Poslovni broj: Kž–88/2023-12

 

Poslovni broj: Kž–88/2023-12

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića, kao predsjednika vijeća te Zdravka Garića i Biljane Bojanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. K., zbog kaznenog djela iz članka 220. stavka 4. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zadru od 21. listopada 2022., broj 2 K-150/22, u sjednici održanoj 29. ožujka 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog, odvjetnika B. G. i zamjenice Županijskog državnog odvjetnika Ive Arapović,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I.              Povodom žalbe državnog odvjetnika i optuženog A. K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela te se utvrđuje da je optuženi A. K. djelom opisanim u izreci pobijane presude počinio kazneno djelo protiv imovine - utaja iz članka 232. stavka 3. u vezi stavka 1. Kazneni zakon („Narodne novine“ broj 125/11;  144/12 i broj 56/15 – u daljnjem tekstu KZ/11).

 

II.              Uslijed odluke pod I. kao i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog A. K. preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se optuženi A. K., za kazneno djelo iz članka 232. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11, na temelju članka 232. stavak 3. osuđuje na kaznu zatvora od 6 (šest) mjeseci, pa mu se na temelju članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11. izriče uvjetna osuda i određuje da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi A. K. za vrijeme provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

III.              Žalba državnog odvjetnika u cijelosti, a žalba optuženog A. K. u ostalom dijelu, odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 21. listopada 2022., broj 2 K-150/22, donijetom u ponovljenom postupku optuženik A. K. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo protiv imovine - utaja iz članka 220. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/97., te ga je na temelju članka 220. stavka 4. KZ/97, osudio na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci.

 

1.1.              Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22 – dalje: ZKP/08.), optuženik A. K. oslobođen je od obveze snašanja troškova kaznenog postupka.

 

2.              Žalbu protiv presude podnijeli su državni odvjetnik i optuženik A. K..

 

2.1.              Državni odvjetnik žali se zbog odluke odluke o kazni (članak 467. stavak 4. ZKP/08), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne stroža kazna zatvora.

 

2.2.              Optuženik A. K. žali se putem branitelja B. G., odvjetnika iz O. društva K. iz Z., zbog „bitnih povreda odredbi kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenopravnoj sankciji“, a predlaže „da nadležno Vijeće Županijskog suda preinači pobijanu presudu na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak“.

 

3.              Optuženik je putem branitelja, odvjetnika B. G., podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem je predložio „da nadležni Županijski sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu, istovremeno prihvati žalbu okrivljenika“.

 

4.              Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.

 

5.              Sukladno članku 475. stavak 2. i 4. ZKP/08., sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u prisutnosti državnog odvjetnika i branitelja optuženika B. G., odvjetnika iz Z., a bez prisustva uredno pozvanog optuženika.

 

6.              Žalba optuženog A. K. djelomično je osnovana, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud je, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, našao da je na štetu optuženika počinjena povreda kaznenog zakona.

 

7.              Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženik A. K. nalazi u navodu da je obrazloženje pobijane presude glede odlučnih činjenica u znatnoj mjeri proturječno samom sebi, odnosno, da uopće nema razloga o odlučnim činjenicama te je nerazumljivo i da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.

 

7.1.              Tako žalitelj obrazlažući istaknutu žalbenu osnovu navodi kako prvostupanjski sud pod točkom 12. obrazloženja navodi da je optuženik zadržao bager sve dok mu ga nisu oduzeli policijski službenici što je u izravnoj suprotnosti s iskazom svjedoka S. A. koji je s optuženikom u svezi primopredaje spornog bagera izravno komunicirao i sudjelovao u predaji i koji je potvrdio kako je upravo optuženik inicirao predaju predmeta leasinga, odnosno spornog bagera na način da je locirao bager i radi primopredaje obavijestio policijskog službenika o čemu je sastavljen zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta sugerirajući da na taj način u pobijanoj presudi postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika. Prvostupanjski sud je, protivno navodima žalitelja, reproducirao sve bitne dijelove iskaza svjedoka koji imaju relevantnih saznanja o predmetnim događajima, pa tako i iskaz svjedoka S. A. (točka 17 obrazloženja), a iznio je bitni sadržaj i svih drugih provedenih dokaza, uključujući i iskaze optuženika, nakon čega je posebno analizirao sve te dokaze, pri čemu je dao i jasnu ocjenu tih dokaza. Obrazlažući pojedina utvrđenja, pozivao se na one dijelove iskaza svjedoka koji su za ta utvrđenja bili odlučujući. Žalitelj, polemizirajući s tim razlozima, zapravo osporava sudsku ocjenu tih dokaza i pokušava dovesti u sumnju pravilnost utvrđenja koja prvostupanjski sud na njima temelji, pa tako i iskaza svjedoka S. A., a ne ukazuje na bitne dijelove iskaza koji bi bili pogrešno citirani ili zanemareni pri njihovoj ocjeni. U pobijanoj je presudi prvostupanjski sud jasno naveo kako je svjedok S. A. u svom iskazu naveo da ga je kao policijskog službenika optuženik kontaktirao u studenom 2007., 2008. ili 2009. kada je došao prijaviti prijetnju izvjesnog S. G., a da ga je tek u veljači slijedeće godine pozvao da mu može izručiti sporni bager kojom je prilikom bio kooperativan i odmah pristao predati u posjed isti kada je nakon toga policija kontaktirala oštećeno trgovačko društvo I. l. koji su nastavno i preuzeli sporni bager. Iz navedenog doista i po ocjeni ovog suda proizlazi kako je u suštini optuženik u inkriminiranom vremenskom razdoblju od kraja 2008., unatoč znanju da je trgovačko društvo I. l. dana 27. studenog 2008., s optuženikom raskinuo ugovor o operativnom leasingu i pozvalo ga na predaju spornog bagera taj bager držao sve do momenta uredovanja policijskih službenika i preuzimanja istog od strane oštećenog trgovačkog društva 6. veljače 2009. Stoga nema nikakve proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju pojedinih zapisnika o ispitivanju svjedoka i njihovih iskaza, a osobito iskaza svjedoka S. A..

 

7.2.              Nije u pravu optuženik niti kada ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08, time što smatra da postoji proturječnost između izreke presude kao i obrazloženja prvostupanjske presude, te unutar obrazloženja presude, koje nalazi u tome što prvostupanjski sud pod točkom 24. obrazloženja prvo utvrđuje nepostojanje kod optuženika namjere protupravnog zadržavanja spornog bagera kao objekta leasinga, što je bitno obilježje inkriminiranog kaznenog djela, što je u izravnoj suprotnosti s izrekom presude kojom se optuženika proglašava krivim za učin kaznenog djela utaje, da bi nastavno pod točkom 24. obrazloženja utvrdio kako je optuženik svojim radnjama ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja predmetnog kaznenog djela. 

 

7.3.              Naime, pod točkom 24. obrazloženja prvostupanjske presude prikazuje se kronologija događaja u svezi spornog bagera kao objekta leasinga s konstatacijom suda kako optuženik do kraja 2008., unatoč znanju da je trgovačko društvo I. l. dana 27. studenog 2008., s optuženikom raskinuo ugovor o operativnom leasingu i pozvalo ga na predaju spornog bagera, nije imao faktičku vlast nad istim, pa da stoga nije ni mogao imati namjeru prisvajanja istog, ali i da je tu faktičku vlast ostvario krajem 2008., da bi pod točkom 25. obrazloženja prvostupanjske presude, izložio činjenice na temelju kojih je utvrdio da je optuženik od kraja 2008., pa sve do preuzimanja spornog bagera jasno iskazao namjeru prisvajanja istog jer ga je u tom vremenskom razdoblju, opet unatoč znanju o nužnosti vraćanja spornog bagera oštećeniku koji je 5. siječnja 2009., protiv optuženika podnio kaznenu prijavu, držao na samo njemu poznatoj lokaciji te je kooperativnost u svezi povrata bagera iskazao tek nakon poduzimanja aktivnih policijskih radnji radi pronalaska bagera i rješavanja oštećenikove kaznene prijave.  

 

7.4.              Daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 – jer u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama, optuženik nalazi u tome što smatra da je prvostupanjski sud propustio reproducirati i analizirati dopunu obrane koju je optuženik izložio na raspravi od 18. listopada 2022. Prije svega, kada je u pitanju izostanak razloga o odlučnim činjenicama, takav nedostatak odnosi se isključivo na odlučne činjenice, a ne na ostale važne činjenice, što ih je sud u postupku utvrđivao. Isto tako, da bi se radilo o istaknutoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka ta povreda postoji tek onda kada sud nađe da ne postoji odlučna činjenica na koju se obrana poziva ili da postoji odlučna činjenica čije je postojanje obrana pobijala a sud je propustio navesti razloge zbog kojih smatra da takva činjenica ne postoji, odnosno postoji. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud nije propustio navesti takve razloge jer je nakon analize svih izvedenih dokaza pojedinačno i u međusobnoj povezanosti zajedno s optuženikovom obranom utvrdio kako je optuženik mijenjao obranu prilagođujući ju provedenim dokazima te ju u pogledu odlučnih činjenica inkriminacije ocijenio nevjerodostojnom. Druga je stvar što optuženik prigovara prihvatljivosti argumentacije iznesene u pobijanoj presudi, polemizirajući s njezinom ispravnošću, no to predstavlja prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.5.              Stoga, suprotno istaknutim žalbenim prigovorima, između izreke presude kao i obrazloženja prvostupanjske presude, te unutar obrazloženja presude nema proturječnosti u pogledu odlučnih činjenica, a niti onih koje se žalbom nastoje dovesti u pitanje. Naprotiv prvostupanjski je sud za sve činjenice koje neposredno utječu na primjenu zakona, tj. odlučne činjenice, potpuno i određeno naveo iz kojih razloga ih uzima kao dokazane dajući valjane i dostatne razloge kojima se rukovodio pri rješavanju svih relevantnih pitanja, a što je sve jasno i razumljivo obrazložio. Tako utvrđene odlučne činjenice su izložene bez ikakve proturječnosti u činjeničnom i zakonskom opisu izreke, te u obrazloženju presude što je sve utemeljeno na, po sudu prvog stupnja pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza, pa istaknuti vidovi bitne povrede iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 nisu ostvareni.

 

7.6.              Stoga nije osnovana žalba optuženika A. K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08 nije utvrđeno niti da bi bila ostvarena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8.              U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja treba reći, da iz sadržaja žalbe proizlazi samo žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u konkretnom slučaju nije ostvarena, jer je prvostupanjski sud, nasuprot žalbenim prigovorima, točno utvrdio sve odlučne činjenice, valjano ocijenio sve izvedene dokaze i iz njih izveo pravilan zaključak da je optuženik načinom postupanja označenim u izreci presude  ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela kvalificirane utaje i o tome u obrazloženju pobijane presude dao valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

8.1.              Naime, iz optuženikove obrane proizlazi da je znao gdje se nalazi sporni bager (na zemljištu PZ N. z.), da je o svemu namjeravanom obavijestio policiju, i da je sporni bager nakon prijevoza s predmetne lokacije dva mjeseca držao na njemu poznatoj lokaciji, a zapravo u mjestu prebivališta, koje se nalazi na kratkoj udaljenosti od zemljišta PZ N. z., a kako to proizlazi iz protokola o preuzimanju spornog bagera, što znači da je sporni bager na toj lokaciji držao od početka prosinca mjeseca 2008., pa sve do dana 6. veljače 2009., kada je od njega preuzet, a zapravo privremeno oduzet po djelatnicima policije uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju broj …, od 6. veljače 2009. godine. Iz optuženikove obrane također proizlazi da je nakon zaključenja ugovora o operativnom leasingu s trgovačkim društvom I. l., preuzeo sporni građevinski stroj bager gusjeničar marke F. H. tip …, dana 15. travnja 2008., te da ga je svojom voljom predao u posjed A. i N. M., sukladno njihovom prethodnom dogovoru.

 

8.2.              Iz iskaza svjedoka D. D. te izvještaja o intervenciji od 17. veljače 2009., kojeg je sastavio ovaj svjedok, proizlazi da je isti kao uposlenik trgovačkog društva AVS I., u korist oštećenika postupao prema optuženiku A. K. u svezi spornog bagera tako da je prije 26. kolovoza 2008., više puta bezuspješno pokušavao kontaktirati optuženika, a da je s njim prvi kontakt ostvaren 29. kolovoza 2008., kojom prilikom mu je optuženik naveo da sporni bager nije kod njega i da ne želi reći gdje se nalazi, dok je u kontaktu ostvarenom 2. listopada 2008., optuženik obećao da će policiji prijaviti da je predmetni bager otuđen od njega. Iz iskaza svjedoka S. A. proizlazi da je optuženik A. K. kontaktirao policiju podnoseći kaznenu prijavu protiv S. G. zbog kaznenog djela prijetnje te da mu je optuženik pred kraj 2007., 2008., ili 2009., ispričao sve o predmetnom slučaju. Nakon zaprimanja kaznene prijave po oštećeniku, kao uredujući policijski službenik, pozvao je optuženika A. K. na obavijesni razgovor u pogledu spornog bagera, a ovaj je svjedok da je optuženik tijekom obrade bio kooperativan te da je obećao pronaći i vratiti sporni bager što je u veljači 2009., i učinio.

 

8.3.              Iz materijalne dokumentacije proizlazi da je 1. kolovoza 2008., oštećeno trgovačko društvo I. L., optuženiku dostavilo opomenu pred raskid ugovora, a 1. listopada 2008., opomenu za raskid ugovora s novo iskazanim dugom, dok je kaznenu prijavu oštećeno trgovačko društvo podnijelo 5. siječnja 2009. godine. Iz obavijesti o raskidu ugovora o leasingu broj … od 27. studenog 2008., proizlazi da je oštećenik raskinuo predmetni operativni leasing, a nakon što je postalo očito da optuženik do ostavljenog mu roka 28. studenog 2008., nije podmirio dugovanja prema oštećenom trgovačkom društvu I. L..

 

8.4.              Iz navedenog proizlazi kako optuženik u svojoj obrani nije nikada ustvrdio da sporni bager ne želi vratiti sve dok oštećenik, nakon obavijesti o raskidanju ugovora, izričito ne zatraži povrat bagera i odredi mjesto i vrijeme gdje će bager vratiti, pa je za ovaj kaznenopravni slučaj za sada potpuno irelevantno odredba ugovora o operativnom lesingu o načinu povrata spornog bagera na koju se u žalbi poziva optuženik kroz prigovor kako prvostupanjski sud nije analizirao građanskopravni aspekt predmetnog slučaja, nego je optuženik sve vrijeme od momenta saznanja da oštećeno trgovačko društvo traži sporni bager i da s optuženikom namjerava raskinuti ugovor, pa i nakon raskidanja ugovora, tvrdio da bager nije u njegovom posjedu i da ne zna gdje se nalazi te da ga zbog toga ne može vratiti, a što je tvrdio još od prvog ostvarenog kontakta sa svjedokom D. D. 29. kolovoza 2008. godine. Iz materijalne dokumentacije proizlazi da je optuženik znao da mu oštećeno trgovačko društvo šalje opomene zbog neplaćanja ugovorenih rata i da isto društvo u slučaju daljnjeg neplaćanja namjerava raskinuti ugovor o operativnom leasingu, što je u skladu s iskazom svjedoka D. D., koji je o tome neposredno obavještavao optuženika. Iz optuženikove obrane proizlazi da je očito znao gdje se sporni bager nalazi kada je već početkom prosinca 2008., dakle gotovo neposredno po zaprimanju obavijesti o raskidanju ugovora o leasingu broj …, sa zemljišta PZ N.z. sporni bager prebacio u mjesto svog prebivališta i tamo ga držao sve do 6. veljače 2009., dakle i u vrijeme kada je oštećeno trgovačko društvo 5. siječnja 2009., protiv njega podnijelo kaznenu prijavu, pa i u vrijeme kada je očito povodom te prijave policija kroz kriminalističko istraživanje predmetnog slučaja obavila obavijesni razgovor  s optuženikom putem policijskog službenika S. A..

 

8.5.              Kada se uz navedeno ima u vidu da je optuženik kontaktirao policiju u svezi kaznenog djela prijetnje prijavljujući za to djelo S. G., a da tada, a niti nastavno optuženik nije podnio kaznenu prijavu protiv N. i A. M. za koje je ustvrdio da su mu oduzeli posjed bagera i držali ga na njemu nepoznatoj lokaciji zbog čega nije mogao udovoljiti traženju oštećenog trgovačkog društva, kako je to inače obećao učiniti svjedoku D. D. i kako je to inače učinio u slučaju drugog bagera kada je podnio kaznenu prijavu protiv N. M. i tako inicirao policijsko postupanje te pronalazak tog bagera u I. g., i da općenito u svezi spornog bagera optuženik nije inicirao nikakvu pravnu zaštitu svojih posjedovnih prava, da nadalje iz iskaza svjedoka S. A. proizlazi da ga optuženik nije nikada obavijestio o namjeravanom prebacivanju spornog bagera sa zemljišta PZ N. z. do mjesta svog prebivališta, kako je to u svojoj obrani ustvrdio optuženik, nego da mu je optuženik tek obećao da će pronaći i vratiti sporni bager, i to u vrijeme kada je optuženik već prebacio sporni bager do mjesta svog prebivališta, da nadalje iz iskaza svjedoka A. M. proizlazi da su se njegov stric N. M. i optuženik posvađali što mu je potvrdio i sam optuženik koji mu je uz to i naveo da je N. M. odvezao jedan od bagera u unutrašnjost, a da je drugi bager on odvezao doma i da ga je naknadno odvezao leasing kući, a koji iskaz djelomično korespondira s optuženikovom obranom, to je zbog svih izloženih razloga s pravom prvostupanjski sud optuženikovu obranu ocijenio nevjerodostojnom i očito usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti.

 

8.6.              Ovdje za istaknuti i kako iskaz svjedoka obrane P. B., ne potvrđuje obranu optuženika. Naime, optuženik je u svojim ranijim obranama izjavio da je on sam stavio u pogon sporni bager i sam ga prevezao do mjesta svog prebivališta u noćnim satima, što znači da nikada ranije nije spominjao P. B. koji je pak u svom iskazu naveo da je optuženik o namjeravanom preuzimanju bagera obavijestio policiju, što inače nije točno, jer je optuženik o spornom bageru policiju obavjestio tek nakon podnošenja kaznene prijave protiv optuženika i neposredno pred samo preuzimanje bagera od strane oštećenika, potom i da je on osobno u poslijepodnevnim satima stavio u pogon sporni bager kojeg je optuženik prevezao i sakrio kod svoje kuće, i koji se svjedok ne sjeća kada se odvijao ovaj sporni događaj, pa čak ni doba godine, jer naime tvrdi da se to događalo ljeti, što je suprotno tvrdnji optuženika koji taj događaj smješta početkom prosinca 2008., a uzimanje bagera u noćnim satima.

 

8.7.              Optuženik u žalbi prigovara i kako se prvostupanjski sud nije analizirao građanskopravni aspekt predmetnog slučaja, dajući vlastitu analizu i ocjenu naravi  predmetnog ugovora o operativnom leasingu kojeg je optuženik zaključio s trgovačkim društvom I. l., sa zaključkom kako se ovdje ne radi o kaznenom djelu utaje već o imovinskopravnim odnosima koji se rješavaju građanskom parnicom.

8.8.              Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, postojanje imovinskopravnog odnosa i građanskopravnih obveza koje proizlaze iz radnji optuženika samo po sebi ne otklanja kvalifikaciju njegovih postupanja kao kaznenog djela. Naime, počinjenje velikog broja kaznenih djela, posebno onih protiv imovine, uvijek proizvodi i određene građanskopravne učinke, jer dovodi do zasnivanja obveza na strani počinitelja koje proizlaze iz građanskopravnih propisa - primjerice, Zakona o obveznim odnosima, Zakona o trgovačkim društvima, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Međutim, postojanje građanskopravnih posljedica neke radnje ne isključuje potrebu ocjenjivanja jesu li postupci koji su doveli do njihovog zasnivanja protivni i odredbama kaznenog prava odnosno ocjenu sadrže li takva postupanja i elemente kaznenih djela.

8.9.              Stoga na citirane žalbene navode valja odgovoriti da zadržavanje u inkriminiranom vremenskom razdoblju od strane optuženika građevinskog stroja - bager gusjeničar F. H. tip …, vrijedan 492.178,50 kuna, i odbijanje povrata istog, a sve nakon što je vlasnik stroja trgovačko društvo I. l. dana 27. studenog 2008., raskinulo ugovor o operativnom leasingu temeljem kojeg je optuženik preuzeo sporni bager predstavlja radnju počinjenja kaznenog djela kvalificirane utaje.

 

8.10.              Slijedom izloženog, činjenično stanje je u svemu ispravno i potpuno utvrđeno, te žalba zbog te žalbene osnove nije osnovana.

9.              Sud prvog stupnja je, kao što je naprijed istaknuto, na optuženikovu štetu povrijedio kazneni zakon jer je primijenjen zakon koji se nije mogao primijeniti, u smislu odredbe članka 469. točke 4. ZKP/08.

 

9.1.              Naime, kako je od vremena počinjenja predmetnog kaznenog djela, u međuvremenu 1. siječnja 2013. stupio na snagu KZ/11, trebalo je u smislu čl. 3. st. 2. KZ/11 ispitati u okviru utvrđenog činjeničnog stanja postojanje pravnog kontinuiteta po novom propisu te u tom kontekstu utvrditi koji je od konkurirajućih zakona blaži za optuženika.

 

9.2.              Naime, u pogledu primjene kaznenog zakona, valja istaći da je 1. siječnja 2013. godine stupio na snagu novi Kazneni zakon te je ovaj sud, kako to nije učinio prvostupanjski sud, u smislu članka 3. stavka 2. KZ/97 i članka 3. stavka 2. i 3. KZ/11 ispitao postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona. Takav kontinuitet je utvrđen u odnosu na kazneno djelo protiv imovine – utaja iz članka 232. stavak 3. u vezi stavka 1. KZ/11, pa je nakon toga radi odluke koji zakon će ovaj drugostupanjski sud primijeniti pristupio utvrđivanju je li novi zakon blaži za počinitelja.

 

9.3.              Usporedbom opisa kaznenih djela, za istaći je da oba kaznena djela sadrže neodređeni vrijednosni pojam „velike vrijednosti utajene stvari“ i dok je taj pojam prema pravnom shvaćanju kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na kazneno djelo iz članka 220. stavak 4. u vezi stavka 1. KZ/97 bio označen kao vrijednost koja premašuje iznos od 30.000,00 kuna, novo pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici kaznenog odjela Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na kazneno djelo iz članka 232. stavka 3. KZ/11, koje također sadrži kao neodređenu vrijednosti oznaku pojma „velike vrijednosti tajene stvari“, kao i aktualni tekst KZ/11 u članku 87. stavku 29. KZ/11, sada označava vrijednošću većom od 60.000,00 kuna.

 

9.4.              Iako kazneno djelo utaje iz članka 232. stavak 3. u vezi stavka 1. KZ/11, za koje je utvrđeno u smislu kaznenopravnog kontinuiteta da predstavlja oblik nedopuštenog ponašanja i po novom Kaznenom zakonu u kaznenopravnim okvirima zapriječene kazne nije blaže tj. ima isti propisani minimum i maksimum kazne, ranije opisana izmjena u odnosu na pojam „velike vrijednosti utajene stvari“, a kojom izmjenom se zadire u strukturu opisa kaznenog djela evidentno je potrebna veća kriminalna količina u postupanju optuženika da bi ostvario kvalificirani oblik kaznenog djela. Upravo stoga je, po ocjeni ovog suda kazneno djelo iz članka 232. stavak 3. u vezi stavka 1. KZ/11, blaže u odnosu na kazneno djelo iz članka 220. stavak 4. u vezi stavka 1. KZ/97, zbog čega je i izmijenjena pravna oznaka kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim, kako je to učinjeno u točki I izreke ove presude.

 

10.              Zbog odluke o kaznenoj sankciji žale se državni odvjetnik i optuženik A. K..

 

10.1.              Državni odvjetnik mišljenja je da je optuženiku odmjerena kazne zatvora u prekratkom trajanju, ističući brojne otegotne okolnosti koje je po njegovom stanovištu trebalo više valorizirati. Posebno ovdje naglašava da je optuženik specijalni recidivist koji je 2013., osuđen zbog istog kaznenog djela počinjenog u vrijeme kad je počinjeno i inkriminirano kazneno djelo, nakon čega je nastavio s činjenjem kaznenih djela imovinske prirode, zbog čega se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, što ukazuje na njegovu iznimnu upornost. Također ističe i da je optuženik nakon inkriminiranog kaznenog djela počinjenog 2008., pravomoćno osuđen za učin šest kaznenih djela protiv imovine, što ukazuje kako njegov prijašnji život, a i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela ne opravdavaju izricanje minimalne zapriječene kazne za predmetno kazneno djelo za koje je zapriječena kazna u trajanju od šest mjeseci do pet godina.

 

10.2.              Optuženi A. K. ukazuje da mu se neopravdano pripisalo da izdržava kaznu zatvora u trajanju od dvije godine jer je zapravo u vrijeme suđenja izdržavao kaznu u trajanju od godine dana, i to u ustanovi otvorenog tipa te da mu se nije u dovoljnoj mjeri kao olakotno valorizirao odlučujući doprinos povratu spornog bagera oštećeniku, što je trebalo honorirati odmjeravanjem blaže kazne.

 

10.3.              Ovaj sud drugog stupnja, razmotrio je po prvostupanjskom sudu izrečene kazne zatvora u svjetlu po tom sudu utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti za optuženika, te zaključio da osnovano optuženi A. K. u žalbi tvrdi da mu je izrečena prestroga kaznena sankcija.

 

10.4.              Naime, prilikom donošenja odluke o kazni prvostupanjski sud je vodio računa o svim okolnostima koje utječu na visinu kazne i pritom ispravno vrednovao utvrđene olakotne okolnosti, dajući ispravno značaj doprinos optuženika povratu spornog bagera oštećeniku. Osim toga, ispravno je sud vrednovao i činjenicu da je optuženik otac jednog maloljetnog djeteta, dok mu je otegotnim cijenio osuđivanost i ponašanje nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela.

 

10.5.              Također, za istaći je da je ovaj drugostupanjski sud utvrdivši povredu kaznenog zakona na štetu optuženika te preinačivši pravnu oznaku kaznenog djela, sada optuženika osudio za blaže kazneno djelo nego li je bilo ono iz prvostupanjske presude. Donoseći novu odluku o kazni, te prihvaćajući utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnost te imajući u vidu protek vremena od počinjenja kaznenog djela (više od četrnaest godina), koji se ne može pripisati u krivnju optuženika, kao i da je oštećeno trgovačko društvo jasno istaklo kako nije zainteresirano za kazneni progon optuženika, ovaj sud je mišljenja da optuženik A. K. i bez izvršenja kazne na koju je sada osuđen neće ubuduće činiti kaznena djela. Naime, njegove ranije spomenute obiteljske prilike i opisane okolnosti počinjenja kaznenog djela, uz činjenicu proteka četrnaest godina od njegovog počinjenja, opravdavaju zaključak da će na njega dovoljno utjecati i upozorenje uz prijetnju kaznom da ga u budućnosti odvrati od protupravnog ponašanja, a za provjeru ove prognoze ukazuje se dostatnim rok od dvije godine.

 

10.6. Stoga se, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kazna zatvora izrečena optuženom A. K. u trajanju šest mjeseci uz izricanje uvjetne osude s rokom provjeravanja od dvije godine, ukazuju primjerenim kako počinjenom djelu, tako i ličnosti počinitelja te stupnju njegove krivnje, pogodnoj da ostvare i svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

11.              Zbog svega iznesenog, djelomično je prihvaćena žalba optuženog A. K. pa je, i uslijed odluke pod točkom I. izreke, a na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08., prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kaznenoj sankciji kako je i presuđeno pod točkom II. izreke.

 

12.              Budući da ne postoje ostali razlozi zbog kojih optuženik A. K. pobija prvostupanjsku presudu, valjalo je, na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu državnog odvjetnika u cijelosti, a žalbu optuženog A. K. u ostalom dijelu, odbiti kao neosnovane i u nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno pod točkom III. izreke.

 

 

U Puli – Pola 29. ožujka 2023.