1              Poslovni broj: I Kž-73/2022-8

Poslovni broj: I Kž-73/2022-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J  E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog Ž. B., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, broj: K-5/2015-178 od 31. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog Ž. B., odvjetnika V. Š.

 

 

p r e s u d i o   j e   i   r i j e š i o  j e

 

 

I Povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, obustavlja se kazneni postupak protiv optužene pravne osobe, trgovačkog društva … d.o.o. u stečaju iz Đ., zbog tri kaznena djela protiv gospodarstva, prijevare u gospodarskom poslovanju označena u članku 247. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. u vezi članka 3. stavka 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela ("Narodne novine" broj 151/09., 110/07. i 45/11.), opisanim pod točkama 8., 9. i 10. oslobađajućeg dijela presude.

 

Na temelju članka 149. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 150/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje u tekstu: ZKP/08.) troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optužene pravne osobe … d.o.o. u stečaju i nužni izdaci i nagrada njenog predstavnika, padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Uslijed te odluke, žalba državnog odvjetnika u tom dijelu je bespredmetna.

II Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu i to u odnosu na optuženog Ž. B., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. opisano pod točkom 4. oslobađajućeg dijela, zbog kaznenih iz članka 247. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. i članka 279. stavka 2. i 1. KZ/11., opisnim pod točkom 5. oslobađajućeg dijela te kaznenih djela iz članka 247. stavka 2 u vezi stavka 1. KZ/11. opisanih pod točkama 6. i 7. oslobađajućeg dijela presude, kao i u odnosu na optuženog D. Z., zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., opisanog pod točkom 7. oslobađajućeg dijela presude, kao i u odluci o oduzimanju imovinske koristi od optuženog Ž. B. u iznosu od 78.902,29 kuna, pa se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

III U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika i žalba optuženog Ž. B. u cijelosti se odbijaju kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Županijski sud u Bjelovaru presudom broj K-5/2015-178 od 31. ožujka 2021., proglasio je krivim optuženog Ž. B. jer je počinio pod točkama 1. i 3. kazneno djelo protiv gospodarstva, zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju označeno u članku 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., a pod točkom 2. kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenje službene isprave označeno u članku 312. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje: KZ/97.), pa mu je na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11. za kaznena djela pod točkama 1. i 3. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za svako, a na temelju članka 312. stavka 2. KZ/97. za kazneno djelo pod točkom 2. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa je optuženi Ž. B. na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca te mu je na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 13. svibnja 2011. do 31. svibnja 2011.

 

1.1. Na temelju članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08. u vezi članka 77. KZ/11. utvrđeno je da novčani iznos od 432.554,54 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženi Ž. B. ostvario kaznenim djelom iz članka 246. stavka 2 u vezi stavka 1. KZ/11. opisanog pod točkom 1. izreke presude te da je iznos od 432.554,54 kuna imovina R. H. i naloženo je optuženom Ž. B. da iznos od 432.554,54 kuna uplati u korist državnog proračuna R. H., u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženi Ž. B. dužan je u državni proračun naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. u iznosu od 47.759,68 kuna, te s naslova paušala u iznosu od 1.000,00 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

2. Nasuprot tome, istom presudom, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08., oslobođeni su od optužbe optuženi Ž. B. da bi djelom pod točkom 4. počinio kazneno djelo protiv gospodarstva, zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., djelom pod točkom 5. kazneno djelo protiv gospodarstva, prijevaru u gospodarskom poslovanju označeno u članku. 247. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11. i kazneno djelo krivotvorenja, krivotvorenja službene ili poslovne isprave, označeno u članku 279. stavku 2. i 1. KZ/11., djelom pod točkom 6. kazneno djelo protiv gospodarstva, prijevaru u gospodarskom poslovanju označeno u članku 247. stavak 2 u vezi stavka 1. KZ/11. i djelom pod točkom 7. kazneno djelo protiv gospodarstva, prijevaru u gospodarskom poslovanju označeno u članku 247. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. te optuženi D. Z. da bi djelom pod točkom 7. počinio kazneno djelo protiv gospodarstva, prijevaru u gospodarskom poslovanju označeno u članku 247. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11., kao i optuženo trgovačko društvo … d.o.o. u stečaju da bi djelima pod točkom 8., 9. i 10. počinilo tri kaznena djela protiv gospodarstva, prijevare u gospodarskom poslovanju označena u članku 247. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11. u vezi članka 3. stavak 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.

 

2.1. Na temelju članka 560. stavka 3. ZKP/08. odbijen je prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru za oduzimanje imovinske koristi od optuženog Ž. B. u iznosu od 78.902,29 kuna te je odbijen prijedlog za oduzimanje imovinske koristi od optuženog TD … d.o.o. u stečaju, Đ., u ukupnom iznosu od 9.538.106,84 kuna.

 

2.2. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08. oštećeni … d.o.o., Z., s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 2.523.755,06 kuna sa zakonskim zateznim kamatama upućeno je u parnicu.

 

2.3. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka optuženog D. Z. i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženog D. Z., te troškovi optužene pravne osobe … d.o.o. u stečaju, nagrada njenog predstavnika i nagrada branitelja optužene pravne osobe padaju na teret proračunskih sredstava.

 

3. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik u odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude i u odnosu na optuženog Ž. B., zbog odluke o kazni (članak 467. točka 4. u vezi s člankom 471. stavak 1. ZKP/08.), s prijedlogom da se optuženom Ž. B. izreknu pojedinačne i jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju, a u odnosu na oslobađajući dio presude, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. točka 3. u vezi s člankom 470. stavak 2. ZKP/08.) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u odnosu na oslobađajući dio u cijelosti ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3.1. Žalbu je podnio i optuženi Ž. B. po branitelju V. Š., odvjetniku u Z., u odnosu na osuđujući dio presude, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.), povrede kaznenog zakona i sadržajno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i troškovima postupka te predlaže da se prvostupanjska presuda u pobijanom osuđujućem dijelu preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe, podredno da se ukine i uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno da se optuženiku izrekne blaža kazna zatvora i ukine odluka o troškovima postupka.

 

3.2. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi D. Z. po branitelju M. B., odvjetniku iz K. s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu u odnosu na optuženog D. Z.

 

4. Spis je u skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Budući da je optuženi Ž. B. u žalbi zahtijevao da se obavijesti o sjednici vijeća, to je i učinjeno, pa su obaviješteni optuženik i njegov branitelj te državni odvjetnik, a sjednica je održana u nazočnosti branitelja optuženika V. Š., odvjetnika u Z., te u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika i optuženog Ž. B., sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08.

 

6. Žalba državnog odvjetnika djelomično je osnovana te djelomično bespredmetna, dok žalba optuženog Ž. B. nije osnovana.

 

U odnosu na točku I izreke ove odluke

 

7. Nakon donesene prvostupanjske presude od dana 31. ožujka 2021., a u žalbenom postupku, drugostupanjski sud je u povodu žalbe državnog odvjetnika u odnosu na oslobađajući dio presude, a po službenoj dužnosti, utvrdio da je rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu od 19. travnja 2021. broj: 3 St-34/2011-909 zaključen stečajni postupak nad stečajnim dužnikom … d.o.o. Đ. Odlučeno je i da će se navedeno rješenje objaviti na mrežnoj stranici e-oglasna ploča suda, što je i učinjeno, kako je to i utvrdio drugostupanjski sud. Rješenjem istog suda Tt-21/2819-2 od 20. svibnja 2021. … d.o.o. u stečaju, OIB …., Đ., … brisana je iz sudskog registra te više ne postoji.

 

7.1. Uvidom u Sudski registar utvrđeno je da je optužena pravna osoba …. d.o.o. u stečaju brisana 20. svibnja 2021. na temelju rješenja Trgovačkog suda u Tt-21/2819-2 i da navedena pravna osoba koja je prestala postojati nema pravnog slijednika.

 

7.2. S obzirom na tu činjenicu, u ovoj situaciji nisu se stekli uvjeti za primjenu odredbe članka 7. stavka 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela koji propisuje da ako prestane pravna osoba postojati prije nego je okončan kazneni postupak, novčana kazna, sigurnosne mjere, javno objavljivanje presude, oduzimanje imovinske koristi i oduzimanje predmeta, mogu se izreći pravnoj osobi koja je njegov sveopći pravni slijednik.

 

7.3. Slijedom navedenog, protiv optužene pravne osobe … d.o.o. u stečaju obustavljen je postupak analognom primjenom članka 199. ZKP/08. i odlučeno je da troškovi kaznenog postupka u odnosu na to društvo padaju na teret proračunskih sredstava.

 

U odnosu na točke 1., 2. i 3. osuđujućeg dijela izreke prvostupanjske presude, a u odnosu na optuženog Ž. B.

 

8. Nije u pravu optuženi Ž. B. kada u žalbi ističe da je u osuđujućem dijelu prvostupanjske presude u odnosu na kaznena djela opisana pod točkama 1.,2. i 3. izreke počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer da razlozi o odlučnim činjenicama "nisu dovoljno jasni, te su u znatnoj mjeri i proturječni kako u samoj izreci, tako i u odnosu na dano obrazloženje". U prilog tome ističe da iz obrazloženja prvostupanjske presude nije jasno zbog čega bi optuženi Ž. B. kao direktor i zaposlenik pravne osobe bio odgovoran za kazneno djelo opisano pod točkom 1. izreke, kada sud nije jasno obrazložio na koji način je postupao protivno kojim odlukama Skupštine Društva i protivno kojem Statutu, pa u izostanku navođenja u izreci blanketnih normi kojima je navodno protivno postupao, ostaje posve nejasno zbog čega nije imao pravo na isplatu dobiti 10%+2%, a u čemu da inače nije niti bilo ničeg nezakonitog, budući da iz članka 40. Društvenog ugovora … d.o.o i članka 61. Pravila PZ Đ. jasno proizlazi ovlast i pravo direktora/upravitelja na isplatu od 2% dobiti kao i njegovo pravo da 10% dobiti samostalno rasporedi na osnivače/zadrugare i zaposlene zaslužne za razvoj ovih pravnih osoba, a on je bio, ne samo direktor/upravitelj, već i osnivač i zadrugar i zaposlenik istih, zaslužan za njihov razvoj i pozitivno poslovanje. Isto tako smatra da je počinjena citirana bitna povreda i u odnosu na kazneno djelo iz točke 2. izreke, kao i povreda kaznenog zakona, budući da predmetna izjava uopće nije poslovna isprava jer nije ovjerena, pa nema ni kaznenog djela, a niti je jasno da li se radi o jednoj ili dvije izjave, zbog čega smatra da je izreka nejasna i konfuzna pa se presuda ne može ispitati. U odnosu na kazneno djelo iz točke 3. izreke pobijane presude smatra da je izreka presude proturječna razlozima presude, budući da sud uopće ne obrazlaže u čemu bi se sastojao motiv ovog optuženika da trećoj nepozvanoj osobi (… d.o.o.) pribavlja protupravnu imovinsku korist na štetu pravne osobe o čijim se imovinskim interesima dužan na temelju zakona brinuti, pogotovo stoga što bi onda ta treća osoba, odnosno njen direktor Z. M. po logici stvari morao biti poticatelj, a on uopće nije obuhvaćen činjeničnim opisom terećenog kaznenog djela.

 

8.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika, nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja. Sud prvog stupnja je, glede odlučnih činjenica, označio jasne i logične razloge na kojima se zasniva izreka presude pod točkama 1., 2. i 3. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi njegov zaključak da je optuženik počinio kaznena djela, kako je to navedeno pod točkama 1., 2. i 3. izreke pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio.

 

8. 2. Nije u pravu optuženik niti kada tvrdi kako su razlozi koji su navedeni u odnosu na točku 2. nejasni i konfuzni te da su u proturječju s izrekom i dokumentacijom u spisu, jer da sporna izjava nema svojstvo poslovne isprave, pa da ujedno počinjena i povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, jer nema kaznenog djela.

 

8.3. Naprotiv, sud prvog stupnja, u obrazloženju osuđujućeg dijela presude dao je jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i u odnosu na točku 2. izreke, kao i u odnosu na točke 1. i 3., bez ikakvog proturječja s provedenim dokazima, kako personalnim tako materijalnim, a što je u skladu i sa nalazom knjigovodstveno financijskog vještaka. U ostalom dijelu žalbom optuženog Ž. B., u odnosu na ovu žalbenu osnovu, osporavaju se ocjene pojedinih provedenih dokaza. Međutim, tu nije riječ o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka, nego o pobijanju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja pa će to biti obrazloženo u dijelu presude koji se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

8.4. Prvostupanjska presuda ispitana je i po službenoj dužnosti u ovom dijelu presude pod točkom 1., 2. i 3. izreke sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja pod točkom 1. izreke u odnosu na kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11., optuženi Ž. B. ponavlja kako je imao pravo na isplatu dobiti 10%+2%, te da u tome nije bilo ničeg nezakonitog, budući da iz članka 40. Društvenog ugovora … d.o.o i članka 61. Pravila PZ Đ. jasno proizlazi ovlast i pravo direktora/upravitelja na isplatu od 2% dobiti kao i njegovo pravo da 10% dobiti samostalno rasporedi na osnivače/zadrugare i zaposlene zaslužne za razvoj ovih pravnih osoba, a on je bio, ne samo direktor/upravitelj, već i osnivač i zadrugar i zaposlenik istih, zaslužan za njihov razvoj i pozitivno poslovanje, što su potvrdili i ispitani svjedoci S. Š., kao tadašnji predsjednik Skupštine društava … d.o.o. i V. D., kao tadašnji direktor za opće i pravne poslove u društvu … d.o.o. i PZ Đ., te da u izostanku navođenja u izreci blanketnih normi ostaje posve nejasno protivno kojim odredbama Statuta je navodno protivno postupao te protivno kojoj odluci Skupštine, pa da ne bi imao pravo na isplatu 10%+2%,dobiti.

 

9.1. Takvim žalbenim navodima, optuženi Ž. B. ne iznosi ništa novo što nije već isticao u svojoj obrani tijekom postupka i što nije bilo predmetom raspravljanja i ocjene od strane prvostupanjskog suda, nego prigovarajući zaključcima prvostupanjskog suda, u biti polemizira s razlozima pobijane presude i pobija, bez valjanih protuargumenata, ispravnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja i glede subjektivne strane inkriminiranog kaznenog djela.

 

9.2. Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje pod točkom 1. izreke temeljeći ga na materijalnim dokazima u spisu, osobito na provedenom financijsko knjigovodstvenom vještačenju po financijskoj vještakinji M. H., slijedom čega s pravom nije prihvatio obranu optuženog Ž. B., jer ista nema uporište u provedenim materijalnim dokazima.

 

9.3. Tijekom postupka nije bila sporna činjenica da je optuženi imao pravo na 2% udjela u dobiti. Prema nalazu vještakinje, koja je analizirala ostvarenu dobit trgovačkog društva … u razdoblju od 2004. do 2010., a prema financijskim izvješćima Društva kao i odlukama Skupštine o raspodjeli dobiti, proizlazi da je kroz promatrano razdoblje optuženom Ž. B. isplaćeno s naslova udjela u isplati dobiti od 2% iznos od 313.836,41 kuna umjesto pripadajućih 118.989,01 kuna, što je za 194.846,60 kuna više od dozvoljenog, pri čemu je prihvaćena i neispravno utvrđena, po odlukama Skupštine Društva, viša osnovica za izračun dobiti za 2005. i 2006. godinu, jer je kao osnovica uzeta bruto dobit uvećana za otpise kupaca, što je suprotno računovodstvenim propisima, umjesto neto dobiti.

 

9.4. Isto tako, knjigovodstveno-financijska vještakinja analizirala je ostvarenu dobit od 2004. do 2010. u PZ Đ. prema financijskim izvješćima Zadruge i odluke Skupštine o raspodjeli dobiti, pa je utvrdila da je optuženi Ž. B. imao pravo na 2% udjela u dobiti u iznosu od 151.522,40 kuna, no isplaćeno mu je 389.230,34 kuna što je za 237.707,94 kuna više od pripadajućeg iznosa. Vještakinja je utvrdila da je i u tim odlukama Skupštine primijenjena veća osnovica kod izračuna dobiti za 2004., 2005. i 2006., jer se može raspodjeljivati samo neto dobit umanjena za porez na dobit dok je za 2004., 2005. i 2006. kao osnovica uzeta bruto dobit uvećana za otpise kupaca, a što je suprotno računovodstvenim propisima. Međutim i sa ovako utvrđenim i prihvaćenom iznosom dobiti u višem iznosu, nego što je trebala biti utvrđena po računovodstvenim propisima, optuženom. Ž. B., kao upravitelju PZ Đ., isplaćeno je 237.707,94 kuna više nego što bi mu pripadalo po osnovi 2% udjela u isplati dobiti PZ Đ.

 

9.5. Na rezultatima tako provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženi Ž. B. postupao s izravnom namjerom, dakle, svjestan da svojim radnjama ostvaruje bitna obilježja kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju te da hoće njegovo ostvarenje, kada je kao direktor društva … i upravitelj PZ Đ. u cilju stjecanja nepripadne materijalne dobiti, protivno Društvenom ugovoru … d.o.o i Pravilima PZ Đ. (Statutima ovih pravnih osoba) te odlukama Skupštine, isplatio si više od 2% dobiti tih pravnih subjekata i na taj način oštetio PZ Đ. za iznos od 237.707,94 kuna, a TD … d.o.o. za 194.846,60 kuna i u tom si iznosu pribavio protupravnu imovinsku korist.

 

9.6. Osim toga, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da iz Društvenog ugovora TD … d.o.o. i Pravila PZ Đ. i koji reguliraju isplatu dobiti 10+2% jasno i nedvosmisleno proizlazi da je optuženik kao direktor … i kao upravitelj PZ Đ. imao pravo na isplatu u slučaju pozitivnog poslovanja ovih pravnih subjekata 2% dobiti, dok je 10% trebao raspodijeliti na zaslužne zaposlenike i zadrugare koji su doprinijeli razvoju društva i zadruge, te da u suprotnom, u ovim aktima društva i zadruge, ne bi bio tako razrađen način raspored dobiti. Na ovakav ispravan zaključak prvostupanjskog suda nemaju utjecaja iskazi svjedoka S. Š. i V. D. da je optuženik imao pravo, osim na isplatu 2% dobiti i na isplatu preostalih 10% dobiti, jer da je to bilo diskrecijsko pravo direktora kome će i koliko isplatiti. Naime, iako je svjedok D. svjedočio kako sa pravnog stajališta smatra da je optuženik direktor i upravitelj, ali i zaposlenik trgovačkog društva …, bez menadžerskog ugovora, imao pravo i na isplatu iz ovih 10% dobiti, ipak je po tom pitanju rekao optuženiku da zatraži još neko mišljenje je li to pravno dopušteno, a što posve opravdava zaključak prvostupanjskog suda, da je način raspodjele dobiti bio jasno i nedvosmisleno razrađen u pravnim aktima ovih pravnih osoba, kako direktoru pripada 2%, a ostalim zaslužnim zaposlenicima i zadrugarima ostalih 10% ostvarene dobiti. Kada se navedeno poveže s činjenicom da optuženik nije imao odluku Skupštine da na opisani način sebi isplati svih 12% dobiti te da o takvoj isplati nije podnosio izvješća Nadzornom odboru, niti je bilo koga obavijestio o raspodjeli dobiti i od 10% isključivo njemu, kao "zaslužnom direktoru, zaposleniku i zadrugaru", da su konkretne isplate izvršene isključivo optuženiku na temelju njegovog naloga računovodstvu, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da mu to pravo nije pripadalo i da takvo postupanje upućuje na netransparentnost poslovanja optuženog Ž. B., kao direktora i upravitelja zadruge, kao i na njegovu namjeru da zadrži protupravno stečena sredstva, pogotovo stoga što je bila poslovno upitna isplata takve dobiti u vrijeme kada su i TD … d.o.o., ali i PZ Đ. poslovali s teškoćama.

 

9.7. Nije prihvatljiv niti žalbeni navod optuženog B. da on nije oštetio pravne osobe i da mu nije trebala odluka Skupštine, već da je prema pravnim aktima gore navedenih pravnih osoba "…optuženik kao direktor i upravitelj imao obvezu da isplati dobit zaslužnim osobama, bez obzira na bilo kakve odluke skupštine te da bi u tom slučaju bili oštećeni isključivo osnivači/zadrugari odnosno zaposlenici ovih pravnih osoba, a nikako pravne osobe…". Naime, kraj nesporne činjenice da je optuženik kao direktor Društva i upravitelj Zadruge bio osoba ovlaštena za zastupanje istih i materijalno-financijsko poslovanje te imao dužnost zaštite imovinskih interesa tih pravnih osoba, odgovornost za svoje postupanje snosi upravo on sam, pa kako je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi detaljno obrazložio da je optuženik za sebe pribavio imovinsku korist i u kojem iznosu te time oštećenom Društvu i Zadruzi prouzročio štetu u istom tom iznosu, a isto je detaljno obrazložio, a koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, to se radi nepotrebnog ponavljanja na isto upućuje žalitelja.

 

9.8. Nadalje, iako je točno da u izreci točke 1. presude nisu navedene blanketne norme iz pravnih akata pravnih osoba i nije naznačeno protivno kojima je optuženik postupao, a niti je precizno navedeno protivno kojim odlukama Skupštine je optuženik postupio, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude posve točno naznačio da se radilo o postupanju suprotno članka 40. Društvenog ugovora … d.o.o i članku 61. Pravila PZ Đ., u kojima je jasno razrađen način raspodjele dobiti, te da optuženik nije imao niti jednu odluku Skupštine u inkriminiranom razdoblju na temelju kojih bi mu pripadalo pravo da sebi isplati cjelokupnu dobit(10+2%), pa sam propust da te norme i odluke nisu preciznije navedene u izreci, ne utječe na pravilnost izvedenih zaključaka prvostupanjskog suda, koji su rezultat ukupno provedenih dokaza, a posebno sukladni provedenom knjigovodstveno-financijskom vještačenju i dokumentaciji pravnih osoba.

 

9.9. Stoga, a protivno gore istaknutim žalbenim tvrdnjama, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženi Ž. B. radnjama opisanim pod točkom 1. izreke počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. Za takav svoj zaključak prvostupanjski je sud dao jasne i valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kao i u pogledu ispravnog zaključka o postojanju pravnog kontinuiteta kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. u vezi stavka 1. KZ/97. i kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., te da je novi KZ/11., s obzirom na definiranje iznosa "znatne imovinske koristi i znatne štete" blaži za počinitelja, jer je limit iznosa protupravno stečene koristi određen u višem iznosu nego što je to bilo po ranijem zakonu, važećim u vrijeme počinjenja djela.

 

10. U odnosu na kazneno djelo opisano u točki 2. izreke prvostupanjske presude, netočne su, a time i neosnovane žalbene tvrdnje optuženika kao izjave dužnika u kojoj je neistinito prikazao postojanje duga trgovačkog društva … d.o.o. prema Proizvodno-uslužnoj zadruzi … za isporučeni merkantilni kukuruz, nisu poslovne isprave. Takve su, paušalne tvrdnje žalitelja u suprotnosti sa Zakonom o računovodstvu ("Narodne novine" broj 78/15., 134/15. i 120/16.) i Zakonom o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/11., 111/12. i 68/13.). Naime, poslovne isprave obuhvaćaju različite isprave koje služe u dinamici poslovanja određenog trgovačkog društva, pa su tako poslovne isprave i knjigovodstvene isprave koje služe kao dokaz poslovnog događaja, dok računovodstvene isprave moraju biti utemeljene na podacima iz isprava u procesu poslovanja. Smatra se da je isprava uredna kada se na osnovi nje može utvrditi vrijeme i mjesto nastanka, te njen materijalni sadržaj, pri čemu je vjerodostojna isprava ona koja potpuno i istinito održava poslovni događaj. Prema tome, izjave optuženika kao izjave dužnika u kojima je neistinito prikazao postojanje duga trgovačkog društva … d.o.o. prema Proizvodno-uslužnoj zadruzi …. za isporučeni merkantilni kukuruz su poslovne isprave. Prvostupanjski sud je osnovano zaključio kako je u potpunosti dokazano da je optuženik, na način opisan u točki 2. izreke, s namjerom, u poslovne isprave unio neistinite podatke.

 

10.1. Naime, iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijske vještakinje M. H. proizlazi da je analizirala spornu poslovnu dokumentaciju i utvrdila da temeljem izdanih računa PUZ …. te ranije sklopljenog ugovora o preuzimanju ispunjenja od 19. svibnja 2008. koji su sklopili TD … d.o.o. Z. (preuzimatelj) i TD … d.o.o. (dužnik), TD …. d.o.o. je preuzeo obvezu dužnika i isplatio iznos od 2.500.000,00 kuna na račun PUZ …. i to prvi put na dan 3. prosinac 2009., a drugi put na dan 5. ožujak 2010., a nakon toga PUZ … te iznose proslijedio …. d.o.o., dok je, a nakon što je izdao sporne račune, odmah drugi dan PUZ … iste stornirao, a u poslovnim knjigama … d.o.o. ti računi nisu bili ni knjiženi.

 

10.2. Kako je izdavanjem računa, pa potom njihovim storniranjem, PUZ … faktički potvrdio da do isporuke robe nije ni došlo, a što nije osporio niti optuženi Ž. B., to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik, kao direktor i odgovorna osoba TD …. d.o.o., izdao i potpisao ove izjave dužnika …. d.o.o., znajući da je u istim izjavama neistinito prikazano postojanje duga …. prema PUZ … za merkantilni kukuruz koji nije isporučen društvu … d.o.o., a sve sa namjerom i ciljem da se na temelju takve izjave izdaju računi i to sa svrhom kako bi TD … d.o.o. dobio likvidna sredstva i potom ista proslijedio PUZ …, a ovaj TD … d.o.o. To što se u zakonskom opisu navodi da je optuženik u poslovne isprave unio neistinite podatke, a u činjeničnom opisu navodi da je "optuženik izdao…izjavu dužnika…", apsolutno ne utječe na utvrđenje prvostupanjskog suda o ostvarenju bića terećenog kaznenog djela od strane optuženika, budući da iz prethodnog dijela činjeničnog opisa, koji je sadržajno povezan, posve jasno proizlazi da je optuženik "…kao direktor trgovačkog društva … d.o.o. Đ. dana 30. studenog 2009. i 4. ožujka 2010. izdao trgovačkom društvu … d.o.o. Z. izjavu dužnika u kojoj je neistinito prikazao postojanje duga trgovačkog društva … d.o.o.,…". Osim toga posve je razvidno da je optuženik proglašen krivim za jedno kazneno djelo iz članka 312. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/97., pa nema nikakve povrede kaznenog zakona na štetu optuženika. Pritom je prvostupanjski sud, pravilno, na učin djela pod točkom 2. primijenio članak 312. stavak 2. KZ/97., dakle odredbe Kaznenog zakona koji je važio u vrijeme njihova počinjenja, a što je obrazložio postojanjem pravnog kontinuiteta sa KZ/11. i razlozima zbog kojih je KZ/97. blaži za optuženika.

 

11. Isto tako, a u odnosu na kazneno djelo opisano u točki 3. izreke prvostupanjske presude, netočne su, a time i neosnovane žalbene tvrdnje optuženika kako je ostalo nerazjašnjeno i neutvrđeno u čemu bi se sastojao motiv optuženog B. da trećoj nepozvanoj osobi (… d.o.o.) pribavlja protupravnu imovinsku korist na štetu pravne osobe o čijim se imovinskim interesima na temelju zakona bio dužan brinuti, smatrajući da bi onda ta treća osoba, odnosno njen direktor Z. M., koji je ispitan kao svjedok, po logici stvari morao biti poticatelj, a on uopće nije obuhvaćen činjeničnim opisom terećenog kaznenog djela, te da nije utvrđeno da li je usluga koju je optuženik platio "…izvršena ili nije izvršena u onom obliku i obimu kako je ugovoreno…", a što je utjecalo na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti optuženika za počinjeno kazneno djelo.

 

11.1. Međutim, kako je već prethodno istaknuto, optuženik je kao direktor Društva bio osoba ovlaštena za zastupanje i materijalno-financijsko poslovanje istog te imao dužnost zaštite imovinskih interesa te pravne osobe. Pravilno je prvostupanjski sud našao da nedvojbeno utvrđene činjenice proizlaze iz knjigovodstveno-financijskog vještačenja, kada je optuženik odobrio isplatu društvu … d.o.o. za obavljene usluge u iznosu od 704.120,00 kuna, iako u računima koje izdao … d.o.o. nije navedeno na koji način je izračunata cijena usluge, koje su konkretno usluge obavljene, pa čak niti ugovoreni iznos financiranja s faktoring kućama koji bi predstavljao osnovicu za izračun cijene usluge, a niti je ugovor od 2. lipnja 2008. između … d.o.o. i … d.o.o. evidentiran u poslovnim knjigama … d.o.o., niti u Službi ljudskih potencijala, općih i pravnih poslova. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženi Ž. B. na opisani način, opisan u točki 3. presude, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite imovinskih interesa … d.o.o. u kojem je bio odgovorna osoba, a drugoj osobi … d.o.o., pribavio znatnu protupravnu imovinsku korist, dok je onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti, … d.o.o., prouzročio znatnu štetu i na taj način ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

 

11.2. Žalbene tvrdnje optuženika, kako je u konkretnom slučaju "…Z. M., kao direktor … d.o.o. morao biti obuhvaćen optužbom kao poticatelj…", drugostupanjski sud ocjenjuje kao izraženo paušalno i proizvoljno mišljenje. Naime, u odnosu na ovako iznesene žalbene navode optuženika, valja istaknuti, da se presuda donosi samo u odnosu na osobu koja je optužena i na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj optužnici. Sud nakon provedene rasprave ocjenjuje koji dijelovi optužbe su dokazani i sadrže li one radnje optužene osobe koje sud nađe dokazanima, kako u odnosu na objektivne elemente bića nekog kaznenog djela, tako i na subjektivne, a na što nema utjecaja stajalište žalitelja o eventualnoj odgovornosti trećih osoba. Sukladno navedenom, prvostupanjski sud je svoja utvrđenja u odnosu na optuženog Ž. B. temeljio na dokazima koji su neposredno izvedeni na raspravi, a potom na temelju istih izveo svoje zaključke, kako o odgovornosti optuženika, tako i o pribavljenoj koristi trećoj osobi, a na štetu Društva o čijim se interesima bio dužan brinuti, uvažavajući pritom činjenice i okolnosti koje proizlaze iz provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja te iz ukupnosti svih drugih provedenih dokaza, uključujući poslovnu dokumentaciju koja je vještačena, kao i iz iskaza ispitanih svjedoka Z. M., D. S. i V. Š., koje je prvostupanjski sud pravilno analizirao i ocijenio, a u odnosu na druge dokaze.

 

12. Stoga nije osnovana žalba optuženog Ž. B. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kaznena djela opisana u točki 1., 2. i 3. izreke prvostupanjske presude.

 

12.1. Ispitujući u ovom dijelu presudu sukladno članku 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08., drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

U odnosu na oslobađajući dio pod točkama 4., 5., 6 i 7. izreke prvostupanjske presude

 

13. Međutim, suprotno prethodnom, žalbom državnog odvjetnika je za sada doveden u pitanje zaključak prvostupanjskog suda kako nije dokazano da bi optuženi Ž. B. počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. (točka 4. izreke), te kaznena djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. (točka 5., 6. i 7. izreke) te kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 2. i 1. KZ/11. (točka 5. izreke), a optuženi D. Z. kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. (točka 7. izreke) oslobađajućeg dijela prvostupanjske presude.

 

13.1. Naime, izvedeni zaključci suda za oslobađajući dio presude za sada nisu prihvatljivi, jer nisu utemeljeni na pravilnoj, potpunoj i sveobuhvatnoj analizi i ocjeni svih provedenih odlučnih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti.

 

14. Tako prvostupanjski sud zaključuje da nema dokaza da bi optuženi Ž. B. kao direktor … d.o.o. i upravitelj PZ Đ. (točka 4. izreke) prilikom kupnje teretnih vozila za … d.o.o. i PZ Đ. dogovorio s dobavljačem … d.o.o. da se neki popusti za ta vozila prenesu u njegovu korist prilikom kupnje vozila Mercedes Benz za vlastite potrebe, nalazeći da to potvrđuje i svjedok D. V., koji je bio nadležan za prodaju teretnih vozila društvu … i PZ Đ. i koji je opisao na koji način se pregovaralo o cijeni tih vozila, jer da, kada su dogovoreni uvjeti i cijena prodaje, nije se obračunavao nikakav poseban popust na tim vozilima, pa da se u konkretnom slučaju, opisanom u točki 4. izreke, radilo o internoj odluci … d.o.o. da se optuženiku odobri popust od 78.902,29 kuna, za osobno vozilo Mercedes, jer je isto bilo starijeg tipa, a čije je financiranje i nabavu optuženik dogovorio putem operativnog leasinga, pa da optuženik nije imao nikakvog utjecaja i saznanja o tome na koji način su u društvu … takav popust poslovno opravdali, zbog čega sud nalazi da su vjerojatno bili motivirani time što se radilo o odgovornoj osobi … i PZ Đ. s kojima su poslovno surađivali.

 

14.1. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja zaključka propustio imati u vidu nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijske vještakinje M. H. koja je detaljno analizirala ovaj poslovni odnos, te koja je zaključila da je optuženi B. putem operativnog leasinga kupio od … vozilo Mercedes Benz A 180 CDI čija je maloprodajna cijena iznosila 172.615,00 kuna (oko 23.000,00 eura) te da je … d.o.o. izdao račun na … ..-leasing d.o.o. K. za korisnika leasinga, optuženog Ž. B. na isti iznos, ali nakon toga da iz isprave pod nazivom "storno maloprodajnog računa 2111-28000009-09", da je od strane …, a na ime optuženika navedeno da je optuženiku odobren naknadni popust u iznosu od 64.674,01 kuna plus PDV što ukupno iznosi 78.902,29 kuna, a u napomeni te isprave dodano, kako je to sukladno dogovoru – veza … – posredovanje u prodaji vozila. Nadalje, vještakinja je iz interne e-mail komunikacije zaposlenica …, dovela u vezu popust koji je ostvario optuženik s ranijom prodajom vozila … i PZ Đ. i to u iznosu od 71.540,80 kuna, dok za razliku iznosa popusta od 7.361,49 kuna nije mogla utvrditi na što se odnosi i dovesti u vezu s ranijom prodajom vozila … i PZ Đ.

 

14.2. Stoga, kako je prvostupanjski sud svoj zaključak za oslobađajuću presudu u odnosu na točku 4. izreke temeljio isključivo na iskazu svjedoka V. a takav zaključak je državni odvjetnik za sada ozbiljno doveo u sumnju, činjenično stanje je u odnosu na ovaj dio prvostupanjske presude opisan u točki 4. izreke, pogrešno, a time i nepotpuno utvrđeno. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve raspoložive dokaze, a posebno u odnosu na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvene vještakinje i u odnosu na internu komunikaciju zaposlenica …, odnosno provjeriti da li iz iste proizlazi ili ne proizlazi da je popust vezan uz raniju nabavku teretnih vozila te po potrebi provesti i druge dokaze koje ocijeni važnim za pravilno presuđenje.

 

15. U odnosu na djela opisana pod točkom 5. izreke presude prvostupanjski sud smatra da nije dokazano da bi optuženi Ž. B. počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., a niti kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 2. i 1. KZ/11., budući da nije bilo sporno da su tijekom 2009. i tijekom 2010. … d.o.o. i … d.o.o. zaključili više ugovora o eskontu mjenica, a u svakom ugovoru je navedeno da … kupuje, a … d.o.o. kao zakonit imatelj mjenice prodaje te mjenice. Nakon potpisivanja ugovora o eskontu …. bi izvršilo isplatu mjeničnog iznosa umanjenog za naknadu trgovačkom društvu …., a drugi dan ili nekoliko dana nakon toga … d.o.o. isti bi iznos proslijedio sa svog računa na račun … d.o.o. Isto tako, osim ugovora s … i …., tijekom 2010. … d.o.o. i … d.o.o. zaključili su tri ugovora o eskontu mjenica, te je u tim ugovorima navedeno da je … d.o.o. izdala mjenice na ime … d.o.o. radi plaćanja obveza koje … d.o.o. ima prema … d.o.o. na osnovu faktura u privitku ugovora.

 

15.1. Prvostupanjski sud smatra kako je obrana optuženika vjerodostojna kada tvrdi da je u vezi zaključivanja ugovora i pripreme dokumentacije s tim faktoring društvima sve pripremao financijski direktor D. S. i da je on to sve operativno vodio, te da ni u jednom trenutku nije imao namjeru bilo koga prevariti od tih faktoring društava, posebno kada se ima u vidu da je i svoje osobne mjenice dao kao jamstvo za plaćanje njihovih potraživanja, a što je potvrdio i svjedok D. S., da je dogovore s faktoring kućama uglavnom on obavljao i pripremao dokumentaciju koju je direktor B. na kraju samo potpisao. …. tražile su od …. prilikom zaključenja ugovora BON 1, BON 2, bilancu, analitiku kupaca i dobavljača te kako je trgovačko društvo …. u vrijeme zaključenja ugovora, iako s poteškoćama, još uvijek uredno poslovalo, da nije bilo nikakve namjere da se bilo kome što lažno prikaže i dovede u zabludu i da se ne isplate iznosi po izdanim mjenicama. Svjedokinja V. Š. je u to vrijeme bila predsjednica uprave …. d.o.o. koje društvo se bavilo otkupom potraživanja i eskontiranja mjenica i radilo se o kratkoročnom kreditiranju tvrtki, te je izričito navela da niti … d.o.o. niti …. d.o.o. nisu ih doveli u nikakvu zabludu, čiji bi cilj bio da učine nešto na štetu …., već se radi o dobroj i redovnoj poslovnoj suradnji koja je "zapela" zbog poslovnih poteškoća u te dvije tvrtke te kako je u … postojao sektor rizika u kojem je bio poseban stručni tim koji je analizirao financijska izvješća društva i da li je to društvo podobno za takav posao, pa se na temelju procjene rizika odlučivalo trebali ući u posao s klijentom ili ne, a što je potvrdio i svjedok A. J., koji je u to vrijeme bio direktor sektora prodaje u …, iskazujući kako u vrijeme kada su zaključivali ovaj poslovni odnos nisu provjeravali poslovni odnos između … d.o.o. i …., niti su tražili neke fakture jer im to nije bilo presudno, budući nisu otkupljivali fakture nego eskontirali mjenice i u to vrijeme to je bio uobičajeni način poslovanja u faktoring društvima. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da nema dokaza da bi upravo optuženi Ž. B. kao direktor društva … d.o.o. bilo što lažno predočio odgovornim osobama u društvu … d.o.o. i … d.o.o. vezano za dužničko-vjerovnički odnos između društva …. i trgovačkog društva … i da bi ih na taj način doveo u zabludu da nešto učine na svoju štetu, a sve s ciljem da trgovačkom društvu … pribavi protupravnu imovinsku korist.

15.2. Isto tako, prvostupanjski sud nalazi da optuženi Ž. B. ni na koji način nije doveo u zabludu odgovornu osobu … d.o.o., G. M. koji je ispitan kao svjedok, niti je postupao s namjerom da trgovačkom društvu … pribavi protupravnu imovinsku korist, pogotovo što iz analize zaključenih ugovora o eskontu proizlazi da se … d.o.o. naplatila u cijelosti po prvom ugovoru od 17. svibnja 2010. (mjenični iznos 2.000.000,00 kuna), dok su kod drugog ugovora o eskontu od 26. kolovoza 2010. naplaćene prve dvije mjenice u cijelosti (mjenični iznos 400.000,00 kuna), a treća mjenica djelomično u iznosu od 51.584,19 kuna, dok je ostalo ukupno nenaplaćeno potraživanje po drugom i trećem ugovoru u iznosu od 2.548.415,81 kunu, pa da isto upućuje na daljnji zaključak kako je postojala namjera trgovačkog društva ….. da podmiruje svoje obveze sve dok je to bilo u mogućnosti i dok nije došlo do blokade poslovanja tog društva, te kako treba imati u vidu i sredstva osiguranja koja su dana prilikom zaključenja ovog poslovnog odnosa s … d.o.o., a to je osim zadužnica … i osobna zadužnica optuženog Ž. B. temeljem koje on jamči svojom privatnom imovinom da će biti podmireno potraživanje … d.o.o., što nije uobičajeno postupanje ukoliko netko ima namjeru počiniti kazneno djelo prijevare.

 

15.3. No,državni odvjetnik za sada s uspjehom dovodi u sumnju pravilnost ovako utvrđenog činjeničnog stanja, a u odnosu na kaznena djela iz točke 5. izreke, prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. KZ/11. te krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 2. KZ/11.

 

15.4. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi kako je u pogledu činjeničnog supstrata iz točke 5. izreke, prvostupanjski sud propustio imati u vidu da je u točki 2. presude optuženog B. proglasio krivim, a u kojem činjeničnom opisu su navedeni sporni računi koji se vežu uz ovu točku 5. izreke, te koji su izdani s ciljem da se neistinito predoči dužničko-vjerovnički odnos između … d.o.o.(odgovorna osoba B.) i … d.o.o.(prokurist D. P.) i u kojima je neistinito prikazana isporuka merkantilnog kukuruza i pšenice … d.o.o. od strane …, te da je propušteno imati u vidu provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje i potom isto dovesti u vezu s iskazima ispitanih svjedoka i tek potom izvoditi zaključak da li su isti računi izdavani s ciljem da se zaključe sporni ugovori o eskontu mjenica, kako u odnosu na … d.o.o. i … d.o.o., tako i u odnosu na … d.o.o.  Nadalje, pravilno navodi državni odvjetnik da se prvostupanjski sud u svezi ove točke 5. nije niti osvrnuo na to, kako je pravomoćnom presudom K-4/2017. od 29. ožujka 2017., po sporazumu stranaka, optuženi D. P. proglašen krivim za istovrsna kaznena djela, a koji je u cijelosti priznao oba terećena djela (prijevaru u gospodarskom poslovanju i krivotvorenje službene ili poslovne isprave) te koji je u obrani naveo kako je isto počinio upravo pod pritiskom optuženog B. i svjedoka S., pa je uz takve činjenice prvostupanjski sud, a u slučaju dvojbe, mogao ispitati kao svjedoka D. P.

 

15.5. S obzirom na to da je u odnosu na kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. KZ/11. opisano u točki 5. izreke prvostupanjske presude činjenično stanje pogrešno, a time i nepotpuno utvrđeno, ista situacija se odnosi i na kazneno djelo službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 2. KZ/11., opisanog u točki 5. izreke prvostupanjske presude, to će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku provesti sve raspoložive dokaze, a posebno u odnosu na nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvene vještakinje, kao i u odnosu na činjenice iz točke 2. za koje je optuženika proglasio krivim te u odnosu na činjenice koje proizlaze iz presude protiv P. te po potrebi istog ispitati kao svjedoka i provesti i druge dokaze koje ocijeni važnim za pravilno presuđenje.

 

16. Nadalje, a u odnosu na djelo pod točkom 6. izreke presude prvostupanjski sud nalazi kako nije bilo dvojbeno da su trgovačko društvo …d.o.o. i PZ Đ. imali zaključene ugovore sa proizvođačima jabuka A. G., Z. K. i R. K. u vezi isporuka jabuka, da je određena količina jabuka isporučena od strane ovih proizvođača TD … i PZ Đ. te da se ti proizvođači nisu uspjeli u cijelosti naplatiti za isporučenu robu. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijske vještakinje proizlazi da su u spornom razdoblju oba ova subjekta … d.o.o. i PZ Đ. bili u financijskim teškoćama i otežano poslovali, iako u tom razdoblju još nije došlo do blokade računa tih društava i da su ipak podmirivali dio svojih obveza prema dobavljačima. Iz iskaza oštećenika G., K. i K. proizlazi da su sporne ugovore oštećenici zaključivali sa zaposlenicima … i PZ Đ., J. P. i Ž. V., a ne sa optuženim Ž. B., pa čak da niti kasnije nisu kontaktirali sa optuženikom kada je došlo do problema u naplati isporučenih proizvoda. Stoga sud prihvaća obranu optuženog B. da su za poslove otkupa jabuka bile zadužene određene službe, konkretno P. i V., dok se plan za otkup jabuka radio još početkom godine, te su oni i sklapali ugovore sa poljoprivrednim proizvođačima tako da optuženik nije imao nekih posebnih saznanja u vezi zaključenih ugovora s oštećenicima, jer da to navodi i svjedok P., iako isto ne potvrđuje i svjedok V., koji je također sudjelovao u zaključenju tih ugovora. Stoga sud nalazi da nema dokaza da bi optuženi B. bilo što lažno prikazivao oštećenicima u vidu otkupa jabuka, niti da bi on sa sigurnošću mogao znati da te jabuke … odnosno PZ Đ. neće moći platiti, pa da bi time ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., a sve s ciljem da TD … d.o.o. i PZ Đ. pribavi nepripadnu materijalnu korist, a oštećenicima nanese znatnu štetu.

 

16.1. Što se tiče pravilnosti ovako utvrđenog činjeničnog stanja, a u odnosu na kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. KZ/11. opisanog u točki 6. izreke, navodi iz žalbe državnog odvjetnika za sada su isto ozbiljno doveli u sumnju, kao i zaključak prvostupanjskog suda, kako nije dokazana namjera optuženog B. da bi proizvođačima jabuka A. G., Z. K. i R. K. lažno prikazivao da će te jabuke …, odnosno PZ … moći platiti. Naime, za sada nije posve jasno razjašnjeno od kakve su važnosti činjenice što proizlaze iz iskaza ovih svjedoka o načinu zaključenja ugovora i kontaktima sa drugim zaposlenicima u tim pravnim osobama, a u odnosu sa onim opisanim okolnostima koje se optuženom B. stavljaju na teret, pogotovo što iz iskaza svjedoka P. i V., koji su nesporno sudjelovali u zaključenju ugovora sa proizvođačima jabuka, proizlazi da su te ugovore sklapali po nalogu optuženog B. kao direktora koji je u potpunosti bio upoznat sa ovim ugovorima, pa je ostalo nerazjašnjeno, da li su od strane optuženika svjesno prešućene činjenice lošeg financijskog stanja u Društvu … i PZ … prema dobavljačima jabuka. Naime, iz provedenog financijskog vještačenja proizlazi da oba pravna subjekta, još od kraja 2009., nisu bila u stanju podmirivati svoje kratkoročne obveze prema vjerovnicima, dok su ugovori o otkupu jabuka zaključivani tek u drugoj polovici 2010. godine. Stoga se, za sada, ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda o tome kako nema dovoljno dokaza da bi optuženi B. postupao s namjerom da se proizvođačima jabuka A. G., Z. K. i R. K. lažno prikaže da će se te jabuke od strane … i PZ Đ. moći platiti, pa će prvostupanjski sud, u ponovljenom postupku, provođenjem već provedenih dokaza, a po potrebi i drugih, te nerazjašnjene činjenice razjasniti i potom valjano obrazložiti.

17. Što se tiče kaznenog djela opisanog pod točkom 7. izreke presude, prvostupanjski sud nalazi kako nije bilo dvojbeno da su optuženi Ž. B. kao direktor trgovačkog društva … d.o.o. i optuženi D. Z. kao osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva … Đ. zaključili ugovor o pozajmici kojim trgovačko društvo … kao zajmodavatelj TD … d.o.o. kao zajmoprimatelju daje iznos od 5.000.000,00 kuna, dok je kao dvojbeno bilo, da li je taj ugovor o zajmu bio fiktivni ugovor, s ciljem da se prikazivanjem takvog odnosa dovedu u zabludu odgovorne osobe TD … d.o.o., … d.o.o. i … d.o.o., a za TD … d.o.o. putem eskonta mjenica pribave znatna novčana sredstva. Sud nalazi da se ne može tako jednostavno zaključivati da se radilo o fiktivnom ugovoru, budući da su … i … imali poslovni odnos koji je trajao više godina i da je … obavljao poslove špedicije za trgovačko društvo …, tako da su postojala međusobna potraživanja i dugovanja između ovih trgovačkih društava, pa imajući u vidu iskaze odgovornih osoba … d.o.o., … d.o.o. (Š. i J.), kao i svjedoka Ž. D., koji je bio pravnik u pravnoj službi … d.o.o. i svjedočio o poslovnom odnosu s … d.o.o., sud zaključuje da ova trgovačka društva nisu dovedena u zabludu prilikom zaključenja ugovora o eskontu mjenica odnosno ugovora o ustupanju potraživanja, pa da tako nisu ostvarena niti bitna obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., te da optuženi D. Z. u to vrijeme nije niti bio direktor trgovačkog društva …, kako se to tvrdilo u optužbi, već samo ovlašteni potpisnik platnog prometa na računima za to trgovačko društvo i očito ovlašten za zastupanje društva.

 

17.1. Međutim, i u ovom slučaju, državni odvjetnik za sada s uspjehom dovodi u sumnju pravilnost tako utvrđenog činjeničnog stanja, a u odnosu na kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. KZ/11., opisanog u točki 7. presude kojom su optuženici Ž. B. i D. Z. oslobođeni od optužbe. Naime, u pravu je žalitelj kada navodi kako je prvostupanjski sud svoj zaključak i obrazloženje temeljio većim dijelom vezano uz činjenice iz točke 5. presude i to u odnosu na iskaze odgovornih osoba … d.o.o., … d.o.o. (Š. i J.), kao i svjedoka D., pravnika u pravnoj službi društva … d.o.o., smatrajući da ova trgovačka društva nisu dovedena u zabludu prilikom zaključenja ugovora o eskontu mjenica, odnosno ugovora o ustupanju potraživanja od strane optuženika, a pri čemu prvostupanjski sud nije u potpunosti imao u vidu provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje, iz kojeg proizlazi kako su nastali veliki iznosi štete za navedena faktoring društva, te iz kojeg proizlaze utvrđenja o likvidnosti, odnosno nelikvidnosti društva … u inkriminirano vrijeme. Stoga je i u ovom slučaju ostalo nerazjašnjeno, da li je ovim faktoring društvima bilo poznato stvarno financijsko stanje društva …., odnosno da li su unaprijed, već u vrijeme zaključenja ugovora o eskontu mjenica, bili upoznati da se radilo o fiktivnom ugovoru o pozajmici između … i …, te da li su takve činjenice uopće provjeravali, odnosno da li bi takve činjenice uopće utjecale na njihove odluke prilikom sklapanja njihovih ugovora, a u odnosu na propise i praksu tih faktoring društava pri sklapanju tako rizičnih poslova i neovisno o tome da li će se moći naplatiti, a koje činjenice i okolnosti će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku valjano razjasniti i obrazložiti.

 

18. Na temelju svega izloženog, trebalo je djelomično prihvatiti žalbu državnog odvjetnika te ukinuti prvostupanjsku presudu u oslobađajućem dijelu u odnosu na točke 4., 5., 6. i 7. pobijane presude, a slijedom toga i u odnosu na odluku o oduzimanju imovinske koristi od optuženog B. vezano uz točku 4., te predmet u tom dijelu uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, ali sada pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

19. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će ponovno provesti sve raspoložive dokaze u odnosu na kaznena djela iz točke 4., 5., 6. i 7. izreke iz optužnice, posebno u odnosu na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka, a po potrebi će provesti i druge dokaze koje ocijeni važnim za pravilno presuđenje, nakon čega će, cijeneći svakoga od njih pojedinačno i u vezi s ostalima, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku u skladu s odredbom članka 459. stavak 4. i 5. ZKP/08., koju će valjano i obrazložiti.

 

Na žalbu državnog odvjetnika i žalbu optuženog Ž. B. zbog odluke o kazni i troškovima postupka

 

20. Nije u pravu državni odvjetnik zbog odluke o kazni u odnosu na osuđujući dio pod točkama 1., 2. i 3. izreke pobijane presude te kada u žalbi navodi da su prenisko utvrđene pojedinačne kazne zatvora te da je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca izrečena optuženom Ž. B. preblaga, jer je prvostupanjski sud pravilno u odnosu na ovog optuženika ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti te težinu djela, zbog čega je tako izrečena kazna primjerena svemu navedenom.

 

20.1. Nije u pravu ni optuženi Ž. B. kada u žalbi navodi da je izrečena kazna prestroga.

 

21. Naime, odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

 

21.1. S obzirom na utvrđene olakotne okolnosti (do sada nije dolazio u sukob sa zakonom i da je otac maloljetnog djeteta o kojem je dužan brinuti), po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, utvrđene pojedinačne kazne, međusobni odnos počinjenih kaznenih djela, vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne, te o svrsi kažnjavanja i pravilima o stjecaju kaznenih djela, jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju dvije godine i tri mjeseca izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

22. U odnosu na odluku suda o troškovima postupka, prije svega, u odnosu na žalbu optuženog Ž. B. koji ustraje u tvrdnji da poriče kaznenu odgovornost, za naglasiti je kako je iz do sada iznesenih razloga jasno da je prvostupanjski sud osnovano i utemeljeno optuženog proglasio krivim za terećena kaznena djela iz točke 1., 2. i 3. presude, a to podrazumijeva i primjenu odredaba iz članka 148. ZKP/08. Sukladno članku 148. stavku 1. ZKP/08. optuženik je upravo zbog donošenja osuđujuće presude obvezan podmiriti troškove kaznenog postupka, na ime provedenog vještačenja u iznosu od 47.759,68 kuna te paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna. Stoga, a u pogledu žalbenih navoda kako je prvostupanjski sud zbog oslobađajućeg dijela trebao drugačije odlučiti te obvezati optuženika na plaćanje samo dijela troška provedenog vještačenja, ističe se optuženiku, kako je djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika presuda u tom oslobađajućem dijelu ukinuta, pa kako za sada ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova, prvostupanjski sud će u ponovoljenom postupku, a pod uvjetom da optuženika proglasi krivim, voditi računa o visini troškova za koje optuženi B. već presuđen, a potom cjelovito odlučiti o troškovima postupka i to u odnosu na oba optuženika.

 

23. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka 482. i članka 483. stavak 1. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

 

 

Zagreb, 28. ožujka 2023.