Poslovni broj: 20 Gž Ovr-76/2023-2

1

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u ovršnoj stvari predlagatelja osiguranja: 1) T. K., D., …, OIB: … i 2) M. K., D., …, OIB: …, zastupanih po punomoćniku T. V., odvjetniku iz Z., …, protiv protivnika osiguranja G. d.o.o., Z., …, OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku G. I., odvjetniku iz Z., …, radi osiguranja određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbama predlagatelja osiguranja pod 1) i 2) te protivnika osiguranja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-111/2023-7 od 9. veljače 2023., dana 29. ožujka 2023.,

r i j e š i o    j e

I Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja osiguranja pod 1) T. K. i 2) M. K. te potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-111/2023-7 od 9. veljače 2023. pod toč. I. izreke.

II Uvažava se žalba protivnika osiguranja G. d.o.o. Z., preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-111/2023-7 od 9. veljače 2023. pod toč. II. izreke i rješava tako da se nalaže predlagateljima osiguranja pod 1) T. K. i 2) M. K. da protivniku osiguranja naknade troškove osiguranja u visini od 11.653,89 EUR (87.806,25 kn), sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se predlagateljima osiguranja pod 1) T. K. i 2) M. K. da protivniku osiguranja G. d.o.o. Z. naknade trošak na ime sastava žalbe u visini od 5.826,95 EUR (43.903,12 kn), sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev predlagatelja osiguranja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

              ''I. Odbija se prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere od 17. siječnja 2023. godine kao neosnovan.

              II. Odbija se zahtjev protivnika osiguranja za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan.''

2. Protiv navedenog rješenja pod toč. I. izreke žalbu su izjavili predlagatelji osiguranja pod 1) i 2) (dalje predlagatelji osiguranja) zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prva uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

2.1. U žalbi ističu da prvostupanjski sud pogrešno smatra kako predlagatelji osiguranja ničim nisu dokazali da su nekretnine prodane po tržišnim cijenama. Pritom je prvostupanjski sud tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina sasvim promašeno i pogrešno utvrđivao usporedbom cijene po 1m2 koja proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji predmetnih nekretnina te nalaza i mišljenja vještaka M. H. koji je sačinjen u predmetu poslovni broj Ovr-825/2022. Naime, Ugovori o kupoprodaji sklopljeni su tijekom 2018. i 2019. dok je tek jedan zaključen 2021. S druge strane, nalaz i mišljenje vještaka H. izrađen je u prosincu 2022. prema danu vrednovanja na dan 1. prosinca 2022. Dakle, od kupnje predmetnih nekretnina do izrade nalaza i mišljenja vještaka prošlo je 3, odnosno, 4 godine pa stoga nije jasno zašto je prvostupanjski sud vršio takvu usporedbu cijena ne uzimajući pritom u obzir promjenu cijena na tržištu nekretnina što je opće poznata činjenica jer su cijene u konstantnom porastu od početka 2020. Točno je, ali i relevantno, da Ugovorima o kupoprodaji protivnik osiguranja nije ograničio svoju odgovornost za pravne nedostatke. Nadalje, protivnik osiguranja bio je svjestan posljedica koje mogu prouzročiti upisana založna prava te ista nije brisao, a sve to na štetu predlagatelja osiguranja. Ovo stoga što protivnik osiguranja nije učinio ništa kako bi predlagatelje osiguranja zaštitio od prodaje nekretnina u ovršnom postupku ili brisao založno pravo kako ne bi došlo do pokretanja bilo kakvih ovršnih postupaka radi čega predlagateljima osiguranja prijeti prodaja tih nekretnina u ovršnom postupku te očita šteta. Zato da je protivnik osiguranja svojim radnjama i propustima doveo predlagatelje osiguranja u mogućnost nastanka štete s obzirom da nije ograničio svoju odgovornost za pravne nedostatke te je bio svjestan posljedica koje mogu prouzročiti upisana založna prava koja nije brisala. Pritom navod protivnika osiguranja kako mu nije poznato iz kojih razloga banka nije izdala novo brisovno očitovanje sasvim je neosnovano jer se protivnik osiguranja obvezao brisati upisana založna prava radi čega je bio dužan poduzeti sve potrebne radnje kako bi se isto brisalo. Takvi navodi su proturječni i prvostupanjski sud ih olako prihvaća. Predlagateljima osiguranja bili su poznati navedeni pravni nedostatci na predmetnim nekretninama prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji pa time kao kupci imaju pravo na povrat cijene ako se ostvari mogućnost da im predmetne nekretnine budu oduzete te nastane šteta. Naime, BKS B. A. pokrenula je ovršni postupak na predmetnim nekretninama predlagatelja osiguranja 7. travnja 2022. Sud prvog stupnja pogrešno zaključuje da predlagatelji osiguranja nisu dokazali opasnost da će bez ove mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Nadalje, neutemeljen je stav prvostupanjskog suda da su društvo Z. d.o.o. i protivnik osiguranja bila povezana društva jer iz priloženih povijesnih izvadaka iz sudskog registra proizlazi kako je u vrijeme sklapanja Ugovora član uprave protivnika osiguranja bio ujedno jedini član društva i predsjednik uprave društva Z. d.o.o. Nadalje, Sporazumom od 11. veljače 2022. Z. d.o.o. ostala je bez velikog broja nekretnina te je nad njom otvoren predstečajni postupak što ukazuje na to da je društvo Z. d.o.o. radi podmirenja dugovanja prema BKS B. A. dovedeno u situaciju da je otvoren predstečajni postupak a posljedično mogućnost otvaranja stečajnog postupka. Stoga jasno proizlazi kako postoji prijeteća opasnost da bi i protivnik osiguranja dobrovoljno i prisilno otuđio svoje nekretnine na kojima je vlasnik te da se na navedeni način predlagateljima onemogući naplata njihove tražbine.

3. Na žalbu predlagatelja osiguranja nije odgovoreno.

4. Protiv navedenog rješenja u dijelu pod toč. II. izreke žalbu je izjavio protivnik osiguranja zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prva uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinači.

4.1. U žalbi ističe da je u pobijanom dijelu prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. Zakona o parničnom postupku jer u pobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, 23. siječnja 2023. prvostupanjski sud je putem e-komunikacije dostavio protivniku osiguranja prijedlog osiguranja sa prilozima radi čega je protivnik osiguranja u cilju zaštite svojih prava angažirao odvjetnika i 27. siječnja 2023. dostavio detaljno i obrazloženo očitovanje. Postavlja se pitanje, a ukoliko je prvostupanjski sud smatrao da svoju odluku može donijeti i bez očitovanja protivnika osiguranja, zašto mu je onda dostavio prijedlog za osiguranja te potom zaključio da je riječ o podnesku koji nije bio nužan za vođenje ovog postupka. Žalitelj smatra da prvostupanjski sud u takvoj situaciji ne može zaključiti kako angažman punomoćnika radi zaštite od takvog enormno visokog zahtjeva predlagatelja osiguranja ne bi bio potreban, a posebno kraj činjenice da se radi o njegovoj jedinoj radnji u ovom postupku. U obrazloženju pobijanog rješenja razvidno je da je prvostupanjski sud izvršio uvid u sudsku praksu po protivniku osiguranja, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, potvrdu FINA-e i tužbu radi isplate od 30. ožujka 2022. predan Trgovačkom sudu u Zagrebu, a koju je dokumentaciju dostavio upravo protivnik osiguranja uz podnesak od 27. siječnja 2023. To znači da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a uopće nije primijenio odredbu čl. 14. st. 5. Ovršnog zakona. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

5. Na žalbu protivnika osiguranja nije odgovoreno.

6. Žalba predlagatelja osiguranja nije osnovana, dok je žalba protivnika osiguranja osnovana.

7. Suprotno navodima protivnika osiguranja prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22  - dalje ZPP), sve u svezi s čl. 381. istog Zakona i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 70/20, dalje OZ), stoga što je prvostupanjski sud izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju koje uvjerenje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima za koje se može provjeriti da imaju pravnu i činjeničnu osnovu što znači da je ocjena dokaza izvršena upravo u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

8. Nadalje, nije u pravu protivnik osiguranja ni kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati stoga što je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja te su u obrazloženju rješenja navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

9. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. istog Zakona.

10. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za osiguranje novčane tražbine predlagatelja osiguranja određivanjem privremene mjere na način da se zabrani raspolaganje protivniku osiguranja te otuđenje i opterećenje nekretnina pobliže opisanih u prijedlogu za određivanje privremene mjere, a na kojima je, sukladno priloženim zemljišnoknjižnim izvadcima (l. s. 193-228) kao vlasnik upisan protivnik osiguranja s obrazloženjem da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 344. OZ jer da predlagatelji osiguranja nisu učinili izgledan nastanak štete usred pokrenutog ovršnog postupka založnog vjerovnika BKS B. A. stoga što je ovršni postupak legalan postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbine na temelju ovršnih vjerodostojnih isprava, a da je u konkretnom slučaju založni vjerovnik pokrenuo ovršni postupak na nekretninama predlagatelja osiguranja te je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-825/2022 od 13. travnja 2022. pa da slijedom toga predlagatelji osiguranja nisu učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine koja se sastoji u novčanom iznosu radi kojeg je pokrenut ovršni postupak te da se ne može raditi o vjerojatnosti postojanja tražbine koja bi se sastojala u šteti koju trpe predlagatelji prisilnom prodajom njihovih nekretnina glede tražbine koja je usmjerena na vjerovnika BKS B. A. dok je protivnik osiguranja tvrtka od koje su predlagatelji osiguranja kupili predmetne nekretnine. Nadalje, prvostupanjski sud smatra da nije ispunjen ni drugi uvjet iz čl. 344. st. 1. OZ tj. opasnost da će bez ove mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati jer predlagatelji osiguranja glede toga nisu dostavili nikakav konkretan dokaz. Glede Sporazuma od 11. veljače 2022. sud prvog stupnja utvrđuje da protivnik osiguranja nije stranka istog, kao i da ničim nije dokazana namjera protivnika osiguranja da bi otuđio ili opteretio svoje nekretnine. Konačno, kako je protivnik osiguranja tvrtka koja se bavi gradnjom, prodajom stanova, geodetskom djelatnosti to da bi prihvaćanjem ovakve mjere sasvim sigurno barem dijelom bio onemogućen baviti se svojom djelatnošću.

11. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanja pravilno primijenio odredbu čl. 344. st. 1. OZ kada je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina u vlasništvu protivnika osiguranja.

12. U ovoj fazi postupka nisu prijeporne slijedeće činjenice:

- da su predlagatelji osiguranja upisani kao zemljišnoknjižni vlasnici nekretnina na kojima je upisano založno pravo u korist BKS B. A. (zemljišnoknjižni izvadci l. s. 15-43),

- da su predmetne nekretnine predlagatelji osiguranja stekli od protivnika osiguranja po Ugovorima o kupoprodaji od 31. listopada 2019. (l. s. 44-47), 7. veljače 2018. (l. s. 52-56), 26. studenoga 2021. (l. s. 57-61) i 30. studenoga 2019. (l. s. 65-67) te

- da su predlagatelji osiguranja u trenutku zaključenja kupoprodajnih ugovora znali da su predmetne nekretnine opterećene založnim pravom u korist treće osobe.

13. Prvi žalbeni navod predlagatelja osiguranja usmjeren je na pitanje da li su predmetne nekretnine prodane predlagateljima osiguranja po tržišnoj cijeni ili ne.

14. U kontekstu navedenog žalbenog prigovora prvenstveno valja imati u vidu činjenicu da je u Ugovoru o kupoprodaji od 31. listopada 2019. navedeno da se po čl. 5. prodavatelj (protivnik osiguranja) u sklopu ugovorene cijene o svom trošku obvezuje izvesti građevinske radove unutar prostora i to pregradne zidove, završnu ogradu svih unutarnjih zidova i izradu projektne dokumentacije te ishođenje dozvola za privođenje uredskoj namjeni, kao i da u ugovorenoj cijeni nije trošak priključka plina, instalaterskih radova i opreme (struja, voda, grijanje, sanitarna oprema, radijatori, bojler i rasvjeta).

15. Takvu odredbu sadržavao je i Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 7. veljače 2018., kao i onaj od 30. studenoga 2019.

16. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 26. studenoga 2021. proizlazi da se unutar ugovorene cijene prodavatelj obvezuje o svom trošku ishoditi potrebne dozvole za privođenje namjeni predmetnog prostora, a da je unutarnje uređenje prostora obveza kupca.

17. S druge strane, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina M. H. (l. s. 143-189), a koji je sačinjen za potrebe ovršnog postupka pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Ovr-825/2022 13. prosinca 2022., proizlazi da su prilikom očevida 12. listopada 2022. identificirali navedene nekretnine te da iz tehničkih podataka u pogledu opisa svakog pojedinog poslovnog prostora proizlazi da se radi o poslovnim prostorima koji su u funkciji te su u potpunosti opremljeni.

18. Dakle, iz navedenog proizlazi da je u međuvremenu došlo do izvođenja radova u poslovnim prostorima te su isti nakon kupoprodaje u potpunosti opremljeni i dovršeni da bi mogli služiti svojoj svrsi, dok je s druge strane prilikom sudskog očevida u ovršnom postupku nedvojbeno utvrđeno da se radi o potpuno dovršenim i opremljenim poslovnim prostorima pa stoga pitanje kupoprodajne cijene u Ugovorima o kupoprodaji te procjeni da li ista predstavlja tržišnu cijenu ili ne može se tumačiti, upravo zbog prethodno navedenih činjenica, na način kako to u žalbi ističu predlagatelji osiguranja.

19. Glede pak činjenice da li je protivnik osiguranja ograničio svoju odgovornost za pravne nedostatke ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilno stajalište prvostupanjskog suda kako protivnik osiguranja nije ograničio svoju odgovornost za pravne nedostatke jer to ne proizlazi niti iz jednog dokaza priloženog spisu predmeta.

20. U odnosu na upisana založna prava ukazati je predlagateljima osiguranja da založno pravo u smislu odredbe čl. 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17) predstavlja ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila a njezin svagdašnji vlasnik dužan je to trpjeti.

21. Prema tome, kako je predlagateljima osiguranja nedvojbeno bilo poznato da kupuju nekretnine opterećene založnim pravom to su se isti izvrgnuli riziku da založni vjerovnik BKS B. A., u slučaju nenamirenja obveze o dospijeću, pokrene ovršni postupak radi namirenja svoje tražbine iz vrijednosti zaloga.

22. Posljedično tome, pravilno je prvostupanjski sud, imajući u vidu upravo navedene činjenice, zaključio kako u konkretnom slučaju predlagatelji osiguranja nisu učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine jer je založni vjerovnik u slučaju nenamirenja svoje tražbine imao legitimno pravo pokrenuti ovršni postupak radi namirenja svoje tražbine.

23. U odnosu na drugi uvjet iz čl. 344. st. 1. OZ ovaj drugostupanjski sud nalazi da osnovno prvostupanjski sud smatra kako ni navedena zakonska pretpostavka nije ispunjena jer na tu okolnost nije predložen adekvatan dokaz.

24. Glede Sporazuma od 11. veljače 2022., u odnosu na koji predlagatelji osiguranja tvrde da bi protivnik osiguranja mogao ostati bez svojih nekretnina te da stoga postoji opasnost da ih otuđi, navesti je da je u konkretnom slučaju po tom Sporazumu od 11. veljače 2022. tvrtka Z. d.o.o. ostala bez svojih nekretnina, a ne protivnik osiguranja.

25. Pored toga, protivnik osiguranja nije stranka tog Sporazuma a niti je po mišljenju ovog drugostupanjskog suda utemeljena tvrdnja predlagatelja osiguranja da bi se radilo o povezanim društvima.

26. Ovo stoga što iz priloženih izvadaka iz sudskog registra ne proizlazi da se radi o povezanim društvima u smislu odredbe čl. 473. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11 – pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22 i 114/22) budući da se ne radi o situaciji kada jedno društvo u drugom društvu ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju, ovisno i vladajuće društvo, društvo koncerna, društva s uzajamnim udjelima i društva povezana poduzetničkim ugovorima.

27. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu protivnika osiguranja i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje u dijelu pod toč. I. izreke.

28. Međutim, s pravom žalba protivnika osiguranja ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 155. st. 1. ZPP u svezi s čl. 14. st. 5. OZ kada je odbio zahtjev protivnika osiguranja za naknadu troška podneska od 27. siječnja 2023. (l. s. 237-245).

29. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je protivnik osiguranja, nakon što je zaprimio prijedlog radi osiguranja, dostavio obrazloženi podnesak kojim se očituje na navedeni prijedlog, a koji po svom sadržaju predstavlja podnesak iz Tbr. 11. toč. 1. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje Tarifa) pa kako je u konkretnom slučaju, sukladno rješenju prvostupanjskog suda od 23. siječnja 2023. (l. s. 230), utvrđena vrijednost predmeta spora u visini od 555.097,69 EUR (4.182.383,53 kn) to znači da za sastav tog podneska protivniku osiguranja pripada 4.683 boda što uz vrijednost boda i pripadajući PDV daje ukupni iznos od 11.653,89 EUR (87.806,25 kn) pa kako je u navedenom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo to je valjalo temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu protivnika osiguranja te pobijano prvostupanjsko rješenje u dijelu pod toč. II. izreke preinačiti na način kako je to navedeno u toč. II izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

30. S obzirom na činjenicu da je protivnik osiguranja u cijelosti uspio sa žalbom to mu je valjalo obistiniti trošak sastava žalbe sukladno Tbr. 13. u svezi s Tbr. 10. toč. 5. Tarife u visini od 2.341,5 bodova što uz vrijednost boda i pripadajući PDV iznosi 5.826,95 EUR (43.903,12 kn), dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadom parničnog troška odbijen kao neosnovan jer se ovdje radi o žalbi protiv rješenja te u spisu predmeta ne prileži dokaz da je plaćena sudska pristojba na žalbu niti da je protivnik osiguranja pozvan na plaćanje iste pa se ne bi radilo o trošku koji je nastao protivniku osiguranja.

31. Dvojno iskazivanje temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. u svezi čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22).

U Zadru, 29. ožujka 2023.

          Sutkinja

            Sanja Prosenica, v.r.