REPUBLIKAHRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: 7 Pn-246/2019-71

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz Z., ... OIB ... kojeg zastupa punomoćnik K. S., odvjetnik iz Z., protiv tuženika A. o. d.d. Z... , OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnik D.L. i drugi odvjetnici iz G. & partneri odvjetničkog društva d. o. o. iz Z., radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 14. veljače 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 28.ožujka 2023., objavio je i

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku A. o. d.d.Z., ..., OIB ... da tužitelju M.Š.iz Z., ...OIB
... plati iznos od 1.159,39 eura / 8.735,40 kn1 sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 131,21 eura / 988,61 kn od 15. prosinca 2013. do isplate
na iznos od 320,75 eura / 2.416,69 kn od 15. siječnja 2014. do isplate
na iznos od 578,60 eura / 4.359,44 kn od 15. veljače 2014. do isplate i
na iznos od 128,83 eura / 970,66 kn od 15. ožujka 2014. do isplate

i to u razdoblju do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku A. o. d.d. Z., ..., OIB... da tužitelju M. Š. iz Z... OIB... namiri parnični trošak u iznosu od 2.967,97 eura / 22.362,17 kn koje teku od 29. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2

Poslovni broj: 7 Pn-246/2019-71

operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ... podnio tužbu u kojoj navodi da se ... oko 20 sati na raskrižju Z. a. i Ulice .... u Z. dogodila prometna nesreća za koju je odgovoran S. K. koji je upravljajući osobnim vozilom registarskih oznaka ZG ... zbog nepoštivanja prometnih propisa udario u osobni automobil registarskih oznaka ZG ... kojim je upravljao tužitelj. Budući da je tužitelj zbog ovog štetnog događaja bio na bolovanju od 7. studenog 2013. do 10. veljače 2014., a vozilo kojim je upravljao S. K. je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom broj 068201577619, tužitelj od tuženika potražuje naknadu imovinske štete u vidu izgubljene zarade. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom iz podneska od 6. listopada 2022. tužitelj potražuje naknadu u iznosu od 8.735,40 kn / 1.159,39 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 988,61 kn / 131,21 eura od 15. prosinca 2013. do isplate, na iznos od 2.416,69 kn / 320,75 eura od 15. siječnja 2014. do isplate, na iznos od 4.359,44 kn / 578,60 eura od 15. veljače 2014. do isplate i na iznos od 970,66 kn / 128,83 eura od 15. ožujka 2014. do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, no ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja i prigovor odgovornosti tužitelja u nastanku i visini štete zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa. Osporava uzročnu vezu između ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju i bolovanja tužitelja i osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te uzročnu vezu između navodnog gubitka na plaći iz potvrde o primanjima i štetnog događaja te osporava vjerodostojnost isprava koje je izdao poslodavac.Ističe da tužitelj nema pravo potraživati razliku bruto plaće nego eventualno razliku neto plaće jer se ne radi o ostvarivanju prava iz radnog odnosa nego o naknadi štete. Osporava i zatraženi tijek zateznih kamata i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu tužitelj je u podnesku od 23. prosinca 2016. naveo da on potražuje naknadu izgubljene štete u neto iznosu i da mu je tuženik isplatio cjelokupni iznos zatražene naknade imovinske štete na vozilu.

4. Sud je pročitao i pregledao isprave u spisu i to: zapisnik o očevidu (listovi 4-5), presudu Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj PpP-2298/14 (listovi 6-9), podatke o plaći (listovi 10-11), obračunske listove (listovi 12-19), izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (listovi 20-24), izjavu o tijeku nastanka prometne nezgode (listovi 37-38), fotografije vozila (listovi 39), izvid štete (list 40), medicinsku dokumentaciju (listovi 52-67), dopise tuženika (listovi 68-69), odštetni zahtjev s potvrdom o primitku (listovi 70-71), potvrde o visini dohotka (listovi 84-87), dopis MUP-a s podacima o isplatama neto plaća i neto naknada (listovi 88-91) Izvršen je uvid u spis Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp P-2298/14 i provedeno je

3

Poslovni broj: 7 Pn-246/2019-71

kombinirano prometno i sudsko-medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima za promet dipl. ing. S. H. i za sudsku medicinu dr. D.M., financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Z. R. i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. D. V. Saslušani su svjedoci M. T., T. Š., Z. B. i S. K. te tužitelj.

5. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među strankama nisu sporni pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja.Sporni su odgovornost, uzročna veza između ozljeđivanja tužitelja i njegovog bolovanja, osnova i visina tužbenog zahtjeva, tijek zakonskih zateznih kamata.

7. Kako bi utvrdio kako je došlo do štetnog događaja i tko je odgovoran za njegov nastanak sud je saslušao tužitelja, svjedoke M. T., T. Š., Z. B. i S. K., izvršio uvid spis Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp P-... i proveo je prometno vještačenje.

8. Uvidom u spis Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp P-... utvrđeno je da je 29. listopada 2015. donesena presuda kojom je S. K.proglašen krivim za počinjenje više prekršaja vezano za ovaj štetni događaj, ali je ta presuda preinačena rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-... od 25. srpnja 2018. na način da je zbog zastare prekršajnog progona od S. K. odbijena optužba.

9. Prema zapisniku o očevidu (listovi 4-5) Z. B. i T. Š. su očevici predmetne prometne nesreće, a M. T. je u njoj sudjelovao kao vozač osobnog vozila Ford Focus registarskih oznaka ZG .... S. K. je u prometnoj nesreći sudjelovao kao vozač osobnog vozila VW Passat, a tužitelj kao vozač osobnog vozila Mazda 626. Prometna nesreća se dogodila na raskrižju Z. a. i   ul. ... u Z. 6. studenog 2013. u 20:20, dakle po noći.

10. Svjedok M. T. je naveo da se on kretao Z. a. iz smjera zapada i da je kod hotela A. namjeravao skrenuti ulijevo u naselje Š. i njegovo je vozilo bilo treće ili četvrto vozilo u redu za skretanje, a tužitelj jeu bijelom vozilu bio ispred njegovog vozila. Dalje navodi da kad je za njegov smjer kretanja na semaforu već bilo upaljeno zeleno svjetlo i kad su njegovo vozilo i vozila koja su bila ispred njegovog bila u raskrižju u radnji skretanja ulijevo, iz smjera istoka po Z. a. došao je Passat koji se kretao velikom brzinom, po njegovoj procjeni oko 80 km/h, i udario je u tužiteljevo vozilo. Nakon udara Passat se nastavio kretati i zaustavio se na pješačkom otoku ispred hotela A.. Iz tog vozila je izašao vozač i potom se vratio u vozilo i otišao, a ovaj svjedok je pričekao dolazak policije. Dodao je da iz svog položaja nije mogao vidjeti kakvo je svjetlo bilo na semaforu za smjer kretanja kojim se kretao vozač Passata i ne zna kakvo je svjetlo bilo na semaforu vozilima koja su se kretala iz njegovog smjera, ali su zadržavali smjer kretanja ravno.

4

Poslovni broj: 7 Pn-246/2019-71

11. Svjedok T. Š. je naveo da se on kretao vozilom po Z.a. iz smjera istoka prema zapadu i da je zaustavio svoje vozilo na raskrižju Z. a. i .... , kod A. W., kad se za njegov smjer kretanja tj. za ravno upalilo crveno svjetlo na semaforu. Pojasnio je da se tamo nalazi pet prometnih traka, uz sam pločnik je traka za skretanje u desno, zatim su tri trake za smjer ravno i na kraju traka za skretanje u lijevo, a njegovo vozilo se nalazilo u traci za smjer ravno koja je uz traku za skretanje udesno. Dok je bio zaustavljen zbog crvenog svjetla vidio je da su vozila iz drugog smjera Z. a. počela skretati ulijevo prema naselju Š. , u ul. ..., nakon toga je čuo jako kočenje i potom je vidio da je pored njegovog vozila, po traci za skretanje udesno projurio Passat koji je ušao u raskrižje i tada je vidio da će udariti u vozila koja su skretala lijevo u Š. što su vidjeli i vozači tih vozila i zaustavili su se. Dalje je naveo da se Passat uspio provući iza vozila koje je uspjelo skrenuti u Ulicu ..... i da je onda udario u Mazdu koja je odletjela unatrag i udarila u Ford Focus. Passat je odbačen na pješački otok i oštetio je prometni znak za pješake. Svjedok navodi i da je on polako krenuo kad se za njegov smjer kretanja upalilo zeleno svjetlo, obišao je mjesto sudara i kad je vidio da vozač Passata sjeda u vozilo, krenuo je za njim da mu zapiše registracijsku oznaku, a isto je napravio i vozač Ford Focusa i uspjeli su zaustaviti vozača Passata koji je jedva stajao na nogama od pijanstva kad je izašao iz vozila. Pojasnio je da je za vrijeme dok je za njegov smjer kretanja ravno bilo upaljeno crveno svjetlo isto svjetlo bilo upaljeno i za smjer kretanja u desno i da je Passat tada skrenuo u traku za desno skretanje da ne bi udario u vozilo ovog svjedoka i po toj traci je ušao u raskrižje.

12. Svjedok Z. B. se tog dana kao pješak kretao po sjevernom pločniku Z. a. iz smjera zapada prema istoku, od benzinske postaje kod hotela A. i kad je čuo udarac pogledao je na raskrižje i vidio kolonu automobila koja je skretala iz Z. a. lijevo u Š. i jedno vozilo čije se marke ne sjeća koje je došlo ravno po Z. a. iz smjera istoka prema zapadu i udarilo je u prvo vozilo te kolone, a potom se odbilo od pješačkog otoka. Primijetio je da je tada na semaforu bilo zeleno svjetlo za skretanje u lijevo, a ne može se izjasniti kakvo je svjetlo na semaforu bilo za vozila koja se kreću ravno po Z. a. od zapada prema istoku. Dodao je da se osim vozila koje je udarilo u kolonu iz tog smjera nije kretalo nijedno drugo vozilo.

13. Tužitelj je u svojem iskazu naveo da se tog dana kretao svojim vozilom Mazda 626 po Z. a. iz smjera zapada prema istoku i da se kod hotela A. prestrojio u traku za skretanje ulijevo kako bi skrenuo u naselje Š. Za vrijeme prestrojavanja na semaforu je bilo crveno svjetlo za njegov smjer kretanja i misli da je njegovo vozilo bilo treće u redu za skretanje. Kad se za njegov smjer kretanja upalilo zeleno svjetlo, vozila ispred njega su krenula, a i on je krenuo i kad je već bio raskrižju na dijelu trake za kretanje vozila iz suprotnog smjera, iz smjera istoka je primijetio srebrni Passat koji se kretao brzo i zanosio. U djeliću sekunde je odlučio prikočiti i tada je Passat naletio na prednji dio njegovog vozila, a potom je udario u pješački otok kod hotela A.. I on i vozač Passata su izašli iz svojih vozila i primijetio je da je iz Passat izašla ženska osoba koja je pješke otišla prema naselju Š., a vozač Passata je ponovno ušao u svoje vozilo i otišao. Tužitelj je zapisao njegovu registraciju i maknuo je svoje vozilo, koje nije bilo u voznom stanju, na dio za pješake da ga još netko ne udari i pozvao je policiju.

 

5

Poslovni broj: 7 Pn-246/2019-71

Dodao je da nije mogao izbjeći ovu prometnu nesreću, osim u slučaju da je krenuo skretati par sekundi prije ili par sekundi kasnije.

14. Svjedok S. K. u svojem iskazu navodi da se tog dana kretao po Z. a. iz smjera istoka prema zapadu i da je njegovo vozilo bilo u srednjoj traci za njegov smjer kretanja. Nije skrenuo na semaforu prije hotela A. u Š. ,nego se namjeravao poslije tog skretanja prestrojiti u desnu traku i kod benzinske postaje A. skrenuti desno u naselje Š. Naveo je da je u raskrižje istočno od hotela i benzinske postaje A. ušao u srednjoj traci dok je za njegov smjer kretanja bilo zeleno svjetlo na semaforu i da se kretao brzinom od 70 do 80 km/h jer je hvatao zeleno svjetlo na semaforu kad je iz suprotnog smjera jedan vozač počeo skretati u lijevo i oduzeo mu je prednost te udario svojim vozilom u lijevi bok svjedokovog vozila. Dalje navodi da se od tog udarca njegovo vozilo zavrtjelo i udarilo u pješački otok kod semafora koji se nalazi prije benzinske postaje. Tada je upalio sva četiri pokazivača smjera, izašao iz vozila kao i vozač drugog automobila koji je rekao da su obojica krivi, da nema ozlijeđenih i da će štetu naplatiti svaki od svog osiguranja. Nakon toga on je svojim vozilom koje nije bilo baš u voznom stanju otišao do slijedeće ulice koja je udaljena desetak metara od benzinske postaje i tamo je parkirao svoje vozilo. Nije bio pod utjecajem alkohola ni droga, a ne može se izjasniti o tome kakvo je svjetlo bilo upaljeno na semaforu za smjer kretanja drugog vozača. Dodao je da je ispred njega bilo drugih vozila koja su se kretala u istom smjeru kao i on i da ne zna je li osim vozila s kojim se sudario bilo i drugih vozila koja su skrenula ulijevo prije njega. Naveo je da on nije zvao policiju i da osim njega i vozača tog drugog auta nisu bile prisutne druge osobe te da nisu popunili izvješće o prometnoj nesreći. Istaknuo je da je kasnije te večeri zbog svađe s policijom završio na spavanju u S. i da je idućeg dana dao iskaz prometnoj policiji.

15. Iskaz svjedoka S. K. je u suprotnosti s ostalim iskazima i sud ga zbog toga nije prihvatio smatrajući da je dan u cilju otklanjanja vlastite odgovornost dok iskaz tužitelja potvrđuju svjedoci M. T., T. Š. i Z. B. koji su nezainteresirani za ishod spora i sud je prihvatio iskaze tih svjedoka kao i tužiteljev iskaz jer su svi iskazivali logično, životno i neposredno uvjerljivo i njihovi iskazi su u bitnom suglasni. Sud je na temelju iskaza tužitelja i svjedoka M. T. i Z. B. utvrdio da je do prometne nesreće došlo u trenutku kad je za tužiteljev smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svjetlo na semaforu, a na temelju iskaza svjedoka T. Š., koji se kretao u istom smjeru kao i S. K., utvrđeno je da je tada za smjer kretanja svjedoka S. K. bilo upaljeno crveno svjetlo.

16. Prometni vještak S. H. je u svojem nalazu i mišljenju (listovi 117-128) utvrdio da je tužitelj upravljao osobnim vozilom trakom za lijevo skretanje na južnom kolniku Z. a. od zapada i da je skretao na semaforiziranom raskrižju lijevo prema sjeveru na istočnu stranu kolnika Ulice... , ispred vozila svjedoka M. T., dok im je iz suprotnog smjera po desnoj od tri trake za kretanje ravno na sjevernom kolniku nailazilo od istoka prema zapadu vozilo S. K. pa kad je tužiteljevo vozilo skretanjem počelo ulaziti na sjeverni kolnik, S. K. je reagirao izmicanjem u desno i potom snažnim kočenjem prešao na traku za desno skretanje gdje je došlo do sudara prednjeg više lijevog dijela vozila

6

Poslovni broj: 7 Pn-246/2019-71

tužitelja i lijevog boka vozila S. K. Tužiteljevo vozilo je u sudaru zastalo tako da je došlo do kontakta sredine prednjeg dijela vozila M. T. i stražnjeg lijevog rubnog dijela vozila tužitelja. Vještačenjem je utvrđeno i da se S. K. prilikom reagiranja snažnim kočenjem kretao brzinom od oko 111 km/h, a kočenjem je reagirao na oko 71,9 m ispred mjesta sudara ili oko 2,6 s prije sudara kad se nalazio ispred raskrižja za oko 37,4 m od zaustavne linije. U trenutku sudara tužiteljevog vozila i vozila S. K. brzina tužiteljevog vozila iznosila je oko 21 km/h, a brzina vozila S. K. iznosila je oko 68 km/h dok je tužiteljevo vozilo kod kontakta s vozilom M. T. imalo brzinu od oko 8 km/h, a vozilo M. T. je tada imalo brzinu od oko 23 km/h. Kad je S. K. reagirao kočenjem vozilo tužitelja je tada moglo biti oko 15,3 m ispred mjesta sudara u prelasku na sjeverni kolnik Z. a.. U odnosu na mogućnost izbjegavanja sudara prometni vještak je utvrdio da do sudara ne bi došlo da se S. K. kretao brzinom od 60 km/h, na koliko je brzina ograničena na tom dijelu prometnice, jer bi tada tužiteljevo vozilo prošlo raskrižjem prije dolaska vozila S. K. Tužitelj je mogao izbjeći nesreću da je zakočio kod ulaska na sjeverni kolnik Z. a. dok je vozilo S. K. bilo u prilasku raskrižju preko tridesetak metara. Vještak je naveo da tehničkim putem nije moguće utvrditi pod kojim svjetlom semafora su sudionici prometne nesreće ulazili u raskrižje.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka ocijenivši ga stručnim i objektivnim jer su izrađeni na temelju uvida u dokumentaciju u spisu, a ni stranke nisu imale prigovora na provedeno prometno vještačenje.

18. Na temelju provedenog prometnog vještačenja i iskaza tužitelja i svjedoka M. T., T. Š. i Z. B. sud je utvrdio da je za nastanak štetnog događaja – prometne nesreće u kojoj su sudjelovala vozila tužitelja i svjedoka S. K. odgovoran svjedok S. K. koji je u raskrižje ušao u trenutku kad je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo, a za tužiteljev smjer kretanja bilo je upaljeno zeleno svjetlo na semaforu i pritom se kretao brzinom od 111 km/h koja je znatno viša od najviše dozvoljene brzine od 60 km/h. Do prometne nesreće ne bi došlo da je svjedok S. K. poštovao zabranu prolaska kroz raskrižje jer mu je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo niti bi do nje došlo da se, unatoč prolasku kroz crveno svjetlo, kretao najvišom dopuštenom brzinom od 60 km/h. Kako je svjedok S. K. upravljao vozilom koje je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika, tuženik je prema čl. 1072 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 – dalje: ZOO) dužan nadoknaditi tužitelju štetu koju je on pretrpio u ovom štetnom događaju.

19. Tuženik je istaknuo prigovor suodgovornosti tužitelja za nastanak ozljeda
zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom, a tužitelj je u svojem iskazu naveo da se ne
sjeća je li bio vezan sigurnosnim pojasom i da inače ne koristi sigurnosni pojas. Sud
je stoga proveo kombinirano prometno i sudsko-medicinsko vještačenje kako bi se
utvrdilo je li vezivanje ili nevezivanje sigurnosnim pojasom imalo utjecaja na ozljede
koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju.

7

Poslovni broj: 7 Pn-246/2019-71

20. Prometni vještak dipl. ing. S. H. je u svojem nalazu i mišljenju utvrdio da je vozilo tužitelja u sudaru najprije ostvarilo promjenu brzine od oko 15 km/h s tim da je udarna sila djelovala od ispred i s desne strane pod trenutnim kutom od 15,5 stupnjeva i u približno tom smjeru je tužiteljevo tijelo poletjelo na vozačkom mjestu, a
zatim je vozilo tužitelja zadobilo udarac sa stražnje strane s promjenom brzine od
oko 8 km/h.

21. Sudsko-medicinski vještak dr. D. M. je u svojem nalazu i mišljenju (listovi 131-132) naveo da su tužitelju nakon prometne nesreće medicinskom obradom postavljene dijagnoze natučenja glave, potresa mozga, istegnuće vrata
(trzajna ozljeda) te natučenje lijeve strane prsnog koša i lijevog ramena, ali je
sudsko-medicinskim vještačenjem utvrđeno da protiv postojanja dijagnoze potresa
mozga jasno govori cijeli kontekst podataka, uključujući i iscrpan opis tijeka događaja
kojeg je tužitelj iznio u svom iskazu. Ovaj vještak je naveo da je pri dinamici
odigravanja prometne nesreće kakva je utvrđena prometnim vještačenjem tužiteljevo
tijelo bilo izloženo dvama uzastupnim naglim pomacima. U prvom pomaku koji je bio
intenzivniji tužitelj je poletio izrazito prema naprijed i zanemarivo udesno, a u drugom
unatrag. Sudsko-medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj u takvoj
dinamici mogao zadobiti sva dijagnoze koje su tužitelju postavljene, osim dijagnoze
potresa mozga koja nije mogla nastati u ovom štetnom događaju, i u slučaju da je
tužitelj koristio sigurnosni pojas (trzajnim zabacivanjem glave u prvom naletu,
utiskivanjem o naslon sjedala i opiranjem rukom o obruč upravljača).

22. Na temelju kombiniranog prometnog i sudsko-medicinskog vještačenja koje je
sud u cijelosti prihvatio jer su provedena objektivno i stručno, a ni stranke nisu imale
prigovora na provedeno vještačenje, sud je utvrdio da nevezivanje sigurnosnim
pojasom nije imalo utjecaja na nastanak ozljeda koje su tužitelju dijagnosticirane
nakon štetnog događaja jer je sve ozljede, osim potresa mozga kojeg nije zadobio,
mogao dobiti i da je bio vezan sigurnosnim pojasom. Sud je stoga utvrdio da ne
postoji suodgovornost odnosno doprinos tužitelja nastanku štete koju je pretrpio
ozljeđivanjem u štetnom događaju.

23. Tuženik osporava i uzročnu vezu između ozljeđivanja tužitelja u štetnom
događaju i bolovanja pa je sud proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom
vještaku za medicinu rada dr. D. V. On je u svom pisanom nalazu i mišljenju (str. 173-174) utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje glave, istegnuće vratne muskulature i natučenje lijeve polovice grudnog koša i lijevog ramena i te je ozljede inicijalno liječio od 7. do 8. studenog 2013. Nakon toga je
nalaz pretrage FSVK pokazao instabilitet C5-C6 i tužitelj je od 10. prosinca 2013.
sve do 18. veljače 2014. provodio fizikalnu terapiju po preporuci fizijatra. U
međuvremenu je 3. prosinca 2013. obavio kontrolni kirurški pregled, a pretraga EEG
od 9. prosinca 2013. je bila u granicama normale. Naknadno obavljena pretraga EKA
vratne kralježnice od 24. siječnja 2014. utvrdila je poremećenu dinamičku funkciju
zglobno-ligametarne prirode. Iz nalaza i mišljenja ovog medicinskog vještaka
proizlazi da je tužiteljevo bolovanje od 7. studenog 2013. do 10. veljače 2014. u
uzročnoj vezi s ozljedama zadobivenim u štetnom događaju.

24. Ni na ovo vještačenje stranke nisu imale prigovore i sud je nalaz i mišljenje
medicinskog vještaka u cijelosti prihvatio jer je i ovo vještačenje provedeno stručno i

8

Poslovni broj: 7 Pn-246/2019-71

objektivno te je na temelju provedenog medicinskog vještačenje utvrdio da postoji
uzročna veza između ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju i bolovanja
tužitelja koje je prema izvješćima o privremenoj nesposobnosti za rad (listovi 20-24)
trajalo od 7. studenog 2013. do 10. veljače 2014.

25. Kako je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja i jer je tužitelj zbog
ozljeda pretrpljenih u štetnom događaju opravdano bio na bolovanju, tuženik je u
skladu s čl. 1093 st. 2 ZOO-a dužan tužitelju nadoknaditi zaradu koju je izgubio zbog
nesposobnosti za rad tj. zbog toga što je bio na bolovanju.

26. Financijsko vještačenje je provedeno kako bi se utvrdila visina izgubljene
zarade u neto iznosu za vrijeme trajanja tužiteljevog bolovanja od 7. studenog 2013.
do 10. veljače 2014. Financijski vještak Z. R. je u svojem pisanom nalazu i mišljenju (str. 156-158) utvrdio da u tom razdoblju razlika između pretpostavljene neto plaće koju bi tužitelj primio da nije bio na bolovanju i isplaćene naknade za bolovanje iznos 8.735,40 kn neto. Za studeni 2013. tužiteljeva neto izgubljena
zarada iznosi 988,61 kn i taj je iznos dospio 15. prosinca 2013., za prosinac 2013.
iznosi 2.416,69 kn i taj je iznos dospio 15. siječnja 2014., za siječanj 2014. iznosi

4.359,44 kn i taj je iznos dospio 15. veljače 2014. dok za veljaču 2014. neto
izgubljena zarada iznosi 970,66 kn i taj je iznos dospio 15. ožujka 2014.

27. Sud je i ovo vještačenje u cijelosti prihvatio jer je financijski vještak svoj nalaz
i mišljenje izradio stručno i objektivno, na temelju uvida u dokumentaciju u spisu i
stranke nisu imale prigovora ni na ovo vještačenje.

28. Tužitelj je u svojem iskazu naveo da mu je za vrijeme trajanja bolovanja
isplaćen neki novac u skladu s kolektivnim ugovorom, no nije znao točan iznos. Iz
dopisa tužiteljevog poslodavca ministarstva (list 88) proizlazi da je tužiteljuisplaćena potpora za bolovanje predviđena kolektivnim ugovorom u iznosu od 3.326,00 kn. Tuženik je predložio da se od financijskog vještaka zatraži očitovanje koliko bi iznosila izgubljena zarada tužitelja uzimajući u obzir iznos kojeg je tužitelju poslodavac isplatio na temelju kolektivnog ugovora povodom bolovanja.
Sud nije od financijskog vještaka zatražio takvo dodatno očitovanje jer novčana
potpora koju je tužitelju zbog bolovanja isplatio njegov poslodavac na temelju
kolektivnog ugovora ne predstavlja naknadu plaće ili zamjenu za plaću i druga
primanja na temelju obavljenog rada pa se prema ocjeni ovog suda ni ne uračunava
kod utvrđivanja iznosa izgubljene zarade. Sud se nije posebno očitovao o
tuženikovom osporavanju potraživanja izgubljene zarade u bruto iznosu jer tužitelj
tijekom cijelog postupka potražuje neto iznosa pa je ovaj prigovor tuženika
bespredmetan.

29. Slijedom svega navedenog, kako je tužitelju zbog ozljeđivanja u štetnom
događaju za koji je odgovoran tuženik nastala imovinska šteta u obliku izgubljene
zarade za vrijeme trajanja bolovanja, tuženik mu je dužan nadoknaditi izgubljenu
zaradu. Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev specificiran u podnesku od 6. listopada 2022.
u cijelosti uskladio s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka pa je sud usvojio
tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.159,39 eura odnosno

8.735,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 131,21 eura /
988,61 kn od 15. prosinca 2013. do isplate, na iznos od 320,75 eura / 2.416,69 kn od

9

Poslovni broj: 7 Pn-246/2019-71

15. siječnja 2014. do isplate, na iznos od 578,60 eura / 4.359,44 kn od 15. veljače

2014. do isplate i na iznos od 128,83 eura / 970,66 kn od 15. ožujka 2014. do
isplate.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o
parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08,
96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP), a tužiteljev
trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 14. veljače 2023.
Tužiteljev parnični trošak sastoji se od troška prometnog vještačenje u iznosu od

2.000,00 kn, financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, sudske pristojbe na
tužbu u iznosu od 400,00 kn i sudske pristojbe na presudu koja je tužitelju u skladu s
čl. 7/3 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18) priznata u iznosu od 150,00 kn tj.
50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi
(NN 53/19, 92/21) jer se ova presuda punomoćniku tužitelja dostavlja u
elektroničkom obliku pa je on dužan platiti samo polovicu ove pristojbe ako je plati u
roku od 3 dana od dostave ove presude. Ovi troškovi ukupno iznose 4.550,00 kn
odnosno 603,89 eura. Osim toga tužiteljev trošak obuhvaća i nagradu za zastupanje
po odvjetniku koja je odmjerena prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme
poduzimanja svake radnje. Taj se trošak sastoji od nagrade za sastav odštetnog
zahtjeva 199,08 eura prema Tbr. 28 Tarife o visini nagrada i naknadi troškova za rad
odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: OT), za
sastav tužbe 199,08 eura prema Tbr. 7/1 OT, za sastav dva obrazložena podneska
od 23. prosinca 2016. i 19. prosinca 2019. po 199,08 eura za svaki prema Tbr. 9/1
OT, za zastupanje na tri ročišta 24. siječnja 2017., 28. ožujka 2017. i 11. listopada

2017. po 199,08 eura za svako prema Tbr. 9/1 OT, za zastupanje na dva ročišta 8.
srpnja 2020. i 24. studenog 2021. po 99,54 eura za svako prema Tbr. 9/2 OT, za
sastav obrazloženog podneska od 6. listopada 2021. 149,31 eura prema Tbr. 9/1 OT
i za zastupanje na ročištu 14. veljače 2023. 149,31 eura prema Tbr. 9/1 OT odnosno
ukupno 1.891,26 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 472,82 eura.
Ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 2.967,97 eura odnosno 22.362,17 kn pa je
tuženiku naloženo da mu namiri trošak u tom iznosu sa zatraženim zakonskim
zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 151 st. 3 ZPP-a.

31. Tužitelju nije priznata zatražena nagrada za pristup na ročište za objavu
presude jer je u slučaju nedolaska na to ročište presuda dostupna na e-oglasnoj
ploči pa ovaj trošak nije potreban u smislu čl. 155 ZPP-a.

32. Svi iznosi u izreci presude su u skladu s čl. 48 Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22 88/22) dvojno iskazani.

U Sesvetama 28. ožujka 2023.

Sudac:

                                 Martina Ivanković v.r.

10

Poslovni broj: 7 Pn-246/2019-71

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354 st. 2 t. 3 ZPP-a. Žalba protiv presude u sporovima male vrijednosti ne odgađa ovrhu.

DNA

1. odvjetnik K. S.

2. odvjetnik D. L.