Poslovni broj: 65 P-278/2022-10

 

 

Poslovni broj: 65 P-278/2022-10

 

                   

             Republika Hrvatska

          Općinski sud u Osijeku

     Europska avenija 7, 31000 Osijek

         Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

             

              Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zdravku Mamiću, u pravnoj stvari tužitelja M.B. iz K., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M.M., odvjetnici u D.M., protiv 1.tuženika S.B, OIB: …, 2.tuženice N.B., OIB: …, 3.tuženika I.B., OIB: …, svi s posljednjim prijavljenim prebivalištem u K., i 4.tuženika S.B., sada svi u F. i svi nepoznatih podataka o sadašnjem prebivalištu i boravištu, zastupanih po privremenoj zastupnici S.P.K, odvjetnici u V., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina dosjelošću, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 17. ožujka 2023. u nazočnosti tužitelja osobno uz njegovu punomoćnicu te privremenu zastupnicu tuženika, a na ročištu za objavu presude 29. ožujka 2023.

                           

p r e s u d i o   j e

             

              Utvrđuje se da je tužitelj M.B. iz K., OIB: …, suvlasnik u 4/56 dijela nekretnine upisane u z.k.ul.br. …, k.o. M.P, kčbr. … oranica kod igrališta, površine 1864 m2 i kčbr. … oranica kod ciglane površine 8254 m2, sveukupno 10118 m2, na kojim nekretninama su kao suvlasnici svaki  u 1/56 dijela upisani tuženici od 1.-4., i to S.B., OIB: …, N.B., OIB: …, I.B., OIB: …, svi s posljednjim prijavljenim prebivalištem u K., … i S.B, sada svi u F. i svi nepoznatih podataka o sadašnjem prebivalištu i boravištu, a sve to u roku od 15 dana.

 

 

                                          Obrazloženje

 

 

              1.Tužitelj je protiv tuženika dana 29.03.2019.g. podnio tužbu ovom sudu radi utvrđenja vlasništva nekretnina opisanih u tužbi i izreci presude i to dosjelošću, kao originarnim načinom stjecanja vlasništva.

 

              2. U tužbi navodi da su on i tuženici uknjiženi kao suvlasnici na nekretnini upisanoj u z.k.ul.br. … k.o. M.P., i to kčbr. … oranica kod igrališta od 1864 m2 i kčbr. … oranica kod ciglane od 8254 m2, ili sveukupno 10118 m2, i to tužitelj kao suvlasnik u 52/56 dijela, a tuženici u 1/56 dijela svaki.

 

              3. Tužitelj tvrdi da je predmetnu nekretninu kupio 1997.g. od LJ.K. te da je isključivi i faktični samostalni, zakonit, istinit i pošten posjednik u razdoblju duljem od 20 godina, a upisan je u Područni ured za katastar kao isključivi posjednik predmetne nekretnine 1/1 od 17.12.1997.g.

 

              4. Slijedom navedenog tužitelj je vlasništvo dijela nekretnina od ukupno 4/56 dijela, na kojima su upisani tuženici kao suvlasnici, stekao dosjelošću, jer nekretnine posjeduje nesmetano, pošteno i samostalno kroz razdoblje dulje od 20 godina, pa stoga predlaže da sud nakon provedenog postupka, temeljem odredbi čl. 159.st.1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima donese presudu kojom će se utvrditi da je on suvlasnik 4/56 dijela predmetnih nekretnina na kojima su sada upisani kao suvlasnici tuženici koji se nalaze u F. na nepoznatoj adresi svaki u 1/56 dijela, a što su oni dužni priznati te tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

 

              5. Budući da su tuženici osobe nepoznatog prebivališta i boravišta, navodno u F., na nepoznatoj adresi, te kako nemaju punomoćnika u RH, sud im je postavio privremenog zastupnika u osobi S.P.K., odvjetnice u V., koja je zastupala tuženike do okončanja ove parnice, o čemu je obaviješten i Centar, kao nadležno tijelo društvene skrbi, s obzirom da se nekretnine nalaze na području nadležnosti tog Centra, a o postavljanju privremenog zastupnika obavljen je oglas u Narodnim novinama te na oglasnoj ploči suda.

 

              6. Privremena zastupnica tuženika dala je pisani odgovor na tužbu (str. 16-18) u kojemu ne osporava sadašnje zemljišnoknjižno stanje, ali opreza radi osporava da bi tužitelj nekretninu koja je predmet parnice kupio 1997.g. od LJ.K. te da se nalazi u samostalnom zakonitom, istinitom i poštenom posjedu u razdoblju duljem od 20 godina, s obzirom da tužitelj nije dokazao postojanje kupoprodajnog ugovora, a time i osnovanost svojih navoda da bi od 1997.g. bio u samostalnom zakonitom, istinitom i poštenom posjedu.

 

              7. Ovo stoga što tužitelj u tužbi navodi da je stekao pravo vlasništva na spornim nekretninama na temelju pravnog posla, odnosno ugovora o kupoprodaji, no tužitelj nije dokazao da bi njegov upis prava vlasništva bio proveden u zemljišnim knjigama na cijeloj nekretnini, a niti je dokazao postojanje predmetne isprave, a ukoliko tužitelj uistinu posjeduje kupoprodajni ugovor, to se deklaratorni tužbeni zahtjev ima smatrati neosnovanim, jer je u suprotnosti s odredbama čl. 119. i 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

              8. Također tuženici ukazuju da u slučaju da se radi o stjecanju prava vlasništva nekretnina na temelju zakona, uključujući i stjecanje prava vlasništva dosjelošću, ne postoji obveza dotadašnjeg vlasnika na izdavanje tabularne isprave za prijenos prava vlasništva i zemljišnim knjigama na stjecatelja.

 

              9. Stoga za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona nije pretpostavka tabularna isprava kojom se izražava volja dotadašnjeg vlasnika da njegovo pravo vlasništva prijeđe na stjecatelja, tako da se presudom ne može naložiti tuženicima kao suvlasnicima da tužitelju izdaju valjanu tabularnu ispravu, jer se pravo vlasništva na temelju zakona stječe bez obzira na volju dotadašnjeg vlasnika, samim ispunjenjem zakonom propisanih pretpostavki, odnosno posjeda određene kakvoće kroz određeno vrijeme, a obveza izdavanja tabularne isprave postoji samo između dotadašnjeg vlasnika i stjecatelja koji stoje u nekakvom obvezno pravnom odnosu, odnosno čiji pravni odnos proizlazi iz pravnog posla usmjerenog na stjecanje prava vlasništva.

 

              10. Osim toga tuženici ističu da zakonska osnova stjecanja prava vlasništva dosjelošću nije ispunjena, jer je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban samostalan posjed koji ima zakonom utvrđenu kakvoću i traje neprekidno zakonom određeno vrijeme. Stoga je za stjecanje vlasništva potreban zakonit, istinit i pošten posjed (redovita dosjelost) ili barem pošten posjed nekretnine (izvanredna dosjelost). S tim u vezi tuženici osporavaju da je tužitelj pošten posjednik, s obzirom na okolnost da je izvršio uknjižbu prava vlasništva na 52/56 idealnog dijela nekretnina, a prilikom te uknjižbe morao je i mogao znati za nemogućnost uknjižbe na preostalim dijelovima nekretnine u suvlasništvu tuženika, a što ga po stavu tuženika čini nepoštenim posjednikom.

 

              11. Također tuženici osporavaju tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti jer on ničim nije dokazao kakvoću posjeda kroz određeno vrijeme, odnosno postojanje valjanog pravnog temelja posjedovanja (zakonitost posjeda), da nije znao niti je s obzirom na okolnosti slučaja imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo posjeda (poštenost posjeda), te da nije znao ili nije morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar (samostalan vlasnički posjed).

 

              12. Slijedom svega iznesenog tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanim.

 

              13. Tijekom dokaznog postupka sud je pribavio povijesni z.k. izvadak za predmetne nekretnine (str. 22-25), te saslušao svjedoke M.K., sina LJ.K., S.B., suprugu tužitelja, a zatim i samog tužitelja kao stranku, te izvršio uvid u z.k. izvatke za predmetne nekretnine na str. 4 i 5 spisa, potvrdu Ureda, na str. 6 spisa, rješenje o nasljeđivanju na str. 26-27 i ugovor o prodaji nekretnina na str. 28-31 spisa, te zaključio raspravu i zakazao ročište za objavu presude.

 

              14. Svjedok M.K. iskazao je da je predmetno zemljište njegova majka LJ.K. prodala tužitelju prije više od 20 godina, ne zna točno za koji iznos, no nakon djedove smrti majka je obrađivala tu zemlju, dok je tužitelj stupio u posjed nekretnine nakon što je oranicu kupio od njegove majke i nastavio obrađivati sve do danas i dalje. Tuženike koji su mu bratići i sestrična ne poznaje, rođeni su u F. gdje žive i danas i nema s njima nikakav kontakt, a nakon smrti majke tuženika pripalo im je vlasništvo na predmetnim nekretninama kao zakonskim nasljednicima.

              Na upit privremene zastupnice svjedok je iskazao da ne zna da li su majka i tužitelj sačinili ugovor o kupoprodaji, moguće da postoji, ali ga on ne može naći.

              Također, svjedok je iskazao da je tužitelj kupio zemlju od njegove majke, isplativši kupoprodajnu cijenu, a koliko je njemu osobno poznato, majka ne bi prodala zemlju i primila novac da je smatrala da ona nije vlasnica te zemlje u cijelosti, međutim da je problem što Katastar ne vodi aktualno stanje posjeda nekretnina.

 

              15. Svjedokinja S.B., tužiteljeva supruga, upozorena u smislu čl. 238.st.1. ZPP-a, iskazala je da je njen suprug kupio predmetne oranice od LJ.K. prije više od 20 godina isplativši joj na ruke kupoprodajnu cijenu te je odmah stupio u posjed i počeo obrađivati zemlju, u čemu je ona pomagala, a to čini i danas. Dodaje da se nikad nitko nije javio da bi osporavao posjed njenom suprugu, dok tuženike ne poznaje, žive u F. i nisu im se nikad javljali.

              Na upit privremene zastupnice tuženika iskazuje da ne zna točno kolika je bila cijena nekretnina, no cijena je odgovarala cijenama na m. području te je isplatom kupoprodajne cijene gospođa K. bila zadovoljna, novac je plaćen odjednom za cijelu oranicu, a ne samo za 4/56 dijela, s tim da je suprug upisan kao posjednik u katastru u cijelosti.

              Svjedokinja je osobno čula od LJ.K. kad je razgovarala s njenim suprugom da je cijela nekretnina njena, uključujući i onih 4/56 dijela te su kao takvu ona i suprug nekretninu i kupili. Također, svjedokinja je i osobno čula kad je LJ.K. rekla da će ona preostali dio zemljišta riješiti sa svojim rođacima, no kako je imenovana umrla, to je ostalo neriješeno. Međutim, kako je suprug platio cijelu nekretninu, dakle, i tih 4/56 dijela, to su njih dvoje cijelu nekretninu i obrađivali, smatrajući se vlasnicima cijele nekretnine.

             

              16. Tužitelj M.B.  iskazivao je sukladno naprijed navedenim iskazima te je dodao da se ne sjeća točno iznosa koji je platio za nekretninu, ali da je platio koliko je gđa K. tražila, čemu se ona nikad nije protivila ni osporavala, a niti tražila nazad posjed nekretnine. Tuženike nikad nije vidio niti ima kontakt s njima.

              Na upit potvrđuje da je u neprekidnom posjedu nekretnina od 1997.g., odnosno sačinjenja ugovora i ulaska u posjed, a od tada je upisan kao posjednik i u katastru. Nitko ga nikad nije smetao u posjedu nekretnine niti osporavao njegovo vlasništvo.

              Na daljnji upit iskazao je da je od LJ.K. kupio cijelu nekretninu, plativši je u cijelosti koliko je ona tražila, a poslije sačinjenja ugovora i ovjere kod javnog bilježnika, ušao je u posjed cijele nekretnine, uz suglasnost prodavateljice te su nekretninu kao takvu, dakle u cijelosti, nakon toga on i supruga obrađivali.

              Također, na daljnji upit tužitelj je iskazao da je otac tuženika koji su tada bili maloljetni i nisu znali hrvatski komunicirao s prodavateljicom LJ.K. i odobrio u ime djece prodaju nekretnine.

              Također dodao je da ga nitko nikad nije ometao u posjedu nekretnine, a on se osobno smatrao vlasnikom cijele nekretnine, jer ju je cijelu i kupio, plativši kupoprodajnu cijenu za cijelu nekretninu.

 

              17. Ocjenjujući izvedene dokaze po svom uvjerenju, uspoređujući i analizirajući kako one materijalne, odnosno z.k. izvatke koji se odnose na predmetnu nekretninu, tako i one personalne, odnosno iskaze svjedoka koji su svi iskazivali suglasno, odnosno uvjerljivo i okolnosno o činjenicama o kojima imaju osobna i neposredna saznanja, kao i iskaz tužitelja koji je logičan i životan te potpuno suglasan iskazima svjedoka, sud nalazi da proizlazi logičan zaključak da su sve ispitane osobe istinito iskazivale o okolnostima koje su bitne za donošenje presude u ovoj parnici, tako da ih sud prihvaća u cijelosti i na tim dokazima temelji svoju presudu.

 

18. Naime, u konkretnom slučaju postoji pisani ugovor o kupoprodaji (str. 28-31), ovjeren kod javnog bilježnika D.Đ. iz D.M., koji istina nije proveden u zemljišnim knjigama, ali upućuje na zaključak da je prava volja LJ.K. bila sačinjenje predmetnog ugovora kojem je svrha bio prijenos vlasništva i posjeda cijele nekretnine sa imenovane na tužitelja, a koja je nasljeđivanjem stekla vlasništvo 52/56 dijela nekretnine, dok je bila, što je i logično, prije toga u posjedu cijele nekretnine, pa tako i suvlasničkih dijelova tuženika koji su se od rođenja nalazili u F. i nisu nikad dolazili u RH, tako da je svoj suvlasnički dio, a posjed u cijelosti, prenijela tužitelju, nakon što ju je ovaj isplatio za cijelu nekretninu, a ne samo za njen suvlasnički od 52/56 dijela. Ovakav zaključak je životan i logičan, a posebice jer su stranke u rodbinskim odnosima, premda tužitelj ne poznaje tuženike koji su u kritično vrijeme bili maloljetni, no njima očito nije bilo stalo, a niti im je to i dan-danas, do njihovih suvlasničkih dijelova od 1/56 svaki, koji su neznatni u odnosu na suvlasnički dio tužitelja.

 

19. Dakle, a s obzirom na načelo o teretu dokazivanja, dakle da je onaj koji nešto tvrdi u parnici dužan to i dokazati, sud je našao da je tužitelj uspio dokazati bitne činjenice iz tužbe i tužbenog zahtjeva, što ukazuje na logičan zaključak da je tužbeni zahtjev osnovan te da mu stoga valja i udovoljiti.

 

20. Naime, tužitelj je dokazao da je predmetne nekretnine posjedovao kao samostalni, zakoniti, istiniti i pošteni posjednik u razdoblju duljem od 20 godina, odnosno od 1997.g. pa do danas i dalje, te da mu nitko nikada to vlasništvo i posjed nije osporavao. Istovremeno tužitelj je dokazao da je od LJ.K., kao većinske suvlasnice predmetnih nekretnina, stekao vlasništvo temeljem pisanog ugovora o kupoprodaji, koji je u cijelosti ispunjen, ali nije proveden u zemljišnim knjigama, tako da je tužitelj bio izvanknjižni vlasnik njenog suvlasničkog dijela, odnosno tužitelj je isplatio LJ.K. za njen suvlasnički dio, čime je ona bila namirena i to nikada nije osporavala, dakle tužiteljev posjed i vlasništvo nisu nikada bili osporavani, ni od tuženika, a niti od treće osobe, u konkretnom slučaju LJ.K. kao zainteresirane osobe i ranijeg vlasnika. Time je tužitelj, osim dosjelošću, kao originarnim načinom stjecanja vlasništva bez obzira na ranijeg prednika, potvrdio da je postupao savjesno i zakonito, isplativši svog pravnog prednika, odnosno LJ.K. kao ranijeg posjednika cijele nekretnine za njen suvlasnički dio, pa je time dokazao istinitost i poštenost posjeda cijele nekretnine, uključujući i suvlasničke dijelove tuženika.

 

              21. Dakle, tužitelj je neprekidnim posjedovanjem cijele predmetne nekretnine, uključujući i suvlasničke dijelove tuženika, a koji mu posjed nitko nije osporavao, pa niti sami tuženici kao suvlasnici, s tim da je njegov posjed bio neposredan, odnosno faktičan, jer je cijelu nekretninu držao u posjedu, a kao takav je upisan i u katastru, zatim zakonit, jer je tužitelj imao valjan pravni temelj za posjedovanje cijele nekretnine (ugovor o prodaji pretežitog dijela nekretnine), te pošten, jer, s obzirom na sve okolnosti slučaja (posjedovanje ugovora s većinskim vlasnikom, rodbinski odnos s njom kao ranijim prednikom, kao i s tuženicima kao manjinskim suvlasnicima, neznatnost njihova suvlasničkog dijela, činjenicu da se radi o zemljištu koje je obrađivala pravna prednica, a nakon toga on kao posjednik i vlasnik), tužitelj nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo posjeda, a također nije znao niti morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu, uključujući i utužene suvlasničke dijelove, dokazao pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću posjedovanjem nekretnine kroz razdoblje dulje od 20 godina.

 

22. Time su se stekle zakonske pretpostavke da tužitelj dosjelošću postane vlasnik suvlasničkih dijelova nekretnine koji su sada upisani na ime tuženika, temeljem zakona, odnosno čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa je sud donio presudu kao u izreci.

 

23. Budući da nitko od stranaka nije tražio parnični trošak, sud o tome nije niti odlučivao, sukladno odredbi čl. 164. Zakona o parničnom postupku.

             

              U Valpovu 29. ožujka 2023.

                                                                                                                              S U D A C

 

                                                                                                                   ZDRAVKO MAMIĆ, v.r.

 

 

 

 

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana objave presude.

             

              Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika
2. Tuženicima putem privremene zastupnice

 

Nakon pravomoćnosti:

3. Centru