Poslovni broj 22 Gž-1140/2023-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 22 Gž-1140/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljanom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Josipa Grubišića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Š., OIB: …, S.1, zastupane po punomoćniku P. B., odvjetniku u S.2, protiv tuženika Grada S., OIB: …, S.2, kojeg zastupa punomoćnik H. P., dipl. iur., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika P. S. d.o.o., S.2, OIB …, zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u S.2, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-621/2019-29 od 2. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-621/2019-29 od 2. prosinca 2022. u toč. I i III izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos iznos od 32.315,00 kuna (4.288,94 eur[1]) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 6. studenog 2019. do isplate (toč. I), odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je zahtijevala da joj tuženik isplati iznos od 10.685,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 6. studenog 2019. do isplate (toč. II), naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.271,88 kuna (965,14 eur) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 2. prosinca 2022. do isplate (toč. III), te je odbijen umješačev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 8.125,00 kuna (toč. IV).

 

2. Protiv navedene presude u toč. I i III izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači uz naknadu parničnog troška, podredno isti ukine.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete u iznosu od 43.000,00 kn, proizašle iz štetnog događaja koji se dogodio dana 27. svibnja 2019., kada je tužiteljica pala na javnoj površini i to na način da je nagazila na rasklimanu kamenu ploču kojima je popločen trg u Z.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP.

 

6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 ZPP toč. 11 ZPP-a na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i istu je moguće ispitati.

 

7. Tijekom postupka sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj viši sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanje dano za njega.

 

8. Ocjena sviju provedenih dokaza dana je u skladu s odredbom čl. 8 ZPP-a.

 

9. Prvostupanjski je sud utvrdio, sa kojim utvrđenjima je suglasan i ovaj sud:

-da je saslušanjem tužiteljice i svjedokinja V. Š., I. B. i R. V. utvrđeno da je tužiteljica 27.5.2019. pala na javnoj površini (adresa …, ispred prodavaonice B.) nakon što je nagazila na rasklimanu kamenu ploču koja popločava trg, a koje podne kamene ploče i prodavaonica su prikazani na fotografijama koje prileže spisu;

-da tuženik ne osporava da je predmetna lokacija, na kojoj se dogodio tužiteljičin pad, javna površina kojom on upravlja već štoviše čak dostavlja dokaze da je održavanje povjerio umješaču, sud zaključuje da je tuženik kao vlasnik navedene površine (nekretnine-gradskog trga) pasivno legitimiran;

-da rasklimana kamena podna ploča po kojoj hodaju prolaznici predstavlja opasnu stvar u smislu čl. 1063. ZOO/05;

-da tuženik nije ničim dokazao da je uzrok štete nastale tužiteljici bilo nešto drugo, odnosno da rasklimana kamena ploča nije uzrokovala tužiteljičin pad i ozljeđivanje, pa stoga, u skladu s čl. 1063. i 1064. ZOO tuženik odgovara za štetu nastalu tužiteljici, a to što je tuženik ugovorom umješaču povjerio održavanje javnih površina ne može ga osloboditi odgovornosti već se tuženik jedino može regresirati od umješača ako je umješač povrijedio svoju ugovornu obvezu.

 

10. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev (djelomično) usvojio.

 

11. Za navesti je i da je čl. 1, čl. 2, čl. 3, čl. 4, čl. 19, čl. 22 i čl. 30 Zakonom o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 – proč. tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15, dalje ZKG) važećem u vrijeme nastanka štetnog događaja, koje sud prvog stupnja ne navodi izrijekom, ali se iz obrazloženja presude može zaključiti o kojim propisima se radi, održavanje, između ostalog, pločnika odnosno trgova namijenjenim za kretanje pješaka, u nadležnosti upravo tuženika, to i ovaj sud nalazi tuženika odgovornim za štetu koju je tužiteljica pretrpjela padom obzirom da isti, a uzimajući u obzir nesporno utvrđeno stanje kamene ploče na trgu u vrijeme nastanka štetnog događaja, da na strani tužiteljice nema doprinosa nastanku štetnog događaja, pa time niti predmetnom ozljeđivanju u smislu odredbe čl. 1067 ZOO-a, jer se tužiteljica tom prigodom kretala upravo na način primjeren kretanju prosječnog čovjeka-pješaka trgom na gradskom području Grada, te na strani tužiteljice nema nikakve protupravnosti, pa, stoga, niti bilo kakve odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja to je sva odgovornost za predmetni štetni događaj na strani tuženika i to zbog nezakonitog propusta u ispunjavanju njegove zakonom propisane obveze u održavanju javnoprometnih površina u stanju propisanom i podobnom za sigurno i nesmetano kretanje upravo onih kojima su te javnoprometne površine i namijenjene.

 

12. U žalbenom stadiju postupka tuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome ponavljajući sve navode i prigovore koje je istaknuo i tijekom postupka, a koje je sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama, koje nisu u suprotnosti s provedenim dokazima.

 

13. Odgovornost tuženika proizlazi iz odredbe čl. 2. ZKG koja propisuje da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba, a jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne su na temelju tog Zakona i posebnih propisa osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti, osigurati obavljanje komunalnih djelatnosti na načelima održivog razvoja, osigurati javnost rada, te na odredbu čl. 3. ZKG prema kojoj komunalne djelatnosti obuhvaćaju i održavanje javnih površina, a koje održavanje sukladno stav. 9. citirane odredbe podrazumijeva održavanje i pješačkih staza i pješačkih zona i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu, s time da se javnoprometnim površinama u smislu Odluke o komunalnom redu (dalje: Odluka – "Službeni glasnik grada Z.", broj: 3/14, 16/14, 22/14, 25/15, 6/17) između ostalog smatraju pločnicima, nogostupima, kao i pješačke i biciklističke staze te slične površine (čl. 2) dok je obveza održavanja javnih površina urednim i čistim kako bi služile svrsi svoje namjene normirana daljnjom odredbom čl. 71 st. 1. citirane Odluke.

 

14. Tuženik je postupao protivno obvezi iz čl. 2. ZKG jer nije poduzeo potrebne mjere u održavanju predmetne javne površine jer nije popravio oštećenja na istoj na mjestu štetnog događaja pa je zbog toga i odgovoran tužiteljici za pretrpjelu štetu.

 

15. Neosnovano ustraje i dalje tuženik kod prigovora promašene pasivne legitimacije, koji prigovor je, kao neosnovan, pravilno otklonio prvostupanjski sud.

 

16. Naime, ZKG propisuje da je tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalne djelatnosti (čl. 2. st. 2.), a prema odredbi čl. 3. ZKG komunalnu djelatnost, između ostalog, predstavlja održavanje javnih površina.

 

17. Istim zakonom utvrđeni su opći uvjeti i način obavljanja komunalne djelatnosti i ostvarivanje posebnog društvenog interesa u obavljanju tih djelatnosti, pa je propisano da je u cilju uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno donijeti Odluku o komunalnom redu i mjere za njegovo provođenje (čl. 16.) te su propisana i tijela nadležna za nadzor provedbi odredbi komunalnog reda (čl. 17.).

 

18. Dakle tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, je dužan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju tako da se zaštiti imovina građana te spriječi nanošenje štete.

 

19. Člankom 72. Odluke propisano je da je pravna osoba ili fizička osoba obrtnik kojoj je Grad povjerio obavljanje komunalne djelatnosti održavanja čistoće javnih površina dužna ih je redovno i izvanredno održavati i čistiti sukladno programu održavanja komunalne infrastrukture na području Grada koji donosi Gradska skupština, dok je člankom 73 Odluke propisano da izvanredno čišćenje javnih površina određuje gradonačelnik ako su zbog vremenskih nepogoda, više sile ili drugih razloga javne površine prekomjerno onečišćene.

 

20. Po mišljenju ovoga suda, općim aktom jedinice lokalne samouprave, kojim se prenosi obveza održavanja javnih površina, tako i pločnika, na trgovačko društvo, konkretno P. S. d.o.o., koji obavlja komunalnu djelatnost za tuženika, tuženik kao jedinica lokalne samouprave ne može osloboditi obveze da preko istog poduzima mjere kojima se osigurava provedba odredbi komunalnog reda, pa se ne može osloboditi ni odgovornosti za naknadu štete nastale zbog nepridržavanja tih obveza. Dakle, nije prihvatljivo, kako to smatra tuženik, da se u opisanoj situaciji odgovornost za uspostavu pravne zaštite u cijelosti prebaci s jedinice lokalne samouprave na P. S. d.o.o., koji obavlja komunalnu djelatnost za tuženika i time snizi razina te zaštite.

 

21. Prigovor tuženika da je tužiteljica doprinjela nastanku štete u smislu odredbe čl. 1067. stav. 1. i 2. ZOO prvostupanjski sud je otklonio kao neosnovanog utvrdivši da se tužiteljica predmetne zgode normalno hodala i pazila je kuda hoda, a tuženik niti ne tvrdi da kritične zgode tužiteljica nije imala neprimjerenu obuću.

 

22. Za navesti je i da prema pravnom shvaćanju zauzetom na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (5/22) održane 8. rujna 2022.: "Osoba koja je u ugovornom odnosu s pravnom osobom koja je po zakonu dužna održavati cestu, odgovara oštećenim osobama za naknadu štete na javnoj cesti u granicama ugovornih odredbi, ako je šteta u uzročnoj vezi sa stanjem ceste kao posljedice neispunjavanja ugovornih odredbi od strane onog tko je ugovorom preuzeo neposrednu obvezu održavanja javne ceste."

 

23. Provedenim liječničkim vještačenjem, čiji nalaz i mišljenje prvostupanjski sud prihvaća kao stručan, objektivan i logično obrazložen, utvrđena je uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i štete, te je pravilno sud uzeo nalaz i mišljenje navedenog vještaka kao temelj svoje odluke, a žalitelj istom ne prigovara.

 

24. Visini dosuđene naknade tuženik određeno ne prigovara.

 

25. Stoga je temeljem odredbe čl. 368 st. 1 ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

 

26. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita, kako u osnovi tako i u visini, a ista se temelji na odredbama čl. 154 st. 2 i čl. 155 st. 1 ZPP-a, time da žalitelj određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tužiteljici dosuđen trošak.

 

U Zagrebu 29. ožujka 2023.

 

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

  Lidija Bošnjaković, v.r.