotuženica je podnijela prigovor protiv kaznenog
naloga, te je postupak još u tijeku.

13. Sud u parničnom postupku odlučne činjenice utvrđuje s stupnjem
izvjesnosti, u smislu da uvjerenje suda o njima mora biti takvo da isključuje svaku
razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

14. Temeljem odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989,

-/-

12

Posl. br. 31 P-298/2021-77

20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199,
129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008,
57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP) primjenom pravila o teretu
dokazivanja u svjetlu tog instituta sud je mišljenja, odnosno sud je utvrdio da
tuženici nisu dokazali da tužiteljica nije kćerka sada pok. S. C..

15. S obzirom na nesporno utvrđenu činjenicu – rodni list da je tužiteljica
kćerka sada pok. S. C., sukladno odredbi čl. 8. Zakona o nasljeđivanju
(Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) ista je morala biti
sudionik, stranka ostavinskog postupka koji je proveden iza pok. S. C. kod
javnog bilježnika T. F. u Poreču pod posl.br. O-343/2014.

16. Tužiteljica u ovoj pravnoj stvari tvrdi da su tuženici znali za njezino
postojanje, kao i za činjenicu da je ona kćerka sada pok. S. C., te da su tu
činjenicu prešutjeli i na taj način doveli u zabludu lažnim prikazivanjem i prikrivanjem
činjenica javnog bilježnika (a prije toga i nadležnu osobu u Matičnom uredu), slijedom
čega da je za tužiteljicu nastala imovinska šteta koja se sastoji u gubitku dijela
ostavinske imovine na koju je imala pravo iza smrti svog oca.

17. S obzirom na nesporno utvrđenje da je tužiteljica zakonska nasljednica
pok. S. C., kao i da se Ž. C. odrekao nasljedstva na osobnom
automobilu, tužiteljici pripada pravo 1/3 dijela na ostavinskoj imovini ostavitelja i to
na osobnom automobilu odnosno vrijednosti osobnog automobila. S obzirom da je
osobni automobil prodan, a i s obzirom na alternativno postavljen tužbeni zahtjev
tužiteljice u slučaju da je osobni automobil već prodan, tužiteljici pripada pravo na
1/3 dijela kupoprodajne cijene za predmetni automobil.

18. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji motornog vozila (104) u kojem je prodajna
cijena ugovorena u iznosu od 6.000,00 kn, tužiteljica je kao iznos 1/3 dijela
kupoprodajne cijene označila 2.000,00 kn, odnosno protuvrijednost u eurima, te je
sud obvezao prvo i drugotuženicu da isplate tužiteljici navedeni iznos na ime 1/3
dijela kupoprodajne cijene predmetnog automobila. Naime, za predmetni automobil
prvo i drugotuženice izjavile su da se prihvaćaju nasljedstva na istome, te je
prvotuženica svoj nasljedni dio ustupila drugotuženici. Drugotuženica je predmetno
vozilo, temeljem Ugovora o darovanju darovala svome sinu N. Z. 2016.
godine koji je kasnije predmetni automobil darovao Ž. M..

19. Na predmetnom osobnom automobilu prvo i drugotuženice prihvatile su
se svog nasljednog dijela. Prvotuženica je svoj nasljedni dio na svom osobnom
automobilu ustupila drugotuženici, ali nasljednik trajno ostaje nasljednikom, osim ako
se valjano ne odrekne svoga nasljedstva, a prvotuženica se nije odrekla
nasljedstva. Zato je sud obvezao prvo i drugotuženicu za isplatu iznosa na ime
osobnog automobila kako je to presuđeno u točki I izreke ove Presude.

20. U odnosu na nekretninu valja ukazati na odredbu čl. 5. st. 3. Zakona o
nasljeđivanju koja propisuje da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u
trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne
naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što
netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju. Sukladno
navedenom, a utvrđenom u ukupnosti svih provedenih dokaza predmetna
nekretnina odnosno 1/4 dijela k.č. 1294 k.o. Funtana nije bila stvarno vlasništvo

-/-

13

Posl. br. 31 P-298/2021-77

ostavitelja. Bez obzira što je predmetna nekretnina kao takva u zemljišnim knjigama
u času smrti ostavitelja bila upisana u 1/4 dijela na ime ostavitelja, ostavitelj nije bio
suvlasnik predmetne nekretnine u trenutku svoje smrti. Naime, iz iskaza
prvotuženice kada je iskazala da je S. C. bio vlasnik nekretnine u F., ali
da je nakon tri godine njihovog braka on prodao predmetnu nekretninu, kao i iz
iskaza svjedoka M. Ž. i drugih svjedoka predloženih od strane treće i
četvrto tuženika (N. Ž., Z. H., V. M., F. M.,
V. Š.) utvrđeno je da je M. Ž. stvarni vlasnik predmetne
nekretnine bio i u času smrti ostavitelja tj. i prije smrti ostavitelja i da je u predmetnoj
nekretnini živio i živi više od 25 godina, kao stvarni vlasnik.

21. Nadalje, iz iskaza svjedoka M. Ž. proizlazi da je predmetna
nekretnina kada je S. C. otišao živjeti iz F. imala otprilike 60 m2 i
manje, da nije imala ni kanalizacije, a da kuća sada ima 99 m2 i tu nadogradnju da
je izvršio upravo M. Ž.. Vezano za procjenu predmetne nekretnine odnosno
vrijednosti od 1/4 dijela proizlazi da se procjena vršila nakon sklapanja Ugovora o
darovanju između Ž. C. i M. Ž. tj. 2016. godine tj. dugi niz godina
nakon što je S. C. bio prodao predmetnu nekretninu.

22. Svjedokinja F. M. izjavila je da je u F. došla živjeti

1998. godine. M. Ž. je njezin susjed koji živi na adresi L. 3, i otkad je ona
u F. on da sa ženom živi na adresi L. 3. Ne zna tko je vlasnik kuće u kojoj on
živi, ne zna tko je bio vlasnik prije, samo zna da on tu kuću koristi. Kada je došla
živjeti u F. u početku kod M. Ž. dolazio je Ž. C., ali nije se
puno zadržavao već je bio samo u posjeti. Ž. M. da je imao restoran i
trgovinu pa se zbog poslovnih obveza kod njega nije puno zadržavao. S. C.
vidjela je samo jednom i to u bolnici u Puli kada je i njezin svekar tada bio u bolnici.

23. Svjedok V. M. iskazao je da živi u Funtani od 1994. godine. Prije
toga da je živio u Zagrebu. M. Ž. je njegov prvi susjed i kada je došao živjeti
u F. on je već živio sa ženom N. u istoj kući gdje i sada živi i cijelo vrijeme
življenja svjedoka u F. M. Ž. da živi u istoj kući. Poznavao je S.
C. kada je još kao dijete dolazio kod svog oca u Funtanu. Ne zna gdje je živio
S. C.. Za Ž. C. zna da je živio u Vrsaru. Kao dijete kada je dolazio kod
oca da se maglovito sjeća da je viđao C. S. i njegovu bivšu ženu koja se
također zvala S., a nije riječ o prvotuženici, a viđao ih je u kući gdje je poslije
živio M. Ž., na adresi L. 3.

24. Svjedokinja V. Š. iskazala je da živi u F. 37-38 godina, na
udaljenosti cca 200 m od kuće u kojoj žive M. Ž. i N. Ž.. Od kad ona
zna oni da "oduvijek" žive u toj kući u kojoj i sada žive. Pok. S. Ž. da je
majka od M. Ž. i dok je bila živa i ona je živjela u toj istoj kući na adresi
L. 3, F.. Pok. S. C. ne poznaje, niti se sjeća da ga je poznavala.
Vjerojatno se je S. C. bio razveo od supruge S., majke M. Ž..

25. Svjedokinja N. Ž. iskazala je da se sa M. Ž. vjenčala

1980. godine i od tada da žive zajedno u F. na adresi L. 3, s time da se je
ranije ta adresa zvala Bratstva i jedinstva. Radi se o istoj kući u kojoj i danas žive.
Prije vjenčanja je živjela u V., a M. je živio u Njemačkoj. Zapravo da
precizno kaže M. i ona su i prije vjenčanja 6 mjeseci živjeli zajedno i to u toj
istoj kući u Funtani u kojoj i sada žive. Poznavala je S. C.. Ne sjeća se da li

-/-

14

Posl. br. 31 P-298/2021-77

je S. C. stanovao u toj kući prije nego su M. i ona počeli živjeti u njoj. Zna da je S. C. bio u Njemačkoj, i da je tamo radio.

26. Svjedok M. Ž. iskazao je da kada je imao oko 6 godina upoznao
je Ž. C. u Zagrebu i on da mu se tada predstavio kao polubrat. Njegova
mama S. C. i S. C. da su bili u intimnoj vezi. Ž. C. rekao mu je
da imaju istog tatu odnosno da je njegov tata S. pravi tata, a kako je njegova
mama S. tada bila sa S. da je na neki način da je S. i tata svjedoka
iako nije bio biološki tata. Rekao je da živi u F. na adresi L. 3, a na upit čija je
to kuća iskazuje da je ta kuća sada njegova, a prije da je bila od njegove majke
S. C. i od njezinog supružnika S. C. jer su je oni zajedno radili,
odnosno da su zajedno kupili jednu staru štalu i od nje napravili kuću u kojoj on sada
živi sa svojom ženom i koje je sada vlasnik. Dalje tvrdi da je brak između njegove
mame S. C. i S. C. razveden i da, kako su zajedno izgradili kuću,
svakome od njih je pripala ½ kuće. Njegova majka da je nakon razvoda braka od
S. C. otišla živjeti u Njemačku, a prije nego je otišla da mu je prepisala ½
kuće tj. njezin suvlasnički dio. I S. C. da je otišao iz F., a da je on svoju
polovinu kuće prodao F. K. 1995. godine, te je svjedok od F. K.
tu ½ kuće kupio 2019. godine, čime je on sada vlasnik te kuće u cijelosti. On da je
kao vlasnik cijele kuće jednu prostoriju od cca 15 do 20 m2 prodao nekim
Slovencima tako da se u zemljišnim knjigama kao suvlasnici uz njega, vode i ti
Slovenci. Negdje 80-tih godina, a vjenčao se 1980. godine, tada negdje u to vrijeme
između njegove majke S. i S. C. da su počele trzavice i tada su se oni
razišli. Nakon razilaza između njegove majke S. i S. C., S. da je
ostao u kući u F. 2 godine i nakon toga da je on odselio iz te kuće. S. C.
da je imao auto Mercedes koji je bio 1977. godine proizvodnje. Taj auto da je
naslijedila Z. C. Z.. Ona da je tada htjela uzeti auto u Njemačku
kako bi joj bio na spomen od oca. Auto nije bio registriran, a kako ona nije imala niti
parkirno mjesto u Njemačkoj gdje bi ga držala, uvidjela je da taj auto neće uzeti u
Njemačku. Kako je inače on popravljao auta, ona da ga je pitala da li bi on taj auto
uzeo. Na kraju on da je pristao i uzeo taj auto, ali danas da mu je žao zbog toga jer
je auto bio jako star, a bili su veliki troškovi da bi opet mogao biti u funkciji. Z.
da mu je darovala taj auto. U taj stari Mercedes on da je uložio otprilike 900,00 eura,
a prodao ga je za 800,00 eura, jer je auto zahtijevalo više nego što je on mogao u
njega uložiti. Tvrdi da ne zna da li je Z. imala sestru, jer je najprije upoznao
Ž. C., a kasnije je upoznao Z.. Sjeća se da je njegova majka S.
vikala na S. C. "koliko ih još imaš?", pod time je mislila koliko on ima djece
jer joj je prešutio vjerojatno i ovu djecu, Z. i Ž.. G. M. ne
poznaje, niti je čuo za to ime. Njegova žena je iz Varaždina i on je odlazio u
Varaždin, a od kad je započeo ovaj spor, čuo je za taj spor od svoje supruge i od
supruge Ž. C., a to je čuo u vrijeme kada je Ž. C. nije imala ni kanalizacije. A
kuća sada ima 99 m2 i tu dogradnju izvršio je svjedok, tako da kuća sada ima i
kanalizaciju, septičku jamu tako da je velika razlika od vremena kada je S.
C. napustio kuću i danas, kada je on tu kuću dogradio i uredio. Cijela kuća
predstavlja jednu stambenu cjelinu. Zaključno želi reći da je u ostavinskom postupku
iza pok. S. C. podnio prijedlog za raspravljanje imovine koja nije riješena u
ostavinskom postupku iza Slavka Cizela i javni bilježnik je donio Rješenje

20.4.2016.g. kojeg u presliku pokazuje sucu (sudac konstatira da se radi o rješenju
koji je u ostavinskom spisu O-343/2014 na listu 12) i da su tada nasljednici izjavili

-/-

15

Posl. br. 31 P-298/2021-77

da ne žele uvrstiti u ostavinsku imovinu suvlasnički dio nekretnine tj. te kuće jer da
pripada M. Ž..

27. Svjedokinja R. B. rođ. C., sestra tužiteljice i sestra
drugotuženice, polusestra od Ž. C., iskazala je da se dobro sjeća njihovog
djetinjstva tj. i odnosa između G. M. i S. C.. Njihov otac S.
C. dolazio ih je redovno posjećivati u Varaždin. Veselile su se, pogotovo G.,
kada je tata dolazio jer su tada s njime išli na izlet, a ona da se manje veselila jer je
zapravo htjela da tata živi s njima, a ne samo da ih dolazi posjećivati. G. je
imala dobar odnos sa ocem, čuli su se i telefonom kasnije. Sjeća se da je otac
vodio G. u Zagreb kada su odlazili kod djeda jer je djed od G. po ocu
G. ostavio u nasljedstvo vinograd. Njihova majka i njihov otac bili su u dobrim
intimnim odnosima, G. i ona su se smijale o tome, jer su svi bili u jednom
malom stanu pa su vidjele. Kada je otac S. vodio G. u Zagreb vezano za
sređivanje imovinskog stanja vezano za vinograd od djeda po ocu, G. je tada
imala oko 18 godina, a ona oko 15 godina. Ima stare fotografije koje pokazuje
sucu, i temeljem ovih fotografija tvrdi da su tuženici tj. S. B., Z.
C. i Ž. C. znali za G.. Tako pokazuje fotografiju koja na poleđini ima
broj 1 i na toj fotografiji je njihova majka M. R. i Z. C.. Zatim
pokazuje i fotografiju 2 na kojoj su njihova majka i Z. C.. Zatim
fotografiju broj 3 na kojoj su u dječjem krevetiću Z. C. starija i G.,
zatim fotografiju 4 na kojoj su Z. C., G. i njihov ujak F. R.
(majčin brat). Zatim fotografija 5 na kojoj je njihova majka i Z. C..
Fotografija 6 na kojoj je također njihova majka i Z. C. koja je tada počela
u 1. razred osnovne škole, zatim fotografija 7 na kojoj je Z. C. obučena
kao pionirka, zatim fotografija 8 na kojoj je također Z. sa loptom u ruci, zatim
fotografija 9 na kojoj je Z. slavila rođendan, zatim fotografija 10 na kojoj
su sve tri sestre Z., G. i ona sa majkom, zatim fotografija 11 na kojoj
su također sve tri sestre sa majkom, zatim fotografija 12 na kojoj su sve tri sestre sa
djedom po majci, zatim fotografija 13 na kojoj su zajedno Z. i G. i
fotografija 14 na kojoj su one tri sestre sa tetom i njezinim mužem (majčinom
sestrom) i sa šogoricom od njezine mame. Na svim tim fotografijama ona je bila
najmlađa jer je bila 3 godine mlađa od sestre G. i 6 od sestre Z..
Prema tome što je sada pokazala htjela je potvrditi da su zaista tuženici znali da
G. postoji i da je ona kćerka od S. C.. Sjeća se kada je imala 15 ili 16
godina da je otac S. C. došao u V. sa Ž. C. i tada je
S. ostao sa njihovom majkom u V. u stanu, a nju je poslao da sa
Ž. C. ide pred Srednjoškolski centar u kojem je G. išla u školu i da
ih upozna. Tada je njezin otac i nju upoznao sa Ž. C.. I tom prilikom
Ž. C. i G. C. su se upoznali, a sa njom neko kratko vrijeme prije i svi
zajedno su se vratili u stan u V. gdje su bili njihova majka i S. C..
Prvotuženica S. B. je također znala za G. jer je G.
telefonom nazivala oca S., ali se na telefon javila prvotuženica i rekla je
G. zašto je stalno zove, zašto je zanima kako je tata da će joj ona reći kako.
Citira riječi koje je prvotuženica govorila G. "tvoj tata nije doma" ili "tvoj tata je u
garaži" ili "tvoj tata je zauzet" ili "tvoj tata nije kod kuće". I suprug od G. koji se
zove I. M., koji je vozač kamiona, odlazio je u R. kod oca od G.
tj. kod S. C. i posjećivao ga je. Tako da nije točno da tuženici nisu znali da
postoji G.. I. je da su prvo i drugotuženice i Ž. C. znali da je
G. kćerka od S.. Z. je vidjela zadnji puta 1990. godine kada je ona
došla u Varaždin vidjeti njihovu majku, G. i nju koja je tada imala dijete od 6

-/-

16

Posl. br. 31 P-298/2021-77

mjeseci i ona ih je došla posjetiti. Z. se nešto posvađala sa majkom,
Z. je bila jako ljuta i odjurila je iz stana van. Kada je njihov otac S. C.
doveo Ž. C. u V. da se upoznaju otac im je rekao da je Ž. njegov
sin i zato da je Ž. i njihov brat odnosno polubrat. Otac im nije rekao tko je majka
od Ž. C.. Ona da je svoju majku uvijek pitala zašto tata, S. C., ne živi
sa njima, a majka da joj je odgovarala da on radi u Njemačkoj i da on nije tu. U to
vrijeme tata nije živio sa drugom ženom odnosno ne zna da li je živio sa drugom
ženom, one da su stalno pitale gdje je Z.. Ponavlja Z., G. i
ona da su odrasle skupa. Na fotografijama koje pokazuje vidi se da su bile zajedno i
u vrijeme kada je Z. bila pionirka. Kako su G. i ona pitale gdje je
Z. jer je ona otišla nakon što je postala pionirka, nakon što je imala otprilike
6 ili 7 godina, majka im je odgovarala da Z. ide u školu u Njemačkoj i da je
kod oca u Njemačkoj. G. i ona su u kontaktu, često telefonom razgovaraju jer
ona živi u Engleskoj, a G. ovdje u Hrvatskoj. Tako joj je G. u
telefonskom razgovoru rekla da joj mora nešto reći, a to da je, da je otac umro, a ona
je ostala iznenađena i pitala kako to, odnosno što to govori. Zatim da joj je ispričala
da je preko Facebook-a u kontaktu sa jednom gospođom vezano za recepte kolača
i da je u tom kontaktu ta gospođa rekla da je iz P., a G. da je odmah
rekla da njezin tata živi u P. i da ga poznaje. Nakon toga, ta gospođa da ju je
kontaktirala ili isti dan ili drugi dan, te da joj je rekla da je njezin otac S. C.
umro pred 4 godine. Sestra G. je po tom saznanju bila u šoku, strašno, a
kako je ona bila udaljena od nje nije joj mogla pomoći. I ona da je bila u šoku i za nju
je ta vijest bila strašna, a G. je to posebno pogodilo jer je bila vezana za oca.
Ona da nije bila posebno vezana za oca S. C. i najradije da ga oslovljava sa
gospodin S. C. jer njoj je u početku bilo čudno zašto ne živi s njima, a kasnije
kada je saznala da je živio i sa S. B. i sa još drugom ženom, nakon
toga ona da nije bila toliko vezana za njega jer ga više nije željela zvati ocem.
Njezina majka je tražila promjenu prezimena u njezino djevojačko prezime jer su se
ona i otac svađali i razvod je tada bio u tijeku. Svađali su se oko toga da li je ona
njegovo dijete ili ne. G. i ona su pokušavale stupiti u kontakt sa Z.,
preko jedne sestrične M. jer ta sestrična živi u N. i Z. živi u
N.. Preko sestrične M. dobili su saznanje da je Z. rodila, da ima
sina koji se zove N., da ima nekih zdravstvenih problema, autizam, htjele su joj
pomoći, ali M. im je rekla da Z. ne želi kontaktirati sa njima. G. da
je čak u N. tražila Z. i našla je njezinu adresu, ali joj Z. nije
htjela otvoriti vrata. G. je pokušala kontaktirati Z., ali nije uspjela
stupiti u kontakt jer da joj Z. nije htjela otvoriti vrata. O. da je kontaktirala
Z. kada je umrla njihova majka, a umrla je 1990. godine, jer im je trebalo
vezano za ostavinsku raspravu iza majke, međutim Z. ni tada nije došla već
je pisala sudu da ne želi imati ništa sa njima. Ona se odrekla nasljedstva iza svoje
majke u njihovu korist, a radilo se o nasljedstvu stana koji nije bio otplaćen. Po
pričanju njezine majke između majke i oca bio je dogovor da će Z. stanovati
sa ocem, a razlog tome je bio alimentacija, da će svatko brinuti o djetetu s kojim će
dijete živjeti. Kada je prije iskazivala u citatima što je prvotuženice odgovarala
G. kada je G. pokušavala telefonski kontaktirati oca, to da joj je ispričala
G. i njezin muž. I. M. joj je osobno rekao da je on posjećivao u
R. S. C. kada je poslovno kao vozač dolazio u I.. Ona sa
Ž. C. nije bila u kontaktu nakon susreta kada je Ž. sa ocem došao u
V. i kada je ona imala oko 15 ili 16 godina. Ona je Ž. C. vidjela samo
taj jedan put.

-/-

17

Posl. br. 31 P-298/2021-77

28. Svjedok Z. H. iskazao je da tužiteljicu ne poznaje. Poznaje
samo prvotuženicu i trećetuženicu već otprilike 25 godina i u dobrim je odnosima s
njima, viđa ih jednom godišnje, i to ako se sretnu. S. B. C. poznaje od
negdje poslije Domovinskog rata, otprilike 30 godina i to preko njezinog supruga,
sada pok. S. C.. S. C. bio je očuh od njegovog očuha, a njegov očuh
zove se M. Ž.. Ž. C. je možda vidio par puta u životu, viđao ga je
češće nego ovdje prisutne tuženice. Svjedok je živio u F., a on u V., a to da
nisu udaljena mjesta pa se tako poznaju. Ž. C. mu nikada nije ništa pričao
koliko ima braća i sestara, nikada o tome on nije ništa od nikog čuo. Ne zna čija je
kuća u kojoj njegov očuh živi, papirnato ne zna, ali zna da njegov očuh u toj kući živi,
i to puno prije nego je ovdje došao kod svoje mame, a on je došao kod svoje mame
negdje oko 1977. ili 1978. godine. Njegova mama živi sa M. Ž. i dan
danas žive u F. u istoj kući. Pok. S. C., neko vrijeme dolazio je u
F. sa S. C., i to ne sa S. prvotuženicom, već sa nekom
drugom S. C., njegovom prvom partnericom. Oni su samo dolazili kod
M. Ž. i njegove mame u posjetu. Ne zna u koliko brakova je bio sada pok.
S. C., niti koliko je djece imao.

29. Svjedok I. M., suprug tužiteljice, iskazao je da je S. C.
upoznao još u vrijeme dok su tužiteljica i on bili dečko i cura negdje 1985. godine ili

1986. godine. Sa tužiteljicom se vjenčao 1987. godine, dobili su dva sina, Nikolu i
Kristijana. Oba sina rođena su im 1988. godine. Sjeća se kada su se jednom
supruga, on i djeca, vraćali sa puta iz Francuske i Italije da su stali u Poreču i
njegova supruga je nazvala svog oca S. C. i po pozivu dogovoren je susret
u P. na jednom parkiralištu, i prilikom tog susreta bili su svi zajedno tj. i S.
C. otprilike 15 do 20 minuta. Njihova djeca su tada imali otprilike 5 do 6 godina,
bili su pred školu, i S. je vidio svoje unuke. Zagrlio je svoje unuke, izljubio ih
je. Tada je vidio svoje unuke prvi put. Radovao se što je vidio i kćerku, njegovu
suprugu, jer je prije toga nije bio vidio par godina. S. C. znao je, kada je
odlazio u N. proći preko V. u posjet kćerki, tužiteljici. U to vrijeme on
je bio na poslu. Kada je S. C. putovao u Njemačku ili se vraćao iz Njemačke u
Varaždinu je svratio kod tužiteljice gdje je tužiteljica živjela sa svojom majkom u
stanu. Tužiteljica je svog oca oslovljavala sa "tata". Osim tih susreta u Varaždinu i u
Poreču na parkiralištu, oni obitelj tj. njegova supruga i djeca dolazili su kod S.
C. u Poreču, u mjesto Radmani gdje je živio, djeca su tada išla u srednju školu i to
je moglo biti negdje 2003. ili 2004. godine. Prilikom susreta u Radmanima 2003. ili

2004. godine kada su cijela obitelj bili kod S. C. sjeća se da je stariji sin imao
rođendan i S. mu je dao 50,00 eura. Mlađi sin je išao u školu za autolimara,
mehaničara i S. mu je pokazao radionu iza kuće i čak je tada tamo bio auto
Mercedes, ali i auto marke Peugeot kojeg je tadašnja gospođa od S. bila dobila
kao nagradu od tvrtke Zepter i taj Peugeot je imao čak i mašnu. Njegovom mlađem
sinu je tom prilikom S. C. rekao, kada umre da će mu ostaviti radionu.
Njegova supruga nije odlazila sama kod oca, zna da su odlazili zajedno, jednom
čak i vlakom, tada bez djece. Kada su došli vlakom došli su do Pazina i S. ih je
čekao u P. i tu su bili zajedno neko vrijeme i nakon toga on da ih je odvezao
do Rijeke na vlak. Tom prilikom je supruzi dao 100 maraka na ime troškova njihovog
dolaska. On je inače vozio za Vindiju, mlijeko i supruga je znala i sa njim doći
kamionom i zvali su S. kako bi dogovorili susret, ali se na telefon javila gospođa
s kojom je S. živio i uvijek je ta gospođa govorila da se S. ne može javiti, da
je umoran i slično. Pet puta otprilike je tužiteljica došla sa njim u Istru kamionom,
kada je bio vozač Vindije. Njegova supruga je i telefonom kontaktirala svog oca

-/-

18

Posl. br. 31 P-298/2021-77

koliko zna i kad ga je telefonski htjela čuti uvijek je gospođa s kojom je živio
odgovarala da je S. ili u radioni, ili da gleda tv. Susrete S. i njegove
supruge – tužiteljice doživio je sretnima. Sjeća se kad su tužiteljica i on bili dečko i
cura, kada je tužiteljica imala 17 ili 18 godina, još je pohađala srednju školu da mu
je pričala da je od pok. djeda po ocu dobila jedan vinograd, ali u konačnici za taj
vinograd tata S. joj je dao novac. Tužiteljica je za smrt svog oca saznala putem
telefona-vibera, jer je u grupi gdje se kuha. Njegova supruga je to saznala od jedne
gospođe koja je također u grupi i ta gospođa se zove Vesna. Jedna drugu su
ispitivale od kuda su i kada je ta gospođa Vesna rekla da je iz Poreča, njegova
supruga je rekla da joj tata živi u P., R., pa je slijedilo pitanje kako se
zove tata od njegove supruge, pa je njegova supruga rekla ime svog oca. Ta
gospođa Vesna je rekla prilikom nekog drugog navrata, a ne odmah kada je njegova
supruga rekla da ima oca u Poreču, da poznaje oca od njegove supruge, odnosno
da joj je otac umro i da je pokopan kod oca od Vesne. Kada je to čula tužiteljica,
ništa joj nije bilo jasno, kako joj nitko ništa nije javio. Onda je gospođa Vesna otišla
na groblje i slikala grob i poslala sliku tužiteljici. I tada je tužiteljica vidjela da je to
njezin otac. Poslije toga je zvala broj na koji je inače zvala oca, ali više joj se nitko
nije javljao. Tužiteljici je bilo teško, boljelo ju je u prsima, osjećala se poniženo jer joj
nitko nije javio za smrt oca, imala je sestru Z., ali ta sestra Z. ne
priznaje tužiteljicu kao sestru. Ne zna u koliko brakova je bio pok. S. C.. Ne
zna koliko djece je imao S. C., zna za sina Ž.. Ne zna čija je R..
R. ima prezime C. pa je moguće da je to isto kćerka od S., ali nije sto
posto siguran. Za Vindiju radi od 1994. godine, i sve do dan danas ali trenutno je u
Njemačkoj, ali za istog vlasnika i to kao vozač. Vozio je kamo god mu je gazda
naložio, u Konzum, u Plodine i slično. S. C. je posljednji put vidio, nije sto
posto siguran, ali bilo je to negdje oko 2013. do 2015. godine, kada je sa njim bio
jedan njegov sin i kolega J. N.. Gospođu S. ovdje prvotuženicu da je
vidio kada je sa ženom i djecom bio u R., a bili su došli nenajavljeni, a
drugi puta je bio sa mlađim sinom i kolegom J. N.. U dva navrata je
vidio prvotuženicu. Nakon toga on je S. vidio kada je vozio robu u Konzum.
Tužiteljica je vidjela svoga oca kada su se cijela obitelj vraćala iz Francuske, zatim
kada su sa vlakom došli u Pazin, zatim kada su nenajavljeno došli kod njega u
Radmane plus toga onda kada je on došao njoj u posjetu u Varaždinu. Kada su kao
obitelj došli nenajavljeno kod Slavka došli su svojim autom i tada su spavali kod
S. u kući u R., u apartmanu, ne sjeća se točno adresu. U svakom
slučaju spavali su u istoj kući gdje i S. sa ženom. Nije upoznao Ž. C..
Kada su bili sa vlakom došli u Pazin također su se vidjeli na kratko par minuta, jer je
S. rekao da nema vremena pa ih je vozio za Rijeku na vlak, i tada je tužiteljici
dao 100 maraka. Tužiteljica se posljednji puta vidjela sa svojim ocem kada su svi tj.
cijela njihova obitelj bili ovdje kod njega u R., a to je moglo biti negdje oko

2015. godine otprilike, koliko se sjeća djeca su tada išli u srednju školu. Tužiteljica je
saznala da joj je otac umro prije otprilike 3 do 4 godine.

30. Tužiteljica je iskazala da je preko Facebooka saznala za smrt svog oca
S. C. i to od gospođe V. V. koja je u grupi za kuhanje i preko
koje grupe su si slali recepte. V. pa joj je pisala
da li poznaje njezinog oca i rekla joj kako se otac zove, da je taksist, da ima
apartman. Ona joj je odgovorila da li se njezin otac zove S.. Tužiteljica da joj je
odgovorila da, da se zove S. C.. Nakon toga, da ju je nazvala i da joj je preko
telefona rekla da je njezin otac umro. Ona da je ostala u šoku i neko vrijeme bez
riječi, pa je V. pitala da li je još na vezi i odgovorila joj je da je. V. joj je

-/-

19

Posl. br. 31 P-298/2021-77

rekla da za nju nije znala, da zna samo za Z., da je 15 godina radila sa
S. zajedno za tvrtku Zepter. Gospođa V. V. zamolila ju je da ne
spominje S. da je razgovarala sa njom tj. sa V.. U svom mobitelu ima sve
poruke koje joj je gospođa V. slala, a vezano za taj slučaj kada je saznala o smrti
oca. Tako npr. ima, a na dopuštenje suca, čita iz mobitela datume 18. siječnja

2019. u 17:46 i sadržaj te poruke glasi: "Možda, biste mogla zatražiti pravni savjet
od odvjetnika, ne znam što da vam kažem, sve to skupa je više nego tužno i
žalosno." Nakon toga Vesna i ona kontaktirale su sa nekoliko poruka. Dalje je
iskazala da je bila povrijeđena, izdana od strane obitelji i začuđena da joj mogu
zatajiti smrt njezinog oca. Ona od samog rođenja nije živjela sa ocem, ali da su se
viđali od malih nogu. Otac da je dolazio kod nje i njezine majke u kuću u V., u
K. 6 i sa njime da je često bila i Z., njezina sestra i kćerka od
njezinog oca. Kada su oni dolazili kod njih u V. da je bila prisutna njezina
polusestra R. i njezin suprug kada je već bila u braku. Njezin odnos s ocem kao
i očev odnos sa njom da je bio dobar, često da su se viđali. Kada je već bila udana,
njezin suprug je radio za Vindiju, pa je kamionom dolazio u Poreč, pa je i ona
nekada znala doći s njim i tom prilikom je posjetila oca, ali izvan kuće gdje je živio.
Njezin suprug je nazvao njezinog oca kada dolazi ili dolazimo kada je ona bila s njim,
pa su se našli kod Poslovnice Vindije u Poreču i otac je došao do Poslovnice pa su
se vidjeli. Pričali su o djeci, pitao ju je kako je, kako su djeca. Njezin suprug se tako
viđao sa njezinim ocem pod dva do tri puta mjesečno, a ona otprilike dva do tri puta
godišnje. Kada su njezina djeca bila manja i ona su viđala djeda, njezinog oca. Zna
gdje je živio njezin otac, u R. 44. Oni kada su dolazili u Poreč, dolazili su sa
kamionom u vlasništvu Vindije pa zbog toga nisu odlazili izvan rute nego samo do
Poslovnice Vindije i zato nisu odlazili u mjesto gdje je njezin otac živio, tj. u
Radmane. Ona je od svog djeda, s očeve strane, naslijedila zemljište u naravi
vinograd zvano G. u mjestu iznad Zagreba. Djed da se zvao A. C.. To je
bilo u razdoblju kada je ona već bila navršila 18 godina. Tata ju je nazvao da dođe
na sud u Zagreb povodom smrti djeda Alojzija i ona da je vlakom otišla do Zagreba i
do suda. Tata da ju je čekao na željezničkoj stanici u Zagrebu i odveo do suda.
Naslijeđeni vinograd da je prodala. Polubrata Ž. C. da je upoznala u
V. kada je bila u srednjoj školi 1981. na 1982. godinu. Sjeća se tog dana
kada je izlazila iz škole, vani je bila njena polusestra R. i tada ju je ona
upoznala sa Ž. C. i rekla joj je "evo to je tvoj polubrat Ž.". Sa ocem je
bila u kontaktu i putem telefona, često ga je nazvala. Zvala ga je na fiksni telefon u
R.. U 90% slučajeva njezinih poziva javila se S. B. C.. Ne
sjeća se da li je zvala i u razdoblju kada je njezin otac već bio pokojni. Kada je
nazvala telefonom S. joj je odgovorila G. tata je sad u garaži, a garaža
je daleko", znala mi je reći "nije ga doma" i znala mi je reći "pa mogu ti ja reći kako
je", a ona joj odgovorila da baš njega želi čuti da joj kaže kako je. Ne sjeća se u
cijeloj komunikaciji da li je uvijek za oca kada je razgovarala sa njom govorila "ili
S. ili tata". Ona da je u svezi svega toga ponižena, povrijeđena. I drugotuženica
da je znala da joj je ona rođena sestra, ona je dolazila kod njih kada su već bile
velike i o tome imaju i slike. Gospođa Vesna joj je rekla kada je umro njezin otac. Ne
zna koliko dugo su njezin otac i prvotuženica bili u braku. Njezin otac je imao 4
braka. Jedna od prvih žena mu se također zvala S.. Tu drugu S. je
upoznala. Nije upoznala i preostale supruge oca. Zadnji puta je svoju sestru
Z. C., drugotuženicu, vidjela kada je ona čuvala njezinog sina N. kada
je on imao otprilike 2 godine. Tom prilikom da je baka bila bolesna, a Z. je
bila kod njih, sjeća se da je sjedila na kauču. Njezin sin Nikola danas ima 34 godine.
To znači da je Zvjezdanu zadnji puta vidjela prije cca 32 godine. Pokazuje fotografiju

-/-

20

Posl. br. 31 P-298/2021-77

na kojoj su slikane njezina majka M. i njezina sestra Z.. Prvotuženicu je
vidjela jednom i to 11. siječnja 2004. godine kada su njezin suprug I., njezini
sinovi N. i K. i ona bili kod njezinog oca u R. i tada je sa ocem bila
S., prvotuženica i tada su se prvi puta vidjele. Ona da se predstavila da je
kćerka od S. C., S. da je bila uljudna. Prespavali su kod njih u
R.. Ž. C. je vidjela jedanput u Varaždinu kako je prije i iskazala, ispred
škole. Ona da se s njime nakon toga čula samo telefonom. Slavko tj. njezin tata nije
imao mobitel. 2019. godine da je saznala da joj je umro otac. Ne sjeća se koje
godine se zadnji puta čula s ocem. I nakon 2004. godine kada je prije iskazala ona
je vidjela svog oca u Poreču, ali u Poslovnici Vindije, a ne u kući u R.. Kako
joj prvotuženica nije htjela dati oca na telefon kada je zvala, ona da je sve manje i
manje nazivala svog oca. Njezin suprug je dolazio u Poreč kamionom radeći za
Vindiju do 2010. godine. Nakon toga, radio je u Njemačkoj i sada radi u Njemačkoj.
Sa Ž. C. pitali
su se kako su jedan i drugi. On da ju je čak i pozvao da dođe u Vrsar, ali ona da nije
bila došla u Vrsar. Ne zna pojedinosti o svom polubratu Ž., ne zna kako mu se
zovu djeca, niti koliko djece ima, ne zna ništa.

31. Prvotuženica je iskazala da je četvrta supruga S. C. i zove se
S., a S. da je imao i prethodnu suprugu koja se zvala S.. Ona da je

1992. godine počela živjeti sa S. odnosno udala se za njega i od tada da su
živjeli zajedno. Od udaje pa do smrti S. bili su u braku 22 godine. Ona da je
12 godina već bila u braku sa S., a nikada nije čula za tužiteljicu. Tek
nakon proteka 12 godina da je saznala za tužiteljicu i to onog dana o kojem je
iskazivala i tužiteljica i to je bilo 2004. godine na dan rođendana sina tužiteljice kada
je odjedanput u dvorište ispred kuće u R. 44 došao auto sa varaždinskim
registracijama i tog dana došli su tužiteljica, njezin suprug i njihova djeca. Tada je
prvi puta čula za tužiteljicu. A za Z. i Ž. da je znala od ranije. Sa
Z. da su se često susretali. 2004. godine kada je tužiteljica sa svojom
obitelji došla u R. predstavila joj se kao G., S. kćerka. Oni su
ostali u posjeti dva dana. Pristojno su ih ugostili i sve da je prošlo u najboljem redu.
Kako je sin tužiteljice tog dana imao rođendan S. mu je dao čak i novce za
rođendan. Kada su oni otišli ona da je pitala S. "Što je sad to?", a S. da joj
je odgovorio "Ona nije moja kćerka, ja sam radio u Njemačkoj, a njezina majka je
radila u Francuskoj, a kada se vratila iz Francuske, rodila se djevojčica misleći na
tužiteljicu i upravo ona je razlog njihovog razdvajanja." Ne može se sjetiti kako je ta
dva dana njihova boravka kod njih G. nazivala svog oca i kako mu se
obraćala. S. se G. obraćao sa G.. Kada joj je S. rekao to što
je imao reći tj. vezano za G., rekao joj je "molim te da ova tema bude
završena, mi smo završili s time". I to je bilo to vezano za G.. Nakon toga,
tužiteljica da je zvala na fiksni telefon, jer su imali fiksni telefon u kući. S. da je
bio taksist i uglavnom je radio u mehaničarskoj radionici u garaži i nije imao pri sebi
telefon. Telefon nije bio prenosivi, a ona da nije mogla trčati da njega ide pozvati u
garažu i da se javi na telefon. Nije ni često bio kod kuće jer je radio kao taksist.
Iskazala je da joj nije bila namjera da tužiteljicu onemogući u kontaktu s njim.
Z. da joj je rekla da su si G. - tužiteljica i Z. polusestre po
majci. I nikada više da se na tu temu nije vodio razgovor. Njoj da nije jasno kako su
tako često kontaktirali tužiteljica i S., kako je iskazivala tužiteljica, kada S.
nije imao mobilni telefon. Na ostavinskoj raspravi bili su samo ona i Ž. C..
S. C. nije imao ništa od imovine osim automobila Mecedes godine

-/-

21

Posl. br. 31 P-298/2021-77

proizvodnje 1977. Dvije godine prije smrti taj automobil bio je odjavljen i nije bio u
voznom stanju. Ali taj automobil je trebalo staviti na nečije ime. S. je imao
samo njemačku mirovinu i to 82,00 eura mjesečno. Hrvatske mirovine nije imao. Nije
imao niti cigle u vlasništvu. Ništa od nekretnina, ni pokretnina. Kako je auto nakon
njegove smrti trebalo staviti na nekog od nasljednika, oni su se dogovorili da se auto
stavi na Z.. Taj auto da je bio jedan krš. Stajao je u dvorištu nekoliko godina i
ona da je pitala Z. šta da radi s tim autom i ona je taj auto poklonila Ž.
M.. Javna bilježnica na ostavinskoj raspravi pitala nas je da li znam još za
nekog tko bi bio nasljednik. Ona da se uopće nije sjetila G. M., nakon
proteka toliko godina od kad ju je vidjela, a i S. da joj je rekao da ona nije
njegova kćerka. Pitala je Ž. C. za G., a Ž. C. joj je odgovorio
da on ne zna da G., postoji, a bio je na raspravi sa njom kod bilježnika. Na
upit što je naslijedila od svog supruga iskazala je da je naslijedila kredit od

10.000,00 eura koji kredit je ona podigla 9 mjeseci prije S. smrti radi
podmirenja dugova. I ništa više budući da njezin suprug nije imao ništa. Ona da nije
imala nikakav razlog da zataji tužiteljicu, jednostavno se nje nije sjetila. Prvotuženica
ne zna da bi S. imao neke nekretnine. On je u Funtani imao neku kuću koju je
nakon otprilike 3 godine njihovog braka prodao. O toj kući u Funtani samo zna da je
u njoj stanovao sin od S., prethodne supruge od S., a zove se M.
Ž.. Koliko joj je poznato S. i ta druga S. su zajedno kupili kuću u
F. i ta kuća je bila pola od S., a pola od S.. Budući da je ta druga
S. umrla davno, pola kuće je naslijedio iza svoje majke Ž. M., a drugu
polovinu je S. prodao. Nakon prodaje te polovine kuće u F., S. više
nije ništa imao od nekretnina. Oni su živjeli u R. u kući u vlasništvu
Z., drugotuženice i nije im bilo potrebno ništa kupovati. Ona da im je dala
doživotno uživanje te kuće u R. u kojoj su i živjeli, S. do svoje smrti, a
ona da će živjeti do svoje smrti. Iskazala je da ima 80 godina i posljednje dvije
godine živi u šoku, da je hrvatski branitelj, da je bila u Vukovarskoj bolnici, u logoru u
Sremskoj Mitrovici, ali ovo što sada proživljava to da nadmašuje sve ono što je
proživjela za vrijeme rata.

32. Drugotuženica je iskazala da je polusestra tužiteljice po majci, da joj je
prvotuženica maćeha, a trećetuženica supruga polubrata Ž. C.. Ona u
ostavinskoj raspravi nije pomislila na G.. Od djetinjstva da zna da je G.
njoj polusestra, samo po majci. To joj je poznato od pričanja oca i od krsnog kuma
koji je bio jako dobar sa njezinim ocem. Majka joj je M. R., a otac S.
C.. Ne sjeća se kada je otišla živjeti sa ocem, ali po pričanju imala je tri godine
kada je otišla živjeti s ocem u Zagreb. Ne zna koliko dugo su živjeli u Zagrebu, čini
joj se da nisu dugo jer su odselili u Funtanu gdje je njezin otac imao vjenčanog kuma
s kojim se dobro slagao. U Funtani je bila u školi od 1 do 3 razreda. Sa 10 godina
otišla je u Njemačku, a otac je otišao ranije i tada je nju ostavio kod jedne obitelji u
Funtani. Od svoje 10-te godine života živi u Njemačkoj i više se nije vraćala u
Hrvatsku, ni Istru, osim za vrijeme rata 1990-tih godina u mjesto R. jer je
imala namjeru živjeti ovdje. Ovdje je bila nepunih godinu dana. Ali kako ovdje nije
našla posao vratila se u Njemačku. Za vrijeme dok je živjela u Zagrebu sa ocem dok
je još bila mala, otac ju je vodio da vidi svoju majku, ali baš nije bilo interesa za tim
viđanjem. Ne sjeća se koliko puta u životu je vidjela Gordanu, ali posjeti su bili rijetki.
Sjeća se da je sa 16 ili 17 godina bila u posjeti majci i Gordani jednom ili dva puta. I
bila je jednom u dobi od 30 godina kada je bila u Hrvatskoj. Tada je bila u posjeti baki
K. R., baki po majci. S ocem je u posjetama kod majke i G. bila kada
je bila mala, tih susreta se ne sjeća. A kada je bila već veća bila je sama, a zadnji

-/-

22

Posl. br. 31 P-298/2021-77

posjet prije otprilike 30 godina bila je sa ocem. Njezina majka da se nije interesirala
za nju, niti ju je kontaktirala nikada. Nije joj poznato da li je njezin otac odlazio sam u
posjete tužiteljici. Otac i ona imali su jako dobar odnos i čudi ju da otac njoj ne bi
pričao više o tome. Na upit da li su otac i ona pričali o G. iskazala je da u kući
G. nikad nije bila tema, niti o majci, nikada. Da je njezina majka umrla
obavijestio ju je otac i rekao joj je da je njezina majka posjedovala jedan stan. Ona
da je išla na konzulat i odrekla se onoga što bi je pripalo nasljedstvom po majci. U
razdoblju kada je otac umro ona je imala godišnji odmor i bila je ovdje, otac da je bio
u Puli u bolnici tako da o smrti oca ona je saznala neposredno jer je bila ovdje. Nije
obavijestila Ž. C. o smrti oca. Ž. unazad 9 godina da nije kontaktirao sa
ocem, a ne zna iz kojeg razloga. Niti sa S. B. C. nije pričala ni o
majci, ni o G.. R. B. rođ. C. je njoj sestra samo po majci. Sa
M. R. nije nikada pričala da joj kaže tko je otac od G. i od R..
Između M. R. i njezinog oca došlo je do razvoda braka zato jer je njezin otac
radio u Njemačkoj i jednom prilikom da ga je nazvao prijatelj i rekao mu da dođe da
vidi što mu supruga radi. Njezin otac je M. R. zatekao u intimnom odnosu sa
drugim i to najboljim njegovim prijateljem kojeg da su zvali "Medvjed". Ne zna da li
je G. bila rođena kada je ona otišla živjeti s ocem.

33. Trećetuženica je iskazala da je šogorica drugotuženice, da se njezin
suprug zvao Ž. C.. Vezano za njegovu obitelj da joj je poznato da je imao
majku J. i oca S., oni da su bili kratko u braku. Kada je Ž. imao
otprilike 5 do 6 godina njegovi roditelji da su se razveli i Ž. je ostao živjeti sa
majkom, a njegov otac S. je otišao svojim putem. Ž. C. je upoznala

1975. godine, a vjenčali su se 1976. godine. Na svadbi je bila njezina svekrva tj.
majka od Ž. sa svojim novim suprugom M. L., a bio je i otac od
Ž., S. sa tadašnjom trećom suprugom S. Ž.. Slavko i tadašnja
supruga S. Ž. da su živjeli u F., a Ž. i ona bili su podstanari u
V.. Slavko je bio djed dviju unuka E. i P., a oni da su njezina i Ž.
djeca. Kada je upoznala Ž. tada je Z. – drugotuženica imala otprilike 15
ili 16 godina i saznala je da su si Ž. i Z. polubraća. Njezina djeca su
obožavala Z. jer je ona bila jedina od roda od strane oca Ž.. S.
C. i Ž. C. tj. otac i sin su se posvađali. Zadnji puta sa S. C. su
komunicirali 2002. godine kada je bio na vjenčanju njihove starije kćeri E. tj.
njegove unuke. Ne zna tko je kriv za svađu između S. i Ž.. Tada je i
Z. prestala komunicirati s njima, a do tada je znala dolaziti k njima. Ž.
njoj nije pričao da li bi imao druge sestre osim Z.. Za G. je prvi puta
čula kada je njezin, sada pok. suprug Ž. C. dobio tužbu. Njezin suprug da je
tada bio šokiran, jer je uvijek govorio da ima samo sestru Z.. Poznato joj je
da je Ž. živio s tatom u F.. U toj kući da je bila i njegova treća supruga
S. Ž.. Nakon smrti S. Ž., da je njezin sin M. Ž., naslijedio
pola kuće. S. C. je svoju ½ kasnije nekome prodao i M. Ž. je kasnije
od tih drugih otkupio tu ½. Od tada da je M. Ž. nasljednik cijele kuće i
dvorišta. Niti nju ni njezinog supruga nitko nije obavijestio o smrti S. C., o
njegovoj smrti da su saznali iz novina konkretno iz Glasa istre i to tog istog dana
kada je bio sprovod. Njezin suprug da nije htio ići na sprovod, da je bio tvrdoglav, pa
da nije ni ona otišla na sprovod. Zvala je kćer E. i P. i rekla im neka idu na
sprovod jer ipak da su one unuke od S. C.. Ponavlja da kada je njezin
suprug dobio tužbu za njega, a i za nju još više, to je bio šok i on da je samo rekao
ja imam svoju sestru Z., ja druge sestre nemam i to je to. Ž. C. nije bio
na ostavinskoj raspravi, bio je kod javnog bilježnika, ali kada nije bila ostavinska

-/-

23

Posl. br. 31 P-298/2021-77

rasprava i on se samo odrekao od nasljedstva od svega što se tiče nasljedstva iza
oca. Nakon cca godinu ili dvije M. Ž. je došao kod njezinog supruga Ž. i
pitao ga da li bi mu on mogao potpisati odnosno prepisati jedan dio dvorišta u
F., taj dio je negdje visio u zraku, kako se to desilo ne zna. Njezin suprug
Ž., S. B. C. i M. Ž. su otišli kod javnog bilježnika i tamo je
S. B. C. taj komad poklonila njezinom suprugu Ž. C., a
istovremeno je Ž. C. taj dio poklonio M. Ž. da bi ovaj zadnji imao čistu
parcelu. U posjedu tog spornog dijela nije bila ni S., ni njezin suprug Ž.
C..

Iz iskaza svjedoka predloženih od strane tuženik i iz iskaza saslušanih
tuženika utvrđeno je da niti jedna od stranaka, niti S. C. nisu bili u posjedu
predmetne nekretnine u F. posljednjih 30 godina, već je u posjedu, u tom
razdoblju bio M. Ž., koji se smatrao stvarnim vlasnikom predmetne
nekretnine.

34. Predmet spora, između ostalog je i naknada neimovinske štete zbog
prešućivanja tužiteljici od strane tuženika, za smrt oca tužiteljice. Tužiteljica u tužbi
za naknadu neimovinske štete ističe da trpi tu štetu zbog prešućivanja smrti oca i da
je duboko povrijeđena, te da se osjeća bezvrijedno i poniženo. Dakle, neimovinsku
štetu temelji zbog prešućivanja smrti oca od strane svih tuženika.

35. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice kojim potražuje naknadu
neimovinske štete zbog prešućivanja smrti oca, sud ističe da sud sudi na temelju
činjenične osnove na koje se poziva tužiteljica, jer u protivnom bi sud prekoračio
tužbeni zahtjev. Takav stav zauzeo je i Vrhovni sud u odluci Rev-2790/91 od 11.
ožujka 1992. godine.

36. S obzirom da je predmet tužbenog zahtjeva i neimovinska šteta, u
postupku je provedeno i psihijatrijsko vještačenje nad tužiteljicom na okolnost na
okolnost da li je tužiteljica trpjela duševnu bol i u kojem trajanju, a izazvanu
saznanjem da joj je otac umro, a da o toj činjenici nije bila obaviještena i da se zbog
toga nije na dostojanstven način oprostila od oca. Vještak je dao nalaz i mišljenje na
temelju uvida u sudski spis, u relevantne podatke iz medicinske dokumentacije i na
temelju vlastitog psihijatrijskog pregleda tužiteljice. U odnosu na vlastito ispitivanje
tužiteljice iznio je mišljenje u kojem je navedeno da je tužiteljica 2018. godine
doživjela stres neočekivanom spoznajom da je njezin otac preminuo prije četiri
godine, a da ju o tome nitko nije obavijestio. Nije imala prilike oprostiti se od oca i
proći kroz normalno razdoblje žalovanja. Ističe da je od smrti oca do saznanja o
njegovoj smrti proteklo više od četiri godine. Tužiteljica prema vlastitom navođenju
nije nikada prije tog saznanja psihijatrijski liječena, a psihijatrijsku ili psihološku
pomoć nije zatražila niti nakon toga. Ne postoji nikakva medicinska dokumentacija
koja bi se referirala na psihičko stanje tužiteljice prije ili nakon saznanja o smrti oca.
Nesporno je da je tužiteljica oca viđala veoma rijetko, praktički ga cijelo djetinjstvo
nije vidjela, do svoje 14-e godine, a nakon toga nešto češće, što je objektivno
nemoguće utvrditi. Sama tvrdi da ju nije posjećivao od 1990. godine, nakon čega je
ona njega vidjela par puta u Poreču ili su se rijetko čuli telefonom kada bi ga uspjela
dobiti. Činjenica da četiri godine nakon smrti oca nije o tome ništa znala, a i prije toga
se nisu neko vrijeme čuli, govori o veoma rijetkim kontaktima i emocionalnoj
udaljenosti oca i kćeri, kao i činjenica da on nju nikada nije zvao telefonski. Sve
navedeno ne isključuje određenu emocionalnu povezanost sa ocem, ''vječnu želju''
da od njega dobije nešto ljubavi i pažnje, za što je cijeli život bila uskraćena.

-/-

24

Posl. br. 31 P-298/2021-77

Tužiteljica je po vlastitom navođenju usporedno sa ovom situacijom trpjela kroz život i
druge frustracione situacije koje su negativno utjecale na njezino raspoloženje.
Nesporni su određeni idealizirajući aspekti tužiteljičinog odnosa sa ocem koji nisu
imali realnu podlogu. Kod tužiteljice nisu nikada verificirane nikakve medicinske
posljedice predmetnog događaja. Pokušavajući temeljem anamnestičkih podataka
rekonstruirati neposredno psihičko stanje nakon saznanja da je otac preminuo prije
četiri godine moguće je uvažiti određeno stanje stresa, povrijeđenosti, poniženosti, te
ponovne isključenosti iz odnosa sa ocem. Nakon toga je uslijedilo razdoblje
žalovanja, tuge i revolta, koje temeljim na osnovu općepoznatih činjenica i životnog
iskustva. Primjereno trajanje ovakvog stanja (duševna bol) moglo je trajati do tri
mjeseca, što je dovoljno vremena da se tužiteljica pomiri sa gubitkom, kao i sa
činjenicom da o tome nije bila obaviještena i nije mogla na dostojanstven način
oprostiti se od oca. Nema nikakvih medicinskih tragova ili dokaza da je postojala
ikakva značajnija ili duža psihička patnja zbog predmetnog događaja. Tužiteljica
sama navodi da danas nema nikakvih psihičkih smetnji.

Zaključno vještak smatra da je tužiteljica trpjela duševnu bol izazvanu
saznanjem da joj je otac umro, a da o toj činjenici nije bila obaviještena i da se zbog
toga nije na dostojanstven način oprostila od oca, kao i da trajanje te boli ocjenjujem
privremenom i prolaznom, u vremenu od tri mjeseca. Tužiteljica aktualno ne pokazuje
nikakve psihopatologije vezane uz predmetni događaj.

37. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

38. Prvo i drugotuženice, te treće i četvrtotuženice su osporile nalaz i
mišljenje vještaka.

39. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, jer je dan u skladu s pravilima
struke, isti je jasan, razumljiv i objektivan. Međutim, s obzirom na neosnovanost
osnove odnosno da je tijekom postupka utvrđeno da ne postoji protupravnost, a
što je jedna od osnovnih pretpostavki za odgovornost za štetu i za dosudu naknade
neimovinske štete, sud svoju odluku nije temeljio na navedenom nalazu i mišljenju.

40. Odgovornost za štetu je uređena, većim dijelom, u Zakonu o obveznim
odnosima (dalje: ZOO) u odredbama čl. 1045. do 1110.

41. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je tko drugom prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

42. Za nastanak obvezno pravnog odnosa odgovornosti za štetu potrebno je
da postoje slijedeće pretpostavke:

1. subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu (štetnik i oštećenik),

2. štetna radnja štetnika,

3. šteta (na strani oštećenika),

4. uzročno posljedična veza (štetna radnja mora kao uzrok proizvesti određenu štetu kao posljedicu),

5. protupravnost štetne radnje.

43. Odredbom čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična
šteta), sprječavanje njezinog povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti
(neimovinska šteta).

-/-

25

Posl. br. 31 P-298/2021-77

44. Tužiteljica neimovinsku štetu potražuje jer da su joj tuženici prešutjeli smrt oca.

45. U ukupnosti svih provedenih dokaza utvrđeno je:
- da je tužiteljica rođena 1964. godine (ima 59 godina),

- da je prvotuženica rođena 1941. godine (ima 82 godine),
- da je drugotuženica rođena 1961. godine (ima 62 godine),
- da je trećetuženica rođena 1954. godine (ima 69 godina),
- da je S. C. prvi puta posjetio tužiteljicu 1978. godine kada je ona imala 14
godina,

- da je S. C. dolazio posjećivati tužiteljicu u V. do 1990. godine,
- da od 1990. godine pa do smrti 2014. godine S. C. nije nikada bio posjetiti
tužiteljicu,

- da je tužiteljica prvi puta upoznala Ž. C. 1981. ili 1982. godine u V.
i da ga nakon toga nikada više nije vidjela (prema iskazu tužiteljice samo je 3 puta
telefonski razgovarala s njime),

- da tužiteljica o Ž. C. ne zna praktički ništa, ne zna da li ima djece, ako da,
koliko djece ima, niti kako se zovu, da tužiteljica nije vidjela Ž. C. 40 godina,
- da je tužiteljica zadnji puta vidjela Z. C. Z. 1990. godine, tj. prije
32 godine,

- da je tužiteljica S. B. C. vidjela jednom u životu i to 11. siječnja 2004. godine, tj. prije 18 godina,

- da je muž tužiteljice kada je radio u V. i dolazio u P. do 2010. godine,
- da je majka tužiteljice umrla 2000. godine,

- da se tužiteljica ne sjeća kada je zadnji puta čula oca,

- da tužiteljica nema nikakvih kontakata sa Z., drugotuženicom, jer
drugotuženica ne priznaje tužiteljicu za sestru,

- da su S. C. i S. B. C. bili u braku 22 godine (u razdoblju od

1992. do S. smrti 2014. godine),

- da je S. C. prodao nekretninu u F. 1995. godine (prema iskazu
prvotuženice tri godine nakon početka braka sa prvotuženicom),
- da je M. Ž. u posjedu predmetne nekretnine više od 30 godina,
- da se tužiteljica ne sjeća da li je zvala telefonom (oca) u vrijeme kada je on već bio
pokojni,

- da Ž. C. ni od koga nije bio obaviješten o smrti oca već da je za činjenicu
smrti oca saznao iz dnevnih novina i to onog dana kada je već bio sprovod,
- da Ž. C. nije bio u dobrim odnosima sa ocem, niti je razgovarao sa ocem
posljednjih 10 godina,

- da je S. C. umro u dobi od 83 godine,

- da bi u vrijeme saznanja tužiteljice da joj je otac umro, isti imao 88 godina,
- da tužiteljica živi u H., gdje je živio i njezin otac, a da ga nije došla posjetiti
gdje živi nikada nakon 2004. godine i da ga sigurno nije vidjela nakon 2010. godine,
do koje godine je muž tužiteljice poslovno kao vozač kamiona V. dolazio u
P..

46. Iz svega naprijed utvrđenog sud smatra nemoralnim ne obavijestiti
osobu da joj je otac umro, međutim u konkretnoj pravnoj stvari nije utvrđeno
postojanje obveze da tuženici (a imajući u vidu da tužiteljica i tuženici međusobno
nisu komunicirali 20, 30 i više godina, te da tuženici nisu priznavali tužiteljicu kao
kćerku pok. S. C.), a posebice da drugotuženica više od 30 godina nije imala
nikakvih kontakata sa tužiteljicom, a Ž. C. 40 godina nije imao nikakvih

-/-

26

Posl. br. 31 P-298/2021-77

kontakata sa tužiteljicom i međusobno nisu komunicirali. A konačno i Ž. C.
nije znao da mu je otac umro, niti su ga o tome obavijestile prvo i drugotuženice, već
je za smrt oca saznao iz dnevnih novina istog dana kada je bio i sprovod. D., iz
navedenog se može zaključiti da se tuženici nisu smatrali dužnima obavijestiti
tužiteljicu o smrti S. C.. A prvotuženica, nakon što je tužiteljicu vidjela
jednom u životu i kada joj se tužiteljica predstavila kao kćerka S. C.,
prvotuženica je od strane S. C., prema njezinom iskazu, uvjeravana da
tužiteljica nije kćerka S. C.. Dakle, nakon takvog utvrđenja ne proizlazi, osim
moralne obveze, neka druga obveza tuženika da obavijeste tužiteljicu o smrti
S. C.. A sa druge strane tužiteljica znajući da joj je S. C. otac, sa
svoje strane nije poduzela radnju u smislu da posjeti oca, a znala je gdje živi i da joj
otac već ima određenu životnu dob kada bi se i sama, kao kćerka, trebala zapitati
kako joj je otac. Tvrdnje tužiteljice da je nazivala na fiksni telefon, ali da joj se
javljala samo prvotuženica, odnosno da se prvotuženica javila u 90% slučajeva i da
je uvijek pronalazila neke izlike, tužiteljica nije dokazala da bi oca zvala u razdoblju
kada joj je otac već bio mrtav, iako u tužbi tvrdi, pa čak i kod vještaka da je zvala
kada je otac već bio mrtav, ali je prilikom iskaza kada je upozorena o dužnosti
kazivanja istine jer je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, iskazala da se ne sjeća
da li je oca zvala i u razdoblju kada je on već bio mrtav.

47. Dakle, u ukupnosti svih provedenih dokaza nije utvrđeno da su ispunjene
sve pretpostavke potrebne za odgovornost tuženika zašto tužiteljicu nisu obavijestili o
smrti oca, a da je posljedično tome povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice tj. da bi
imala pravo zahtijevati od tuženika naknadu neimovinske štete s osnove povrede
prava osobnosti.

48. Sud odlučne činjenice utvrđuje sa stupnjem izvjesnosti, u smislu da
uvjerenje o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u pravilnosti i
istinitost.

49. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci Presude.

50. Sve stranke su zatražile naknadu parničnih troškova. Tužiteljica je u
ovom postupku uspjela tek u neznatnom dijelu (za iznos od 265,45 eura / 2.000,00
kn), dok je u preostalom pretežitom dijelu (za iznos od 4.518,42 eura / 34.044,00 kn
i za iznos od 13.272,28 eura / 100.000,00 kn) izgubila. Odredba čl. 154. st. 5. ZPP-
a propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su
protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u
razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog zahtjeva nisu nastali posebni
troškovi. S obzirom na uspjeh stranaka u ovom postupku sud je primjenom odredbe
čl. 154. st. 5. ZPP-a obvezao tužiteljicu da naknadi tuženicima parnični trošak.
Prvo i drugotuženicima je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, za
zastupanje na ročištima 09. rujna 2020., 12. listopada 2020., 14. prosinca 2020.,

13. listopada 2021., 19. rujna 2022. i 16. veljače 2023. godine, te za sastav
podneska od 05. siječnja 2023. godine, za svaku radnju pod 199,08 eura plus
10% zbog zastupanja punomoćnika dvije stranke, a što po svakoj radnji ukupno
iznosi 219,00 eura odnosno sveukupni trošak prvo i drugotuženika je 1.752,00 eura /

13.200,00 kn. Treće i četvrtotuženicima je priznat trošak za sastav odgovora na
tužbu, za zastupanje na ročištima 09. rujna 2020., 12. listopada 2020., 13.
listopada 2021., 26. svibnja 2022., 19. rujna 2022. i 16. veljače 2023. godine, te za
sastav podnesaka od 15. prosinca 2020., 11. siječnja 2023. i 14. travnja 2021.

-/-