1

                                                                      Poslovni broj: Gž R-144/2022-2

 

                    

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                       

Poslovni broj: Gž R-144/2022-2

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. G. iz V., OIB: …, koju zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika V. L. R. u V., V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. C. odvjetnik u O. d. C. & p. u V., radi isplate razlike u plaći, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj Pr-646/2020-10 od 25. listopada 2022., 29. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog  suda u Vukovaru broj Pr-646/2020-10 od 25. listopada 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:

 

"I Nalaže se tuženiku V. L. R. u V., V., OIB: …, isplatiti tužiteljici S. G. iz V., OIB: …, na ime razlike plaće bruto iznos od 10.277,05 kuna (desettisućadvjestosedamdesetsedamkunaipetlipa) odnosno 1.364,00 EUR (tisućutristošezdesetičetirieura)1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 659,74 kn od 16. siječnja 2016. do isplate;

- na iznos od 659,74 kn od 16. veljače 2016. do isplate;

- na iznos od 660,79 kn od 16. ožujka 2016. do isplate;

- na iznos od 662,90 kn od 16. travnja 2016. do isplate;

- na iznos od 662,90 kn od 16. svibnja 2016. do isplate;

- na iznos od 662,90 kn od 16. lipnja 2016. do isplate;

- na iznos od 662,90 kn od 16. srpnja 2016. do isplate;

- na iznos od 798,75 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate;

- na iznos od 798,75 kn od 16. rujna 2016. do isplate;

- na iznos od 798,75 kn od 16. listopada 2016. do isplate;

- na iznos od 798,75 kn od 16. studenog 2016. do isplate;

- na iznos od 798,75 kn od 16. prosinca 2016. do isplate;

- na iznos od 936,17 kn od 16. siječnja 2017. do isplate;

- na iznos od 715,26 kn od 16. veljače 2017. do isplate;

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku V. L. R. u V., V., OIB: …, da tužiteljici S. G. iz V., OIB: …, na ime troškova ovog parničnog postupka naknadi iznos od 3.750,00 kuna (tritisućesedamstopedesetkuna) odnosno 497,71 EUR (četiristodevedesetsedameruaisedamdesetjedancent)2 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

III Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika V. L. R. u V., V., OIB: …za naknadnom parničnog troška u iznosu od 3.125,00 kuna (tritisućestodvadesetpetkuna) odnosno 414,76 EUR (četiristočetrnaesteuraisedamdesetšestcenti)2, kao neosnovan."

 

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu uvaži, ukine pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naplatu novčanog potraživanja na ime razlike plaće za razdoblje od prosinca 2016. do siječnja 2017. u ukupnom iznosu od 10.277,05 kn/1.364,00 EUR-a.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 467. stavak 1. ZPP-a ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a tuženik ne ukazuje koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka je sud počinio.

 

8. Tužiteljica je zaposlenica kod tuženika, a tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama. U utuženom razdoblju tuženik je obračunavao plaću prema osnovci od 5.108,84 kn tj. do zaključno prosinca 2016., a za siječanj 2017. je obračunao osnovicu prema odluci Vlade Republike Hrvatske od 29. prosinca 2016. u iznosu od 5.211,02 kn.

 

9. Tužiteljica tvrdi da je u utuženom razdoblju trebalo obračunati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn do lipnja 2016., od srpnja do studenog prema osnovici od 5.478,19 kn, a za prosinac 2016. i siječanj 2017. prema osnovici od 5.541,74 kn i da to njeno pravo proizlazi iz Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. (u daljnjem tekstu: Sporazum), Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (u daljnjem tekstu: Dodatak sporazuma) i Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama 26. listopada 2011. (u daljnjem tekstu: IDDS).

 

10. Tuženica tvrdi da je pravilno obračunala plaću u utuženom razdoblju.

 

11. Iz spisa proizlazi:

 

-               da su Vlada Republike Hrvatske, s jedne strane, i sindikati javnih službi s druge strane, sklopili 23. studenog 2006. Sporazum kojim je utvrđeno povećanje osnovice za plaću u javnim službama za 6% godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009. godine i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1.siječnja svake godine;

 

-               da su stranke 13. svibnja 2009. sklopile Dodatak sporazumu kojim su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,74 kn bruto, i da su u članku 3. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a;

 

-               da su potom, 26. listopada 2011. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili IDDS o osnovici plaće u javnim službama, a koji tekst je usvojen Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., a u članku III. IDDS-a određeno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za 2 tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja);

 

-               da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje IDDS-a kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz članka III. IDDS-a, Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u Republici Hrvatskoj za cijelu 2008. na godišnjoj razini, a također je utvrđeno kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u IDDS, usklađivanja odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine);

 

-               da je 27. studenog 2015. godine DZS RH objavio Priopćenje za javnost o realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojeg proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. 2,8% iz čega slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio 2%.

 

12. Prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću tužitelju po osnovici od 5.415,37 kn budući je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine za 2 %. Pri tome je otklonio tvrdnju da bi IDDS o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. bio nevaljan pravni posao, jer je sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama te odredbi članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora, a kao argument za svoju tvrdnju da se radi o pravno valjanom  postupku navodi da su vjerodostojnim tumačenjem IDDS-a radi pojašnjenja primjene članka IV. točka 5. u vezi sa člankom VII. stavak 1. Vlada i sindikati u biti potvrdili valjanost tog sporazuma. Obračun plaće prema navedenoj osnovici vrijedio je do lipnja 2016.

 

13. Osnovicu plaće  za razdoblje od srpnja 2016. pa do studenog 2016. prvostupanjski sud je utvrdio u iznosu od 5.478,19 kn. Naime, sud zaključuje da je člankom IV stavkom 2. IDDS-a ugovoreno da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirati od prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Kvocijent pariteta iz članka 4. stavak 1. IDDS-a nije utvrđen, jer se Vlada Republike Hrvatske oglušila na poziv sindikata javnih službi čime je povrijedila svoju obvezu iz članka IV stavak 1. IDDS-a. Odredbom članka IV stavak 1. IDDS-a ugovorne strane su utanačile da će se 6 mjeseci nakon objave podataka iz članka III IDDS-a utvrditi odnos (kvocijent) pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. a sve prema podacima Državnog Zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Primjenjujući u konkretnoj situaciji odredbu članka 297. stavak 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO), prema kojoj se uzima da je uvjet ispunjen ako je njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječila strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako je njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročila strana u čiju je korist određen, zaključio da se treba uzeti da je ispunjen uvjet za promjenu osnovice jer je druga ugovorna strana, protivno načelu savjesnosti i poštenja spriječila ispunjenje uvjeta. Prvostupanjski sud navodi da je kvocijent pariteta odrediv jer u smislu odredbe članka 272. ZOO se može odrediti temeljem objektivnih statističkih podataka Državnog zavoda za statistiku dostavljenih sindikatima javnih službi, a primjenom članka IV stavak 2. IDDS-a kojim je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene razlike između pariteta. Osnovica se po stajalištu prvostupanjskog suda uvećala za 1,16% i iznosi 5.478,19 kn.

 

13.1. Polazeći od toga da se odredbom članka IV stavak 3. IDDS-a nakon 5 mjeseci korigiraju osnovice sukladno prethodnom stavku osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta iz 2008., te na temelju tog članka osnovica za mjesec prosinac/siječnja 2017. povećana za daljnjih 1,16% i iznosi 5.541,74 kn. Prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik dužan isplaćivati plaću tužiteljici primjenjujući navedene osnovice  za razdoblje od srpnja do studenog 2016. u iznosu od 5.478,19 kn, a za prosinac 2016. i siječanj 2017. u visini osnovice 5.541,74 kn.

 

14. Prigovor zastare sud je otklonio s obrazloženjem da je zastarni rok za utužena potraživanja 5 godina i da je podnošenjem tužbe (29. prosinca 2020.) prekinuta zastara, iz čega slijedi da nije nastupila zastara za utužene tražbine.

 

14.1. Odmah valja reći da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije nastupila zastara. Naime, prema odredbi članka 139. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 – dalje ZR) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina, a s obzirom da najstarije utuženo potraživanje je dospjelo 16. siječnja 2016., a tužba je podnesena 29. prosinca 2020. jasno je da zastara nije nastupila.

 

15. Ta odluka suda je pravilna.

 

16. Visina razlike plaće nije sporna među parničnim strankama.

 

17. IDDS predstavlja valjani ugovor, pa su odredbe istog u smislu odredbe članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama("Narodne novine", broj 39/09 i 124/09, u daljnjem tekstu: ZOPJS) temelj za određivanje osnovice u utvrđenom razdoblju, jer su odredbe bile na snazi do 26. siječnja 2017. s obzirom da je člankom XI navedenog Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme 5 godina koje je vrijeme produženo 3 mjeseca sukladno odredbi članka 199. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14- dalje: ZR). Tuženik pogrešno smatra da treba odgoditi primjenu članka III IDDS-a jer odredbom članka VII nije odgođena primjena članka III jer se ona odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određenom u članku IV i V navedenog Sporazuma.

 

18. Ne može se prihvatiti shvaćanje žalitelja da ga ne obvezuje IDDS na koji se poziva tužiteljica jer nije potpisan od strane svih potpisnika prvotnog Sporazuma. Naime, tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi neki od sindikata, pa ni Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, a utvrđeno je da je taj sindikat parafirao IDDS iz čega slijedi da je sudjelovao u pregovorima. Takvo pravno shvaćanje je zauzeto i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž-13/02 prema kojem se smatra da je sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kada drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima, dok iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12 i odluke Ustavnog suda broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora s tim da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Za primijetiti je da ni jedan od potpisnika IDDS Sporazuma osnovici plaća u javnim službama nije sporio valjanost istih u zakonom predviđenom postupku.

 

19. Odredbom članka IV IDDS o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno 6 mjeseci nakon objave podataka iz članka III. IDDS ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću Republike Hrvatske u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje od 2008. godine. Nadalje odredbom članka V IDDS određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II i IV IDDS Sporazuma Vlada Republike Hrvatske obvezuje započeti obračun isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto mjesečne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u omjeru 95 prema 100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske za zadnjih 6 mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5%, slijedom čega je Vlada Republike Hrvatske donijela novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj: 25/13) kojim je umanjila koeficijente za 3% što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent sa 1,25 na 1,2125.

 

19.1. IDDS-om o osnovici plaće u javnim službama sklopljenim između Vlade i Sindikata dogovoreno je da se nakon povrata osnovice na razinu iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn, daljnjim usklađivanjem osnovice za plaće u javnim službama dovede do ciljane cijene rada javnih službi u odnosu na prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske na razinu od 95:100 iz čega proizlazi da zaključak da ostvarenje pretpostavki iz članka VII stavak 1. IDDS Sporazuma nije preduvjet za primjenu odredbe članka III., odnosno za povrat osnovice na razinu iz 2009. godine.

 

20. Protivno shvaćanju žalitelja ovaj sud, kao i prvostupanjski, smatra da su ostvareni uvjeti za uvećanje osnovice plaće  propisani člankom IV IDDS-a jer iz priloženih isprava proizlazi da je došlo do smanjenja pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta u 2008.

 

20.1. Nakon 5 mjeseci od ostvarenja uvjeta za promjenu osnovice, istu (osnovicu) treba  uvećati za ostalih 50% utvrđene razlike između pariteta, dakle za daljnjih 1,16 % sukladno članku IV stavak 3. IDDS-a. Postotak uvećanja i visina ovih tražbina nije bila sporna među strankama.

 

20.2. Udio osnovne bruto plaće VSS početnika u javnoj službi u  prosječnoj bruto plaći privredi u 2015. je manji za 2,33 postotna poena nego što je bio 2008., iz čega slijedi da je osnovicu za obračun plaće trebalo korigirati sukladno članku IV stavak 2. IDDS-a za 1,16 % (50% od kvocijenta pariteta 2,33%) za razdoblje od srpnja do studenog 2016. S obzirom da je uvjet za korigiranje osnovice plaće ostvaren to postoji obveza tuženika za obračun i isplatu plaće prema korigiranoj osnovici. Za prosinac 2016. i siječanj 2017., obveza je tuženika uvećati osnovicu za daljnjih 1,16 % (članak IV stavak 3. IDDS-a).

 

21. Prema tome, iz iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a kako pri tom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu. Pravilno je otklonjen prigovor zastare iz razloga navedenih u toč.34. obrazloženja pobijane presude.

 

22. Ispitujući pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi navedena odluka bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

23. Budući je tuženik izgubio spor pravilno mu je naloženo platiti parnične troškove.

 

24. Zahtjev za naknadu parničnih troškova žalbenog postupka je valjalo odbiti jer je i žalba odbijena kao neosnovana.

 

Dubrovnik, 29. ožujka 2023.

 

Predsjednica vijeća:

 

Josita Begović, v.r.