- 1 -              Poslovni broj: Usž-4426/2022-2

Poslovni broj: Usž-4426/2022-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Snježane Horvat Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. B. iz Z₁., kojeg zastupa opunomoćenica M. J. J., odvjetnica u Z₂., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z₂., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Z. e. t. d.o.o., Z₂., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 UsI-157/2021-22 od 6. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2023.

p r e s u d i o   j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 UsI-157/2021-22 od 6. listopada 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 UsI-157/2021-22 od 6. listopada 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/20-01/900, URBROJ: 338-01-06-05-20-03 od 10. prosinca 2020. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z₂., KLASA: UP/I-502-03/20-02/2446, URBROJ: 338-21-02-02-20-05 od 6. listopada 2020.,te priznavanje ozljede na radu i priznavanja prava iz zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. (točka I izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/20-01/900, URBROJ: 338-01-06-05-20-02 od 10. prosinca 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z₂., KLASA: UP/I-502-03/20-02/2446, URBROJ: 338-21-02-02-20-05 od 6. listopada 2020.

3.               Navedenim prvostupanjskim rješenjem, tužitelju ozljeda pretrpljena 25. lipnja 2020. dijagnoze šifre prema MKB-u: S40 (površinska ozljeda ramena i nadlaktice); R55 (sinkopa i kolaps) i S00.8 (površinska ozljeda glave) nisu priznate ozljedom na radu te mu u vezi s navedenim dijagnozama nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

4.              Tužitelj pobija presudu zbog bitne povrede sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21, dalje: ZUS). U žalbi, u bitnome, navodi da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbe članka 3. stavka 1. i članka 33. stavaka 3. i 5. ZUS-a. Tvrdi da je sud, s obzirom na utvrđenja sudskog vještaka, trebao zaključiti da utvrđenja javnopravnih tijela nisu pravilna i utemeljena na medicinskoj dokumentaciji, slijedom čega je trebao ocijeniti da predmetna rješenja nisu zakonita, te ih je trebao poništiti i vratiti predmet javnopravnom tijelu na ponovni postupak. Smatra da je prvostupanjski sud, zbog pogrešne ocjene nalaza i mišljenja, pogrešno zaključio da je uzrok nastanka njegove ozljede sinkopa, a ne neadekvatni uvjeti rada na radnom mjestu, a što proizlazi iz usmenog očitovanja sudskog vještaka na raspravi održanoj 28. rujna 2022. na kojoj je vještak naveo da je tužitelj vjerojatno doživio vazovagalnu sinkopu te da nastavak vazovagalne sinkope nije povezan s nekim specifičnim bolestima tužitelja, već je povezan s uvjetima u kojima se osoba nalazi. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i osporavana rješenja i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, kao i  da naloži tuženiku da mu naknadi trošak spora u iznosu od 20.406,25 kuna. 

5.               Tuženik se protivi razlozima žalbe. Predlaže odbiti žalbu.

6.               Žalba nije osnovana.

7.              Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud nije utvrdio osnovanim žalbeni razlog zbog kojeg tužitelj pobija presudu, a ne postoje ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

8.              Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir  činjenice utvrđene u upravnom i sudskom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode.

9.               Odluke javnopravnih tijela zasnivaju se, u bitnome, na utvrđenju da se navedene dijagnoze ne mogu smatrati ozljedom na radu jer je tužitelj u predmetnom događaju od 25. lipnja 2020. doživio sinkopu, a ozljeda koja je nastala uslijed poremećaja zdravstvenog stanja, sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13, 137/13 i 98/19, dalje: Zakon), ne smatra se ozljedom na radu.

10.               Prema odredbi članka 66. točke 1. Zakona, ozljedom na radu smatra se ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju.

11.              Tužitelj je u svom iskazu danom na ročištu 28. rujna 2022. naveo da je predmetnog dana s radom započeo oko 4,15 sati, a da se ozljeda dogodila u 6,09 sati. Neposredno prije pada je na okretištu izašao iz autobusa da 5 minuta prošeće, a pad se desio prilikom ulaska u autobus. Iskazao je da ne može opisati pad jer se istog ne sjeća.

12.              Stalna sudska vještakinja M. B. je u pisanom nalazu i mišljenju navela da u konkretnom slučaju nije moguće utvrditi mehanizam pada i nastanka ozljede tužitelja, jer su iste ozljede mogle nastati, kako padom tužitelja u kabini, tako i padom na tlo. Istaknula je da je iz medicinske dokumentacije tužitelja razvidno da je tužitelj nakon ozljeđivanja liječniku izjavio da mu je pozlilo, da mu se zacrnilo pred očima te da je nakratko izgubio svijest, uslijed čega je pao. Vještakinja smatra da je uzrok pada tužitelja sinkopa – kratkotrajni poremećaj stanja svijesti, odnosno stanje kratkotrajnog gubitka svijesti zbog kratkotrajnog smanjenja protoka krvi kroz mozak koji je najčešće prouzročen naglim padom sistemskog krvnog tlaka. Kratkog je trajanja (mjereno u sekundama) te spontano
prolazi. Zbog kratkotrajnog gubitka svijesti dolazi i do gubitka tonusa mišića te i posljedično tome do mogućeg pada. Budući da kod tužitelja nisu utvrđene bolesti ili druga stanja koja bi dovela do drugih vrsta sinkope, vještakinja smatra da je kod tužitelja nastupila vazovagalna sinkopa koju su mogli prouzročiti razni čimbenici: dugo stajanje, sjedenje, sjedenje pa naglo ustajanje, strah, stres, glad, dehidracija, fizička iscrpljenost, loša fizička kondicija, neugodni ili intenzivni mirisi, duža izloženost vrućini i slično.

13.               Vještakinja je na ročištu 28. rujna 2022. navela da ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja te se očitovala na primjedbe tužitelja. Obrazložila je da je tužitelj zadobio nespecifične ozljede koje su mogle nastati, kako padom tužitelja u kabini i udarcem u neku prepreku, tako i padom tužitelja na podlogu bez udarca u neki predmet. Navela je da se sinkopa može utvrditi isključivo na temelju anamnestičkih podataka o samom tijeku događaja i provođenjem dijagnostičkih pretraga kojima se isključuju druga zdravstvena stanja ili bolesti koje bi mogle dovesti do gubitka svijesti. Istaknula je da u medicinskoj dokumentaciji tužitelja nije bio naveden uzrok nastanka sinkope.

14.              Tužitelj, nakon iznošenja usmenog nalaza i mišljenja, više nije imao pitanja za vještakinju niti je prigovorio na nalaz i mišljenje vještakinje.

15.               U prosuđivanju izvedenih dokaza u sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u tom postupku.

16.              Nalaz i mišljenje sudske vještakinje je prema ocjeni ovoga Suda potpun i uvjerljiv te dan u skladu sa zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena predmetna upravna stvar. Promatran u cjelini, otklanja sve dvojbe na koje tužitelj ukazuje te jasno i valjano iznosi sve činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari.

17.               Zbog toga ovaj Sud smatra pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je do ozljede tužitelja došlo uslijed pada uzrokovanog vazovagalnom sinkopom, a ne pod okolnostima iz članka 66. Zakona. Tim više, što tužitelj nije ni tvrdio ni pokušao dokazati da bi uzrok vazovagalne sinkope bili eventualno neodgovarajući uvjeti  na radnom mjestu.

18.               Također, ovaj Sud je utvrdio da su javnopravna tijela prilikom donošenja osporavanih rješenja poštivala zakonske odredbe, da su rješenja donesena na osnovi potpuno pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu postupovnopravnih i materijalnopravnih zakonskih odredbi.

19.              Sud zbog toga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao i u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojima očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

20.              Slijedom izloženog, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

21.               Tužitelj nije uspio u sporu, stoga je Sud na temelju članaka 79. stavka 4. ZUS-a  odbio njegov zahtjev za naknadu troškova spora (točka II. izreke).

U Zagrebu 29. ožujka 2023.

                                                                                                                         Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Otočan, v.r.